The memory remains

subota, 25.12.2004.

It's Christmas time

Sretan Bozic svima.
I danas sam (kao i svaki Bozic) isla u grad. Gledam se; sva sam u crnom. Jedino izlizane marte izgledaju sivkasto. Setala sam gradom i gledala ljude. Djecu crvenog nosa kako skakucu s poklonom u ruci; penzijoneri sa smijeskom na licu... Sjela sam na zidic i zapalila. Gledala sam dim koj postaje sve rijedji... Nesto je u zraku. Ljubav, toplina zraci iz ljudi. Izgubljena u masi ljudi promatrala sam moj grad. Kako je okicen.Lampice, vijenac, bor, kuglice..pršte zadovoljstvom.
I opet; taj feeling. Sretna sam sto imam predivne roditelje, rodbinu i prijatelje.
U zadnje vrijeme mi je jako tesko; drzim nesto u sebi sto nemam hrabrosti s drugima podijeliti... Hocu da me netko shvati. Sram me. Strah.
Slusam Nightwish. Nekako je prigodno.
Sjetih se- mogla bi ubacit Silent night bodom night. Da, hocu.
Mrzim ovaj Bozicni televizijski program.Uzas. Repriza za reprizom. Okrecem se obitelji; svecani rucak, kolaci.

Opet strah.

When the calm is setting in
we'll watch it swiftly disappear
Too many years of silence
soon he's bound to reappear
- 16:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>