Cranberrie - under construction

Malo smo kasnili u polijetanju sa Plesa, što nam je baš i bilo dobro, jer smo u Frankfurtu imali vremena na pretek.
Čak smo obišli i dućane, čak smo pronašli i vlakić do našeg terminala i od prve pronašli terminal i avion i sve.
Airbus do JFK-a je bio mrak - čak dosta komotno sjedalo, ugodni susjedi, osim što je jedno vrijeme od nekoga iza dopirao "miris" čarapa ali brzo se izvjetrilo (ili smo se navikli), svatko je dobio dekicu, jastučić, slušalice, svatko je imao svoj monitor ispred sebe sa izborom filmova (pogledala Kunfu pandu i Made of honor), papica nije bila loša i tak - doletjelo se v NY.
Onda je uslijedila gužva na kontroli putovnica i neizbježna pitanja da li smo turistički tu i tak to.
Onda je uslijedila gužva na taxi stajalištu. Onda još nisam znala da je tamo uvijek i svugdje gužva i da se za sve čeka i čeka (pogotovo u shopingu kad su rasprodaje).

Napokon smo dobili taxi i napokon stigli u grad.
Adrenalin me pucao samo tako na putu do tamo i onda nakon izlaska iz tunela - woooooooooooow...
E sad bi to woooow mogla pisati stalno jer mi je sve, svih 7 dana bilo wooooow... jer sve i je wooooow...

Stigli smo do našeg hotelčića koji nije bio ni veliki ni fensi (ni jeftin) ali je bio smješten na uglu 5 avenije i 45 ulice - dakle prilično dobro mjesto - blizu svega. Zvuči dobro, ne? E to sam i ja mislila dok nisam počela hodati i vidjela da desetak ulica i nije baš tak malo i to baš i ne skočiš sam tak. Bar ne ja. Jubavi je bilo ok s hodanjem, ali mene su nakon dva dana luđački bolile noge.



Naš hotelčić

Kofere smo naravno samo zahitili i trk u šetnju - ravno 45. ulicom i izašli smo na Time Square - drito u vrevu!
Isuse kolike reklame! I kak su velike! I čega sve ima!
I svi ti ljudi - crni, žuti, bijeli, pričaju na svim mogućim jezicima.
More ljudi i nitko se sa nikim ne sudara i nitko nikome ne smeta.
Hrpa dućana, hrpa restorana, hrpa auta, hrpa taxija...













I ne mogu se odlučiti da li mi je lijepši po danu ili po noći. Možda ipak po noći kad sve to svijetli ko ludo.










U nedjelju je neki zbor pjevao gospel pjesme - sva sam se naježila - čulo ih se još deset ulica.
Bila je organizirana molitva na Time Square - genijalno.




U hotel smo došli oko 9 navečer (po našem vremenu je bilo 3 ujutro, a ustali smo se dan prije u pol 6 ujutro) i bili smo krepani i samo se izvalili u krevet.
Probudim se ja, pogledam na sat - 4 ujutro :)) Mom organizmu je bilo 10 ujutro i naspavao se.
Jubav je naravno već bio na laptopu :)
Onda smo Jubav i ja ćakulali u krevetu i čekali pol sedam da se ustanemo i da u sedam budemo na doručku :))

I onda juriš na ulice :)




Vidi se da je rano - još nema gužve na petoj :))