svaki mi je dan sve tezi i tezi. svako mjesto u ovoj prokletoj puli me podsjeca na njega, svaka pjesma, cak i hrana, neke carape, al carape, ne nosim zbog njega. predivnog, pametnog, plaookog talijana koji me zarobio i ne pusta me vise...
polako umirem, trulim, utapam se u sjecanjima na njega. nitko mi ne moze pomoci, moji vrsnjaci razmisljaju samo o izlascima, uklapanju u drustvo, mjuzi, nalazenju nekog za provod.. ja to vise ne mogu, mene je taj carobnjak zacarao svojom jednostavnoscu i ne da mi da se oslobodim. zasto bas mene? zasto postoji taj glupi i bezpotrebni osjecaj- ljubav? unistio me, dozivljavam fatamorgane po gradu, vidjam ga, ludim, al zasto se iso ubijat? mogo je ostat zivjet u onom kisnom londonu, mozda bi se vratio, al ne on se morao ubit, i meni nanijet neopisivu bol... sta cu ja bez njega, polovicna sam, ne mogu zivjet... previse mi fali, ne mogu disat bez njega...ja ga volim, a nisam mu rekla, evo napokon, izaslo je to iz mene, da, volim ga, da, ja nekog volim, al bezpotrebno, tako i tako ga nema. nitko mi ne moze uzvratit to sto ja osjecam.. gotovo je, sve je gotovo, mrtvo i pokopano...



converse

novi post, jel to moguce?
ovako, vratila sam se iz campa, ziva i polomljena, bilo je nezaboravno... onda imala sam dodjelu svjedodzbi, prava gnjavaza, morale smo nesh citat pred ljudima i bilo je poprilicno neugodno, i u umjetnickoj sam imala podjelu, molim lijepo prosla sam 3. razred, prosjek mi je 9,56(sto je cudo, mislila sam da cu past, tnx sasa ).. sha je jos bilo, ne da mi se prepricavat sha sam sve radila u campu, bilo bi to poprilicno dugo. neam pojma sha da pisem, vidjela sam da nisam napisla dugo post, pa sam odlucila ga napisat, al kolko vidim buncam gluposti... ma, promjenila sam skin, mislim da ste primjetili, i dzaji sam ga promjenila, ponosna sam na sebe.. eh da, za one koji nisu umrli od dosade, imam ljetni posao, radim kod mog starog u uredu, cijelo sam vrijeme na netu i tam nes fotokopiravam tu i tamo, uzivancija, a placa nije losa... i to bi bilo to, ne zelim zamarati vase pametne glave mojim glupostima, jer ovo sha pisem su gluposti.. do sljedeceg post, pozdrav, jer ja ne salje puse i te gluposti converse

sutra idem u rukometni kamp u rovinj.. medjunarodni, bit ce talijana, nijemaca, austrijanaca... mmm.. eh, da objasnim naslov, prekinula sam sa sasom, ne mogu vise, jednostavno nam ne ide. on je fulll sladak, pametan, razumje me, al mislim da mi bolje stoji uloga frendice nego cure, trenutno. nisam spremna za vezanje, iako je proslo 2 i po mjeseca odkad je eric.. nisam slobodna, osjecam se prazno, glupo i jadno, nadam se da ce mi ovaj kamp pomoci ozdraviti rane.. a sa sasom cu vidjet sta bude, bude..
skola je zavrsila, zavrsila sam napokon 8. razred.. ne cu pisati o rastanku, svi pisu o tome i vise mi je slabo takvih postova.. samo se nadam da sad kad smo zavrsili osnovnjak da se necemo razici..
idem ja van, ely se napokon sredila, cekam ju vec 2 sata, ima dejt s nekim likom...

vasha converse

sretan vam 6-6-6... po fensulji dan kraja svijeta..
u nedjelju sam se krizmala, imala sam neku prljavo bijelu haljinu, i tak izgledala sam solidno u odnosu na druge, ma sve smo mi kashtanjerke bile jebozovne..
sta da jos pisem, napokon je doso taj najocekivaniji tjedan, zadnji u osnovnjaku, na neku stranu ce mi bit zao sto odlazim a na drugu jedva cekam, zbog nekih (kretena, idiota i budala) hm.. ljudova..
bas mi se ne da pisat, eh, najvaznija vijest dobila sam iPod, sasa mi je kupio fulll kjut lancic, moja ljubav , koja me ispilava porukama volim te, danas su se on i džaja posvadjali preko smsova, sha je jos bilo, iwe si je uljepsala hlace, ne pitajte kak izgledaju, ma, dobre su, ja neam pojma sta pisem , baa, hm...

vasha converse