četvrtak, 30.12.2004.
Znati cijeniti...
I tako sam ja sjedila u cekaoni. Ruke su mi se tresle dok je donja usnica podrhtavala. Cekala sam nalaze. Vadila sam krv; doktorica kaze da nije sve u redu. Strah. Koljena mi klecaju.Poslala me hitno da vadim krv. Cak sam 1.put u zivotu zvonila na ono zvonce gdje pise "za hitne slucajeve".Kaze da sumnja na leukemiju. Ja? leukemiju? Tko bi uopce na to pomislio? Nesto (limf.cvor.) mi je nateklo u vratu i to je to. To cekanje koj je strajalo 5min meni se cinila cijela vjecnost. L E U K E M I J A. Prvo sam pomislila na moju dugu kosu koje mozda vise nece biti. Druga stvar koja mi je pala na pamet je smrt. Moj pogreb. Gledala sam u ta vrata i cekala kad ce izaci.
I evo zena izadje. I neda mi nalaze vec me pita nervozno: "Tko je tvoja doktorica?" Osjetila sam kako mi se dlanovi znoje. Strah. I konacno mi da nalaze.Pruzila sam ruku i uzela ih. TU se nalazi moj zivot- pomislila sam. Kuzim se u to pa pogledah pod Leukocite. Cini se u redu. Sjela sam kod doktorice; uzela je nalaze i citala. Samo je sutila. Jel je opasno? - pitala sam ju. Sve je u redu. Zdrava si; samo imas upalu. Znas, morala sam te hitno poslati. Nikad neznas sto tis e moze desiti. Ti si imala srecu; nauci je cjeniti. Zagrlila sam doktoricu od srece. Volim ju. Cudno je to kako se nepoznati ljudi mogu brinuti za nas male, ranjive ljude. Sreca. Ljubav. Obitelj. I zaista sam sve to naucila cijeniti. Sretna sam sto je sve u redu... Iako necu slaviti novu godinu vani; sretna sam sto cu slaviti sa svojom obitelji. Sada mi nitko drugi nije vazan. Mozda ce neki reci- hah, ova ce slaviti Novu kuci. Al ne zanima me. Ovakav strah jos nisam prozivila; i sretna sam sto sam ziva. I znajte- volim vas sve; budite kakvi jeste( samo poklonite malo vise smjeha ljudima kojima je to potrebno), sirite svoj optimizam i sto je najvaznije- volite jedni druge. |
srijeda, 29.12.2004.
Zivot je jedan ona bacila...
Jucer sam imala temperaturu. Danas se vec polako spusta. Uhvatila me panika da necu stic ozdraviti do doceka.
Smrcem cijelo vrijeme. Moram ozdraviti. Moram. Na zivce mi idu neodgovorni i djetinjasti ljudi koji iz svake situacije rade komediju. Pogotovo ne volim odrasle zrele ljude koje se ponasaju kao adolescenti. Da li su jos "izgubljeni" u vremenu i prostoru ili jednostavno svoje probleme prikrivaju radeci svakojake gluposti? Biti djetinjast? Da, al' do neke granice. Tako mi se desilo par puta da se povjeravam nekoj osobi koja me na kraju nije ni slusala, i okretala temu; pravila se da me slusa. Ako ti se ne slusaju tudji problemi- KAZI! Da, to je druga stvar koja me uzasno nervira. Oni kojima je tesko reci NE, i koji ne kazu ono sto misle. Da li je pretnja ili molitva stisnutih ruku nocu u zid kada udaram? Da li je flasa puna ocaja nesto vise od strane lakseg otpora? Da li je zlocin ako pozelim da u paklu gore mozda neki od vas tu? Da li je prestup to sto pljujem na slavu vasu sumljivu? |
ponedjeljak, 27.12.2004.
Bez inspiracije
Nemam inspiracije. Tuzna sam a istovremeno i vesela. Danas sam tek isla u kupovinu poklona.(da, kasnim. I sto sad?) Ponosna sam na ono sto sam kupila… Boli me grlo za popizdit'. Fali mi.. onaj osjecaj. Biti voljen. Fali.Fali.Fali. Pokusavam sto manje misliti na to. Danas sam pocela citati knjigu Kad Jaganjci utihnu. Vec sam stigla do pola. Gledala sam film bezbroj puta pa pozelih procitati i knjigu. Opcenito; knjige su uvijek bolje od filma(bar meni). Recimo LOTR. Isto; knjige bolje od filma. Dosadna sam sama sebi. Pitam se uopce zasto pisem ovaj blog? Kad to mogu pisati i na papir. Ali valjda; ta anonimnost i uzivanje. Ljudi te citaju a neznaju tko si. Taj uzitak. Ljudi se vole petljati u tudje zivote. Opce poznata stvar. Cijeli dan pjevam :All I want for Christmas is my two front teeth. Haha. Cula sam je jednom i ne izlazi mi iz glave. Da. Joj fali mi tema. Da mi netko nesto predlozi i ja cu pisati? Np- Blind Guardian- Into the storm Tratila sam vrijeme izmedju dviju zora S vjencicem u kosi od red roses from my man S ambicijom da postanem as much as immortal woman That kind of love to me was fakat fora. Te veceri, dok blago je drhtao svijeca plam Pruzih ti ruku da utisnes ljubavi trag Prstima ti sapnuh kako i koliko si mi drag Na vratima cafea dok neumorno je bljestala reklama daj-dam. Rukama si hrlio plavetnilu mojih traperica Petstojedan. Dotaknuvsi zvijezdu U svakom novom gumbu, gasio zamor ulica. Al' vrijeme siba svoj poznati tijek I neke nove prste nosi gnijezdu Ljubavnom. Za buduci sonet - a za rimu lijek. |
nedjelja, 26.12.2004.
You can leave your hat on...
Baby, take off your coat, real slow.
Baby, take off your shoes. I'll help you take off your shoes. Baby, take off your dress. Yes, yes, yes. You can leave your hat on. Go over there, turn on the light. No, all the lights.Come back here, stand on the chair. Ooh, baby, that's right! Raise your arms in the air, now shake 'em. You give me reason to live. You can leave your hat on! Suspicious minds are talking. That's right, they'll tear us apart. They don't believe in this love of ours. They don't know what love is. They don't know what love is. I know what love is. You can leave your hat on. You can... |
subota, 25.12.2004.
It's Christmas time
Sretan Bozic svima.
I danas sam (kao i svaki Bozic) isla u grad. Gledam se; sva sam u crnom. Jedino izlizane marte izgledaju sivkasto. Setala sam gradom i gledala ljude. Djecu crvenog nosa kako skakucu s poklonom u ruci; penzijoneri sa smijeskom na licu... Sjela sam na zidic i zapalila. Gledala sam dim koj postaje sve rijedji... Nesto je u zraku. Ljubav, toplina zraci iz ljudi. Izgubljena u masi ljudi promatrala sam moj grad. Kako je okicen.Lampice, vijenac, bor, kuglice..pršte zadovoljstvom. I opet; taj feeling. Sretna sam sto imam predivne roditelje, rodbinu i prijatelje. U zadnje vrijeme mi je jako tesko; drzim nesto u sebi sto nemam hrabrosti s drugima podijeliti... Hocu da me netko shvati. Sram me. Strah. Slusam Nightwish. Nekako je prigodno. Sjetih se- mogla bi ubacit Silent night bodom night. Da, hocu. Mrzim ovaj Bozicni televizijski program.Uzas. Repriza za reprizom. Okrecem se obitelji; svecani rucak, kolaci. Opet strah. When the calm is setting in we'll watch it swiftly disappear Too many years of silence soon he's bound to reappear |
petak, 24.12.2004.
Umorna, umorna...
Umorna sam... Jedva gledam. Sad sam stigla iz Zgba. Oka nisam sklopila; imam posljedice od koncerta..al bilo je super! odlicno.. Cini mi se da sam vidila nekog blogera,hm?
Bila sam pretezito u 2redu, slinila sam nad urbanom.. :) Mozda me netko vidio? hm? "spavali" smo kod frenda u stanu.. "SPAVALI". Inace, bilo je super i jedva cekam drug god. Evo vam malo laufera(kad smo vec kod koncerta): Srce puno riječi, suze govore Nestali snovi ljube kao koprive Koliko na svijetu ima malo mostova Sami kao otoci što more razdvaja, kažeš... Uvijek ovdje, blizu mene, postoji još dio tebe Kilometri pričaju, najtužnije priče Greške kao pijesak vjetar nosi u lice Tišina postaje moj jedini zvuk Kao prazna boca ostavljen na dnu, kažeš Uvijek ovdje, blizu mene, postoji još dio tebe Cijeli svijet, stane na moj dlan Tonem dublje za još jedan dan, Dublje za još jedan dan Na zlatnom tepihu prosutih zvijezda Želje nam postaju glasnije od smijeha Koliko na svijetu ima malo mostova Sami kao otoci što more razdvaja, kažeš Uvijek ovdje, blizu mene, postoji još dio tebe |
srijeda, 22.12.2004.
I'm here but I'm really gone
Tako sam sretna! Jos malo pa idem u Zg...fiju briju!
Stres je prosao.. Shvatila sam da imam toliko toga u zivotu neprocijenjivog. Naucila sam voliti sebe, druge i sve sto mi zivot pruza. Malo sam razmisljala danas - da mogu birati, u kojem bi razdoblju zivjela? Bio bi to srednji vijek... Zamisljam se u crnoj dugoj haljini, svijetle svijetle puti, korzet.. grijeh, strast.. Bogatog muza i ljubavnika :) hah.. Darkness imprisoning me All that I see Absolute horror I cannot live I cannot die Trapped in myself Body my holding cell |
utorak, 21.12.2004.
Please don't let it rain..
Konfuzija. Sve vise i vise stvari vrte se u mojoj glavi. Vidjet cu ga. Ubrzo. Opet ce se probuditi isti onaj osjecaj. Samu sebe tjesim da nece; i da me nije vrijedan. Al' znam da samu sebe lazem.DOSTA! Dosta mi je svega! Vec mi je muka od svih tih navala osjecaja kad ga samo vidim. Bio je jednom moj; vise nije. I to je to.
Jos 2 dana do koncerta...Naci cu se s jednom bloggericom :) Hocu upoznati jos bloggera.. ambicija na djelu. Uglavnom.. boli me glava od svih obaveza. Umorna sam od svega. Hell, blood,dark side, truth, pain... Bezuspjesno trazim po kuci dal imam jos koju cigaretu. Your cruel device, your blood like ice. One look could kill, my pain your thrill... |
ponedjeljak, 20.12.2004.
Have you walked with the dead?
Ne stignem pisati, al puno toga mi se mota po glavi..o tome sutra..
Evo stavljam vam jednu pjesmu koja opisuje moje trenutne osjecaje... So, so you think you can tell Heaven from Hell, blue skies from pain. Can you tell a green field from a cold steel rail? A smile from a veil? Do you think you can tell? And did they get you to trade your heroes for ghosts? Hot ashes for trees? Hot air for a cool breeze? Cold comfort for change? And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage? How I wish, how I wish you were here. We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year, Running over the same old ground. What have you found? The same old fears. Wish you were here.... |
nedjelja, 19.12.2004.
Tomorrow comes with one desire...
Jedva cekam da idem u Zg. Jednostavno obozavam taj grad. Ljudi, atmosfera, neznam..
Volim nedjelje. Tako su smirujuce u odnosu na druge dane. Cim pomislim Nedjelja asocira me na opustanje.I tako sam ja citala, crtala, (malo) ucila. Ti si premlada, a ja sam prestar za cekanje.. Hah.. malo sam se zabavila s tim quizzzovima.. Jednom cu objaviti i rezultate. Volim anonimnost, al u isto vrijeme htjela bih da neki ljudi znaju tko sam.. Cudno. Svakakvi osjecaje petljaju se i u cuce duboko u meni. Rastu. Sanjala sam cudan san. O tome drugi put. Da, znam da pisem gluposti, al ja pisem ono sto osjecam... Zato- ako sam nekom dosadna, ne mora me citati nego neka jednostavno stisne iksic u desnom kutu(up). Hvala. |
subota, 18.12.2004.
Teže je prikrivati osjećaje koje imamo,nego glumiti osjećaje koje nemamo
Njegujem jednostavnost u svakom podrucju svog zivota.
Ne tumacim vec prihvacam. Ne ocekujem ,vec se divim. Primam s povjerenjem. Radosno dajem. ....jer sadasnjost je jedino mjesto gdje boravi sreca. Cijeli dan ljencarim. Razmisljam o cetvrtku i koncertu. Obuzdava me neki val zadovoljstva. Zadovoljna sam sobom i okolinom. Nisam nicim opterecena. Osjecam kako se mjenjam, moje tijelo a i moj duh.. Neizmjerno sam sretna sto sam jucer uspostavila kontakt s jednom (meni jako dragom) osobom. Poznamo se skoro cijeli zivot ali ni ta osoba ni ja nismo mislile da dijelimo ista razmisljanja. Cudna je sudbina. Donosi ti ono cemu se najmanje nadas. Ako je to tako; od sad gubim sve svoje nade. |
petak, 17.12.2004.
Cijeli svijet stane na moj dlan
Brizljivo postupajte s iskustvom
koje vam donose godine, dostojanstveno im predajte mladost. razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća. Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima. Previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom. Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi. Vi ste dijete svemira kao stabla,zvijezde i vi imate pravo biti ovdje. I bez obzira da li je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba. |
četvrtak, 16.12.2004.
"Obuzdavam vrisak da ne probije tisinu.."
Danas sam odlucila da idem na koncert. Bas sam sretna! Bilo je i vrijeme da se opet prepustim gomili ljudi... Koncert. Obozavam se izgubiti medu ljudima i jednostavno Kulirati i vrtiti svoj filmic u glavi...
Nitko te ne pozna, uzivas, upoznajes nove ljude.. Razmisljala sam- Dali je nama vec sve predodredeno a da mi to neznamo? Ili sami krojimo nasu sudbinu? Mistika. Danas sam nacrtala svoju buducu tetovazu. Sama sa svojim strahovima plovim kroz zivot poput oblaka, na beskonacnom nebu ne dodirujuci nista, i ne osavljajuci za sobom trag... |
srijeda, 15.12.2004.
Sretna sam
Danas mi je dan odmora. Skoro sam cijeli dan provela citajuci knjigu ljubav u doba kolere ("BILO JE NEIZBJEZNO : miris gorkih badema uvijek ga je podsjecao na sudbinu onemogucenih ljubavi."...) koju citam vec treci put. Dala mi je jedan potpuno drugi pogled na ljubav. Iako nisam puno razmisljala o Njemu zracila sam vedrinom. odlucila sam napraviti listu stvari koje volim: Volim svoju obitelj.Volim moje dragocjene prijateljeVolim muziku. Volim zivot i sve cari koje pruza. Volim mog psa. Volim cedevitu. Volim njega. Volim Matrix I dio i gospodar prstenova.Volim knjige. Volim crnu i crvenu boju. Volim talijanski jezik.Volim strast.Volim more. Volim iskrene ljude. Volim slobodu, protest i demostracije.Volim "Cudesnu sumu". Volim jutarnju kavu i cigaretu. Volim gledati voljenu osobu dok spava. Volim anonimnost. Volim zabavu i izlaske. Volim sangriju.Volim razmisljati o pitanju zivota. Volim biti sretna. Volim razmisljati o stvarima koje volim. Volim apstraktne stvari i pojave. Volim putovati.Volim istrazivati i proucavati. Volim sretne i optimisticne ljude. Volim svoj mobitel. Volim tetovaze. Volim gitaru. Volim pjevati i skakutati kad se probudim. Volim pjevati opcenito. Volim intelektualce. Volim vatru. Volim zimi hladnocu, ljeti vrucinu. Volim ruke. Volim percing i raps. Volim biti voljena. Zivot mi ponekad mnogo daruje, cak i kad zlo u njemu caruje, jedan je i ja ga nedam; sretna sam. |
utorak, 14.12.2004.
You got me wrapped around your finger...
Htjela, ne-htjela danas mi se misli vrte samo oko njega...
Sjetila sam se svih nasih dodira. Fali mi onaj osjecaj zasticenosti. Da, uz njega sam se osjecala zasticeno i sretno. Toliko puta sam si lagala, da to vise nema smisla. Jos nesto osjecam prema njemu; nesto sto je jace od mene. Ja ne zelim vise taj osjecaj, hocu potisnuti to iz sebe, al ne mogu... Sama pomisao na to da on mozda ljubi drugu... izluduje me. Se l'amore vi chiama seguitelo, anche se ha vie lunghe e tortuose. |
ponedjeljak, 13.12.2004.
Ne zelim taj osjecaj..
Opet taj osjecaj. Opet. Hodala sam uz njega i skoro iskocila iz koze. Ne. On ne postoji.. On je fikcija, on je plod moje maste. Ma koga ja zavaravam?
On je predstavljao savrsenstvo, voljela sam ga..jednom davno. Zar postoji osjecaj da nekog volis i mrzis, odnosno gadi ti se? Sto je to? Prolazno.. proci ce me kao i uvijek. Tisuce malih bogova silaze nocas skriveni u kisnim kapima, na moje lice padaju kao da se igraju zivota u koraku. Smisaljm pravu rijec za ono sto se naziva hod zatvorenih ociju. dok medju prste zapetljan zadnje cigarete dim cuva me od mene samoga, a ja ruke prodajem prvom sto me dotakne i udari poljupcem... Neka mi vjetar s juga osmijeh vrati na lice, kao da me nikad nije bilo tu. |
nedjelja, 12.12.2004.
Can't you see why the vision is calling you?
Spava mi se. Bez inspiracije sam. Posto me Simplicity «zarazio» s astrologijom, cijelo jutro «obradjujem» moj znak. Pitam se dali stvarno zvijezde utjecu na nas? Moram izracunati sto sam u podznaku.
Da, bila sam vani. Nist posebno. Slusam Gunse – get in the ring, al uskoro zavrsava pa cu ubaciti faith no more-digging the grave ( za child of a son;-)……. Sta bi bilo da je bilo? Mastam, mastam, mastam… Ubijam se polako. «I'm not like them, but I can pretend…» Who? who? who? Tko je taj koj me skaklje po srcu? Ne. Ne zelim ga vise. Kraj. Idem u potragu za novom (boljom) osobom nego sto je on. Volim vas. Btw: tko pogodi u kojoj se pjesmi nalazi citat :"Can't you see why the vision is calling you?" dobiva moj poljubac :-) ( bez googlea molim) NastavaK: ja volim.. ja volim strast. Obozavam. Zivim na rubu. Svaki dan. Isto tako boli me sto drugi govore o meni; ja sam ja. Ovo je moj zivot. Zivit cu ga kako zelim. zelim.. Zelim upoznati nove ljude koji ce me shavtiti i prihvatiti ovakvu kakva jesam. Zelim osobu koja zna sto je zabava, strast, perverzija, ljubav, mrznja, zagrljaj, tajna. Ponekad pozelim da trcim po nekoj livadi okruzena samo prirodom, trcim, trcim u bezciljnost.. Hocu tu osobu. Javi se. |
subota, 11.12.2004.
U raljama Zivota
Tjeskoba. Onaj osjecaj koj te izjeda iznutra. ne mozes ga opisati. Odlucila sam- necu se vise brinuti. Pokusala sam staviti na papir osjecaje i misli, al ne ide. Ubijam se slusajuci pjesme koje ,me vracaju u proslost. The memory remains. UVIJEK. Biti voljena, biti jaka, biti ziva. Cudno je to kako se nademo u sumi enigme i neznamo kuda poci. Ja ,cini se, uvijek izaberem krivi put.
Moj zivot, Moji snovi. Dosta mi je svega. Danas.. danas idem vani, bz ikakvih ocekivanja i planiranja. Sretna sam. "You look in her eyes, the music begins to play. Hopeless romantics, here we go again. But after a while you're looking the other way. It's those restless hearts that never mend." Pjesma koju slusam upravo sada: Rammstein- Engel |
Reci mi tiho nesto da se nasmijesim, drzi mi ruku da ne zaboravim.. Stipaj mi obraze dok ne porumenim...
Hah tako vam je kad se osoba zaljubi.
Okej - iskreno - nije rijec bas o zaljubljenosti. Prije bih to nazvala predzaljubljenošću. Iako mislim da ce zavrsiti prije nego sto je uopce zapocelo. Skeptik sam. i to je to. Mrzim samu sebe kad pocinjem svaku fuckin' stinicu analizirati(sto tocno stoji kao glavna karakteristika uz moj horoskopski znak). Ocigledno je da mu se svidjam a ja u sebi opet postavljam pitanja: "Da li sam previse hiperaktivna za njega?".... ecc. Nikad kraja. I like this time of year. Ali ipak je PREEEtoplo. Gusim se cak i uz klimu. Udjem u more - izadjem - vec mi je toplo. Repeate. Repeate. Kupila sam si fancy cigarete Vogue. Ahaha.. koj sam ja snob. A cigarete mi taaako dobro stoje uz autfit. Osjecam se ko' idiot :) Bijah na Motovun film festu. Bilo je ludo i nezaboravno. Bila sam nazalost samo jednu vecer. Sjedili smo na podu kod bamubus bara i cugali bambus :) Srela sam mali milion poznatih i uopznala mali milion nepoznatih(sad poznatih:) Tragala sam za bloggerima; al' nikog nisam vidjela(osim curious i !vane) *mase* Jedina primjedba je bus u kojem smo bili nnaslagani kao sardine i nisam imala zraka skoro sam dobila zivcani slom do gore. Jos je neka zena cijelim putem pricala o svom idealnom sincicu kako je naucio plivati.. bla bla. ko' da ti pili mozak(polako, polakooo..) Odoh ja na more. Uzivajte u ovim toplim danima! A ako dolazite na more, javite se i idemo partijat :) Pozdrav.. |