ponedjeljak, 14.08.2006. ♥

♥ ...san bez kraja...

kad sam bila mala imala sam jednog malog čupavog psića, zvali smo ga Floki.
Svako jutro ulazio je u moju sobu kada sam spavala, legao na moj krevetić i gledao me.
Voljela sam ga kao prijatelja, jer drugog nisam ni imala. Dragala sam njegov mali nosić koji je uvijek bio mokar i stiskala sam njegove male mekane šapice..Bio mi je jedini prijatelj, najbolji.
Svakoga dana dočekivao me kada sam se vračala iz škole i pleo se oko mojih nožica čekajući da ga primi u naručje.
No jednoga dana sve je bilo drugačije..vratila sam se i umjesto Flokia dočekalo me prazno dvorište i tišina..nisam shvatila..Zbunjeno sam gledala mamu kada mi je pokazivala krevetić u kojem maleni spava..krevetić skriven tako duboko u tami da ga nitko ne probudi. Svakim danom sam čekala da se moja mala beba digne..sve dok nisam shvatla da on sada sanja svoj poslijednji san, onaj koji traje vječno...



♥ 14:10 ♥ komentari (27) ♥ print...san bez kraja...

<< Arhiva >>