16

srijeda

ožujak

2011

Spavas u mrtvoj zemlji
u nevolji si s klonulim cvecem
vuce te vernost prirode
i konacnosti stit.

Ne napustaj me
kada odem od tebe
Bice tesko
dok hitam ispred
i gubim se u culnosti oka
malo snage da ti dam
da ti osvetlim put
dok utapas se u tugi sam.

Sleti na druge planete
i svetove neznane
gdje snevas
i zivis
i gradis od prasine
svoje sljokaste uspomene.

Urami mene
u stare vitrine
rodi nam decu od gline
i par ruku povezi
da drze se sretno.

Cuvaj uspomene
i nadji me u njima
Dok se ne vratim...
Dok mi ne dodjes...

<< Arhiva >>