Cranberrie - under construction

Trenutak koji uvijek dugo dugo pamtim - prvi zaron u godini.
Osjećaj kada more okupa moje lice i tijelo, moju kosu, onaj neponovljivi osjećaj lakoće i mira i tišine, trenutak kada za mene ne postoji ništa drugo na svijetu - to me drži dugo nakon što se već vratim sa mora i kada krenu jesenje kiše i zimski kratki dani.
Drži me jer znam da ću slijedeće ljeto to opet doživjeti na tom jednom posebnom mom mjestu, na mojoj plaži, na kojoj poznam svaki kamen, na kojoj točno znam gdje više ne mogu stajat i gdje trebam doći da bih stala na noge, na kojoj znam koliko mi treba zamaha do tatine bove a koliko do stričeve, gdje je izvor i gdje je hladno i gdje je toplo pa mogu satima ležati u plićaku...

I zbog svega gore napisanoga nije mi bilo teško voziti u petak 4 i pol sata po kiši i buri koje su nas pratile većim dijelom puta, i 3 i pol sata natrag po +35 u nedjelju predvečer.
Išla je moja M sa mnom jer nikad nije bila kod mene na mogu a Jubav je imao poslovnih obaveza.
Moja mama nas je dočekala sa salatom od inćuna - moje omiljeno jelo :)
U subotu smo se nakon doručka momentalno spustile na plažu, pa onda na ručak (riba s gradela), pa onda u Omiš na kavu na mom omiljeno trgiću s pogledom na planine i Mirabelu, pa sladoled kod Hajduka, pa onda kupanje na Omiškoj pješčanoj plaži, pa onda uspon do Mirabele (krepala sam naravno) i to skroz do vrha - do zastave - pogled spektakularan!
Navečer smo se uputile malo u noćni život u Makarsku gdje me iznenadila količina ljudi - kao da je 01.08. - sve krcato!
Kako u Makarskoj nisam bila već sigurno dvije godine, "otkrile" smo super klub - Deep. Nalazi se na osami i napravljen je u špilji i odmah do mora, tako da valove obasjavaju reflektori u bojama - mrak. Mjuza nam baš i nije bila po volji (techno) ali bio je gušt popiti martini na kamenom zidiću, a iza vas huči more... Definitivno moram Jubav odvest tamo :))
Nedjelja je osvanula još toplija i more je bilo preeeetoplo...
Ujutro smo otišle na Cetinu do Radmanovih mlinica i M mi se oduševila.
A onda opet plaža. Tata i nećak su nas malo provozali brodićem - naša uobičajena ruta, samo svaki godine sa sve više i više izgrađenih kuća-monstruma, 3-4 katnica na tako strmim liticama da mi je enigma kako se netko uopće usudi tamo graditi. A sve apartmani ili za iznajmljivanje ili prodaju. Strašno.
Poslije ručak i oko 6 smo krenule za Zagreb.
Trošak - 300 kn benzina u svakom smjeru, i 157 kn cestarine u svakom smjeru.
Da li se isplatilo? Daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...
I išla bi i ovaj vikend ali imamo jedan rođendan na kojem moramo biti pa smo u Zg... :(

Inače, ova vrućina me rastura.
Pa upalim klimu na poslu/autu/doma - pa me rastura glava.
Pa od jučer ne palim klimu u autu ni doma pa mi je vruće da nemrem dihat pa samo vegetiram na krevetu ili na garnituri, i dođem k sebi tek oko 9 navečer.
Počela sam po noći ostavljati prozore na dnevnom (zapadna strana) otvorene pa se ujutro može bar malo disati, ali muči me šta nam je spavaća na istoku i kad sunce zapiči u 5 ujutro - već sam luda i već mi je vruće i probudim se... Strašno.

Idem dalje vegetirati...