Cranberrie - under construction

Tema današnjeg razmišljanja - godišnji odmor. Ljetni. Novi. Znate o čemu pričam.
Stari u lipnju je već dogovoren i riješen.
Pa u stvari i novi je riješen.
Poslijednjih 12 godina se uvijek ravnam prema sestri. Po potrebi se pomičem na kraj kolovoza, pa čak sam se ponekad pomakla i na početak rujna.
Nije problem. Volim ići kasno na more, volim mir i tišinu.
Poslijednjih 10 godina sam imala s kim ići tako kasno.
Ove godine bih po svojoj kraljici sestri (o da, imam ja i kraljicu sestru i kraljicu majku) trebala ići 15.8.
Jedino ne znam s kim i gdje. Vjerovatno bih trebala čamiti dva tjedna sa starcima dolje u kući.
Što mi naravno, ne pada na pamet.
Pa tako ovog ljeta idem kod M i to od 03.08.
Eh sad, tu je nekoliko problema.
Prvi je njen posao. Sorry sister ali morat ćeš se nekako drugačije ove godine organizirat i naći neku drugu zamjenu.
Drugi je mama i njen obješen nos jer neću doć dolje. E pa sorry mama, ali ove godine je to tako.
Dakle dva su problema i oba su riješena uz malo njihove ljutnje i negodovanja.
Iskreno - J E B E M I S E Ž I V O Z A V A Š E P L A N O V E I D O G O V O R E!!!!!
Mogle ste prvo mene pitati jer i ja imam svoj život i nisam uvijek svima na usluzi.
Dosta je bilo zajebavanja!

M. i meni je nedavno rekao jedan zajednički prijatelj da već dugo nije vidio dvije žene koje toliko znaju uživati u malim stvarima i koje se toliko vesele sitnicama.
Mislio je naravno na nas dvije.
I imao je potpuno pravo.
Guštamo ko dvije prasice u svemu i svačemu, od kugle sladoleda do fensi večere.

Danas je M išla malo u shopping i poslije na otvorenje izložbe "Žene snimaju" u foto klub gdje su bile i njene dvije fotke.
Ja sam išla poslije posla frizeru i kako nikad nisam sigurna koliko će mi vremena trebati da budem gotova, nisam ništa obećavala.
Međutim kad sam bila gotova u 19,20 h, pohrlila sam u foto klub i totalno ju iznenadila.
Njena fotka je bila danas prikazana na OTV prilikom reportaže sa izložbe - tak da smo obje bile sretne i ponosne.
Poslije smo otišle u Flores na piće (ona vino, ja limunadu) i na onu njihovu finu pitu od šumskog voća.
I bogme smo uživale ko prasice.
I baš nas boli briga.
I baš nam je super.

Šta znači kad se 4 puta tijekom dana ugrizete na isto mjesto na usni?
Osim naravno da sam glupača... to već znam...

Malo je reć da kad se ja na nešto navučem - da sam dulje vrijeme navučena. Ovisnosti se kod mene lako stvaraju.
U zadnje vrijeme ovisnost mi je azijska kuhinja.
Sve je počelo sa jednim bezazlenim pokusom (o čemu sam već pričala) u Asiji. Više ni ne znam koliko puta smo bile u Asiji. Mislim već nas i konobari prepoznaju i uvijek pitaju za onu treću koje eventualno taj put nema ako smo samo M i ja.
Nastavilo se prošli tjedan sa Opiumom u Branimir centru.
Gong bao feng hua i Gai pad med ma-muang su zauvijek promjenili moj gastro svijet.
Naravno da sam protekli tjedan dva puta bila tamo. Jednom slučajno, a drugi put mi je bilo prepušteno da jednog splitskog prijatelja odvedem na večeru bilo gdje (a da on naravno plati), pa sam ja odlučila da će to biti Opium. On je jeo Nasi goreng i pohano povrće i isto je bilo odlično. Ali istraživanje njihovog jelovnika ide dalje prvom prilikom :)))
Jako mi se jela Tikka salata ali pojma nemam kaj je Tikka pasta. Zna netko? Marisi i Xiola možda? Help me curke...
Danas sam bila pomoćnik svojoj najslavnijoj prijateljici i zauzvrat me odvela na ručak, ali kako nam Opium nije bio pri ruci (hehehehhe) išle smo u Fort Apach, gdje sam jela piletinu i povrće iz woka - asocijacija na kinesku kuhinju.

Što se tiče kuhanja, za ovo ljeto sam si zadala zadatak - usavršiti rižote i naučiti kuhati kineski i tajlandski. Wok imam i ne bi trebalo biti problema.
Još malo i mama odlazi a ja preuzimam kuhaču.
This summer should be very very very interesting... bar što se kuhanja tiče

Mlade smo, zgodne smo, pametne smo, samostalne smo i slobodne smo.
Mi smo žene iz mog najbližeg okruženja - dvije moje najbolje frendice i ja.
Nije da smo očajne ali željele bismo biti uparene sa nekim normalnim muškarcem.
Eh sad! Tu su ključne dvije riječi - normalan i muškarac.

Baš mi je danas jedna ženska rekla da su naši roditelji sve dečke odgojili (uglavnom) kao pičkice i da pravih muškaraca (slobodnih) (više)nema. Što je bilo, potrošilo se. Dakle nema muškaraca.
Druga riječ je bila normalan. Da, ostali su nenormalni.
No dobro dobro dečki!!! Kaj ste se sad odmah narogušili.
Znam ja da ima normalnih muškaraca i to još i slobodnih, mislim mora ih bit, jer ak ih nema, mam bum si žile prerezala, ali slijedeći problem je gdje ih upoznati.

U današnje doba interneta nekako je najlogičnije bilo - Iskrica.
Eh tamo naći nekog normalnog - to je već malo teži zadatak. Iskrica otpada. Imala sam dva poznanstva, nisu dečki bili loši, dapače, jedan je bio vrlo vrlo dobar, ali eto iz raznoraznih razloga nije išlo.
Još jednom - Iskrica otpada. Dosta je bilo kruha i igara. Sad bih samo kruha.

Izlazak van? Aha, my ass. Vani tipovi ili obgrle šank i u muškom društvu samo škicaju komade i (po mom mišljenju) nimalo se baš ne zabavljaju. Ili se napiju pa im je svaka dobra. Vrlo, vrlo rijetko se može (ali se može, ne kažem da je baš potpuno nemoguće) i upoznati nekog normalnog.

Na poslu ili kroz posao? Hm... možda, ali konkretno, iako kroz svoj posao upoznam dosta ljudi, nisam ništa konkretno zanimljivo ni vidjela (a da je slobodno) a kamoli bolje upoznala.
Preko prijatelja? Da, potencijalno moguće ali jebemu, previše se družim sa ženama... morat ćemo se malo integrirat u neko mješano društvo

Na tulumu? To mi je danas rekla frendica. Pa sam ju ja pitala kad je zadnji put bila na tulumu. Odgovor je bio: u srednjoj školi. Moj odgovor je bio: you get the point?
Tko još danas radi tulume???
Eto ako ima neki tulum negdje, ja se pozivam. Dobro plešem, malo jedem jer sam na dijeti, dakle jedina prijetnja ostaje alkohol ali pošto ću se trudit ostavit dobar dojam, dvije čaše vina će biti dovoljne.

Još jedan problem kod muškaraca koji sam primjetila, a odnosi se samo na rastavljene muškarce, jest taj, što se nakon rastave prilično povuku u sebe i uglavnom borave doma. Vjerovatno im je povrijeđen ego ili nešto i samuju doma. Umjesto da fino vani ili negdje love mlade i zgodne razvedene žene (kao što sam npr ja ). Dobro, znam da je poslije rastave teško, pogotovo ako je dijete u igri, dakle meni je s te strane bilo prilično lakše, ali ipak ne treba se sjedit doma i nadat se da će inkasatorica za tv biti žena tvog života i da će ti doć doma na vrata.
Mi ženske se još i možemo utješiti sa ponekim mladim dostavljačem pizza, ali muškarci tu baš i nemaju neke nade.

Trebamo svi skupa uzeti svoje živote u ruke i upravljati njima.
Kak to lijepo zvuči, kaj ne?
A kako se to upravlja životom?
Jel postoji neki manual?
Ne??? Fuck!!! Kaj bum sad???
Prepustit se sudbini nek mlatara mojim tijelom u umom kako zna i umije???
Na svu sreću, toliko sam još lucidna da znam kad je nešto loše po mene, i imam toliko snage i hrabrosti neke spone (ljubavničke, prijateljske, whatever) prekinuti još na vrijeme.

I vidim, odlulata sam ja poprilično od svoje početne teme a to je ustvari bilo pitanje, gdje se skrivaju slobodni i normalni muškarci.
Pa ako netko zna odgovor - neka se javi... a i ostali slobodno komentiraju...

Kategorija: humor, sex i umjetnost...