USPAVANKA ZA UMORNOG
(time out)
Ne okreći se
sjeno.
Ovo je posljednja prilika
da zbunimo
pisce
svih povijesti.
*SURI*
_________________
MSN msg: myownclouds@hotmail.com
_________________
DAME & GOSPODA :
Uzdasi nisu profitabilni, teško da ih možeš proslijediti uredništvu...
Trebam tuđu jačinu da se osjetim normalnom. Trebam nekog tko će me zaustaviti i dopustiti mi da napokon osjetim svoju ovisnost.
Koliko sam ti drag od 1 do 2?
Ponekad se pitam što mi je sve to trebalo.Mogla sam biti blagajnica u Konzumu ili službenica u banci,mogla sam biti bilo što.Mogla sam si nać dečka s nekog brega,napustiti sve svoje prijatelje i dopustiti mu da mi totalno ispere mozak,mogla sam svaki tjedan tri večeri provesti na narodnjacima i čašom u ruci,mogla sam se opiti već milijun puta i u tome naći svoj smisao života.Ali ne,ja sam morala upisati najbesmisleniji faks u državi,moram prolaziti sve faze prokletog sazrijevanja i još k tome trijezno i svjesno donositi odluke za koje nisam sigurna da su prave.
Ponekad imam osjećaj da mi je duša stara stotinama godina a ponekad da sam najobičnije dijete pa se pitam kada ću odrasti i s velikom nostalgijom se prisjećam djetinjstva u kojem sam se osjećala sigurno i veselo i bezbrižno i poželim otići nazad tamo kada mi je cijeli dan znao proći u maštanjima i gledanju bijelih oblačaka na nebu pronalazeći razne oblike u njima.Taj dio mene je uvijek tu i ne znam trebam li ga se sramiti ili ga prigrliti :)
Psi su u blizini, uvijek spremni. A jedna stvar je daleko gora od guljenja mesa s kostiju. To je užas rastrgane savjesti. Psi znaju rastrgnuti čovjeka, a da mu ne puste ni kap krvi. To je bio moj najveći strah, iskusio sam ga u tih pet dana neznanja. I nikad mi više bijesna, krvožedna pseta neće biti zapreka da reagiram. Jer ja planiram biti LUD. Što prije.
Trebala sam ići pööödeset nečega (možda metara, možda kilometara, možda njutna, a možda i litara) u smjeru hüüüle i onda kroz meeeelega presijeći na kööjnar. Rastali smo se u slozi, bratstvu, koledarenju i pjesmi, a ja sam tek nakon pööödeset metara shvatila da ih i dalje kurca nisam razumjela.
Ako je šepava, nije ćorava! Vidi da ide auto, kaj ne stane? Ali ne, ona samo piči naprijed, u svijetlu budućnost! A gle ovog - šeće preko zebre, kao da je na šumskom puteljku i bere gljive. Ili one šmrkavice - sjatile se niotkuda, ko kokoši u brišućem letu! Cccc, ti pješaci! Da naša policija nekaj vrijedi, uveli bi pješački ispit. Tko ne položi - nek čuči kući!
ON tha Air
Bio je to post dostojan pera Marka Twaina ili Georgea Orwella. Jedan od rijetkih Velikih postova, koji je u naše živote donio jednu novu, nadasve originalnu viziju - koja će još generacijama inspirirati blogersku zahednicu u Hrvata. Putevi koji su otvoreni ovim postom, još dugo će biti staze kojima će kročiti samo oni hrabri i nadahnuti...Njegova klasična ljepota, epska snaga i gotovo nadnaravna jednostavnost će nas još dugo, dugo inspirirati.
One dobre stare želje tipa oči ti iscurile, ruke ti usahle i tako to mi je malo too much. Ne želim baš da umre.
K vragu, cure, možete li ponekad reći što hoćete a da to nije šifrirano u negaciju?
TARIK, JESI NORMALAN? WC PAPIR U LISTIĆIMA? I TO JOŠ KREP?
Muškarci imaju potrebu sve žene, pa tako i svoju, nazivati glupačama. To je nešto što ne mogu iskorijeniti, baš kao i erekciju. No, ako su sposobni ne nazivati vas glupačom u javnosti, ipak im uspijeva kontrolirati se, što je znak istinske ljubavi.
Vratili smo se sa snimka ja i Džole Klunij. Radimo opet na Okeanima, verzija 13 ovaj put. Nisam spavao kako treba. Idem natrag. Paparaci pod prozorom. Smeta mi, Andželina nije tu. Idem u WC ga izdrkat.
Muškarci se prema kuhanju odnose kao ljenjivci s talentom da se popnu na vrh stabla, ali imse ne da pa zaspi viseći na prvoj grani za koju se uhvati. Pitate se u čemu je kvaka? U tome što ako zaspite na prvoj grani i kojim slučajem padnete na tlo, puno manje boli nego da ste opali s vrha stabla.
Brzo je lupite s lopatom po glavi, jer se to pokazalo kao najučinkovitije oružje protiv kobne bolesti. Ako nemate lopatu, javiti se u najbližu veterinarsku stanicu, oni sigurno imaju još još par komada.Bolje je spriječiti nego liječiti, pa malo češće gledajte svoju kravu.
Kad mi je ovakav dan odem i kupim blok i olovke, 3 ili 4, ali nikad jednu.
Želite li umrijeti u skladu s vremenom i globalnim trendovima – umrite po top listi prema Dnevniku. Dakle top kolekcija smrti za sezonu jesen-zima '04:
Možda sam ja freak/of/nature, netipična ženska koja na samo spominjanje odjeće, obuće i kupovine tih doslovce poludi?
Sunce na ovom Putu ne zalazi, samo ga ponekad zamijene zvijezde...
Baš sam si super danas. i sutra. i preksutra sam si baš super.
Sleepless
Zvali su me Nečujni. Jednog dana sam morao početi vrištati
Tako to valjda ide... Nekom sreća, nekom geleri u stakla – ne može se pobjeći od svog komada pakla
I kak bi on bil jako srečen kad bi mogel živeti na selu kak i mi na čiztome zraku i da on to obožava i to.
mrak je...
ne vidim./tisina je...
ne cujem./svjeze je...
ne drhtim.
nocno sljepilo?/odslusana playlista?
zatvoreni prozori?/prljava stakla?
kriva muzika?/ukljuceno grijanje?
kriva dioptrija?/poklopljene usi?
vreli dlanovi?/ili jednostavno/ili jednostavno
ili jednostavno-ne zelim vidjeti.
-ne zelim cuti./-ne zelim pregoriti.
Jede po kućama, otvara vidike, zatvara rolete, hoda lijevom stranom, naginje u desno.
**
Želim si, ne postavljati ciljeve nego ih otkrivati njihovim ostvarenjem.
**
Želim podrezati ovu nedjelju,skratiti joj rep,oduzeti joj sumrak...
