Cranberrie - under construction

Mislim na ljetovanje. Godišnji još nije sasvim gotov i to me drži na životu, a i ovako sam u laganoj postljetnoj depresiji...

Ali ajmo od početka.
Nakon puno puno analiza HAK-ovih izvještaja o gužvama, nakon još više uvjeravanja, namigivanja, ulizivanja, treptanja (što se mora - mora se), uspjela sam Jubav "uvjeriti" da krenemo kasno navečer. On je silom htio krenuti u subotu rano ujutro, u 4 recimo, ali znala sam da bi se to 4 pretvorilo u 6 ili 7 i da bismo zapali u najveće gužve.
Ovako smo krenuli u pol devet, i iako su zadnji izvještaji na HAK-ovim stranicama govorili o par kilometara na Lučkom, Kapeli i Roku - mi smo svugdje glatko prošli, i već smo u 1 bili u Omišu - dakle sasvim pristojno prolazno vrijeme za od kuće do kuće (kako se kod nas doma računa prolazno vrijeme).
Naravno da smo samo povadili majice za spavanje i pali u nesvjest, pogotovo Jubav koji je to jutro krenuo u Zagreb iz Mostara, malo doma odspavao i vozio za Omiš - ali kao nije mu bed i nije mi dao da vozim.

Iako sam imala puno planova za otić svugdje, na kraju nas je oboje ulovio ljeningitis i samo smo se izležavali na plaži i čitali knjige (6 komada svaki). Beletristika of course.
Recimo da nam je dnevni plan izgledao ovako:
Ustajanje (on u 6-7 - nemre baš spavat, pa ode u Omiš, kupi šta treba, ode trčat uz brdo, istušira se i oko 8-9 budi mene.
Onda doručak oko pol 10-10, nešto lagano tipa musli/cornflakes jer je ručak već u 13 sati.
Poslije doručka je odlazak na plažu - 100 m i 220 stepenica niže.
Plaža nam je raj na zemlji - fino popločena kamenom, hlad tamarisa, lijep ulaz u more, poznati ljudi pa fino možeš ostvit stvari i otić plivat po sat vremena - nema bolje! Sorry, nemam sliku - jednostavno se nismo sjetili nositi fotić na plažu.
Onda oko 13 idemo gore (e to je malo gadan dio jer sunce piči ko ludo) na ručak za koji mama sprema sve oblizeke - bilo je ribe raznorazne, roštilja, pohanaca - ma sve mrak, sve fino...
Da li trebam reći da sam ja dobila kilu i pol, a Jubav 4 kile? Nemam doduše pojma kak je dobio 4 kile u tih dva tjedna i svog tog njegovog trčanja ujutro ali trebali ste mu vidjet facu kad je vidio na vagi 90 kila u nedjelju ujutro. Ne trebam vam ni reći da smo od nedjejlje opet na undiet :))
Eh onda poslije ručka se ide malo ubit oko jer ipak sav taj rad i umor jelte...
Pa onda opet na plažu do 7, pol 8, 8 - kak nam se dalo...
E onda bi mama da mi i večeramo... nema večere... koliko bi tek onda kila dobili...
Onda smo navečer uveli običaj jesti samo lubenicu i to je bilo super osim što sam ja svaku noć bauljala po 4-5 puta na wc jer mi je mjehur dobio popizditis...
I to vam je to. Par puta smo otišli u Omiš na kavu i sladoled, jednom smo otišli u Omiš na plažu (e s te imam slike ali ću ih staviti drugi put) i bili smo na večeri u Radmanovim mlinicama - predivnom restoranu na otvorenom u kanjonu Cetine - jela se teletina ispod peke s krumpirom (eh da mi je sad mljac mljac).

Onda smo u srijedu išli u Zg na razgovor za vize.
Naravno da smo bili naručeni u 8,15 a mi došli u pol 9 ali nije baš bilo ni bitno.
Ušli smo unutra, a unutra već hrpa ljudi.
Zahtjeve smo predali skupa u jedan file (i zahvaljujući tome sam i dobila vizu hehehheh).
I čekali i čekali jedno sat i pol.
Onda su nas prozvali, provjerili nam na nekom aparatu još jednom otiske prstiju, pitali mene koliko zarađujem, pitali Jubav koliko zarađuje i koiko je dugo u toj firmi i rekli nam da sutra dođemo po vize.
I to je bilo to.
A ja se tresla ko šiba na vjetru.
Kako nam je bilo glupo ostajati u Zagrebu do popodne čekati vize i onda upasti u najveću gužvu, zamolili smo njegovu mamu da nam ih podgine, tako da smo tek prekjučer ih vidjeli.
Jubav je imao već prije vize, prvo je dobio na 3 mj, pa na 6 mj, pa na godinu dana, pa na dvije i sad je dobio na 5 godina, a ja sam odmah dobila na 5 godina... hehehhehe... koja sam frajerica ha?
Uglavnom, sad čitam vodič po NYC i planiramo što sve obići.
Gledam ja te slike neobodera i svega ali mislim da me ništa ne može pripremiti na taj prvi susret...

Jedini izlet na kojem smo bili tijekom ljetovanja je izlet u Mostar, ali o tome slijedeći put - a bit će i fotki...