Cranberrie - under construction

Malo prije Božića je Jubavi bio rođendan no kako nisam tada imala vremena pričati o tome, evo sad ću ali samo ukratko.
Naime dobio je uputu da prije određenog vremena taj dan ne smije doći doma jer moram sve pripremiti.
A priprema je bila: napuhati 34 balona crvenih u obliku srca i na svakom od njih napisati ljubavnu poruku, nakon toga se obući u sexi donje rublje koje uključuje i haltere i crne štikle, staviti si crvenu mašnicu na ruku i dočekati ga sa širokim osmjehom na licu.
Naravno da je momentalno pobacao sve stvari na pod i odvuko me u spavaću sobu :))))
Nakon toga smo otišli u obližnju pizzeriju nešto pojest jer dok smo mi izašli iz spavaće više ništa drugo nije radilo :))))
Balone je još danima nakon toga nahitavao po stanu i čitao porukice i bio sretan kao malo dijete.

No kako to ne bi bilo sve, poklonila sam mu još i vikend u Opatiji za nas dvoje. Mora nešto biti i za mene hehhehehe... I taj smo vikend iskoristili ovaj vikend.
Malo smo ranije izašli s posla i oko 4 smo već bili tamo. Hotel solidan, nedavno obnovljen i čist, što mi je najvažnije, i odmah u centru. Nakon osrednje večerice smo se uputili u šetnju u toploj (nakon zagrebačke svakako puno puno toplije) opatijskoj noći. Ta njihova šetnica je zaista fenomenalna, mogu po njoj hodat satima.
Kad smo se vratili u sobu, momentalno smo zaspali. Bar ja. On je kao nešto prčkao po laptopu.
U subotu nakon doručka smo odšetali do Hemingvaya i popili kavu, i onda opet hodali i hodali i hodali i došli do Voloskog, pa tamo popili ručak - ja čokoladu sa šlagom a on pivu i lagano se uputili natrag. Čitavu tu idilu je kvarila povremena lagana kišica.
A tako sam željela sunčan dan.
Onda je opet bila večera, a nakon večere smo se uvalili u krevet i gledali filmove i grickali grickalice i tamanili naranče.
Jubav je naime stručnjak za guljenje naranči - nema šance da ju ja ogulim bez noža, ali on to tako dobro radi da sad samo on guli naranče a ja samo naručujem: Jubav, naramčicu bi... A on je sretan što hoću jesti voće pa mi bez pogovora i s osmjehom na licu guli.
Nedjeljno jutro je osvanulo pod teškom kišom pa samo se odmah poslije doručka uputili doma, pomalo se pribojavajući kakva će biti cesta, ali već smo u 12 bili doma. Ostatak dana smo proveli u krevetu, ali ne ne ne ne tak kak si vi mislite, nego sam se ja ipak prehladila, tj složila me neka prehlada pa me Jubav pazila, mazila i gulila naramče :)))
Bio je to vikend kakav bih češće željela provoditi s njim. Nadam se da i hoćemo.

Jučer smo kolegica i ja trebale napokon završiti inventuru pa sam se odvukla na posao, ali danas luftam doma i tek sam se malo prije probudila :)
Najsmješnije je što sam se i prošle godine razboljela tek kad je sva gužva na poslu bila gotova. Valjda se tek tada i tijelo i mozak opuste i onda virusi uspiju ovladati.
A šta mi fali? Odmaram, gledam glupe seriije za koje nisam ni znala da postoje, i smišljam fine ručkove - zdrave!