kako odgojiti kravu (i zašto)

Neki dan nas je moja mala sister pitala što je paraolimpijada. Olimpijada za invalide, objasni jednostavno mama. Petru je odgovor jako iznenadio. Pojasnila sam joj da se osobe s fizičkim nedostacima mogu baviti sportom koji ne zahtijeva aktivnost oštećenog dijela tijela. Na primjer, ako netko nema ruku, svejedno se može natjecati u trčanju jer mu je sa nogama sve u redu.
- Pa to nije pošteno!, pobuni se Petra. – Onda oni s jednom rukom mogu bolje trčati od onih koji nemaju niti jednu!

Prije dvije sam godine odlučila poraditi na svojoj karmi. Isključila sam mobitel. Prestala sam jesti meso. Odrekla sam se seksa. Svaki dan sam meditirala. Nisam pušila ni pila alkohol. Išla sam spavati u deset navečer. Uzgajala sam kaktuse. Pokušavala sam otkriti što je ono najbolje, smisao života. I znate što sam otkrila? Najbolje na svijetu je kopanje nosa.

Rankova je dugogodišnja patnja odlučila ne komunicirati s njim. U jednom je trenutku pronašao adekvatno i krajnje racionalno rješenje problema: objasnio nam je kako svako jutro sjedi na balkonu, i pije kavu s Martinom. Koja nije prisutna. A, dobri ste si?, sarkastično se naceri frend. - O nee! Znamo se mi i posvađati! - objasni nam on ponosno

Dobar dan, imate li bilježnice sa spiralom, pitam u papirnici. - Ne, samo sa linijama i sa kockicama, odgovori nadobudna prodavačica.

Ana nije prihvaćala ne za odgovor. U jednom je trenutku čak samu sebe uvjerila da smo skupa. Zvala me po milijardu puta dnevno, već mjesecima. Konačno mi je pukao film. Podigla sam slušalicu, bijesna ko ris. Sad me dobro slušaj, Ovo je zadnji put da me zoveš, na ovaj ili bilo koji drugi broj - urlala sam bijesno - ne želim imati nikakve veze s tobom, pun mi te je kurac!!! – A jel' te mogu barem malo bariti?, ne odustaje luđakinja. – Ne, ne možeš. Mobiteli zrače a ja ne želim dobiti rak mozga zbog tvojih poziva!!! - Kupit ću ti Anti-Radi, ima na mom kiosku i košta 79 kuna..., odgovorio je iritantan piskutavi glas.

Pokupili su ga u osam ujutro, dva policajca u uniformama. Majka je dojurila za njim. Provela je sate čekajući u uskom hodniku MUP-a, okružena plakatima koji upozoravaju na opasnost od tramvajskih džepara i droge. Istovremeno, njegov je otac pio s mojim. Kada su se sve birtije pozatvarale, preselili su se u našu kuhinju. ''Znaš, moja ti kćer ima već tri kazne za pišanje na javnom mjestu'', govorio mu je stari pokušavajući ga utješiti.

Joooj kakve sam si hlačice kupila u Gratzu!! - skviči moj cimer, peder. A ja si još moram kupiti kupaće gaćice prije mora!! - nadovezuje se naš prijatelj, peder. Draaga, moramo to pod hitno obaviti!! - cvrkuće cimer. Djevojke, tko će oprati suđe? - prekinem grubo njihovo lalakanje. Pa valjda ti, ti si žensko, odgovore mi njih dvojca u isti glas.

Ove su me godine promaknuli. Šefica Kampa, dobro zvuči. Nekoliko volontera koje sam sama odabrala, doktorica, redar i 1000 kampera na duši. Motovun je bio moj. Kad god bih se popela u stari grad, svi su me tapšali po ramenu. ''Dobro obavljen posao, ne znamo što bismo bez tebe...'' Baš sam si bila važna. Jedne sam noći, sramotno pijana, naletila na Veliku Facu Festivala. ''Hej, jako smo zadovoljni s tobom. Baš mi je drago što si prihvatila posao!'' Nisam ju željela prekinuti, a morala sam na WC. Jako. ''Bilo bi super kad bi na godinu opet htjela voditi kamp, svi kažu kako super funkcionira i...'' - **piša mi se, mooolim te odlazi, piša mi seee!!** - vrištala sam u sebi. ''...baš se vidi kako sve držiš pod kontrolom, i...'' - Šefica Kampa se upišala u gaće.

Odvela sam jučer svoju Maju po prvi put kod ginekologa, kaže mamina frendica. Joj, moja Vesna već dvije godine ide kod mog, privatnog, pohvali se druga. I moja je jako odgovorna po tom pitanju, redovito ide kod Kramarića na kontrole, ubaci se i treća. A tvoja, kod koga tvoja ide? - pitaju mamu.
Kod psihijatra, odgovori ona mrtva hladna.

Učile smo na mom balkonu.
E, znate da La Toya Jackson ne postoji? - Ksenijin nam je glas prekinuo koncentraciju. Kako to misliš, zbunjeno ju je pitala Tanja. Pa lijepo, ne postoji - odgovorila je Ksenija kao da se to samo po sebi podrazumijeva - ona je zapravo Michael Jackson. Kao, svi smo mi Mirko Norac ili tako nešto?, pitala sam sumnjičavo. Ne, on ti je nju izmislio, La Toya je Michael. Zar niste skužili da je to ista osoba? - Ksenija se nije predavala. Nee čekaj, nije moguće, pa ja sam ju nedavno vidjela na MTV-u - pobunila se Tanja. Da, uostalom, ja sam ih vidjela skupa na slici - dodala sam ohrabrena njenom izjavom. I Nisu baš TAKO isti - nastavila je Tanja. Osim toga, ona je crna i ima sise - nadovezala sam se. - Tako dobre umjetne sise još nisu napravili! - I imaju drugačiji glas! - I sigurno bi to već netko skužio i...
Ma znate što? - izderala se Ksenija - boli me kurac za La Toyu Jackson!!

Kad sam bila mala, imala sam crnog hrčka Milu. Volio je spavati u džepu moje košulje. Znao je prelaziti s jednog kraja kaveza na drugi viseći na prednjim šapama, na što sam bila posebno ponosna. Brala sam mu maslačke i žute cvjetiće s grma ispred bakine zgrade. Jednog sam se dana probudila i nisam ga mogla pronaći. Potraga za Milom, u koju su bila uključena sva djeca iz susjedstva, trajala je danima. Napokon me mama posjela u krilo i objasnila mi da je Mila odlutao do podruma i da se tamo igra sa miševima, te da mu je u svakom slučaju ljepše nego u kavezu. U početku sam bila nepovjerljiva prema toj priči, no kad sam vidjela da hrana koju mu ostavljam u podrumu svaki dan nestaje, tuga me brzo napustila. Mila je bio dobro. Prije spavanja sam ponekad tražila mamu da mi priča o Mili i njegovim novim prijateljima. Voljela sam slušati te priče, i voljela sam mamu jer mi ih je imala strpljenja pričati. Mnogo godina i kućnih ljubimaca poslije, sjedile smo u tetinoj kuhinji u Zagrebu. Mama, hoćeš li mi ispričati što se dogodilo s mojim crnim hrčkom? - pitala sam ju u želji da se na trenutak vratim u djetinjstvo. Susjed ga je ubio misleći da je štakor, a kad je shvatio što je napravio zamolio me da ti ne kažem, jer se bojao da ćeš ga mrziti - odgovorila je mama.