Cor Unum
četvrtak, 24.10.2013.
misao dana
"•Sigurnost se postiže dobrotom, zlo stvara nesigurnost." N. N.
meditacija dana
Uzdat se u Gospodina
Koliko puta smo u životu izrekli: ja mu vjerujem ili ja mu ne vjerujem.
Što smo time htjeli izreći?
U prvom slučaju:ja mu vjerujem željeli smo naglasiti da imamo u njega povjerenja, pouzdanje, da se uzdamo u tu osobu.. Da se uzdamo, nadamo da ta riječ koju je netko izgovorio da je istinita. U ovom drugom slučaju radi se o suprotnom, nevjerovanju, neuzdanju u toga drugoga.
Kada smo bili djeca, maleni uzdali smo se u riječ roditelja, imali smo povjerenja u riječ koju su nam izgovorili. Pogledali smo i znali smo da je riječ istinita, bili smo sigurni u njihovoj blizini.
Kada smo ih negdje izgubili, panično smo ih tražili.
Nedavno odmarajući se promatrao sam na plaži jednu djevojčicu i oca kako su prolazili plažom. Djevojčica je hrabro koračala ispred oca, sigurna, odjednom se otac sakrio iza jednog bora. Sve je bilo u redu dok djevojčica nije primjetila da nema oca. Zastala je i potražila ga pogledom - još uvijek sigurna u sebe. Odjednom na licu primjetila joj se panika, očaj, strah, više nije bila sigurna u ...a onda se pojavio otac, otkrio se. Djevojčica je sva presretna poletjela u njegov zagrljaj, privinula se u njegov zagrljaj, opet sigurna.
Znači imam povjerenja, koje mi opet daje sigurnost da koračam stazom svoga života.Osjećam sigurnost. To je ono što zovemo vjerom. Ne postoji bez razloga ona stara izreka: Vjera je uzdanica u životu. Onaj koji se uzda u riječ Božju, koji joj vjeruje čini čuda nemoguća.
Petar čini nemoguće - hoda po vodi - sve dok ima povjerenja u riječ Isusovu - dođi. U trenutku sumnje postaje samo obični čovjek kome je nemoguće hodati po vodi. Ostavljen samo sili prirode - jakom vjetru - tone.
Prijatelji, možda tu leži dio odgovora na naša današnja potonuća, našu nemoć da odgovorimo naletima bura i oluja? Neznam. Ali znam da bi o tome bilo dobro razmisliti.
Vjerujem, ipak da bi bilo dobro zbog našeg dobra malo se više uzdat u Boga i njegovu moć, prijateljstvo i ljubav.
Znam samo, kada sam se u Boga uzdao da sam bio pobjednik, a kada nisam - val me života poklopio.
Sigurnost spasenja
"Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život."
1. Ivanova 5,13
Ova tema posvećena je svima vama koji vjerujete u Isusa Krista kao svog Spasitelja i Gospoda. Temelji se na Prvoj poslanici apostola Ivana, koja je namijenjena onima koji vjeruju da znaju da imaju život vječni. Stoga ćemo najprije navesti tekst iz Prve Ivanove poslanice koji o tome govori: "Tko god vjeruje da je Isus Krist, rođen je od Boga; tko god ljubi roditelja, ljubi i od njega rođenoga. Po tome znamo da ljubimo djecu Božju; kada god ljubimo Boga i vršimo njegove zapovijedi; jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teške, jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet. A ovo je sredstvo pobjede koja pobjeđuje svijet: naša vjera. Tko je pobjednik svijeta, ako nije onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji? To je onaj koji je došao s vodom i krvlju: Isus Krist, ne samo vodom nego s vodom i krvlju. I Duh je onaj koji ovo svjedoči, jer je Duh istina. Tako troje svjedoči: Duh, voda i krv, i ovo se troje slaže. Ako dakle primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo Božje je veće. Ovo je, naime, svjedočanstvo Božje: On je svjedočio o svom Sinu. Tko vjeruje u Sina Božjega, to svjedočanstvo ima u sebi; tko ne vjeruje u Boga, pravi ga lašcem, jer ne vjeruje svjedočanstvu koje Bog daje o svom Sinu. A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život. Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas uslišava što god ga molimo, znamo da već posjedujemo ono što smo ga molili." (1. Ivanova 5,1-15)
Jednog dana sam sreo starca za koga znam da ide redovito u crkvu. Pitao sam ga za zdravlje i kako se osjeća, na što mi je odgovorio: "Slab sam i star i mislim da mi se približava kraj koga se bojim." Na to sam mu odgovorio da se mi kršćani ne trebamo bojati smrti, jer je to samo prijelaz u bolji život. On mi je zabrinutim pogledom odgovorio: "Moj gospodine, nitko ne zna što nas tamo čeka, zato želim biti ovdje što dulje." Možda ima još takvih koji idu u crkvu, a nisu sigurni u svoje spasenje. Ova poslanica je napisana s naročitim ciljem, a to je: kako spoznati sigurnost spasenja i kako znati da je duhovni život vječan. Kako znati da sam sigurno spašen? Jesu li svi koji vjeruju u Isusa Krista i odlaze u crkvu sigurni da su spašeni i da imaju vječni život, ili se tome samo nadaju?
Naveli smo riječi apostola Ivana koji tvrdi: "Ovo vam pišem da znate da imate život vječni." Ne kaže: da vjerujete, da mislite ili da se nadate, nego da znate. Za sigurnost spasenja jamči Božja Riječ, a ona kaže: "Ovo vam pišem da znate." Kako ćemo znati, odnosno biti sigurni u spasenje? Tko god vjeruje da je Isus Krist (Mesija), od Boga je rođen — dakle, ako je Isus Krist pomirbena žrtva za mene i moj Spasitelj — onda sam rođen od Boga. Na taj način nam je objavljena istina za vječni život. Ako smo rođeni od Boga, onda ga i ljubimo, a ako ljubimo Boga, onda ljubimo i onoga koji je rođen od njega, njegovog jedinorođenog Sina. Možda ćete reći: Ja ljubim Isusa, ali ne znam ili nisam siguran ljubi li on mene? Možda mnogi tako misle, obzirom da još nisu onakvi kako to Bog od njih traži. Ali i za to nalazimo odgovor u Bibliji ili Svetom pismu: Ako ja ljubim njega, to je zato što je on prije ljubio mene. Isus je ljubio nas i predao sebe za nas dok ga još nismo poznavali, tako da je naša ljubav prema Bogu rezultat Božje ljubavi prema nama.
Ako ljubimo Boga, ljubit ćemo i njegovu djecu, to jest našu braću i sestre. U Prvoj Ivanovoj poslanici 4,19 čitamo: "Mi znamo da smo prešli iz smrti u život jer ljubimo braću." Ako ljubimo braću radi Boga i njegove istine, znajmo da imamo vječni život. Poslušnost Bogu najveći je ispit ljubavi. Drvo se poznaje po plodovima, a čovjek po rodovima duha. Hoditi Božjim putovima, čeznuti za svetošću, slijediti Boga radosno — sigurni su dokazi za vječni život. Poslušnost, svetost i radost dolaze od nebeske ruke do čovjekova srca. Naša vjera i sigurnost počivaju na Božjem svjedočanstvu, a to znači vjerovati Božjoj riječi upravo zato što je od Boga, a Bogu treba vjerovati razumjeli mi uvijek ili ne. Prihvatiti Božja svjedočanstva znači vjerovati u vječni život koji je u njegovom Sinu Isusu Kristu. Život primljen od Boga nije prolazan, već trajan — vječan, a počinje već ovdje našim novim rođenjem — duhovnim rođenjem. Riječ Božja kaže da smo "Sudionici božanske naravi". Bog je vječan i ime mu je: "Ja sam onaj koji Jesam." Bog ima život u sebi i od tog života smo primili život. Sin Božji je dao život onima koje mu je dao njegov nebeski Otac. Život vječni je spoznati jedinog pravog Boga i onog koga si poslao Isusa Krista. On svojim ovcama daje život vječni i one neće propasti nikada i nitko ih neće oteti iz njegove ruke. On kaže: "Jer ja živim i vi ćete živjeti."
Naša vjera mora biti jaka i stalna. Petar je pokušao hodati po moru, ali samo nekoliko koraka dok je gledao u Isusa; a kad je pogledao u valove, preplašio se, ponestalo mu je vjere i počeo je tonuti. S jakom i ustrajnom vjerom prelaze se sve prepreke. Čovjek siguran u spasenje može biti siromašan, bolestan, oklevetan; ali radostan i zadovoljan, jer zna da je to sve prolazno, a on zna kamo ide, vjerom u onoga koji mu to obećava. Veliki je blagoslov imati mir i radost u vjeri! Sigurnost spasenja donosi mir koji nadilazi svaki ljudski razum. Ljudi malo čine za ono u što nisu sigurni, a mnogo za ono u što čvrsto vjeruju.
Dragi prijatelji, ako dosad niste bili sigurni u svoje spasenje, molite Boga da vam pomogne da pomoću ovih nadahnutih riječi iz Ivanove poslanice to postignete, jer je on ovo napisao za one koji vjeruju da znaju da imaju život vječni. Ovo je napisao jedan od najomiljenijih i najmlađih Isusovih učenika, apostol Ivan, koji je uvijek bio s Isusom, zajedno s Petrom i Jakovom. Oni u svojem svjedočenju stalno naglašavaju da govore ono što su vidjeli i čuli i da je njihovo svjedočanstvo istinito. Osim toga, Gospod Isus se objavio apostolu Ivanu u njegovoj dubokoj starosti na otoku Patmosu, gdje je Ivan bio zatočen i gdje je od Gospoda Isusa primio viziju kako će završiti ovaj svijet, što je Ivan objavio u posljednjoj knjizi Biblije Otkrivenju, koju možete čitati. Zato, cijenjeni čitatelji, vjerujmo što piše u Bibliji, Božjoj Riječi, jer nas ona uči spasenju i vječnom životu.
Marijanska svetišta
Svetište Majke Božje Goričke na Krku
Na otoku Krku u Općini Baška nalazi se jedno od najstarijih hrvatskih marijanskih svetišta, koje u zadnje vrijeme obnavlja popularnost. Smješteno je u mjestu Batomalj, svega nekoliko stotina metara sjeverno od mjesta gdje se nalazila slavna Bašćanska ploča. Svetište se najprije nalazilo u predjelu Goričice u obližnjem Jurandvoru, odakle mu i naziv Majke Božje Goričke. To je najveće svetište u Krčkoj biskupiji. Na sadašnjemu mjestu sagrađeno je tijekom 15. stoljeća.
Čudotvorni kip Majke Božje Goričke potječe iz 16. stoljeća i rad je nepoznatog majstora. Godine 1877. A. Kušlan obnovio je na njemu pozlatu. Blažena Djevica Marija i Isus okrunjeni su zlatnim krunama.
Svetac dana
SVETI ANTUN MARIJA CLARET, biskup (1807.-1870.)
Antun Marija Claret rodio se 23. prosinca 1807. u Sallentu, u španjolskoj pokrajini Kataloniji. Godine 1835. bio je zaređen za svećenika, a od god. 1843. veoma je uspješno djelovao kao pučki misionar u rodnome kraju. Godine 1849. osnovao je misijsku družbu Sinova Srca Marijina, koji se po njemu u puku nazivaju i klaretinci. Osnovao je i žensku granu te družbe, a nazvao ju je Kćeri Srca Marijina. Učimio je tako jer je bio veliki štovatelj i pobožnik Srca Marijina.
Kako je po svojim mnogobrojnim apostolskim pothvatima postao poznat, imenovan je nadbiskupom Santiaga na Kubi. Ondje je djelovao od god. 1850. do 1857. Ta je nadbiskupija prije njega 14 godina bila bez svoga pastira. Antun se svim marom dao na to da je obnovi i podigne. Činio je to duhovnim vježbama za kler, pastoralnim pohodima i misijama. U šest je godina obavio tri vizitacije svoje nadbiskupije, a započeo je i s četvrtom. Osnovao je i Bratovštinu kršćanskoga nauka, kako bi puk što više poučio u vjeri. Za vrijeme potresa i pošasti, koji su poželi mnogo žrtava, revni je nadbiskup dva put na dan obilazio bolnice ispovijedajući, tješeći i dijeleći milostinju. Za socijalno dobro puka po svim je župama osnivao štedionice. Napisao je i djelce u kojem je obrazložio vrijednost i ljepotu seljačkoga života i rada. Njegov je socijalni, karitativni, kulturni rad neprijateljima vjere bio trn u oku pa su mu radili čak o glavi. Više puta je na njega bio pripreman atentat. To je išlo tako daleko da je god. 1857. morao napustiti Kubu i vratiti se u Španjolsku. Ondje bijaše ispovjednik kraljice Izabele II. Napisao je velik broj vrijednih asketskih spisa i uopće je bio veliki širitelj i promicatelj dobre knjige. Već je kao pučki misionar u Kataloniji posvuda osnivao knjižnice. Kao biskup sudjelovao je i na I. vatikanskom saboru. Umro je 24. listopada 1870. u Fontfroide, u južnoj Francuskoj. Svetim ga je proglasio 7. svibnja jubilarne godine 1950. papa Pio XII.
malo odmori
Orijentacija
Turist, očito zalutao, zaustavi automobil pokraj plavuše:
* Oprostite, ljepotice, možete li mi reći gdje se nalazim?
Plavuša:
- Vrlo rado, gospodine. Nalazite se u autu.
Nakana današnjega dana u molitvi i žrtvi je za naše Policajce za njihovu nesebičnu skrb, da ih Gospodin zaštiti od svih pogibli kako duhovnih tako i fizičkih
Svima vama želim ugodan i blagoslovljen današnji dan, radujte se u danu i čovjeku kojega ti je Gospodin darovao, vaš don Marin
