neam pojma zas sam stavila taj naslov..
usput procitajte prijasnji post, zanimaju me komentari..
i da, svecano objavljujem da vise nisam u depri!!!! sad sam najsretnije bice na svijetu.
mislim da ce ljudi u pon dozivjeti šoketinu, bas sam se promjenila u ovih par mjeseca.. volim zivot, volim ljude, volim sve sto je zivo, volim, volčim, sve volim, ne mogu opisat svu tu srecu, osjecam se slobodno, napokon, oslobodila se okova, slobodna sam kao ptica, uzivam u svakom danu, u svakom trenutku.. usrecuje me i nejmanje govno na cesti, tako sam sretna.. nasmijana stalno, cak dopustam ljudima da me grle i ljube, tj ja preuzimam inicijativu pa ih grlim i ljubim.. cudno, ha? takva sam od sad nova, bolja, sretnija i pametnija(ovo zadnje sam stavila jer se rimuje)..

neke nice pesmice:
foo fighters- lear to fly, best of you
staind- it's been awhile
skin- trashed
jimmy eat world- bleed american, hear you me(ovu preporucujem)

zelim da svi budete sretni onoliko koliko sam ja, vjerujte predivno je, uzivajte u zadnjim danima slobode, riskirajte.. i nis.. to bi bilo sve, bachin svima.. tzao tzao

Trend, koji se upliće u svaku domenu života i nameće ne samo što će pojedinac obući, kakvu će frizuru imati, već i stil života u cijelosti, danas je, više no ikad, svojim upornim savjetima i preporukama o originalnosti došao do stupnja kad negira samog sebe. Takvi su modni imperativi doveli do toga da se ljudi posramljeno kamufliraju u nešto što bi trebalo predstavljati antitrend. Paradoksalno je u cijeloj toj priči što su najžešći predstavnici antitrenda, odjednom željni oslobođenja iz okova i revolucije koja će pojam trend kao takav u potpunosti negirati, postali upravo masovni sljedbenici trenda. Preplavljuju nas parole koje nas uvjeravaju da budemo svoji, originalni, da je drugačije bolje. No, zapitaju li se ikad dosljedni gutači takvih trendovskih poruka da smo sami, već pri začetku, genetski predispozicionirani da budemo drugačiji? Naivnim masama željnim pozornosti, koje slobodno možemo nazvati i žrtvama, na neprimjetan je način nametnut »alternativan« stil života. Oni ne žele riječ »trend« u svom životu, ali u isto vrijeme postaju u najvećoj mjeri obožavatelji svemogućeg trenda. Nekoć, sramotno je bilo ne biti dio zadnjeg krika mode, danas je pak sramotno otvoreno to priznati. Iz tog je razloga iznimno bilo teško pronaći sugovornike koji ne strahuju da će ih otvoreni razgovor u kojem neće samo neargumentirano zanijekati trend, učiniti manje dosljednima, te one koji zaista misle ono što nose. Modne skupine usko su se povezale sa subkulturama, potrebno je samo zaviriti u izlog propisanih stilova, odabrati što ti odgovara i osjećat ćeš se slobodnim, ponosno se deklarirajući kao dio određene subkulture. No, pomalo je omalovažavajuće pripadanje skupini na takav način poistovjetiti sa subkulturom. Među mlađom populacijom podjele u takve skupine od iznimne su važnosti: one nepisano određuju mjesta gdje se krećeš, ljude s kojima se družiš, stavove koje zauzimaš, glazbu koju slušaš... To je tlo najpogodnije za razvoj predrasuda, a tada dolazimo do općepoznate borbe između tzv. šminkera i alternativaca. Nekoga nazvati šminkerom gotovo uvijek ima negativnu konotaciju, a sada, u vremenu negiranja trenda, biti šminkerom predstavlja nešto nepojmljivo – naime: oni su pomodni i u trendu. Propagiranjem „različitosti“ trend je doveo do toga da postoji hrpa drugačijih, nažalost - na isti način. Biti alternativan izgubilo je svoje prvobitno značenje i postalo kategorija koja treba zadovoljiti određene uvjete, pogotovo što se fizičkog izgleda tiče, kako bi se raspoznala. Sve je to dovelo do invazije kvazialternativaca koji su jednako podložni trendovima kao i ostale skupine: to su međusobno paralelni svjetovi, samo su boje drugačije, a svi skupa podređeni istom mainstreamu. Jedna od naših sugovornica, Švicarka koja veoma dobro barata hrvatskim jezikom, upitala nas je zašto određenu skupinu pogrdno nazivamo šminkerima, usput konstatirajući da se svi mi šminkamo. Ne leži li u ovakvoj igri riječi zapravo banalnost kategorizacija?

Boom kvazialternativaca

- Danas je u trendu biti drugačiji pa tako skoro svatko tko nije u potpunosti mainstream (iliti glavna struja) želi biti alternativac. Tome puno doprinose mediji, posebno časopisi namijenjeni mladima, koji ti s jedne strane govore da moraš biti svoj, a s druge te sile da budeš takav i takav. Ako želite postati in, najbolji savjet koji od mene možete dobiti jest da slijedite masu, kaže Marin, 19-godišnji student iz Fažane.
Društvo nam se neprimjetno pretvara u homogenu masu zatupljenih mozgova, no utješno je to što ipak nailazimo na mlade ljude koji su toga svjesni i uspješno se odupiru trendovima s takvim, pogubnim ciljevima.
Spremna za razgovor bila je i Elena, učenica trećeg razreda matematičke gimnazije u Puli. Ona kaže da, ako se starke, palestinke, lanci, zakovice i logo »Che Guevara« smatraju alternativom, onda je boom alternativaca nastao komercijalizacijom i megaprodajom tih stvari.
- Ne smatram da alternativci moraju nužno nositi navedene stvari, ali dolazi do toga da ljudi nose simbole za koje nemaju vlastita objašnjenja. Pitanje je bi li se lik Ernesta Guevare toliko iskorištavao da on nije bio uistinu fotogeničan. In je ne razmišljati svojom glavom, upijati sve poput spužve, a ništa ne iscijediti. Tada nastaje kaos u glavi kao dio konačnog cilja današnjeg kapitalizma, a to je - zatupiti svu mladež, kaže Elena.


piše:Marta Baradić

ovo je clanak iz glasa istre s kojim se 100%tno slazem..

converse

oke.. ovako, mogu razumjeti da netko ne razumje zash tolko patim, al nije istina da patim bzvz.. pa nisam luda, nanosit si tolku bol bez razloga.
danas mi nije dobar dan, izrigala sam se na treningu, par puta doma, ne znam zash.. sve je normalno sa mnom, no, zash uopce pisem post?
imam jedno veliko, veliko pitanje..
zasto je ljudima lakse lagati ti u facu, nego jednostavno ti reci istinu kolko god ona ruzna bila? ne razumjem, u zadnjih desetak dana otkrila sam tolkie lazi i muljaze da mi je slabo od toga, svi, bas mi si lazu u facu, da ne patim vele.
lakse cu podnijet istinu, nego ovo.. cetiri mjeseca sam mislila da je umro, al ne, mora mi on rockas upropastit i nazvat me. zar sam zasluzila ovo? osjecam se jadno i nepotrebno nikome, jer, ak mi netko laze, znaci da ne zeli da sudjelujem u njegovom realnom zivotu. neznam, mozda ja sve to preuvelicavam, al stvarno mi sve ovo smeta, mrim sve ovo, mrzim svoj zivot, najradje bih se vratila dvije godine unazad, pa da krene ispocetka, al kad se ne moze.. i tako, ostajem ovdje u ovo svijetu punom varki i spletki, po stoti put pisem, krecem iz nova, znam, dosadila sam vise s tim, al kad to govorim il pisem znaci da i vjerujem, a to mi puno znaci.. do sljedeceg glupog posta converse

aloha ljudi...
nadam se da sam vam falila...
ovak, post ce se sastojati od nekoliko tema, jer su mi se skupile ovih dana...
1) put u bolognu
bilo je fenomenalno, na neku stranu.. no zash sam uopce bila va bologni? doro pitanje. ni sama ne znam odgovor. bilo je natjecanje izmedju reprezentacija u umjetnosti cijelog svijeta od 14-20 god. i kaj sam ja tam radila???
fanz je trebala ic umjesto mene, hahahaha..
kolko se stvari dogodilo u tih 10 dana, da ne znam odakle pocet..
nisam ctala u finalu, zash? profa me nije pustila, zash? jer sam kao premrsava, pa da bi joj se tam mogla onesvijestit, budalastine. normalna sam.. sad kad netko ima malo manje kila neg uobicajeno odma da trpaju medju anoreksicare.. al sam odlucila udebljat se do skole, nada se da ce mi uspjet.. ma mora..
ugl, sa mnom u repki su bili jos 9 njih.. btw pozdravljam matiju 1, matiju 2, muhu, čička, vedrana, igora, jelena, brunu i ognjana, te jos pozz p(h)edericu i claudio bez kojih ne bismo prezivjeli.. i tak.. kaj smo mi sve izvodili, probavali zensko rublje, za mene to nije cudno, al za njih, nadam se da se sjora cettina i sjor franco nece ljutit zbog kreveta, razbili smo ga, kad u cijloj bologni nemoju trampolin.. a povratak doma je bio legendaran, trebali smo ic avionom, al budale zakasnile, pa nismo imali love za nis drugo te smo zvali uu u zgu, nije bilo nikog jer naravno nedjeljom se ne radi, al smo nekak dosli do para, dobro spavali smo 8 sati na aerodromu, te nakon tih predivnih sati snova uputili smo se na zeljeznicu, tam smo cekali jos sat vremena, ukrcali se, cijeli vlak je smrdio po burgerima, odvratno, nakon 2h provedenih u tom svinjcu dosli smo u veneciju, te smo se ukrcali u neki katamaran koji nas je odvezao u trst, iz trsta smo vlakom dosli u kopar gdje smo se razisli, smrc.. ovak to izgleda glupo.. no da ne duljim dugo idem na slj temu..

2) maj brzdey
da, da, napokon 15.. nacekala sam se, al se isplatilo, dok smo cekali u bologni na aerodromu sam razmisljala, sto je cudo, kaj se se meni dogodilo u oih 15 godina.. ljudi su dolazili, odlazili, mjenjala sam stilove.. zasto ovo pisem, netko, osoba koja sam mislila da ce me zadnja na svijetu zivih nazvat me nazvala, eric, ziv je.. jos mi je tesko to vjerovat, mislila sam da je mrtav, a on u sicarskoj, na odvikavanju, na jednu starnu to mi je bio najljepsi moguci poklon, a na drugu najgori, lagao mi je, 4 mjeseca, plakala sam zbog njega, patila, bila sam u depri, ko da sad nisam, sad mi je jos gore, katastrofa se osjecam..
al ajmo malo vedrije, rockas sam provela maestralno, pustili su nas da budemo do 3 vanka, izgustali smo se..
vozili one autice na struju, izrigala sam se federiku na bijele hlace, nisam se napila, i tak dosadno mi je prepricavat.. samo me taj poziv, onak, ne znam, iznenadio, recimo..
eh, nadam se da ste primjetili promjenu pozadine, da, da, odlucila sam pocet iznova, krecem od nule, nova skola, novo drustvo, nova ja.. tesko mi je, ne znam kaj cu sa sobom, ovako mi je malo lakse, ulijevam nadu u nesto..
odlucila sam otic iz umjetnicke, to mi je bilo najteze, ovo natjecanje je bilo zadnje, jutros sam dala "ostavku", s njom je sve krenulo, da nisam imala onaj dan predavanje, da nisam kasnila ne bih ni upoznala erica, problem se treba rezat od korijena.. svaki dan place, svaki dan si postavljam milijune pitanja, svaki dan mislim na njega, na to kako bi bilo da se nesto drugo dogodilo, cemu ovaj zivot? cemu ova patnja?
ako netko ima odgovore na moja pitanja molim ga nek mi ih da jer ja ovako ne mogu dalje, umrijet cu od tuge, nemam vise snage za ovu borbu, a i nema smisla.. nista nema smisla..

ak znate talijanski ova ce vam pjesma bit predivna, berem je meni.. mozda ju u blizoj buducnosti prevedem..

jovanotti- mi fido di te

Case di pane, riunioni di rane
vecchie che ballano nelle cadillac
muscoli d'oro, corone d'alloro
canzoni d'amore per bimbi col frack
musica seria, luce che varia
pioggia che cade, vita che scorre
cani randagi, cammelli e re magi

RIT:
forse fa male eppure mi va
di stare collegato
di vivere di un fiato
di stendermi sopra al burrone
di guardare giů
la vertigine non č
paura di cadere
ma voglia di volare

mi fido di te {x4}
io mi fido di te
ehi mi fido di te
cosa sei disposto a perdere

Lampi di luce, al collo una croce
la dea dell'amore si muove nei jeans
culi e catene, assassini per bene
la radio si accende su un pezzo funky
teste fasciate, ferite curate
l'affitto del sole si paga in anticipo prego
arcobaleno, piů per meno meno

RIT

mi fido di te {x3}
cosa sei disposto a perdere
mi fido di te {x2}
io mi fido di te
cosa sei disposto a perdere

rabbia stupore la parte l'attore
dottore che sintomi ha la felicitŕ
evoluzione il cielo in prigione
questa non č un'esercitazione
forza e coraggio
la sete il miraggio
la luna nell'altra metŕ
lupi in agguato il peggio č passato

RIT

mi fido di te {x3}
cosa sei disposto a perdere
eh mi fido di te
mi fido di te {x3}
cosa sei disposto a perdere


za moju iwe sam morala stavit pink..
zeno, sretan ti rockas, nadam se da ces imat vise srece od mene u zivotu, zelim ti sve kaj pozelis, danas budi sretna, pa makar za mene, nemoj mariti za tudje misljenje, radi se o tvom ziotu, ti mozes radit kaj hoces s njim, ostavi iza sebe proteklih 15godina te kreni iz pocetka, poceci su uvijek sretni, krajevi su gorki.. kreni punom parom u novo razdoblje zivota..

converse