Conchiglie Rigate

Svijet prirode

Često se priroda uzima kao nešto strano, neobuhvato, divlje i neukrotivo.
Da, naizgled je divlja za čovjeka današnjice koji je navikao na udobnost i
komformnost svoga stana, apartmana ili kuće.
Ali neukrotiva sigurno ne! Jer čovjek je ukrotio što se dalo ukrotiti, zarobio ono što se nije moglo opirati i braniti, uništio sve što se ticalo
njegovog vlastitog "uspona" i osjećaja nadmoći. Veliki planovi za napredak
civilizacije (čitaj:ekonomije, moći i bogatstva) bacili su ideje za očuvanje
prirode, onog čovjeku esencijalnog, na sasvim nisku granu. Jer uza sve napore brojnih prirodoslovaca, ekologa, aktivista i ljubitelja prirode i dalje smo
svjesni činjenice da relativno malobrojni,ali veliki moćnici današnjice u rukama drže sudbine ne samo ostatka ljudske populacije nego i sudbine našeg okoliša, a time i same prirode. Prioriteti su drugačiji a vodeću ulogu u svemu ipak ima novac.



Ironično je da je evolucija milijunama godina težila i tražila putove ka
stvaranju uvijek nečeg savršenijeg, složenijeg i da se čovjek kao "posljednja etapa" toga puta razvio u nešto što je, ovako gledano, trebalo biti kruna samog postanka. Upravo je taj razvoj doveo do osjetne i nažalost pogubne nadmoći čovjeka nad ostalim oblicima života.
Mnogobrojna životinjska staništa su razorena, priroda o globalu promijenjana,
šume uništene, oceani, mora, rijeke i jezera zagađani, a zrak drastično izmijenjen!
I tko će od nas sutra imati hrabrosti pogledati u oči onim najmlađima i reći: "Znali smo na vrijeme ali ipak su nam novac i moć bili važniji od čistog zraka i biste vode..."
Jer mi nećemo živjeti zauvijek, trenutna moć pojedinca će nestati s njim, novac će netko drugi naslijediti, ali jednom posječenu šumu, bar u njenom izvornom obliku, ne može ništa vratiti.

Zar možemo sebi dozvoliti da budemo toliko sebični i licemjerni jer ovo što sada radimo neće nestati, a upravo ovo je nasljeđe koje ostavljamo novim naraštajima. Što će biti s njima? Tko će onda naći dovolno valjano opravdanje da bar malo ublaži bol koje će zasigurno biti jer će, ni krivi ni dužni, biti primorani između svega ostaloga boriti se i sa posljedicama zagađenja kojih vjerojatno neće biti malo!
Kaže se da bi čovjek bio tek minuta u danu stvaranja svijeta i zar nije tužno saznanje da je upravo ta jedna jedina minuta toliko razorna i presudna u budućnosti našeg planeta. Jer on je sve što poznajemo, vidimo, osjećamo,
mirišemo...



Priroda je oduvijek shvaćana zdravo za gotovo, kao nešto stalno i nepromjenjivo, nešto nadmoćno, a sada vidimo da nema veće i razornije sile od čovjeka samog-ono što je nastajalo kroz toliko milijuna godina drastično smo promijenili u razdoblju od samo jednog stoljeća.

Činjenica je da se vrijeme nemože vratiti, da se dosada učinjena šteta ne može poništiti, ali isto tako je i činjenica da je došlo vrijeme da stvari uzmemo u svoje ruke, čak i mali koraci i nastojanja koliko god se oni neznatni činili uvijek su pomak naprijed!

18.08.2006. u 17:18 | 0 Komentara | Print | # | ^

	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

O životu i krijesnicama...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

quotes

"Moderno vrijeme uništava intimnost. zato volim krajolike koji mi omogućuju rad čula, a ona su uvijek vrata u intimu"
Peić, "Skitati sa srcem"


There are no passengers on spaceship earth. We are all crew. - Marshall McLuhan

"Najdublja je ljudska potreba da prevlada svoju usamljenost. Neuspjeh da se to ostvari dovodi
čovjeka do ludila"
Fromm

"Nijedan narod se ne može spasiti sam, odvajajući se od drugih. Ili se spašavamo zajedno ili zajedno propadamo"
Tagore

"Savršen red vlada jedino na groblju. Mrtvi se nikada ne bude, ništa ne traže, samo leže u tišini svoje jednakosti"
Ganon

"Čovjek je jedina životinja koja pocrveni, ili treba da se crveni"
Twen

"Nikad ne nađoh prijatelja koji bi bio toliko društven kao samoća"
Torov

"Borbu je stvorila priroda, mržnju je pronašao čovjek"
Čapek

"Nitko se ne može ušutkati terorom; može se samo prisiliti da govori tiše"
Silone

Our world has enough for each person's need, but not for his greed. - Mahatma Gandhi


Only after the last tree has been cut down.
Only after the last river has been poisoned. Only after the last fish has been caught.
Only then will you find that money cannot be eaten. - Cree Indian Prophecy

Thank GOD, they cannot cut down the clouds! - Henry David Thoreau

If you want to see an endangered species, get up and look in the mirror.
- John Young, former Apollo astronaut

I look at an ant and I see myself: a native South African, endowed by nature with
a strength much greater than my size so I might cope with the weight of a racism that
crushes my spirit.
--Miriam Makeba

Weeds are flowers too, once you get to know them
--A. A. Milne Eeyore from Winnie the Pooh

Love is not something you feel. It's something you do.
--David Wilkerson

Where does the family start ? It starts with a young man falling in love with a girl -
no superior alternative has yet been found.
--Sir Winston Churchill

A candle loses nothing by lighting another candle.
--Erin Majors

We are not powerless specks of dust drifting around in the wind, blown by random destiny.
We are, each of us, like beautiful snowflakes - unique, and born for a specific reason and purpose.
--Elizabeth Kubler-Ross

Nonviolence is about speaking the whole complicated truth, the truth of our rage, the truth of our longing,
the truth of our tears and our laughter, the truth of our smallest fears and our grandest dreams
--Pam McAllister

People spend a lifetime searching for happiness; looking for peace. They chase idle dreams, addictions,
religions, even other people, hoping to fill the emptiness that plagues them. The irony is the only place they ever
needed to search was within.
--Ramona L. Anderson

To be one, to be united is a great thing. But to respect the right to be different is maybe even greater.
Bono

give peace a hand

Dobriša Cesarić
Povratak

Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
ili ne želim.

U moru života, što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti, koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.