confetteria
srijeda, 06.12.2006.
licemjerje
|
Evo mene opet u blogerskim sferama... Nešto duže vrijeme nisam pisala jer sam bila u gužvi, ali i zato jer sve što bih pisala, djelovalo mi je nekako preosobno i prespecifično da bih o tome pisala... Često nešto napišem, pa se vrtim i razmišljam hoće li me netko prepoznati, hoće li shvatiti tko sam... Mada, ovaj grad, ova naša državica ipak je velika, a ni ja nisam tako posebna... Ali eto.... Neki detalj bi mogao biti dovoljan... Tako da često razmišljam o tome da nešto napišem , imam jako puno doživljaja želim podijeliti ali ih ne pišem... jer su specifični... A lagati ne znam. Izmišljati i preuveličavati samo da bi me čitali, samo da bih bila popularna u ovom virtualnom svijetu, da si hranim ego nekom „veličinom“ .... Za to nemam potrebe. Za razliku od nekih. Neki pišu tako da mislite da su pobrali svu pamet svijeta, komentari su puni podrške, smatraju se guruima u nekim područjima... Ne želim ulaziti u blogove gdje blogeri dijele svoje osjećaje, jer svačiji osjećaji i doživljaji svijeta oko sebe su jedinstveni ... Ali oni koji su se „specijalizirali“ za neka područja... Pa postoje hrpe blogova koji su copy-paste nekih drugih stranica, s citatima iz časopisa i knjiga te nabacivanjem hrpe linkova na neke (pseudo)znanstvene stranice kojima grade svoju reputaciju „stručnjaka“... Njih čak pomalo smatram opasnima. Jer na tim blogovima zna se pronači hrpa gluposti, gluposti i dezinformacija koje nekog tko blog, zato jer je pisan medij i zato jer ga zavara par stručnih riječica shvati kao neprikosnovenu istinu. Pa se povede za „pametnim“ savjetom , ili „istinom“ , koja zapravo nije ništa više od samo još jednog mišljenja blogera. Blogera koji nije ni blizu onome kakvim se predstavlja. Blogera koji je počeo pisati post da bi izliječio neku svoju frustraciju, pa je s vremenom postao popularan... A što je više znamenki na brojčaniku posjeta, to je on , ili ona, veća faca i to mu je status „stručnjaka“ veći... Takvi nerijetko primjenjuju vrlo proračunate i efikasne metode izgradnje „popularnosti“ svog bloga - otvaraju svoj blog svako malo , samo da bi pomakli tu brojčicu...Pa oni koji ostavljaju komentare po popularnim blogovima tipa „ dođi i komentiraj me“... No, blogerska sfera je možda najdemokratičnija zona koju znam.... Ovdje zaista svatko može biti ono šta želi, svatko je ono šta piše..Bez kontrole i bez posljedica..... Na nama je da prosudimo da li je to što smo pročitali realno ili...možda malo uljepšano....  I zato mi je ponekad smiješno, a ponekad žalosno kad čitam blogove ljudi koje poznajem,. Ljude koje poznajem dobro, i s kojima ponekad proživljavam neke stvari a drugi dan kad čitam o tome na blogu, pitam se zar sam tako dugo bila na wc-u da sam to propustila ?! Tako pratim ljubavne jade jednog kolege koji to ne zna, i koji kad si popričamo o tim temama uz brzu kavicu pored caffe aparata, ima sasvim drugu macho spiku.... Čitam odvojene blogove jednog para, ljudi s kojima izlazim... I ponekad se nasmijem kako različito doživljavaju stvari.... A ponekad mi dođe da se rasplačem jer kad pročitam njegova razmišljanja a onda me ona nazove i ispriča neku drugu priču... Čak i to mogu shvatit jer možda samo drugačije doživljavaju stvari...ali zaista ne mogu shvatit laži o činjenicama koje nisu predmet interpretacije. Ponekad si pomislim...pa fuck, kojim mi jezikom razgovaramo?! I naravno... Za kraj dolazi najbolji od najboljih – moj dragi! Dakle, moj dragi, a neki to već znaju, piše blog. I čak je i poprilično popularan. Ne znam da li zna da ga čitam, pa ga to ne dira previše da trckelja gluposti, ili ne zna da ga čitam pa je opušten u bacanju svojih izmišljotina....Kako god bilo, draže mi je da ne zna da ga čitam, niti da sazna za ovo moje piskaranje jer je ovo mjesto gdje mogu ostaviti svoje neke misli i čuti i neke neutralne ljude prije nego napravim neku pizdariju. S druge strane... često pročitam nešto što bih više voljela da sam saznala iz njegovih usta, pa se zabrinem..... Ponekad se nasmijem kakvu maštu ima , ali u zadnje vrijeme mi više nije smiješno... Zabrinjava me, jer to koliko piše o tim svojim „velikim poslovima“ i uzdiže sam sebe više nije normalno... Ne znam više da li on sam sebe tako zavarava i živi u iluziji ili samo laže popularnosti radi, ali to već graniči sa kliničkom dijagnozom. Neke njegove frustracije su me počele plašiti i ne znam da li ima smisla graditi budućnst s čovjekom koji vidi iskrivljenu sliku svijeta oko sebe. Mislim, on piše o tome kako „ide na posao“ a ustvari dane provodi doma pred kompjuterom igrajući on-line igrice...jer posla baš i nema... Trudi se, ali ne dovoljno. Ne želim ulaziti u to da li je ta njegova filozofija nekad davala rezultate, ali sada jednostavno ne daje, i to je realnost. Piše kako odrađuje velike poslove, a u stvari se iz usluge nekome javlja na telefon za par desetaka kuna na sat... I preko svega toga bih još mogla prijeći, ali kada se nekad prepoznam u nekim njegovim rečenicama, jednostavno poludim...Poludim na licemjere i dvoličnost , poludim od pomisli da sam za takvog čovjeka spremna napraviti više nego za sebe samu, a on se praktički meni iza leđa smije ! Ismijava i preuveličava potpuno nebitne stvari kod drugih , umjesto da pogleda sam sebe ! Moja baka je imala jednu dobru izreku za takve : na drugome dlaku vidi, a na sebi ni gredu. A moj dragi ne da ne vidi gredu, nego ne vidi šleper balvana koji ga lupaju po glavi! Jer on ima obraza meni spočitnuti radi paučine u kupaoni a to što njegov wc doma tako smrdi da se bojim duboko udahnut...Nikome ništa. Ja sam cijeli dan na poslu i nemam tu jednu kupaonu za očistit već njih 3, pa sam u nekim stvarima urednija od njegove majke koja je cijeli dan kod kuće. I njegovog oca. I šta reći o ljudima koji su toliko lijeni da travnjak ne kose već ga poliju „nekom tekućinom od koje trava požuti i više ne raste“ ?! Ljudima koji imaju unuka kojeg radije drže zaključanog u stanu a ne da se dijete igra na dvorištu na zraku i u prirodi ... ali da, teško je napraviti još 2 metra ograde da dijete ne može istrčat na cestu... A i sad kad je sezona kiša , ta tehnika sa spaljenom travom nije se pokazala baš najboljom jer ispred kuće je sad blatna kaljuža....Jeb'ga, tlaka je izbetonirat 2m2 stazice .... Da ne spominjem da najčešće nisam gladna jer mi pogled na kuhinju ne ulijeva povjerenje...Ok, nemaju novaca pa je kuhinja višestruko punoljetna ..... ali sad baš da nemaju 20kn za 1 litru bijele boje za zidove pa da se ne moraju gledati višegodišnji uzorci ručka na zidu.... To ne vjerujem. Isto kao što ne vjerujem da je udobnije sjediti na betonskim stepenicama ispred kuće nego iznijet 2 stolice, kad je već gušt sjedit usred blata ... Čudio me čudan miris koji uvijek ima njegova odjeća, ali kad sam shvatila da nejgova majka pere i gaće i kuhinjske krpe i čarape i plahte sve zajedno...i da se to nerijetko safta čitavu noć u lavoru na hodniku jer se čeka da se gospodin udostoji to odnijeti na kat da bi se izvjesilo .... sve mi je bilo jasno. I tisuću drugih takvih stvari, o kojima više nemam volje pisati... Zaista me počela smetati ta dvoličnost, i licemjerje.... I pored svega toga, još i taj stav...samo JA JA JA ...moje je najbolje, moje je ovo , moje je ono.... Sve što on kaže je najbolje, sve što on napravi je napametnije..... A ja kad kažem da je to sve ok što on priča, ali da sam ja sklonija ocjenjivati stvari po nekim rezultatima i činjenicama...onda sam ja egoista, sebičnjak, proračunata... Pa oprostite molim vas, tko je uspješniji , netko tko doduše radi prekovremeno, nekad subotom i nedjeljom ali tko donese solidnu plaću kući i ima nekakvu budućnost osiguranu....Ili netko tko stalno kuje velike poslovne planove na svim stranama svijeta, tu i tamo zaradi par stotina kuna na nekom usputnom poslu, vozi se tramvajem i u prosincu je bez grijanja jer nema novaca za grijanje?! Dakle, nema osnovne uvjete osigurane. Ali ne .... kad čujete kako on to priča, pardon piše.... Mislite si ... vaaauuu! Čovjek je faca, čovjek je ...onooooo.... A nije samo on takav , smetaju mene te stvari i kod drugih ...al eto, ovo me kod njega posebno zasmetalo jer si razmišljam...može li se s tim živjeti? Može li se živjeti sa sumnjom šta zaista misli i šta se krije iza nekog osmjeha, pogleda..... |
- 15:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (1) Travanj 2007 (2) Veljača 2007 (1) Siječanj 2007 (5) Prosinac 2006 (6) Studeni 2006 (4) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
o ljubavi ... i ostalim stvarima koje idu uz nju  tko se srami ostaviti komentar javno, neka mi šapne na: confetta_love@yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
