confetteria
četvrtak, 12.10.2006.
Netko, tamo gore, s paragon blokićem u ruci
|
Karma is simply the golden rule: what you give out is what you receive - either in the same or in similar form. You reap what you sow - your actions create that which you do live out now, whether this relates to a past/future life situation or to the present date. Ovih dana opet jako puno sanjam. Pored kreveta mi je hrpa raznih sanjarica koje onda ujutro uz doručak i kavicu manijakalno listam i mozgam šta mi to snovi žele poručiti. Znam da su snovi način na koji mozak rješava brige koje nas muče tijekom dana, ili neke stvari koje skrivamo od sebe, ali .... Meni se nerijetko događa da se moji čudni snovi ispune.... Jedan specifičan san sam tako davno zapamtila, radi kojeg je sve započelo... Nedugo nakon tog sna, potpuno nenadano sam dobila neku veliku lovu. Pa opet ponovio isti san i opet je pala neka lova... Zapamtila sam još neke takve znakovite snove, iza kojih se uvijek ponovi isti događaj u stvarnom životu ...Kad sanjam pokojnog tatu, uvijek mi se dogodi neka značajna promjena u životu.... Tako sam jedno vrijeme zapisivala u bilježnicu svaki detalj svojih snova i pratila datume... Razvila se prava opsesija, i strah! Pa onda još i horoskop .... Pa onda mi se tako potrefilo par događaja ovisno o tome koje gačice na sebi imam, pa eto danas onih par posebnih držim na strani.... Imam tako jedne pomirbene, pa gačice za dobar provod ali samo to, lovačke gačice (u kojima uvijek ulovim komada), gačice za sex.... Imam i šalicu iz koje kad pijem na poslu se posvađam ali riješim stvari, šalicu iz koje kad popijem prvu kavicu uvijek slijedi naporan ali sretan dan, bad luck šalicu koju izbjegavam u širokom luku.... Naušnice za sklapanje poslova, naušnice za sreću u ljubavi... „Sretne“ garderobe nemam ;) Nisam luda, već samo malo praznovjerna. Jedno vrijeme me to tako uhvatilo, počela sam zvjerat oko sebe i tražit „znakove“, moji postupci su se rukovodili „uputama“ koje su mi slali „znakovi“... Ne, da ne mislite, nisam nikad manijakalno ljibila križ, molila krunicu ili se vrtila oko sebe i pljuvala po cesti radi crne mačke... Ali istina je da ako mi taj dan u horoskopu piše svađa na poslu, da se pritajim u svom uredu i malo pripazim na svoje riječi, na upozorenje pazite u prometu odustajem od svih planova i pravac doma u garžu.... Sad sam malo starija pa me ne opterećuju ti „znakovi“, znam da su to gluposti koje uhvate čovjeka kad je umoran, kad mu ništa ne ide, kad udari glavom u zid i sve mu naopako ide...lakše je onda zlu sreću i neuspjeh pripisati lošem odabiru donjeg veša i šalice, nego si priznati da ti život sucks! Da si neuspješan. Ili da radiš greške i imaš probleme zbog svojih krivih odluka i poteza. Jer ustvari, sve što nam se događa je manje više posljedica nekih naših odluka, koliko god beznačajne bile.... Stojite na semaforu i premišljate se... možete skrenuti lijevo ili otići ravno, oba dva puta će vas odvesti kući. No u zadnji tren se predomislite i produžite ravno, 100m dalje vas zaustavi policija i kazniti 500kn zbog pojasa... Svatko će se lupit po glavi i reći „E, da sam skrenuo lijevo...“ ...Ok, da je skrenuo lijevo, možda bi ga pokupio kamion pa bi bilo još gore. To ne znamo... Al zato recimo možemo znati da ako ljudima govorimo ružne stvari, uskoro se nitko neće htjeti družiti sa nama. Kad si bezobrazan prema svakome, i sam svako malo naletiš na ružan i odbojan stav. Ako lažeš, uskoro te nitko ne shvaća ozbiljno, ako stalno kasniš, nitko ni tvoje vrijeme ne poštuje... I to su još uvijek sitnice, ali vjerujem da se neke stvari zaista u životu vraćaju. Kao kad ne platite račune, oni vam se sakupljaju, idu kamate na kamate... Ja zaista vjerujem da ljudima računi dolaze na naplatu. Samo neki plaćaju unaprijed, neki unatrag...  Možda je to samo moj obrambeni mehanizam, moja tiha utjeha kad se osjetim nemoćnom i bespomoćnom... Kad sretnem čovjeka kojem bi najradije spičila metak u čelo, a ne mogu mu ništa... Umjesto da se grizem u vlastitoj nemoći, pokušavam pomisliti da Netko gore to vidi, i da piše račun... I zaista sve više vjerujem u to.Krećem u taj svoj poslić... još radim kombinacije, pripremam... Ali nekako u tim mojim pripremama sve mi ide od ruke... Sretnem baš čovjeka koji pozna nekog tko ima upravo ono šta mi treba, u banci naletim na direktora poslovnice koji se iznimno potrudi složiti mi dobru kombinaciju, svi sa kojima sam razgovarala kažu da sam dobila odličnu cijenu, malo mi zašteka s lovom i sva sam u brizi kako ću isplatiti početni ulog kod potpisivanja ugovora kad me nazove čovjek i kaže da ide na put i da ćemo ugovor potpisati kad se vrati... tjedan dana odgode, taman kada meni sjedaju novci... Ne znam da li će sve ići tako glatko i dalje, ali Ti tamo gore, hvala ti  Ovih dana sam srela nekoliko svojih dužnika, svojih i očevih.... Da skupim sve dugove, onaj moj autić iz snova bi već bio u garaži, sa bratom blizancem za sestru i jednim na dvorištu za dečka. Dužnike nisam vidjela godinama, bježe od mene... Od svih sam odustala jer im zapravo ne mogu ništa. Pravna država nam je u banani, angažirala sam odvjetnički tim koji je bio realan s obzirom na naše zakone.... ljudi te ako se sam ne zaštitiš mogu krasti, raditi budalom i smijati ti se u lice, od zakona i normalnih puteva nikad nečeš imati koristi. A da naručim nekog da malo polomi kosti... I još to moram i platiti, i razmišljati da ću ja još imati problema radi toga... Ne... Jedino se mogu pouzdat u Nekoga gore tko će kompenzirati račune u moje ime. Lakše mi je tako. Evo, neki dan idem s kolegicom na ručak, i sretnem jednu dužnicu...Dužna mi za omanji auto ... Prije par godina je još obećavala da će „riješiti“, nudila „kombinacije“ .... Moj advokat je poslao par opomena, ali sud nikad nisam pokrenula jer bih izgubila.... Drolja koja je prijavljena kao socijalni slučaj jer za državu ne radi mada stalno ima „kombinacije“, koja je za državu samohrana majka mada sa istim čovjekom ima dvoje djece i živi s njim godinama, čija kuća i auti glase na bližu rodbinu...Takvu kuju zakon štiti. Naši cijenjeni sudovi još bi mene kazili za uznemiravanje jer ja eto, redovno radim i imam. Meni se može sjest na plaću jer ju prikazujem cijelu i pa mi se može oduzimat ravno 43% poreza, meni se može opalit 500kn kazne za prekoračenje brzine jer stanem policajcu, može me se pozvat na sud u radno vrijeme da moram trošiti svoj godišnji jer preuzimam poštu... Mene se može * jer sam pošteni mali građanin, jer ne želim gaziti osnovna pravila morala! Gledam tu jadnu bijednicu, svoju dužnicu na nekom porazbijanom skuteru, masne kose, sva šugava i oronula, s nekim vrečicama, sva u strahu ... Kaže mi ona da imam sud ako šta želim... Rekla sam joj samo da ne želim trošiti svoje vrijeme na nju, i da vidim da su njeni računi već počeli stizat na naplatu... Neka joj je sa srećom! Neka je sa srećom i mojoj majci s kojom imam sud slijedeći tjedan...Moja majka, koja je mene i sestru ostavila sa ocem kad smo bile male jer je željela „svoj život“, radi koje smo godinama jedva krpali kraj s krajem i koja godinama nije pitala kako nam je... Sad kad smo se izvukli, kad radim i imam lijepi auto pa valjda imam para, sad me tuži. Tuži me za imovinu koju sam naslijedila od oca, od kojeg se razvela i koji ju je isplatio. Glupo naivan čovjek se zadužio i godinama smo svi zajedno otplaćivali to s čime je on isplatio gospođu Majku.... Da bi ona sad tvrdila da je pola njeno i prijetila da će vlastitu djecu izbaciti iz kuće koje pola nije bilo kad je dama odlazila... Vjerovali ili ne, osim za imovinu, vlastita majka vas može tužiti i za alimentaciju, bez obzira što nije brinula o vama. I s obzirom da se parničimo, eto sad već ide treća godina, naučila sam čak i to da osoba ako je nezaposlena i ako je žena, ima dobre šanse da vam uzme pare ako imate plaću iznad minimalca, ako niste podstanar, i zamislite, ako nemate vlastitu obitelj! Pitala sam sutkinju da li to znaći da se ja trebam odreći od planiranja svoje obitelji i svog vlastitog nerođenog djeteta jer će mi od moje plaće uzimati za „potrebe“ moje gospođe Majke koja zadnjih skoro 20 godina ni jednom nije pomislila na svoje dijete i moje potrebe. Šutila je. Takav je zakon. Zakon koji su pisali ljudi, očito ljudi koji žive u nekom iluzornom svijetu u kojem nema ljudske gamadi, nemorala i svih niskih strasti koje ljudska mašta može smisliti...  Ja se nadam da će zakon Onog gore poraditi za mene. Mislim da već polako osjećam kamate svoje oročene štednje... Zdravlje se popravlja, dečko mi je sve bolji, nekim svojim izjavama i postupcima u zadnje vrijeme me ostavlja bez daha, njegovo dijete me obožava , roditelji mi se vesele kao svom djetetu.... Neki dan smo svi zajedno ručali, bila sam sretna, osjećala sam se kao da imam obitelj. I mada dolazi kalendarska zima i sivi oblaci, ja osjećam da za mene dolaze neki topliji dani. |
- 13:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Svibanj 2007 (1) Travanj 2007 (2) Veljača 2007 (1) Siječanj 2007 (5) Prosinac 2006 (6) Studeni 2006 (4) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (6) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
o ljubavi ... i ostalim stvarima koje idu uz nju  tko se srami ostaviti komentar javno, neka mi šapne na: confetta_love@yahoo.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
