Cranberrie - under construction

Nakon što sam u svojoj okolini imala dva slučaja preljuba, evo ih sad opet, pune su ih novine: velke face, prave muškarčine - sjede na dvije (ili više) stolice... Cetinski, Ivanišević, Višnjić - sve su to muškarci za koje sam mislila da su pravi muškarci, a ispali su pravi papci.
Što je njima?
Ok, jasno mi je da ljubav nakon nekog vremena nestane, da se ljudi više ne vole, da se zaljube u nekog drugog.
Ali daj onda frajeru budi muško, rasčisti jednu vezu/brak, što god, pa onda počni novu.
Daj ne budi papak, ne varaj ženu, djecu, roditelje... ne petljaj se u jadne priče i izgovore jer žena ionako (gotovo) uvijek zna, samo se pravi da ne zna ili sama sebi negira pravo stanje.

Stavila sam se malo u njihovu kožu, pokušala razmišljati na njihov način.
Dakle, imaju ženicu koja im kuha, pere, pegla. Ali nije im to dosta. Ne ne. Možda se ženica malo opustila, ne kuha dovoljno raznoliko, ili nije raspoložena za sex baš uvijek kad se njima hoće (možda sam navela glupe razloge jer Dragovićka sigurno ni ne kuha ni ne pere), nije ustvari bitan razlog, i nađu si ljubavnicu. E sad, ona je obično uvijek mlađa, zabavna je, ne gnjavi ga sa kućanskim obavezama, uvijek je na raspolaganju i dobre je volje.
Pa kaj nije tipu super? Dvije ženske obigravaju oko njega - svaka iz svojih razloga. A on ko aga.
E sad, zašto naša faca ne ostavi ženu koju više ne voli i ne poštuje (očigledno) i ode sretno živjeti sa svojom ljubavnicom?
E pa zato drage moje, jer je svjestan da bi se i ta ljubavnica s vremenom pretvorila u tu ženu i on bi opet bio primoran naći novu ljubavnicu. A o tome da bi svoje bogatstvo trebao svaki put podjeliti sa zakonitom - neću ni govoriti.
Pa sam si ja protumačila da zato to rade tak kak rade - krajnje kukavički.
Trebaju biti frajeri ko ja, fino se rastat i u novi život :)
Svakome tko je to napravio, a ima i njih, nije sve tak crno, skidam kapu. Ustvari koji mi je vrag, zakaj im skidam kapu - pa to je normalno. Ovi tipovi, papci, oni nisu normalni...

Sad me još nekaj zanima - ljubavnice. Koji je pak njima vrag?
Bit vječno druga? Bit vječno na čekanju? Skrivat poruke? Nalazit se po tko zna kakvim stanovima? Ili autima?
Ne smjet otić na kavu? Na večeru? Ne mog otić skupa na more? Ne smjet kupit poklon? Lagati prijateljima? Roditeljima? Pravit se da je sama?
Jel one stvarno misle da će oni ipak jednog dana ostavit ženu i oženit se s njima?

Čak mogu shvatiti cure koje to učine iz avanture, ono, za jednu noć.
Ali kaj je ovoj Halilovćki? Zgodna cura, mlada, poznata, vjerovatno može imat koga hoće. Kog vraga joj je ovo sve trebalo?
Jel svjesna da je izgubila 2 godine svog života? Dvije godine je živjela u laži.
Hej žene, to su godine... bačene uzalud...
Samo nek se sjete što su sve mogle postići u to vrijeme, koga su sve mogle upoznati, što su mogle dobiti.
A samo su izgubile.

Uvijek sam mislila da su ljubavnice slabe žene, one koje trebaju jakog muškarca uz sebe, koje se ne mogu same snać u životu. One neke koje druge.
A onda je ispalo da ljubavnica može biti i žena kojoj sam se uvijek divila, jaka, samostalna, dobro zarađuje, ne da se zajebavati. Ili se ipak da?