Trend, koji se upliće u svaku domenu života i nameće ne samo što će pojedinac obući, kakvu će frizuru imati, već i stil života u cijelosti, danas je, više no ikad, svojim upornim savjetima i preporukama o originalnosti došao do stupnja kad negira samog sebe. Takvi su modni imperativi doveli do toga da se ljudi posramljeno kamufliraju u nešto što bi trebalo predstavljati antitrend. Paradoksalno je u cijeloj toj priči što su najžešći predstavnici antitrenda, odjednom željni oslobođenja iz okova i revolucije koja će pojam trend kao takav u potpunosti negirati, postali upravo masovni sljedbenici trenda. Preplavljuju nas parole koje nas uvjeravaju da budemo svoji, originalni, da je drugačije bolje. No, zapitaju li se ikad dosljedni gutači takvih trendovskih poruka da smo sami, već pri začetku, genetski predispozicionirani da budemo drugačiji? Naivnim masama željnim pozornosti, koje slobodno možemo nazvati i žrtvama, na neprimjetan je način nametnut »alternativan« stil života. Oni ne žele riječ »trend« u svom životu, ali u isto vrijeme postaju u najvećoj mjeri obožavatelji svemogućeg trenda. Nekoć, sramotno je bilo ne biti dio zadnjeg krika mode, danas je pak sramotno otvoreno to priznati. Iz tog je razloga iznimno bilo teško pronaći sugovornike koji ne strahuju da će ih otvoreni razgovor u kojem neće samo neargumentirano zanijekati trend, učiniti manje dosljednima, te one koji zaista misle ono što nose. Modne skupine usko su se povezale sa subkulturama, potrebno je samo zaviriti u izlog propisanih stilova, odabrati što ti odgovara i osjećat ćeš se slobodnim, ponosno se deklarirajući kao dio određene subkulture. No, pomalo je omalovažavajuće pripadanje skupini na takav način poistovjetiti sa subkulturom. Među mlađom populacijom podjele u takve skupine od iznimne su važnosti: one nepisano određuju mjesta gdje se krećeš, ljude s kojima se družiš, stavove koje zauzimaš, glazbu koju slušaš... To je tlo najpogodnije za razvoj predrasuda, a tada dolazimo do općepoznate borbe između tzv. šminkera i alternativaca. Nekoga nazvati šminkerom gotovo uvijek ima negativnu konotaciju, a sada, u vremenu negiranja trenda, biti šminkerom predstavlja nešto nepojmljivo – naime: oni su pomodni i u trendu. Propagiranjem „različitosti“ trend je doveo do toga da postoji hrpa drugačijih, nažalost - na isti način. Biti alternativan izgubilo je svoje prvobitno značenje i postalo kategorija koja treba zadovoljiti određene uvjete, pogotovo što se fizičkog izgleda tiče, kako bi se raspoznala. Sve je to dovelo do invazije kvazialternativaca koji su jednako podložni trendovima kao i ostale skupine: to su međusobno paralelni svjetovi, samo su boje drugačije, a svi skupa podređeni istom mainstreamu. Jedna od naših sugovornica, Švicarka koja veoma dobro barata hrvatskim jezikom, upitala nas je zašto određenu skupinu pogrdno nazivamo šminkerima, usput konstatirajući da se svi mi šminkamo. Ne leži li u ovakvoj igri riječi zapravo banalnost kategorizacija?
Boom kvazialternativaca
- Danas je u trendu biti drugačiji pa tako skoro svatko tko nije u potpunosti mainstream (iliti glavna struja) želi biti alternativac. Tome puno doprinose mediji, posebno časopisi namijenjeni mladima, koji ti s jedne strane govore da moraš biti svoj, a s druge te sile da budeš takav i takav. Ako želite postati in, najbolji savjet koji od mene možete dobiti jest da slijedite masu, kaže Marin, 19-godišnji student iz Fažane.
Društvo nam se neprimjetno pretvara u homogenu masu zatupljenih mozgova, no utješno je to što ipak nailazimo na mlade ljude koji su toga svjesni i uspješno se odupiru trendovima s takvim, pogubnim ciljevima.
Spremna za razgovor bila je i Elena, učenica trećeg razreda matematičke gimnazije u Puli. Ona kaže da, ako se starke, palestinke, lanci, zakovice i logo »Che Guevara« smatraju alternativom, onda je boom alternativaca nastao komercijalizacijom i megaprodajom tih stvari.
- Ne smatram da alternativci moraju nužno nositi navedene stvari, ali dolazi do toga da ljudi nose simbole za koje nemaju vlastita objašnjenja. Pitanje je bi li se lik Ernesta Guevare toliko iskorištavao da on nije bio uistinu fotogeničan. In je ne razmišljati svojom glavom, upijati sve poput spužve, a ništa ne iscijediti. Tada nastaje kaos u glavi kao dio konačnog cilja današnjeg kapitalizma, a to je - zatupiti svu mladež, kaže Elena.
piše:Marta Baradić
ovo je clanak iz glasa istre s kojim se 100%tno slazem..
converse
Post je objavljen 26.08.2006. u 10:56 sati.