Marketing
Nestašica na tržištu
Mlade smo, zgodne smo, pametne smo, samostalne smo i slobodne smo.
Mi smo žene iz mog najbližeg okruženja - dvije moje najbolje frendice i ja.
Nije da smo očajne ali željele bismo biti uparene sa nekim normalnim muškarcem.
Eh sad! Tu su ključne dvije riječi - normalan i muškarac.
Baš mi je danas jedna ženska rekla da su naši roditelji sve dečke odgojili (uglavnom) kao pičkice i da pravih muškaraca (slobodnih) (više)nema. Što je bilo, potrošilo se. Dakle nema muškaraca.
Druga riječ je bila normalan. Da, ostali su nenormalni.
No dobro dobro dečki!!! Kaj ste se sad odmah narogušili.
Znam ja da ima normalnih muškaraca i to još i slobodnih, mislim mora ih bit, jer ak ih nema, mam bum si žile prerezala, ali slijedeći problem je gdje ih upoznati.
U današnje doba interneta nekako je najlogičnije bilo - Iskrica.
Eh tamo naći nekog normalnog - to je već malo teži zadatak. Iskrica otpada. Imala sam dva poznanstva, nisu dečki bili loši, dapače, jedan je bio vrlo vrlo dobar, ali eto iz raznoraznih razloga nije išlo.
Još jednom - Iskrica otpada. Dosta je bilo kruha i igara. Sad bih samo kruha.
Izlazak van? Aha, my ass. Vani tipovi ili obgrle šank i u muškom društvu samo škicaju komade i (po mom mišljenju) nimalo se baš ne zabavljaju. Ili se napiju pa im je svaka dobra. Vrlo, vrlo rijetko se može (ali se može, ne kažem da je baš potpuno nemoguće) i upoznati nekog normalnog.
Na poslu ili kroz posao? Hm... možda, ali konkretno, iako kroz svoj posao upoznam dosta ljudi, nisam ništa konkretno zanimljivo ni vidjela (a da je slobodno) a kamoli bolje upoznala.
Preko prijatelja? Da, potencijalno moguće ali jebemu, previše se družim sa ženama... morat ćemo se malo integrirat u neko mješano društvo 
Na tulumu? To mi je danas rekla frendica. Pa sam ju ja pitala kad je zadnji put bila na tulumu. Odgovor je bio: u srednjoj školi. Moj odgovor je bio: you get the point?
Tko još danas radi tulume???
Eto ako ima neki tulum negdje, ja se pozivam. Dobro plešem, malo jedem jer sam na dijeti, dakle jedina prijetnja ostaje alkohol ali pošto ću se trudit ostavit dobar dojam, dvije čaše vina će biti dovoljne.
Još jedan problem kod muškaraca koji sam primjetila, a odnosi se samo na rastavljene muškarce, jest taj, što se nakon rastave prilično povuku u sebe i uglavnom borave doma. Vjerovatno im je povrijeđen ego ili nešto i samuju doma. Umjesto da fino vani ili negdje love mlade i zgodne razvedene žene (kao što sam npr ja 
). Dobro, znam da je poslije rastave teško, pogotovo ako je dijete u igri, dakle meni je s te strane bilo prilično lakše, ali ipak ne treba se sjedit doma i nadat se da će inkasatorica za tv biti žena tvog života i da će ti doć doma na vrata.
Mi ženske se još i možemo utješiti sa ponekim mladim dostavljačem pizza, ali muškarci tu baš i nemaju neke nade.
Trebamo svi skupa uzeti svoje živote u ruke i upravljati njima.
Kak to lijepo zvuči, kaj ne?
A kako se to upravlja životom?
Jel postoji neki manual?
Ne??? Fuck!!! Kaj bum sad???
Prepustit se sudbini nek mlatara mojim tijelom u umom kako zna i umije???
Na svu sreću, toliko sam još lucidna da znam kad je nešto loše po mene, i imam toliko snage i hrabrosti neke spone (ljubavničke, prijateljske, whatever) prekinuti još na vrijeme.
I vidim, odlulata sam ja poprilično od svoje početne teme a to je ustvari bilo pitanje, gdje se skrivaju slobodni i normalni muškarci.
Pa ako netko zna odgovor - neka se javi... a i ostali slobodno komentiraju...
Kategorija: humor, sex i umjetnost... 
Post je objavljen 04.04.2007. u 17:37 sati.