Cranberrie - under construction

Sorry na čekanju - bilo je svega u međuvremenu, i obiteljskih kriza, i tuge, i planiranja kojekakvih ali o tome drugi tjedan kad se napokon odlučimo, tj. kad njega uvjerim da treba odlučiti onako kako meni paše - ali kužimo se, ne?

Idemo dalje sa New Yorkom.
Ustvari bilo bi mi bolje da sam ovo se odmah pisala jer me sad sa svakim novim pregledavanjem slika opetovano lovi postnjujorška depra i blues...

Slijedeći dan smo dakle ranom zorom već bili na ulici.
Šetnja petom avenijom do Central parka, pa onda uz park do 7. pa dolje do 34. do Empire State Buildinga.
Tu su na iznapadali oni prodavači Bus toura, i naravno da smo uzeli turu i to nam je bio jedan od najpametnijih poteza - fino se voziš i sve vidiš.
Nakon upsješne kupnje - pogled sa 86. kata luuuudnica














Bože, mogla bi gore biti satima i samo guštati...

Ali nakon jedno dva sata na suncu ipak smo se malo umorili, pa smo se spustili do jednog lijepog malog Starbucksa na kavicu i odmor.

Onda smo odlučili odšetati do Central Parka i malo tam po "parkiću".

Jaaako mi se sviđa kontrast zelenila i nebodera okolo.




I da, totalno sam poludila za vjevericama
Pregenijalne su, zoveš ih i dođu skroz skroz blizu, čak toliko da sam se prepala sva
Jubav je naravno krepao od smjeha.




Ok, ova malo izbezumljeno izgleda, ali inače su zaista vrlo miroljubive i simpa i vjeveričaste su

Ne bi ja bila ja da negdje u svemu tome ne bi našla i neke mačke - pa eto i njih
Mama mačka je zbrisala čim sam se približila




Prekrasan mali kafić - kao iz bajke




A onda je tu uslijedilo i Veliko Pitanje ali sorry - nema slika!
Imamo naše mjesto u Central Parku - predivno zar ne?

Slijedeći dan je uslijedio obilazak busom: Down town, Brooklyn tour, Up town (to nismo stigli), Night tour i vožnja brodićem oko Manhattna i do Kipa slobode.

Pa krenimo:

Krenusmo po sedmoj poznatoj i kao Fashion Avenue - tamo još uvijek ima jako puno "šivaona", dizajnerskih škola i koječega vezanog uz modu, a u ovom kioskiću možete dobiti sve informacije koje vas zanimaju







Pa onda Madison Square Garden




Post office




Flatiron Building




Počivalište blizanaca





Tu smo sišli s busa da bi otišli na brodić - svakako to preporučam jer se dobije prava perspektiva otoka i preeeedivan pogled










Predivan peer - baš kao u filmovima




Najveći sat na svijetu




Pogled na Brooklyn bridge




Statue of Liberty




Elis island




Nakon brodića smo išli na Brooklyn tour.
Brookyln je lijepo mjesto za živjeti, pogotovo one stare lijepe zgrade - kao u filmovima, ali da se baš ima nešto vidjet - i nema... ali bilo je lijepo vidjeti i drugu, svakodnevnu stranu grada.
E taj vodič mi je prestrašno išao na živce, stalno je isticao kako je on iz Brooklyna, kao da su oni nešto bolji od NY-era, ili opasniji ili jači što li... I baš je imao neke seljačke fore...










Sorry, ove su malo mutne...

Totalno smo izgorili na u tih 2 sata na busu i jedva sam čekala da siđem s tog busa.
A sišli smo u slijedeći bus i krenuli na ostatak ture Down town...

Obožavam ove požarne stepenice




China Town




Manhattan bridge




I vratili se mi na Time Square.

Predahnuli u hotelu i juriš na noćnu vožnju... A te slike su samo u našim glavama jer imamo fotić koji neće surađivati baš po noći...

Ako sam nešto krivo napisala - molim ispravite me njujorčani i njujorčanke

... kad bi vas netko pozvao na svadbu radnim danom ali da je slijedeći dan praznik?

Ne pitajte me šta mi je u glavi... - jedna velika zbrka...


Update:
Dakle ima jedno mjesto gdje si odavno želim svadbu jer je toliko bajkovito - kao u filmu.
Problem je što imamo malo ljudi, a oni petkom i subotom ne daju ispod 100 ljudi (mi imamo 50).
Dakle ostaje mi nedjelja, ili jedna od dvije srijede u šestom mjesecu, kad je u četvrtak praznik.
Nedjelja mi je lošija kombinacija jer nit rade frizeri, a i u ponedjeljak ljudi rade a dnevne svadbe (one koje su gotove do ponoći) mi se baš i ne sviđaju.
Dakle ostaje mi ta srijeda, i ako bi vjenčanje stavila u 6, možda dio ljudi ne bi stigao baš na vjenčanje, ali nema veze, tko ne bi stigao može doći u salu na večeru, ili na koktel prije večere.
Jedino kaj stvarno znam da glupo zvuči vjenčanje u srijedu, ali kažu mi vlasnici sale (a privatno ih poznam dakle ne bi me baš muljali) da su ove godine bili iznajmili sve dane iza kojih je bio neradni dan.
Također mislim da će oni ljudi kojima je stalo do nas, malo potruditi i možda izaći sat-dva ranije s posla kako bi bili na našem vjenčanju...
A frka nam je jer se moramo što prije odlučiti i rezervirati datum prije nego to učini netko drugi.
Znam da zvuči možda picajzlasto i razmaženo, ali meni je to mjesto ono prva klasa, zato što sam vidjela tolika vjenčanja tamo i zaista je to vrlo vrlo lijepo, na imanju se možemo i poslikati, kapelica gdje bi se vjenčali je također blizu, a i sama sala je predivna a o klopi da ne pričamo.
Dakle sve je mrak osim tog glupog datuma.
Iako sam vidjela puno drugih sala, sve je to nešto sasvim drugo od ovoga.

Rekla sam mu ja da me prekasno zaprosio - da je to napravio proljetos možda bi uspjeli dobiti onu jednu nedjelju kad je praznik u ponedjeljak... :( (šalim se - nisam mu to rekla - samo sam pomislila hehehhe)

Ti glupi glupi psu.
Nadam se da gore nema auta i da ćeš bezbrižno naganjati mačke...
Falit ćeš mi sa tom svojom slinavom njuškom.
:(

Dakle, ako znate neki lijepi restoran za malu slatku svadbicu od 40-50 ljudi - please pomagajte - trebamo se što prije odlučiti gdje ćemo proslaviti naše vjenčanje.
Za sada su kandidati: Trajbar Team, Arcotel (Branimir centar), Zeleni papar u Samoboru...

Malo smo kasnili u polijetanju sa Plesa, što nam je baš i bilo dobro, jer smo u Frankfurtu imali vremena na pretek.
Čak smo obišli i dućane, čak smo pronašli i vlakić do našeg terminala i od prve pronašli terminal i avion i sve.
Airbus do JFK-a je bio mrak - čak dosta komotno sjedalo, ugodni susjedi, osim što je jedno vrijeme od nekoga iza dopirao "miris" čarapa ali brzo se izvjetrilo (ili smo se navikli), svatko je dobio dekicu, jastučić, slušalice, svatko je imao svoj monitor ispred sebe sa izborom filmova (pogledala Kunfu pandu i Made of honor), papica nije bila loša i tak - doletjelo se v NY.
Onda je uslijedila gužva na kontroli putovnica i neizbježna pitanja da li smo turistički tu i tak to.
Onda je uslijedila gužva na taxi stajalištu. Onda još nisam znala da je tamo uvijek i svugdje gužva i da se za sve čeka i čeka (pogotovo u shopingu kad su rasprodaje).

Napokon smo dobili taxi i napokon stigli u grad.
Adrenalin me pucao samo tako na putu do tamo i onda nakon izlaska iz tunela - woooooooooooow...
E sad bi to woooow mogla pisati stalno jer mi je sve, svih 7 dana bilo wooooow... jer sve i je wooooow...

Stigli smo do našeg hotelčića koji nije bio ni veliki ni fensi (ni jeftin) ali je bio smješten na uglu 5 avenije i 45 ulice - dakle prilično dobro mjesto - blizu svega. Zvuči dobro, ne? E to sam i ja mislila dok nisam počela hodati i vidjela da desetak ulica i nije baš tak malo i to baš i ne skočiš sam tak. Bar ne ja. Jubavi je bilo ok s hodanjem, ali mene su nakon dva dana luđački bolile noge.



Naš hotelčić

Kofere smo naravno samo zahitili i trk u šetnju - ravno 45. ulicom i izašli smo na Time Square - drito u vrevu!
Isuse kolike reklame! I kak su velike! I čega sve ima!
I svi ti ljudi - crni, žuti, bijeli, pričaju na svim mogućim jezicima.
More ljudi i nitko se sa nikim ne sudara i nitko nikome ne smeta.
Hrpa dućana, hrpa restorana, hrpa auta, hrpa taxija...













I ne mogu se odlučiti da li mi je lijepši po danu ili po noći. Možda ipak po noći kad sve to svijetli ko ludo.










U nedjelju je neki zbor pjevao gospel pjesme - sva sam se naježila - čulo ih se još deset ulica.
Bila je organizirana molitva na Time Square - genijalno.




U hotel smo došli oko 9 navečer (po našem vremenu je bilo 3 ujutro, a ustali smo se dan prije u pol 6 ujutro) i bili smo krepani i samo se izvalili u krevet.
Probudim se ja, pogledam na sat - 4 ujutro :)) Mom organizmu je bilo 10 ujutro i naspavao se.
Jubav je naravno već bio na laptopu :)
Onda smo Jubav i ja ćakulali u krevetu i čekali pol sedam da se ustanemo i da u sedam budemo na doručku :))

I onda juriš na ulice :)




Vidi se da je rano - još nema gužve na petoj :))

Dakle, znam da svi jedva čekate ali kako smo jučer popodne sletili a danas smo već radili, još nas malo stepava "đetleg" pa se nadam da ćete mi oprostiti što nema detaljnog izvještaja, ali nadam se da ću se iskupiti sa par slikica... Uživajte! Mi jesmo!!!

Ostavih noge u NYC!
Imam sve moguće bolove koji se u stopalima mogu imati.

I da, mogla bih ovdje živjeti.
Možda da Jubav ipak prihvati neki poslić ovdje :))

I još jedna novost: naaaaaaaaaaaaaaaaaaaa moj ruci prsten :))

Prosidba samo takva - sve po propisu i kak treba i prsten sa dijamantićima koji sam doduše sama izabrala ali nema veze :))

Odoh dalje plahutat od sreće :))

Stigosmo.
Živi.
Avion - mrak.

Večeras je pala ruta od hotela do Time Sq pa malo Brodway, pa do Madisona pa tak malo...
Uglavnom ja zijam okolo a Jubav pazi da me netko ne pogazi ili da ne podletim pod auto.

Dojam: woooooooooooooooooooooooooooooooooow...
Sve mi je wow: i ljudi i dućani i neboder i cijene i sve obožavam :))

Ako obratite pažnju na objavu maila i na činjenicu da sam se ustala danas u pol šest i spavala samo sat dva u avionu - jasno vam je zašto dulje ne pišem :)

Bye bye from Manhattan!