The memory remains

ponedjeljak, 06.02.2006.

Ne vjerujem nikome, kako doslo-tako proslo, mnogo dima je kroz mene proslo...

Mjuza na sav glas- bespomocno otvaranje ociju; ne zelim kvariti ugodaj.Ponekad se 'gubim' u tom svijetu da mi treba hladan udarac da me vrati u realnost.
Promatram necije ponasanje.
Skuzila sam pogled. Onaj isti pogled- cijelo lice poprimi drugaciji 'ton'. Kao da odjednom iz mola skoknes u dur. To je taj pogled. Pogled govori vise od rijeci.(zapamti to) Kad je skuzio da mi je poslao taj pogled ocajnicki je trazio tipku delete, ili bar undo. Prstima je silovao tipku al' ona nije radila. Crvenog i znojnog lica polako je odustao; prepustio se. Jednostavno- prihvatio da sam ga skuzila. Procitala sam ga. (to je tako lako...)

Znas kad nesto govoris a to ne mislis pa ti se na licu odma skuzi da lazes? Ili kad cujes nesto sto nisi htio cuti ali ti se na licu vidi da si razocaran (a zelis ostati kul, i ne pokazati osjecaje)?
To je to.
Filozofija.

...samo ti trepni kao da me razumijes
i cijela prica imat' ce smisla...





- 21:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>