confetteria
petak, 20.10.2006.
šamar
|
Ne pišem više svaki dan kao što sam znala prije... Mislila sam da će mi mali vremenski odmak od događaja pomoći da realnije sagledam šta mi se događa, mislila sam da mi emocije i ushit ili tuga radi upravo proživljenog malo zamagljuju vid pa ne vidim šta mi se zaista događa. Ali dogodilo se samo to da onda u tom jednom postu ne stignem napisati sve šta se izdogađa, pa pišem romane , jer kod mene se događaji nižu munjevitom brzinom... I što je najgore, stalno sa suprotnim predznakom.... Ja ili imam super vijest, ili takvu da se poželim urokat s praxitenima. Pa većina ljudi misli da sam neurotična ili čudna. A ja sam već umorna od svega i poželim ponekad da imam običan život, bez nekih prevelikih događaja... A možda ja to zaista sve preemotivno doživljavam, uostalom... Možda sam zbilja zrela za praxitene. Protekli tjedan dečko i ja smo bili stalno zajedno... Svaki slobodan trenutak poslije mog posla posvetila sam njemu... Kombinirali smo svoje obaveze i planove i prilagođavali ih njegovoj ženici tj. kad njoj paše da uzme dijete. Mi ne idemo van, jer on kao nema novaca, a neugodno mu je da ja plaćam. S frendom ide van jer frendu kao odradi taj izlazak . Hm.  Nije mi se taj koncept svidio od početka, jer frend mijenja žene kao čarape. I kao, već mu je par puta predbacio da ga zanemaruje zbog mene. Izlasci s frendom su sve učestaliji, spominju se neke curice, smsovi stižu svako malo... Viđaju ga po gradu u društvu curica, i sam mi zna priznat da ga žene napadaju i pipaju i šta ja znam sve ne... Prema meni je mici-mici, sve više se umiljava a meni tlak raste....Jer mi dane/večeri provodimo pred tv-om, igrajući se s malim, ili smo u krevetu. Ne mogu ne pomisliti da sam očito dobra za po doma, ali ne i za pokazivanje društvu. Subotu sam ga zamolila da ide samnom na velesajam, s obzirom na ovaj moj poslić, zanimalo me uređenje poslovnih prostorija . Ja sam razgledavala i razgovarala s ljudima, a on uglavnom jurcao okolo za djetetom i teglio prospekte umjesto mene. Bio bi idelan dan da nakon 2 sata na sajmu nije iscenirao svađicu jer je obećao nekoj svojoj rodbini da će se vidjeti s njima, a mi zapeli na sajmu... Naravno, za taj dogovor mi je rekao tek kad smo došli na sajam. Valjda je očekivao da ću odustati od sajma i voziti ga doma, ali sam mrtva hladna rekla neka ide, a ja ću doći po njih, jer bio je dogovor da popodne idemo na ručak kod moje familije. I tako.... ja pogledala ostatak sama, pokupila njega i klinca, malo nategnuto smo krenuli na taj ručak kod mene ali je ostatak dana bio divan... Onako, da sam se rastapala od sreće ! Navečer smo trebali ići van, ali smo bili toliko umorni da smo zaspali za vrijeme dnevnika, on se kasnije probudio i visio na internetu, a ja sam odspavala do jutra... Sve je dobro, bila sam sretna, presretna. U ponedjeljak sam imala sud. Skoro da nisam prepoznala vlastitu majku. Zadnji put sam ju vidjela prije nešto više od godinu dana, isto na sudu. Nije nas ni pozdravila, mene i sestru, izbjegavala je i pogledati na našu stranu. Moju sestru to strašno pogađa, a ja sam nekako oguglala... Osjetim samo neko duboko ogorčenje i razočarenje životom općenito i što postoje takvi ljudi, ali ljudi koji me razočaraju mi ne fale u životu. Prekrižim ih i to je kao da su umrli. Za mene ne postoje više. Ta žena tamo na sudu nije moja majka, ona je samo još jedan u nizu problema koje imam u životu. Njena pohlepa i zavist njoj samoj su najveća kazna, jer nikad neće biti sretna radi toga što ima već uvijek jalna na tuđu sreću. Moram priznati da me sutkinja oduševila.... Konačno glas razuma.... Gospođi majci je 15 minuta objašnjavala da joj je njen advokat dao krive upute i da stvar neće biti rješavana na način kao što ona to očekuje, te da joj savjetuje da još jednom razmisli o tome da ipak prihvati ponudu koju smo joj sestra i ja dale. Draga mama je skoro pristala, ali njen advokat se pobunio! Došlo mi je da ga bacim kroz prozor. Naime, zakon je na mojoj strani i moja draga majka bi izgubila sve, nebi dobila ni pola od onoga što joj nudimo, samo što se meni neda maltretirati po sudu i navlačiti slijedećih 10 godina ... Nisam pohlepna i složila sam joj lijepu kombinaciju da bude osigurana do kraja života. Al nekim ljudima očito nikad nije dosta.... Prije 3 godine ponudila sam joj još i više – divan stan, novac za koji neki ljudi rade cijeli mjesec, high class dodatno zdrastveno u privatnoj poliklinici, plaćeno ljetovanje i zimovanje... Ma, mislila sam si čak i neki autić joj kupiti. Pomogla sam sestri, smislila bi i za nju nešto.... Al ona je mislila da može dobiti više. I na ponudu mi odgovorila novom tužbom i novim zahtjevom! Pa sam povukla ponudu i sad će dobiti samo stan jer bez obzira što bi ona to meni mirne duše napravila, ne želim ju baciti na cestu. Ali novac i ljetovanje i zimovanje... to ako želi, neka si zaradi! I ja radim da imam, nisam to našla na cesti već sam žrtvovala puno da bi bila tu gdje jesam i ne dam samo tako da mi to netko oduzme! Ako bude tvrdoglava, pa se i dalje nastavi suditi, ostat će bez svega... Na mojoj strani je i zakon, i vrijeme i odvjetnički tim. No, nadam se da će razum prevagnuti i da će se to sve riješiti kroz koji mjesec. Da barem jednu brigu prekrižim... I tako, pomalo optimističnog raspoložena poslije suda, otišla sam kod svog Muškarca... Bila sam sretna i željela to podijeliti s njim, pomaziti se pola sata pa domeka... A on je nešto kemijao ovo pa ono, pa ima posla, pa ja eto ni sama ne znam šta ću a sad od njega očekujem da me zabavlja... Na kraju smo se posvadili i ja sam sa suzama u očima otišla doma. Ponekad zaista zna biti zločest prema meni. Navečer mi je još rekao da sam sebična i da ne razmišljam o posljedicama svojih postupaka.... Jer kao, on ima posao za napravit , i to posao do kog je došao preko mene, a ja očekujem da me zabavlja. Čak je rekao da je cijeli vikend plesao kako ja želim. ?! Ne znam tko se vozao sim pa tam zato jer njegovo dragoj ženici paše baš na trgu predati dijete, mada nam to baš nikako nije usput... Ne znam tko se vozao par puta preko cijelog grada radi nečijeg rasporeda... Ma, sve mi je to nebitno, zaista, ali kad mi nabije na nos da sam ja sebična, i još i proračunata... Haaaaaaalo ?! Rekla sam mu samo da me baš zanimalo kad će pokazati pravo lice, jer mi je čudno kako je nešto dobar u zadnje vrijeme.... Poslije te svađe nismo se ni čuli ni vidjeli skoro 2 dana...On se javio prvi, nešto mici-mici...Kao, on bi se vidio, on bi se mazio... Rekla sam mu da sam loše volje, jer kao za vraga, i na poslu sam dobila nož u leđa .... Naime, promocija kojoj sam se nadala, mjesto mog bivšeg šefa za koje su svi kolege smatrali zdravo za gotovo da je moje, to mjesto je dobila kolegica koja je došla nedavno, koja svako malo dolazi k meni i ispituje kako ovo, kako ono.... Ali dok ja radim zadubljena u kompjuter, ona visi sa ostatkom ekipe kraj caffe aparata i priča kako je napravila ovo i ono... Ja problem vidim, proučim i riješim, ona sazove sastanak sa 5 ljudi, napiše 10 mailova na šefove i tjedan dana razglaba kako bi problem trebalo riješiti.... Ona je uspješna i komunikativna, ja sam asocijativni neradnik koji se samo igra na kompjuteru jer umjesto da odem na cigaretu, ja si posurfam malo da vidim šta ima u svijetu.... I tako, sad je ona šefica. Kolega koji je dao otkaz (jao, kako mu zavidim) prokomentirao ju to sa mala prasica koja nema pojma o ničemu osim o metodama uvlačenja.... No ok, razočarana sam i povrijeđena...Nije ona tako loša, ali nije ni bolja. Moj bivši šef je sretan radi toga jer kako sam kaže, sad ima više šanse da se odlučim prijeći u njegov odjel. Možda bih i trebala, ali znam da ću odrađivati dva posla, jer me na ovom sad zapravo nitko adekvatno ne može zamijeniti. A to mi se neda.... Radije ću se malo pritajiti i višak vremena posvetiti svom planu sa strane.... Te svoje muke nisam podijelila sa svojim dragim... Njegov odgovor bi bio da preuveličavam, jer on smatra da je moj svijet idealan jer svaki mjesec dobijem plaću. S druge strane, s obzirom na sve, i na led koji mi se uvlači oko srca pri pomisli na te njegove izlaske....  Mislim da me vara. Osjećam da mi nije iskren... Jednom sam saznala za izlazak od nekog trećeg, prvo nije htio priznati a onda je priznao... I sad mu ne vjerijem više.Osjećam da se umiljava zato jer se osjeća krivim jer ja sam DOBRA i bila bi dobra partnerica, cijeni me zato jer sam mu dobra a ne zato jer me VOLI i ŽELI samo mene... Nisam sigurna da to mogu podnijeti. Osjećam da u meni polako sazrijeva odluka da je vrijeme da odem. Samo jedan znak, samo jedan siguran , nedvosmislen dokaz da sam u pravu, i otišla bih mu iz života. Bez osvrtanja. Bez žaljenja za njim. Žalim samo za onim što smo mogli imati. Mislila sam da možemo imati više od drugih, još uvijek mi je on nešto posebno, netko iznad ostalih, netko za koga sam spremna okrenuti svoj život i svoja shvaćanja naopačke, netko za koga bi pristala na sve.... ali nikada, nikada na to da budem druga, sporedna ili nedaj bože, varana i iznevjerena. |
- 13:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (1) Travanj 2007 (2) Veljača 2007 (1) Siječanj 2007 (5) Prosinac 2006 (6) Studeni 2006 (4) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (6) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
o ljubavi ... i ostalim stvarima koje idu uz nju  tko se srami ostaviti komentar javno, neka mi šapne na: confetta_love@yahoo.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
