Amerikanizacija: Work & Travel program i posao u Americi i na Zapadu - Pronađi pratnju

četvrtak , 20.12.2018.

Što bi svatko trebao znati o islamu - John L. Esposito










Click here: Amerikanizacija: Work & Travel program i posao u Americi i na Zapadu






Ovo je citat iz knjige austrijskog univerzitetskog profesora, filozofa Konrada P. Nakon toga se, putem verbalnog komentara, objašnjava kako je došlo do nesreće. Upravo zbog toga novine pribjegavaju senzacijama, plitkosti za razum te izbjegavanju svake zahtjevnosti prema čitateljima, što za posljedicu ima otrcanost i brutalizaciju svega.



Amerikanizacija: Work & Travel program i posao u Americi i na Zapadu

Aktuelni efekti obezbjeđivanja sve veće količine informacija, sve većem broju ljudi, postaju enormno korisni za društvo, ali ne i za čuvare intelektualnih kapija u generaciji u kojoj se ta promjena desila. Od novinarskih formi korištene su klasične forme vijest i izvještaj, koje su bile obogaćene fotografijama iz agencijskih izvora. Bijvoorbeeld IP-adres van uw computer is 77.



Amerikanizacija: Work & Travel program i posao u Americi i na Zapadu

Medijski Dijalozi No 7 - Liga je zamijenjena 1945. U kriznim situacijama nije dovoljno medijima samo saopštavati informacije o događaju smjena lidera, neredi, optužbe za korupciju , već se mora pojačano komunicirati i objavljivati i dodatne sadržaje koji zanimaju javnost.



Amerikanizacija: Work & Travel program i posao u Americi i na Zapadu

MEDIJSKI DIJALOZI časopis za istraživanje medija i društva Godina III Broj 7 Novembar 2010. Vašingtona 4, Podgorica Redakcija : Editorial Board Sanja Bauk Kotor , Mato Brautović Dubrovnik , Oleksandr Dorokhov Harkov Mimo Drašković Nikšić , Radislav Jovović Podgorica , Slobodan Lakić Podgorica , Stevo Nikić Kotor , Đorđe Obradović Dubrovnik , Željko Simić Beograd , Dubravka Valić Nedeljković Novi Sad , Nada Zgrabljić Rotar Zadar i Violeta Zubanov Novi Sad. BAUK Crna Gora : Od pre obilja informacija do društva ne znanja From The Informatin Over Load to the Society of Un Knowledge......................................... Drašković red , R. Kostić Prikazivač: mr MIMO DRAŠKOVIĆ.......................................................................................... U radu se, u drugom dijelu, definišu osnovne karakteristike diskursa. U trećem dijelu dat je kratak pregled dvije teorije korišćene u analizi — Van Dajkova teorija o shematskoj strukturi teksta makrostrukture i mikrostrukture i Ferklafov pristup u okviru kritičke analize diskursa. Četvrti dio rada pruža konkretne primjere kojima se ilustruju teorijske postavke iznešene u radu. Ključne riječi: analiza diskursa, makrostruktura, mikrostruktura, kritička analiza diskursa, diskurs medija, novinski članak, intertekstualna analiza Abstract: The purpose of this paper is to present linguistic instruments used in the analysis of print media discourse. The combination of the two approaches can provide clear guidelines in an objective analysis of news texts. The fourth part of the paper provides specific examples that illustrate theoretical claims given in the paper. Key words: discourse analysis, macrostructure, microstructure, critical discourse analysis, media discourse, news story, intertextual analysis 1. Uvod Poznato je da je jezik osnovno svojstvo čovjeka i da njime izražavamo sve svoje misli, osjećanja, saznjanja, prenosimo informacije, komuniciramo s drugima... Ni jedna oblast života ne može se zamisliti bez jezika. Istraživanja u nauci, na primjer, možemo objasniti i prenijeti isključivo putem jezika. Jezik se u lingvistici posmatra kao sistem, odnosno struktura koja počinje fonemom najmanjom distinktivnom jedinicom u jeziku. Riječ je osnovna jedinica jezika. Kombinovanjem riječi dobijamo veće jedinice — fraze sintagme , klauze i rečenice. Tradicionalna lingvistika bavila se uglavnom jezičkim jedinicama na nivou fonema, morfema, riječi, kao i kombinacijama riječi u fraze sintagme , klauze i rečenice. Poznato je da rečenice svoje puno značenje dobijaju teku u kontekstu, što je predmet pragmatike i analize diskursa. Pragmatika se bavi proučavanjem kontekstualizovanih rečenica, odnosno, ona kreće od rečenice ka tekstu. S druge strane, analiza diskursa kreće od teksta kao cjeline, posmatrajući koheziju i koherentnost teksta, njegovu organizaciju paragrafe ili druge smisaone cjeline , sve do nižih nivoa jezičke strukture, posebno rečenica, klauza, fraza i riječi , a u nekim aspektima govornog diskursa i fonologije intonacija kao bitan nosilac značenja. Međutim, stvari se teško mogu posmatrati isključivo iz formalnog ugla. U tom smislu, sociolingvistika predstavlja disciplinu koja u velikoj mjeri pomaže analizi diskursa u istraživačkim postupcima. U suštini, sve ovo, i još mnogo toga, čini kontekst u kome nastaje jezik. Kontekst je zato ključni pojam kojim objašnjavamo funkcionisanje jezika u upotrebi i od koga polazi analiza diskursa u svojim istraživanjima. Generalno gledano, diskurs podrazumijeva i pisani tekst i govor, jer kroz oba ova medija mi komuniciramo s nekim, bilo sa čitaocem ili sagovornikom. U tom smislu govorimo o govornom i pisanom diskursu. U radu ćemo ukratko i kroz nekoliko primjera naznačiti kako može da funkcioniše jezička anliza teksta i koji se sve aspekti uzimaju u obzir prilikom analize. Karakteristike govornog i pisanog diskursa Diskurs, bilo govorni ili pisani, ne predstavlja prosto nizanje rečenica. Na osnovu uvida u ove funkcionalne cjeline i njihove lingvističke eksponente, analiza disursa ispituje i kako čitalac ili korisnik teksta prepoznaje njegove djelove i njihovu međuzavisnost. Semiotika u tom smislu takođe ima puno dodirnih tačaka sa analizom diskursa. Ukoliko se krene od teksta kao cjeline, u analizi je moguće identifikovati signale koji čitaocu ili slušaocu omogućavaju da prepozna organizaciju diskursa. Hoey 1983: 33 smatra da je broj ovih signala ograničen, ali da je isto tako moguće iz ograničenog broja izvora izgraditi neograničen broj obrazaca. Jedan od najčešćih modela koji se koriste u analizi teksta jeste model problem — rješenje problem — solution. Tekst koji kao primjer daje McCarthy 1991: 30 na dobar način ilustruje odnose među segmentima teksta, koristeći ovaj model: a Most people like to take camera with them when they travel abroad. Prva rečenica u tekstu daje situaciju situation , dok se u drugoj iznosi problem problem koji komplikuje datu situaciju. Treća rečenica predstavlja rješenje response na iznešeni problem, a četvrta nudi pozitivnu evaluaciju evaluation odgovora. Ovaj uprošćeni primjer odražava obrazac problem — rješenje koji detaljno objašnjava Hoey 1983. Naravno, model problem — rješenje nije jedini koji se sreće u analizi pisanog diskursa. Ovdje možemo još pomenuti i obrasce ili modele kao što su pojava — razlog phenomenon — reason , instrument — postignuće instrument — achievement tvrdnja — kontratvrdnja claim — counterclaim , opšte — specifično general — specific ili razni narativni obrasci. Potrebno je naglasiti da tekstovi mogu sadržati i više od jednog obrasca koji mogu slijediti jedan za drugim ili biti ugrađeni jedan u drugi. Tako, recimo, obrazac problem — rješenje može u sebi sadržati obrazac opšte — specifično u okviru individualnih segmenata ili obrazac tvrdnja — kontratvrdnja prilikom evaluacije predloženog rješenja, o čemu govori Makarti 1991: 159. Ipak, svaki obrazac je karakterističan za određene vrste diskursa. Novinski tekstovi takođe imaju svoj specifičan model, o čemu će biti riječi u narednom dijelu. Diskurs novinskih članaka Van Dijk 1988a nudi okvir analize novinskih članaka. Njegovo osnovno polazište je da se jedan tekst može posmatrati sa nivoa mikrostrukture i makrostrukture. Mikrostruktura podrazumijeva čisto lingvistički aspekt, koji najčešće uključuje riječi, fraze, klauze i rečenice. Ovdje spadaju i kohezija teksta, koja se postiže eksplicitnim lingvističkim sredstvima, naročito gramatikom, kao i njegova koherentnost, koja se odnosi na funkcionalnu povezanost teksta. Makrostruktura u suštini odražava već pomenute funkcionalne cjeline teksta, dakle ono što je iznad nivoa rečenice. Pod brisanjem podrazumijevamo izbacivanje informacija iz teksta koje više nisu važne za ostatak teksta, kao što su neki nevažni detalji. Na primjer, odlazak na aerodrom, čekiranje, ulazak u avion, let, slijetanje itd. Brisanje, generalizacija i konstrukcija predstavljaju tri glavna makropravila koja svode informacije iz teksta na njegove teme. Ovo je posebno bitno kada iz novinskog teksta nastaje lid i naslov. Oni se javljaju u obliku prostih rečenica ili klauza. Ovi iskazi koriste se da označe činjenice. Može se reći da su makrostrukture organizovani skupovi iskaza, koji se mogu nazvati makroiskazi i da svaka tema teksta može da se predstavi kao jedan makroiskaz. Tekst se, međutim, najčešće sastoji od više takvih makroiskaza, koji predstavljaju gore pomenute funkcionalne cjeline. Svaki od ovih sedam djelova predstavlja određeneu funkcionalnu cjelinu, sastavljenu na osnovu teme ili namjere koja se njome prenosi. Zasnovan je na modelima Van Dajka, Alan Bell i Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje iz Londona. Van Dajk 1988a: 92—93 nudi nešto složeniju strukturu od naše. S druge strane, model Alana Bela, koji je novinar, je jednostavniji i u suštini je sličniji našem modelu, što se može reći i za model Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje. Svaki tekst sadrži naslov koji treba da odražava glavni događaj. Lid je u engleskim novinama prisutan u velikoj mjeri, osim kad su u pitanju kraći tekstovi. On je u tekstu uvijek jasno izdvojen, masnim slovima ili kurzivom. U njemu je sadržana glavna informacija koja čini predmet teksta, ali je u članku moguće naći i sporedne događaje. Ono što novinski tekst razlikuje od drugih vrsta naracije jeste činjenica da se informacije ne predstavljaju hronološki. Najnoviji događaj je istovremeno i glavni događaj, ali će već narednog dana on postati sporedan i ustupiti mjesto drugim činjenicama. Tako novinski tekst uvijek ostaje otvoren. Kategorija pozadina događaja pruža informacije o učesnicima u događaju, vremenu i mjestu odvijanja radnje i o tome kakva je inicijalna situacija. Rezultati radnje predstavlja dio koji sadrži objašnjenje zašto je događaj značajan, koje su posljedice tog događaja i na koji bi se način situacija mogla promijeniti usljed ovog događaja. Evaluacija označava dio članka gdje mišljenje novinara izbija u prvi plan. Kako novinar može da bude pristrasan, onda kroz ovaj dio cijela priča može dobiti drugačiji ugao gledanja i udaljiti se od objektivnog izvještavanja. Svi ovi djelove ne stoje uvijek jasno odijeljeni, odnosno na nivou pasusa. Nekada samo jedna rečenica predstavlja određeni dio makrostrukture. U drugim slučajevima, u istoj rečenici moguće je pronaći dva dijela makrostrukture. Najzad, naša anliza Lakić, 2010 pokazala je da jedan isti dio makrostrukture može biti tumačen na dva različita načina. Ovo se često dešava sa evaluacijom. Naime, da bi novinairi izbjegli direktno uplitanje u određeni događaj, oni evaluaciju mogu dati implicitno, kroz neki drugi dio makrostrukture, npr. Ilustraciju za ove tvrdnje vidjećemo kasnije u dijelu 4 — Analiza. Definisanjem struktura na makro nivou ne znači i završetak analize. Leksika i sintaksa tu zauzimaju vrlo bitno mjesto. Treba naglasiti da su mikro i makro nivo međuzavisni, s obzirom da svaka makrostruktura može imati specifične elemente na mikronivou. Gledajući tekst kao cjelinu, treba da damo i njegovo tumačenje, a da bi ono bilo objektivno, ne može se zasnivati na nekom subjektivnom mišljenju, već za određene tvrdnje treba da postoje dokazi. Ti dokazi upravo leže u rezultatima analize teksta na mikro i makro nivou. Tek tada je moguće dati pouzdano objašnjenje u vezi sa tim zašto je tekst napisan na određeni način. U ovom smislu potrebna nam je kritička analiza diskursa. Pored Van Dijka, najznačajni predstavnik ovog pravca je Fairclough 1996: 311—313 , koji smatra da se jezička analiza odvija kroz tri dimenzije, odnosno tri komunikativna događaja communicative event : a Tekst. Mediji igraju značajnu ulogu u vrijeme brzih i stalnih promjena u društvu. Analiza društvene prakse bavi se društvenim i kulturnim dešavanjima; na primjer, proučavanjem političkog konteksta diskurzivnih događaja, kao i time kako ideološki efekti utiču i doprinose društvenim promjenama. Ovaj okvir navodi analitičara da proučava ne samo tekstualnu formu, već i to kako se tekst koristi u odgovarajućem društvenom kontekstu, odnosno u odgovarajućoj diskursnoj zajednici. Nesumnjivo, tema vezana za diskurs medija o ratu treba da uzme u obzir ove aspekte, pri čemu ona mora da bude nužno multidisciplinarna, mada je analiza diskursa takva po samoj svojoj prirodi. Analiza U ovom dijelu navešćemo primjere već pomenutih teorijskih postavki, kako bismo ilustrovali kako one funkcionišu na primjeru novinskog teksta. Ovdje ćemo sve ilustrovati primjerima iz britanskih dnevnih listova o bombardovanju SR Jugoslavije od strane NATO alijanse 1999. Prvi primjer U ratu se mediji koriste i kao vojno sredstvo. Naime, u medijima se često plasiraju informacije o velikoj ubojnoj moći oružja koje se koristi protiv neprijatelja, što može da stvori osjećaj nesigurnosti ili nemoći kod druge strane. Ova rečenica očigledno uvodi glavni događaj. Međutim, čini se da je u njoj implicitno prisutna i evaluacija, na što nas upućuju elementi na mikro nivou. Dalje se pominju ciljevi u SRJ pogođeni na ovaj način. Poruka je da je NATO u vojnom smislu mnogo jači i da je zato i u mogućnosti da zakuca jugloslovensku odbranu. Interesantno je i to da u ovom članku jedini verbalni komentar dolazi od jugoslovenske strane. Radi se o izjavi jugoslovenskog generala da je NATO izvršio agresiju protiv Jugoslavije, dr IGOR LAKIĆ: Lingvistička analiza diskursa pisanih medija 13 ali da jugoslovenska vazdušna odbrana nije oštećena i da nastavlja da djeluje. Ovo je neuobiačjeno zato što su se u britanskim medijima teško mogle naći izjave predstavnika jugoslovenske strane, ne zato što su ti mediji bili zatvoreni za izjave, već zato što jugoslovenski zvaničnici nisu bili dostupni ili nisu uopšte davali izjave. Tome je doprinijela i odluka srpskih vlasti da protjeraju većinu stranih novinara iz Srbije, što se pokazalo kao velika greška. Drugi primjer U ratnom sukobu obično se pokušava krivica svaliti na drugu stranu a vlastite akcije opravdati na određeni način. Glagoli terorisati terrorise , uništiti obliterate , mučiti torture i ranjavati maim — svi u sebi nose najveći stepen onoga što izražavaju, a odnose se, naravno, na neprijateljsku stranu. U sljedećem pasusu slijede riječi generala Gatrija da će vojna kampanja biti ubrzana, proširena i pojačana glagoli step up, broaden, intensify. Interesantno je da se za određene aktivnosti i jedne i druge strane koriste više od jednog glagola, najčešće tri ili četiri. Cilj je vjerovatno da se što više pojača efekat onoga što obje strane preduzimaju u ovom sukobu. Jugoslovenska strane tvrdila je da ga je oborila vojska SRJ, a NATO da je pao zbog tehničke greške. Ovakav stav usmjeren je na umanjenje efekta gubitka u javnosti, a pojačan je i informacijom da je pilota spasao specijalni američki tim. Navedene riječi kao da u potpunosti skreću pažnju sa pada aviona na samu akciju spašavanja. To postaje u potpunosti jasno u daljem tekstu koji govori o obuci pilota i spasilačkih timova, čime se pad aviona potpuno potiskuje iz priče i sve se svodi na izuzetnu spremnost američkih pilota i vojnika da sprovode predviđene akcije. Na ovaj način, donekle je zadovoljena potreba da se javnost obavijesti o padu aviona glavni događaj. S druge strane, verbalni komentar, tj. U tom smislu, verbalni komentar ponovo ima dvostruku funkciju, odnosno služi i kao evaluacija. Na mikro nivou, cjelokupan stav još više dolazi do izražaja korišćenjem pridjevske fraze izuzetno ponosan tremendously proud i hrabri pojedinci courageous individuals , kojima se praktično omogućava da se gubitak predstavi gotovo kao pobjeda. Treći primjer Treba imati na umu da britanski mediji nisu uvijek podržavali NATO. U okviru pozadine događaja, novinari kažu da je pad američkog stelta bio pripisan mehaničkoj grešci i da je NATO odbijao da kaže da li su avioni oboreni. Uz to se, kao indirektni verbalni komentar, prenosi i njegova izjava da je Alijansa nemoćna da spriječi protjerivanje expulsion preostalih etničkih Albanaca. U daljem tekstu priča je usmjerena na mogućnost slanja kopnenih snaga, što se kao sporedni događaj provlači kroz veliki broj tekstova, ali što predstavlja i glavni događaj u velikom broju tekstova. Ovim dijelom, koji se može svrstati u evaluaciju, novinar postiže neutralnost u odnosu na obje strane u sukobu. Suština je u tome da novinar objektivno sagledava situaciju, ne optužujući pri tome ni jednu stranu. U ovom bombardovanju, prema tvrdnji medija, poginulo je 10 ljudi. Guardian je tekst o ovom događaju objavio 14. U prvom pasusu nalazimo kombinaciju glavnog događaja i verbalnog komentara. Upotrijebljena imenička fraza vjerovatno je samo eufemizam za ono što se zaista desilo. U daljem tekstu prenosi se da je Clark izrazio žaljenje regret zbog napada, i da je rekao kako je pilot prekasno shvatio da će voz biti pogođen. Nakon toga se, putem verbalnog komentara, objašnjava kako je došlo do nesreće. U svakom slučaju, NATO je priznao odgovornost za ovaj napad, što nije uvijek bio slučaj. U suštini, može se reći da je Guardian o ovom slučaju izvještavao objektivno, na što može da ukaže i češća primjena verbalnog komentara i odsustvo evaluacije. Interesantno je to da novinar u sljedećoj rečenici ovu frazu, stavljenu inače pod znake navoda, naziva njegovim opisom okolnosti his description of the circumstances , što može da znači i da se ne slaže sa upotrebom ovih riječi. Ovo nas upućuje na prisustvo evaluacije. Na ovaj zaključak navodi i dio u kome se jasno kaže da je to uradio avion Alijanse koji je dva puta pogodio voz i usmrtio devet ljudi. U ovoj rečenici možemo nazreti i indirektnu evaluaciju. ą He added: ąIt was one of the regrettable things that happen in a campaign like this. U ovom pasusu primjetna je kombinacija evaluacije i verbalnog komentara. U Klarkovoj izjavi ponovo se vidi upotreba glagola žaliti regret i pridjeva za žaljenje regrettable. Castle takođe tvrdi da je Alijansa svjesna da ovaj napad može da posluži Miloševiću kao sredstvo propagande, i da je zbog toga NATO odlučio da pokaže kako Alijansa ne skriva informacije o napadu. Ovo je takođe evaluacija. Stav novinara postaje mnogo stroži u sljedećoj rečenici u kojoj kaže da i dalje izostaje odgovor na pitanje zašto je željeznički most napadnut i drugi put kada je prisustvo voza već bilo očigledno. U sljedećem pasusu Castle navodi riječi jednog komandanta vazdušnih snaga verbalni komentar da je pilot imao naređenje da napadne most dva puta i da su možda neke druge stvari u kabini odvukle pažnju pilota od ekrana. Međutim, reklo bi se da novinar nije zadovoljan ovim opravdanjem. Na samom kraju teksta on se ponovo vraća na ovo pitanje, prenoseći da NATO ne želi da otkrije identitet pilota, zemlju iz koje dolazi ili tip aviona. Zatim se dodaje da je Clark branio odluku pilota da napadne most po drugi put, rekavši da je pilot pokušao da uradi svoj posao i sruši most. Očigledno je da novinar implicitno osuđuje ovakva opravdanja, što se kao zaključak nameće iz samog konteksta, mada se on eksplicitno ne izjašnjava o tome. Ovome u prilog idu i primjeri evaluacije koje smo naveli, kao i jedna pozadina događaja. Podrazumijeva se da za sada NATO nije bio uspješan u tome. Zaključak Navedeni primjeri ukazuju na ranije iznešenu tvrdnju da postoji jasna povezanost između korišćeniih elemenata na mikro planu i makrostruktura. Tako, na primjer, na evaluaciju ukazuju određene riječi kojima se jasno upućuje poruka za ili protiv. Pored toga, elementi makrostrukture se ne mogu jasno razdvojiti. Ono što je bilo očigledno u britanskim medijima jeste da se ne može identifikovati jasna politička orijentacija lista. Naime, izvještavanju su ton davali sami novinari. Činjenica da je svaki tekst potpisan od strane novinara govori o tome da je stav novinara stavljen u prvi plan. To podvrđuju i situacije kada su se u jednom istom listu, čak na istoj strani, mogla pročitati dva teksta o istom događaju, pri čemu dva novinara imaju potpuno drugačije stavove. Rat, kao što je poznato, prvo počinje u medijima, a tek se zatim prenosi na bojno polje. Isto tako, savremeni rat se dobija ili gubi i putem medija. Istraživanje je pokazalo da novinari koji izvještavaju sa lica mjesta uvijek saosjećaju sa žrtvama na tom području. To je potvrđeno i prilikom izvještavanja o izbjeglicama sa Kosova koji su 1999. NATO je sve svoje akcije pravdao upravo zaštitom izbjeglica, a novinari su, svojim prisustvom na terenu, samo mogli da mu pomognu u tome. S druge strane, protjerivanjem starnih novinara, srpske vlasti su unaprijed bile osuđene da izgube medijiski rat. Međutim, takvih novinara je bilo premalo da bi mogli da utiču na promjenu mišljenja u javnosti na zapadu o dešavanjima u Jugoslaviji. Ispostavilo se da je ovo bila velika greška srpskih vlasti. Mediji danas kreiraju način našeg života i razmišljanja. Stoga nema razloga da na isti način ne utiču i na ishode ratova. Jedan američki senator izjavio je još 1917. U današnje vrijeme ovo bi se moglo prenijeti na sve oblasti života, a ne samo na rat. Literatura Allen, T and Seaton, J. Lingvističke analize, Podgorica: Institut za strane jezike, 85 — 96. Ključne riječi: novi mediji, komuniciranje, internet, etika, deontologija, medijska kultura. Uvod Temelje etike poziva u zapadnoj kulturi zabilježio je Aristotel u Nikomahovoj etici pozivajući se na osnove liječničke etike do kojih je došao proučavanjem učenja Hipokratova učitelja Demokrita. Budući da su antički filozofi čovjeka promatrali kao psihofizičko jedinstvo, bolest su shvaćali kao neravnotežu između tijela i duše. Slijedom toga, Aristotel postavlja u Nikomahovoj etici dvanaest temeljnih vrlina koje moraju biti osnovom svakoga psihofizičkog djelovanja čovjeka. U protivnome, svi oni koji nisu polagali etiku novinarstva, bili bi od nje oslobođeni i u radu jer ne bi mogli primjenjivati ono što nisu učili ili za što nikad nisu čuli. Neovisno o završenome stupnju obrazovanja, etika novinarstva obvezuje sve osobe koje se njim bave zato što njihovi medijski prilozi moraju biti etični. Ovaj logičan zaključak nije lako ostvariti u praksi upravo zbog otvorenosti novinarstva kao profesije. Netko tko se profesionalno bavi novinarstvom ne mora biti član novinarskih udruga pa ga samim tim ne obvezuju ni njihovi etički kodeksi. Upravo zbog toga treba ustrajati na stavu da novinarski prilozi moraju biti u skladu s etičkim načelima struke, i da osnovna etička pravila moraju imati sva glasila, uz postojeće etičke kodekse udruga novinara na različitim razinama. Nije sramota biti samouk pa i novinari koji nemaju visoko obrazovanje, ili nisu stručno obrazovani, etička načela mogu naučiti. Sramota je biti neuk, a moći učiti, a kad je o novinarima riječ, onda neukost nije samo sramotna, nego i opasna, zbog masovne dostupnosti njihovih uradaka. Od početaka masovne industrijske proizvodnje novina i njihove prodaje kao tržišnoga proizvoda s ciljem ostvarenja dobiti, sve su više izraženi prijepori između zarade i etike. Zasnivanje etike novinarstva Thephraste Renaudot osnovao je 1631. U predgovoru prvoga godišnjega zbornika objavljenih brojeva tjednika napisao je kako je njegov list koristan zato što sprječava širenje mnogih lažnih glasina koje često služe kao iskra za potpaljivanje negativnih kretanje i nesloge u državi. Od čitatelja je ujedno zatražio ispriku zbog mogućih tiskarskih pogrešaka i sličnih propusta koji mogu nastati zbog brzine slaganja i tiska. Renaudot je posebno naglasio da brzinu neće podrediti potrazi za istinom i da, kad je o istini riječ, u tome nikome neće popustiti Cornu, 1999: 18. Cornu Daniel 1999: 20 pregled nastanka etike novinarstva poslije Renaudota smješta u devetnaesto stoljeće u kojemu je novinarstvo steklo status profesije. Zauzvrat su nudili da će sami, slobodnom voljom, pristati na poštovanje vlastitih pravila kojima je cilj istinito i pošteno novinarstvo. Da bi posao mogli uspješno obavljati, tražili su slobodan pristup izvorima informacija Cornu, 1999: 20. Saborske novine bile su prvi stranački list u Hrvatskoj. U prvome broju 3. Saborske novine izlazile su samo do 29. Osnivači su nastavili izdavati umjesto Saborskih novina dva nova lista: Slavenski jug i Prijatelj puka. Ista su načela više nego suvremena i danas, a bit će i u budućnosti. Otprilike u isto vrijeme osnivani su prvi savjeti za novinstvo, zaduženi za reguliranje profesionalne prakse. U Europi su prednjačile skandinavske zemlje. Švedski novinari osnovali su sud časti već 1916. Finski su ih slijedili sa sudom časti 1919. Osnovni principi iz 1938. Neki su opsežni, neki kratki, ali u pravilu sadrže četrnaest navedenih načela Francuskoga udruženja novinara, najdugovječnijega novinarskoga etičkoga kodeksa. Upravo to promišljanje vremena pomaknulo je smjer života. Tehnološka dostignuća dovela su ljudski rod u duhovno neusporedivu situaciju s prethodnim razdobljima koja prema Jaspersu obiluje u isto vrijeme i mogućnostima i opasnostima. Bez visoko moralnog odnosa prema drugim ljudima i prirodi, tehnološki razvijena civilizacija može postati najbjednijim razdobljem čovjeka. Karl Jaspers novine naziva duhovnim opstankom našeg vremena i uspoređuje ih sa sviješću koja se ozbiljuje u masama. Dok su u svojim počecima služile tek priopćavanju vijesti, sad one vladaju. U vrijeme kad je Jaspers objavio Duhovnu situaciju vremena, 1931. Ali, njegove postavke kasniji razvitak medija samo dodatno utvrđuje i pojačava. Ali, da bi mediji stvarali pozitivno ozračje, njima mora vladati čovjekoljublje. Isto tako, poštovanje prema novinarima će rasti ako oni budu sposobni na savršeno jednostavnu jeziku istinito predočavati što se zbiva. Dotaknuo se Jaspers i mračne strane novinarstva i opasnosti koja trajno postoji. Napominje da je općepoznato kako u novinarstvu nije moguće ostati duhovno pristojnim. Da bi uspjela prodaja novina, mora biti zadovoljen instinkt milijuna. Upravo zbog toga novine pribjegavaju senzacijama, plitkosti za razum te izbjegavanju svake zahtjevnosti prema čitateljima, što za posljedicu ima otrcanost i brutalizaciju svega. Ono mora dopuštati da mu se određuju i sadržaji i nazori. Samo kad bi neka sila nad opstankom i sama bila nošena idejom, kad bi se u svom biću novinar mogao suglasiti s takvom silom, tada bi on bio na putu do svoje istine. Do danas su se uistinu potvrdile Jaspersove postavke. Čak i više od toga. Ne samo da ljudi ne mogu živjeti bez medijskih poruka, nego sve više njih želi odašiljati medijske poruke. Široka dostupnost novih medija koji omogućuju višesmjerno komuniciranje bez vremenskoga odmaka zadovoljila bi potrebe ljudi za informiranošću i informiranjem zainteresiranih onim što sami smatraju važnim. Bilo bi to blizu idealnoga kad bi svi sudionici komunikacijskoga procesa bili moralni i željeli objavljivati samo provjerene i istinite objave, uobličene onako kako znaju i koliko su sposobni. Ali, među masama onih kojima je tehnologija omogućila da postanu i izvor i pošiljatelj i primatelj poruke, veliki broj uopće ne zanima jesu li poruke koje šalju istinite, a podaci provjereni. Najgore od svega je što mnogi namjerno šalju neistinite poruke, objavljuju lažne podatke, šire izmišljotine, vrijeđaju i kleveću pojedince i skupine od lokalnih do globalnih razmjera, skriveni iza lažnih imena. Opća religijska etička načela uključuju i etičnost komuniciranja u svetim knjigama i uputama utemeljitelja, osnivača ili proroka. On to tumači stavom da je svaki pristup primjeren čovjeku ujedno prihvatljiv i s kršćanskoga gledišta. Da bi svatko mogao sudjelovati u razgovoru društva i oblikovanju javnog mnijenja, prema Mataušiću, potrebna je opća sloboda komunikacije, mnogo neovisnih izvora informacija, slobodan pristup tim izvorima, te neometano suprotstavljanje mišljenja. Razmatrajući etiku društvenoga priopćavanja, Mataušić Ibid. Mataušić zaključuje da pojedinac, kojega uvijek veže etička obveza, mora poznavati strukture i obveze organizacije u kojoj su odlučuje i za koju je su odgovoran, da bi mogao odmjeriti svoju osobnu odgovornost koju snosi sam ili zajedno s drugima. Zadnje desetljeće dvadesetoga stoljeća, u kojemu se internet naglo proširio, potaklo je i Crkvu da se pozabavi tim novim medijem pa je 2002. Papinsko vijeće za društvena obavijesna sredstva objavilo dokumente Etika na internetu i Crkva i internet. Katolička crkva medijsku kulturu prihvaća kao stvarnost današnjeg čovjeka, a mediji i njoj mogu pomoći u širenju vlastitih poruka. Kad je riječ o internetu, Crkva Hrvatska biskupska konferencija, Ibid. Uočava se da virtualni prostor otvara široko polje još nejasnih granica, višestrukih mogućnosti i povezanosti proizvodnje, pohrane, komunikacije i simulacije. Jednako tako, Crkva uočava da virtualni prostor nije tek sredstvo, već je i novo okružje u kojemu pojmovi prostora i vremena dobivaju nova značenja, uključujući i prijelaz od masovnih k vrlo personaliziranim medijima. Dubravka Valić Nedeljković 2004: 34 istražila je 2004. Mediji za otvoreno društvo Medijska pedagogija unutar znanosti o komuniciranju nema siguran položaj. Jedan od njezinih zagovornika, Thomas A. Kaže da medijska pedagogija još uvijek nije postavila novu teoriju koja bi preokrenula stare, niti je opovrgnula neku od postojećih teorija. Komunikacijski sustav ne postoji izvan društva pa Bauer 2007: 69 i pitanje etike medija promatra kao etiku društva i obratno — etiku društva promatra kao etiku komuniciranja. Bauer pitanje etike postavlja kao središnje pitanje suvremenoga društva, ne kao ono filozofskog ili moralnog luksuza, ne kao ono koje se može postaviti poslije, nego kao pitanje koje se prvo postavlja. Upravo zbog toga Bauer društvo promatra kao etičku vrijednost, kao predodžbu koju treba zamišljati i za kojom treba težiti u interesu što boljeg moralnog stanja. I, na kraju, društvo shvaća kao veličinu etike, jednako kao i uvjet njezina ozbiljenja — komunikaciju. Sociologija masovnoga komuniciranja proučava društveni kontekst medija i značajke promjena koje mediji unose u društveni život, a cilj joj nisu sami mediji nego spoznaja o društvu u kojemu djeluju mediji. Masovni mediji su prijenosom poruka omogućili nastanak masovne kulture koja standardizira kulturne proizvode i približava ih širokom ukusu potrošača. Koković joj suprotstavlja medijsku kulturu zato što ona destandardizira i prikazuje postojeće raznolikosti, ne predstavlja neki izdvojeni dio, nego sami kulturni okoliš globalnih razmjera. Ostaje dvojba koliko je masovna kultura uopće kultura, ili ona predstavlja tek pojam koji uključuje potrošnju duhovnih dobara za masovnu uporabu. Posljedica je otuđenost kulture koja se može shvatiti kao otuđenost suvremenoga društva. Društveno odgovorno poslovanje kao sveukupni okvir nije dovoljno bez etičkog djelovanja pojedinaca unutar tvrtke. I jedna i druga etika predstavljaju naglašeni ukupno obvezujući moral. Novo izdanje knjige Media Ethics iz 2008. Proučavanje pojedinih primjera kršenja etike novinarstva nužno je kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih slučajeva. Brojnost tih primjera u različitim državama i vremenima svjedoči da razvitak medija i povećanje broja medijskih priloga ujedno umnožava i količinu neetičnih objava. Etički kodeks Hrvatskoga novinarskog društva prihvatila su glasila, zabranjeno je i prikriveno oglašavanje, ali kako se to provodi u praksi Petra Bulić, koja je provela istraživanje u Hrvatskoj, nije uspjela saznati zbog nedostatka suradnje medijskih kuća koje nisu dostavile podatke. U Mađarskoj neka glasila imaju etičke kodekse, ali mnogo ih i nema, niti ih obvezuje neki na nacionalnoj razini. U Makedoniji samo nakladnik WAZ ima pravila o odvojenosti nakladnika i uredništva a ostala glasila ni to. Ni u Crnoj Gori, Srbiji, niti u Moldaviji nije bilo etičkoga kodeksa. U Rumunjskoj dvije udruge koje predstavljaju vlasnike imale su etičke kodekse koji se primjenjuju samo na novinare. Udruga slovenskih novinara ima vlastiti etički kodeks, propisano je i da oglasi moraju biti jasno označeni i odvojeni od informativnoga sadržaja te zabranjeno prikriveno oglašavanje. U razvijenim demokratskim zemljama etičke kodekse imaju i novinarske udruge i medijske kuće. Ali, to ne znači da se njihove odredbe ne krše. Bertrand ističe da različite kategorije javnosti izražavaju veliko nezadovoljstvo zabavom koju im mediji nude, a u nezavisnost novinara vjeruje samo trećina Francuza. No, po njegovu su sudu, mediji bolji nego ikad prije zato što je prije stotinjak godina u njima bilo znatno manje otkrivenih afera i znatno više pristranoga izvješćivanja. Poslije ove ocjene Bertrand zaključuje da njihovo poboljšanje nije samo poželjna promjena, nego je sudbonosno za budućnost čovječanstva. Proučavajući upravo stanje medija u razvijenim demokracijama, Bertrand Ibid. Bertrand zaključuje da posvuda na industrijaliziranom Zapadu prevladavaju odavno slobodni privatni mediji, a usluge koje pružaju svejedno su često jako loše. I prepuštanje tržištu i strogo pravno reguliranje medijske djelatnosti i utjecaja na medijske sadržaje nosi svoje opasnosti pa bi, od najboljih odlika i jednoga i drugoga, trebalo naći novo, dopunsko rješenje. Novinari su sve obrazovaniji i sve su brojniji oni među njima koji žele veći društveni ugled, i pojedinačni i kao pripadnici profesije. No, Bertrand upozorava da je deontologiju opasno precjenjivati, kao i podcjenjivati. Najveću opasnost i prijetnju slobodi vidi u monopolima na komunikacijskim kanalima pa će njih uvijek trebati zakonski regulirati da bi se svim glasilima pružila prigoda za rad i da bi se zauzdala prirodna sklonost tvrtki za zanemarivanjem javnoga interesa u korist stjecanja veće dobiti. Ali, ona je spora. Stevo Nikić se poziva na istraživanja koja je proveo Poynter Institute i zaključuje da novi mediji pate od manjka kredibiliteta kad se usporede s tradicionalnim. Nužnost revolucije umjesto evolucije Svjetski poznati teoretičari također pribjegavaju utemeljenju etike novih medija iz opće etike kao osnove i etike klasičnog novinarstva za koju smatraju da ju je moguće u potpunosti ili s manjim prilagodbama primjenjivati i u novim medijima. Tako Cecilia Friend i Jane B. Ta se tvrdnja ne može pobiti kad se radi isključivo o novinarstvu kao dijelu novih medija. Premda općeprihvaćena, ta evolucija ne samo da nije logična, nego je nije moguće dokazati istraživanjem karakteristika novih medija čiju bit predstavlja višesmjerno asimetrično komuniciranje koje se u tradicionalnim medijskim modelima i ne spominje nego se razmatraju varijacije od jednosmjernog informiranja do dvosmjernog simetričnog komuniciranja koje u praksi nikad nije dokazano niti može biti ostvareno u masovnim medijima. Uz virtualne ličnosti nastale u glavama stvarnih osoba, dr ĐORĐE OBRADOVIĆ: Nemogućnost utemeljenja etike novih medija iz etike novinarstva 29 komunikatori na internetu su i botovi, kompjutorski programi koji šalju poruke ili se javljaju u raspravama o određenim temama, a da drugi sudionici ne znaju da komuniciraju s računalnim programom, a ne čovjekom. Botovi se više koriste u propagandne svrhe i nuđenje proizvoda i usluga, ali su zastupljeni i u političkim i drugim mrežnim raspravama. Drugi smjer se javlja čim se recipijenti uključe u raspravu i odgovaraju komunikatoru na njegov medijski prilog vlastitim stavovima, mišljenjem ili opažanjima. Treći smjer se stvara čim se pojedini recipijenti, koji se tad pojavljuju u ulozi komunikatora, počnu obraćati drugim recipijentima i podržavati ili se suprotstavljati njihovim javno iznesenim gledištima. Peti smjer se javlja kad u medijskom prilogu postoje određene ključne riječi koje su uključene u algoritme botova pa ih oni prepoznaju kao komandu za reagiranje. Sedmi smjer se javlja kad neki od recipijenata odgovara na poruku botu. Što je tema medijskog priloga privlačnija višem krugu ljudi, veći je broj smjerova i veći je broj sudionika u javnoj, internetskoj raspravi. U pravilu je znatno veći broj onih koji su otvorili neki medijski prilog od onih koji su na njega reagirali. Treći dokaz asimetričnosti ogleda se u različitom pristupu korisnika koji otvore određeni medijski prilog neki se zadrže na njemu samo nekoliko sekunda i pročitaju naslovnu cjelinu, drugi letimično pregledaju i sadržaj, treći ga detaljno prouče, četvrti se žele upoznati s pozadinom pa otvaraju poveznice do sličnih tema itd. Četvrti dokaz asimetričnosti predstavljaju reklamne i druge poruke koje nemaju nikakve veze s temom medijskog priloga, ni s korisničkim objavama, ali ih korisnici i botovi postavljaju među ostale objave. Samim tim to su samo objave, a ne komentari, iako ih mnogi portali nazivaju upravo tako. Nisu ni iz sedamnaestog stoljeća, kao što tvrde oni teoretičari koji početkom etike medija smatraju pojavu tjednika Gazette de France 1631. Upravo pojava pismene kulture mnogostruko je ubrzala razvoj ljudskog društva i postala temeljem opće kulture pa i njezine sastavnice medijske kulture. Thomas: Mediji za otvoreno društvo, ICEJ, Zagreb, 2007. Cornu, Daniel: Etika informisanja, Clio, Beograd, 1999. Hrvatska biskupska konferencija: Crkva i mediji, Glas Koncila, Zagreb, 2006. Jaspers, Karl: Duhovna situacija vremena, Matica hrvatska, Zagreb, 1998. Koković, Dragan: Društvo i medijski izazovi, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2007. Malović, Stjepan, Ricchiardi, Sherry i Vilović, Gordana: Etika novinarstva, 2. Mataušić, Mirko: Etika društvenog priopćavanja, Etika Ivan Čehok, Ivan Koprek, Stjepan Baloban i dr. Nikić, Stevo: Etika i internet, Fakultet za pomorstvo, Kotor, 2007. Patterson, Philip i Wilkins, Lee: Media Ethics, 6. Usavršavaju se do perfekcije načela i tehnike propagandnog djelovanja, a izjednačavanje pojmova birač i potrošač utiče na simbiozu politike i ekonomije koja tako prati trend saradnje : vlasti — kapitala — medija. Brojna su sredstva propagandnog djelovanja koja su se razvijala uporedo sa razvojem tehnologije i naučnih dostignuća. Ključne riječi: Masovni mediji, politička propaganda, medijska scena, nezavisni mediji, neuromarketing, izborna kampanja. Abstract: For the mass, propaganda needs to be simple, categorical and direct. Means of propaganda acting are numerous, and they have been developed parallel with technology development and scientific achievements. The global trend of increasing importance of mass media no exception in the Balkans, so that the fate of the media was a kind of reflection of the war consequences. Key words: The MassMmedia, Political Propaganda, Media Scene, Independent Media, Neuromarketing, the Election Campaign. Propagandnu poruku, subjekt propagande upućuje objektu propagande putem nekog od sredstava komunikacija odnosno medija. Medijem se označava svako sredstvo komunikacije koje obezbjeđuje širenje poruka ili informacija. Da bi mogla da utiče na primaoce, poruka prvo mora da im bude dostupna da bi bila primljena. Tačnije, mora se voditi računa o tome kada i kako je najbolje poslati poruku da bi ona bila primljena. Poruka mora takođe biti privlačna da na sebe privuče pažnju, da bi bila djelotvorna. Ako se radi o štampanom materijalu, poruka će biti znatno privlačnija ako je štampana na većem plakatu, u više jarkih boja. Velika slova teksta i i neobični zvukovi, simboli u porukama kako materijalni tako i apstraktni znaci, označavaju ili podsjećaju na izvjesne pojave i vrijednosti. Tako se za zaštitni znak naroda, političkih i vjerskih pokreta uzima neki simbol. Kao zanimljiv primjer korišćenja narodnih pjesama u propagandi, neka posluži akcija koja je 1916. Pod uticajem industrijalizacije i urbanizacije razorene su tradicionalne forme društvene organizacije. To je rezultiralo poretkom u kome su atomizirani pojedninci odsječeni od tradicionalnih veza i izolovani od izvora društvene podrške, prepušteni manipulaciji od strane moćnih elita koji kontrolišu medije. Propagator je tada zamolio guslara Perunovića da otpjeva nešto što bi postaklo naše iseljenike. Guslar je tada odabrao pjevanje odlomka iz Gorskog vijenca. Uporedio je Srbiju sa Radunom koga su u njegovoj kući napali 200 haračlija, poturica ljutih Arnauta. Iz kuće se branio Radun, dok mu je žena Ljubica punila puške. Ostojić, Propaganda, 1941, str. Globalni trend porasta značaja masmedija nije zaobišao ni prostor Balkana, tako da je sudbina medija bila je svojevrsni odraz rata i njegovih posledica. Uopšte, preko medija ljudi dolaze do saznanja o različitim opasnostima, a masovni mediji kreiraju dramatična scenarija. Tako bi se moglo zaključiti da sam strah može biti i određeno djelotvorno sredstvo za održavanje reda u društvu, jer nijedno osjećanje ne čini ljude manje sklonim da krše zakon od straha i da strah čini, na određen način ljude sklonim da žive u miru jedni sa drugima. Mediji se koriste kao sredstvo kontrole stvarajući neophodnu iluziju, često i u zabavnoj formi, koja je u interesu određene politike. Međutim, nije reč o očiglednoj laži. Te laži je svjestan samo jedan od subjekata komuniciranja — onaj koji je emituje, ali ne i primalac poruke. Zadatak propagande koju su sprovodile strane u sukobu je bio da mobilizuje i zaplaši, da glorifikuje i demonizuje. Nerazvijenost medijskog prostora samo jedan dnevni list i državna televizija imali su neosporan uticaj i na političke procese i na sam pluralizam. Jer, dostupnost i kontrola nad i tako malim brojem medijskih sredstava imala je ipak presudan značaj za politički život republike. şPobjedaş izlazi u Titogradu, odnosno Podgorici. Prosječan dnevni tiraž şPobjedeş 1982. Politički sukob u vrhu vlasti 1997. Procvat broja medija u Crnoj Gori zabilježen je tokom 1997. Nastao je veliki pritisak na vlast u Crnoj Gori i ona je, u želji da obezbijedi podršku svojoj politici, snažno tada podržala razvoj privatnih medija. Bio je to medij koji je, osim pomoći iz inostranstva, uspio obezbijediti i domaće izvore prihoda. U to doba su se i neki mediji iz Srbije registrovali u Podgorici »Dnevni telegraf« i »Danas«. Na drugoj strani S. Osim »Dana« zvanični Beograd je, kroz finansijsku podršku tadašnje Savezne vlade pomogao i osnivanje radio stanice »Radio D«, »TV YU Info« i nekih drugih glasila koja su uglavnom bili eksponenti Miloševićeve politike u Crnoj Gori. Ta politička borba značajno je doprinijela razvoju broja medija na crnogorskoj sceni. Sredanović, Javnost i mediji u Crnoj Gori, Obod, Cetinje, 2007. Grupa autora, Medijska spoticanja u vremenu tranzicije, Media plan institut, Sarajevo, 2005, str. Nesumnjivo je da su mediji predstavljali odlično polje za razne vrste manipulativnog djelovanja u cilju propagiranja željenih ideja i stavova. Još u prvim godinama višestranačja monopol nad medijskim prostorom koji je vladajuća DPS zadržala od SK CG, predstavljao je jedan od fundamentalnih tema sporenja između vlasti i opozicije. Ta tema je bila veoma aktuelna i često eksploatisana u crnogorskom parlamentu. Tako je poslanik Liberalnog saveza R. Demokratske partije socijalista je, kao što je već ukazano, instrument u funkciji politike vlasti i njenih političkih ciljeva. Međutim, prestavnici crnogorske vlasti su uporno tvrdili da se državni mediji ne nalaze pod njihovom kontrolom, da su objektivni i dostupni za sve. U redovnoj kolumni ponedjeljkom jedan od prvaka vladajuće partije S. Ili objavljeno je da je S. Perović sa devet hiljada Crnogoraca krenuo na Knin u odbrani Hrvatske što je za posledicu imalo satanizaciju i S. Novine kao i politika nastoje da im se vjeruje. U raspravi o javnim glasilima koja je vođena u crnogorskom parlamentu, tadašnji ministar informacija u Vladi Crne Gore M. Sam podatak da je decenijama u crnogorskom društvu egzistirao samo jedan dnevni list, u koji je veliki dio građana a priori vjerovao, mogla bi se donekle objasniti činjenica u njegovu peruazivnu ubjeđivačku snagu10. Prije nekoliko mjeseci čak je prkosila Srbiji prihvatanjem glavnih preporuka lorda Karingtona o budućnosti bivše Jugoslavije i kao nagradu, EZ je krajem marta ukinula sankcije protiv Crne Gore. U međuvremenu ona je postala dio nove jugoslovenske federacije SRJ i sada je zajedno sa Srbijom meta mnogo oštrijih sankcija. To objašnjava zašto predsjednik Bulatović sada preispituje odnose sa Srbijom. Početak žurnalistike u Crnoj Gori je 23. Datum izlaska prve crnogorske novine izuzetno je značajan za razvoj javnosti u Crnoj Gori i od tada se može govoriti o kontinuitetu novinarstva i medijske javnosti u Crnoj Gori. Za crnogorsku žurnalistiku poseban značaj ima list şCrnogoracş, koji je nakon zabrane rasturanja na susjednim teritorijama Austrije i Turske 1893. Sredanović, Javnost i mediji u Crnoj Gori, Obod, Cetinje, 2007. Zanimljiva je dakle bila i tendencija stvaranja tzv. Apostrofirana je korupcija u sudstvu, bankarskoom sektoru, veze vladajuće političke elite i kriminala. Posebna pažnja je posvećenja nastanku i finansiranju tzv. Očigledno je to bio trend ne samo u Crnoj Gori već i u okruženju, jer se shvatala moć i efekat televizije. Tokom i nakon političkog rascjepa 1997. U političkom sukobu nakon rascjepa 1997. Miloševića nastojala da kao što je ranije istaknuto, osnivanjem medija u Crnoj Gori, na izvjestan način parira medijskom monopolu crnogorske vlasti, koja je u negativnom kontekstu preko svojih medija nastojala da diskredituje svaki takav pokušaj. Sve se to izvodi uz muzičku pratnju Simfonijskog orkestra Radio televizije Crne Gore, dok brojni glumci jugoslovenskog teatra evociraju dramatične momente iz nacionalne istorije. Scenografiju i atmosferu tokom stranačkih izbornih kampanja često su upotpunjavali i vatrometi, čime se upečatljivo djelovalo na sva čula prisutnih, a sve u cilju pripreme terena za persuazivno djelovanje. Na kongresu Socijalističke partije Srbije, održanom u Beogradu 2. Na njemu su se smenjivale dvije vrste slika. Najpre su to bile uveličane slike TV prenosa onoga što se događalo u kongresnoj sali. U tom slučaju video ekran je funkcionisao kao džinovsko ogledalo. Čolović, Politika simbola, B92, Beograd, 1997. SDP CG koristila se u izbornoj kampanji 2009. Protivnici smatraju da je namijenjen manipulaciji i nadzoru misli birača, odnosno potrošača, pošto se bazira i prati reakcije čovjeka na podsvjesnom nivou. Kao propagandno sredstvo za ovu namjenu, od strane SDP, korišćen je TV spot, radio džingl i politički poster. Sa druge strane, Liberalni savez Crne Gore je postao prepoznatljiv po zastavi na kojoj je dominirao krst koji je podsjećao na zastavu sa bitke na Vučijem dolu, što je trebalo da asocira na vitešku i junačku prošlost Crne Gore. Čitaoci i potencijalni glasači su barem na tako štur način mogli da se upoznaju sa stavovima političkih partija koje su nastojale da ovim vidom političkog marketinga pošalju što više poruka. Tokom naredne decenije i opozicione partije SNP, Pokret za promjene, Srpska lista, Nova, počele su aktivnije koristiti bilborde kao oblik promocije i slanja političke poruke. Telefon se kao sredstvo propagiranja političkih sadržaja i persuazivnog djelovanja na mr RADENKO ŠĆEKIĆ : Masovni mediji kao sredstva političke propagande u Crnoj Gori 43 potencijalne birače rijetko koristio, uz izuzetak Pokreta za promjene koji je ga je upotrebljavao tokom predsjedničke kampanje svoga kandidata N. Razlog male upotrebe telefona kao markentiškog sredstva može ležati u činjenici da je biračima to ipak bilo strano i novo ali i da je upotreba fiksne telefonije naglo počela gubiti primat u odnosu na tri operatera mobilne telefonije u Crnoj Gori. U kombinaciji muzike i govora kroz spotove se nastojala simbolizovati politička ideja, ključna za date izbore. Propagandne poruke su plasirane u formi simplifikacije. Takođe i slogan ąąGodine počinju januaromąą, imao je cilj da podsjeti na januar 1989. Đukanović je na ovom mediju bio prisutan 29. Vujačić do 14 162 sekunde N. Iako je prijem priređen u čast košarkaša, na fotografiji je u prvom planu rukovodstvo opštine, dok se košarkaši nalaze u pozadini. Sa ovim primjerom korenspodira i sledeći: TV CG je 27. Ovi podaci jasno pokazuju nekoliko bitnih činjenica. Za ovaj limitirani iznos se u udarnom TV terminu moglo zakupiti maksimalno oko 923 sekunde, odnosno samo 15 minuta. Dakle, političke partije su u izbornoj utakmici bile limitirane kako visinom novčanog iznosa za kampanju tako i vremenom za promociju. Procjenjivalo se da je DPS za održavanje brojnih promocija po crnogorskim gradovima utrošio za ovdašnje prilike fantastičnih tri miliona maraka. Takođe su, prvenstveno od strane partija na vlasti, široko korišćeni tzv. I TV sučeljavanja, debate i dueli postaju neizostavan dio političkog života. Naročito dolaze do izražaja tokom prelomnih izbora 1997. Đukanovića, premijera Vujanovića i ministra M. Mugoše, ali je dva puta data slika u kojoj se oni prikazuju u krupnom planu. Orlović Slaviša, Političke partije i moć, Čigoja, Beograd, 2002, Ostojić Petar, Propaganda, Biblioteka ratnika, GP şProsvetaş AD, Beograd, 1940. S druge strane, korisnici od online medija očekuju bolje i interaktivnije informacije. Iz svega toga proizlazi inovativni pristup online medija prilikom izvještavanja i prezentacije sadržaja. Međutim, uslijed inovativnog pristupa događaju se i etički problemi. Ključne riječi: online mediji, Hrvatska, predsjednički izbori 2010, izvještavanje, online novinarstvo. Abstract: Online media devoted considerable attention to the elections because they represent a very important milestone for democracy and citizens. On the other hand, users of online media are expecting better and more interactive information. From this follows an innovative approach to online media in reporting and presentation of content. Because of this, election coverage is the ideal time to review work practices in the online media. The study analyzed is the standardized reporting Croatian online media still based on traditional journalistic forms. Croatian online media reporting process to fully customize the electoral process, ignoring the possibilities that it offers them: they do not use the blog as an ideal tool for reporting on the impact events and neglecting the interaction with customers, while considerable effort has been made to visually display the results of polls and elections with charts, graphs and diagrams. Keywords: Online Media, Croatia, the presidential elections 2010, reporting, online journalism. Uvod Zbog svoje važnosti u društvu i temelja za postojanje demokracije1, mediji posvećuju značajnu pažnju izborima. Sve navedeno potpomaže online medijima da svojim korisnicima omoguće bolje razumijevanje političkih pitanja3. S druge strane, korisnici online medija uloženi trud i nagrađuju. Ne treba zaboraviti da su očekivanja korisnika sve veća i veća. To također utječe na način izvještavanja i prezentacije sadržaja kod online medija. Iz primjera predsjedničkih izbora 20046. Britaniji8, vidimo kako online novinarstvo ima neograničene mogućnosti u izvještavanju i prezentaciji sadržaja. Nadalje, posebna se pažnja posvećuje multimedijalnom izvješćivanju. Na primjer, pobjednički govor američkog predsjednika Baraka Obama koji je objavio New Yorke Times je, osim video snimke, sadržavao i dinamički i interaktivni transkript koji je bilo moguće pretraživati po ključnim riječima9. Ako se nešto radi standardizirano, odnosno rutinirano, tada je mogućnost 1 Mitchelstein. Between tradition and change. Discourse About the 2007 Scottish Elections on a National Newspaper Web Site. Finally Informing the Electorate? How the Internet Got People Thinking about Presidential Politics in 2004. Online Journalism Ethics: Traditions and Transitions. Media in the digital age. Columbia university press, 2008. The Contributions of Net News to Cyber Democracy: Civic Affordance of Major Metropolitan Newspaper Sites. Lawreance Erlbaum Associate, 2006. UK general election 2010 — online journalism is ordinary. Online Journalism Ethics: Traditions and Transitions. Metodologija Za potrebe rada korištena je etnografska metoda promatranja prakse rada i sadržaja koji su hrvatskih online medija Index. Drugi krug predsjedničkih izbora odabran je jer se radilo o samo dva kandidata, pa je bilo moguće više se posvetiti praksi rada nego što bi to bio slučaj sa 14 kandidata, koliko ih je bilo u prvom krugu izbora. Analizirano je izvješćivanje na dan održavanja izbora, za vrijeme trajanja predizborne šutnje sve do objavljivanja potpunih neslužbenih rezultata u 24 sata. Praksa izvješćivanja tijekom održavanja izbora Glavnina izvješćivanja objavljivana je na početnim stranicama naslovnicama online medija. Većina analiziranih online medija Jutarnji. Međutim, takva praksa kod online medija dnevnik. Izvješćivanje je u potpunosti bilo prilagođeno izbornom procesu. Fotografije s napisima objavljene su na naslovnicama i poddomenama. Pored toga, pojedini mediji su imali najave najnovijih sadržaja vezanih za izbore na vrhu početne stranice, jer su naslovnice ostale rezervirane za udarnije izvještaje. Slijedeće značajnije izvještavanje uslijedilo je oko 16 sati, nakon druge konferencije za novinare Državnog izbornog povjerenstva, kad su online mediji objavili novu seriju napisa. Izvješćivanje nakon prestanka izborne šutnje Udarni trenutak je bilo 19 sati, kad je prestala izborna šutnja. U tom trenutku je Nova TV objavila rezultate izlaznih anketa. Pojedini mediji su grafikone smjestili na početne stranice, a neki na specijalizirane poddomene. U to vrijeme prikazani su i izvještaji koji su sadržavali izjave javnih osoba i drugih političara, te stranih medija. Nakon objave potpunih neslužbenih rezultata Državnog izbornog povjerenstva u 24 sata, većina je medija prikazala grafikone s tim podacima po županijama. Po objavi potpunih neslužbenih rezultata, uslijedili su govori novoizabranog predsjednika i kandidata koji je izgubio izbore. Mediji su zatim prenijeli izjave premijerke Jadranke Kosor i tada još aktualnog predsjednika Stjepana Mesića, te drugih javnih osoba. Korištene novinarske forme Brzina je jedan od glavnih kriterija koji diktiraju upotrebu online novinarskih formi prilikom izvješćivanja s udarnih događaja kao što je izborni dan. Također, zbog prirode događaja, svi mediji su koristili i infografike na prvom mjestu grafikone kako bi prikazali rezultate izlaznih anketa i privremene izborne rezultate. Međutim, izostala je upotreba bloga11 kao novinarske forme koja omogućava pisanje u kratkom roku na najjednostavniji način. Ta forma, zbog kronološke organizacije, osigurava da se prvo vide posljednji najnoviji sadržaji, ali i olakšava integraciju multimedije bez posebnih zahvata programera i dizajnera. U slučaju parlamentarnih izbora u Velikoj Britaniji 2010. Interakcija s korisnicima Iz američkih i britanskih primjera vidimo da online mediji, kako bi ostvarili interakciju, pozivaju korisnike da kreiraju sadržaj, te im omogućuju da iskažu svoje mišljenje i osjećaje. Mediji tako pozivaju korisnike da šalju sadržaj jer sami nisu u mogućnosti pokriti sve aspekte priče, dok su, s druge strane, suvremeni korisnici opremeljni mobitelima i drugim alatima koji im omogućuju da na licu mjesta događaja pišu tekst, snimaju fotografije i video snimke, te provode druge slične aktivnosti. Na žalost, takva je praksa izostala kod hrvatskih online medija prilikom praćenja predsjedničkih izbora. Standardizirani oblik interakcije s korisnicima, koju su nudili svi analizirani online mediji, bila je komentiranje napisa i drugih sadržaja. Zaključak 11 Više o blogu i njegovoj primjeni u novinarstvu: Harmida, A. UK general election 2010 — online journalism is ordinary. Od novinarskih formi korištene su klasične forme vijest i izvještaj, koje su bile obogaćene fotografijama iz agencijskih izvora. Inovacija koju su prihvatili svi online mediji bila je upotreba infografika, odnosno grafikona, na kojima su prikazivani rezultati izlaznih anketa i privremenih rezultata izbora. Video sadržaji su izostali, osim video prijenosa uživo. Interakcija s korisnicima svedena je na komentare i chat. Iako je blog idealan način za izvještavanje o udarnim događajima, ovakav način rada nije primjenjivan kod hrvatskih online medija. Open University Press, 2006. UK general election 2010 — online journalism is ordinary. Lawreance Erlbaum Associate, 2006. Finally Informing the Electorate? How the Internet Got People Thinking about Presidential Politics in 2004. Online Journalism Ethics: Traditions and Transitions. The politics of Internet communication. Between tradition and change. Journalism and new media. Columbia university press, 2001. Media in the digital age. Columbia university press, 2008. Discourse About the 2007 Scottish Elections on a National Newspaper Web Site. U ovom radu se govori o regulaciji medija u Crnoj Gori, kao jednom od ključnih pitanja iz oblasti ljudskih prava. Ključne riječi: Regulacija medija, novinarske slobode, ljudska prava, AVM usluge. This paper deals with the regulation of media in Montenegro, as one of the key issues in the field of human rights. Key words: Regulation of the Media, Journalistic Freedom, Human Rights, AVM Services. Uvod Govor o novinarskim slobodama je govor o istoriji društvenog razvoja jedne zajednice, to je govor o tradiciji, civilizaciji i vrijednosnim postavkama jednog društva. Uostalom, novinarske slobode u krajnjem samo su refleks svih ostalih sloboda jednog društva. U uzročno — posljedičnim relacijama ove slobode međusobno se dopunjavaju , uslovljavaju i dijalektički ostvaruju. No, kao i svaka sloboda tako i medijska ne može stati u jedan vremenski okvir. Upravo, zato što se radi o živom društvenom organizmu, i zato što se radi o materiji ljudskih prava, uvijek je iznova potrebno aktuelizovati ovaj format i to kao suštinsko pitanje demokratskih postavki društva. Aktuelizacija, prirodno podrazumijeva lice i naličje novinarskih sloboda. Pitanje novinarske slobode kao nužne mjere etičkog esnafskog kodeksa te promatranje slobode kao samoregulatornog principa u ostvarivanju demokratske svrhovitosti ovog zanata. Kultura balansa između slobode izražavanja kao prava i slobode kao obaveze i odgovornosti u krajnjem jeste test javnog interesa medijskih poslenika. Naime, taj dijalog je kontinuirano demokratsko komuniciranje tj. Politički kriterijumi tretiraju fundamentalna pitanja iz oblasti slobode izražavanja kao i implementaciju određenih standarda koji se odnose na medije. Prihvatanjem Povelje o slobodi medija, usvojene na regionalnom stolu Pakta stabilnosti za Jugoistočnu Evropu 8. U zajedničkoj inicijativi Savjeta Evrope i Evropske agencije za rekonstrukciju i razvoj Strazbur, 14. Takođe, potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Crne Gore i Evropske unije naša država obavezala se da svoje medijsko zakonodavstvo uskladi s pravnim tekovinama Evropske unije, a način i dinamiku ostvarivanja ove obaveze Vlada je definisala Nacionalnim programom integracija u Evropsku uniju. Na državnim organima je da obezbijede takav zakonski okvir koji će trajno osigurati slobodu medija. Razvijanje medijskog pluralizma jasno je i dosljedno opredjeljenje. U Crnoj Gori se implementira medijska legislativa koja je zasnovana na slobodi izražavanja, prikupljanja, širenja, objavljivanja i primanja informacija, zaštite čovjekove ličnosti i dostojanstva, što garantuje pravo za nesmetan rad medija. Proces sveobuhvatne transformacije medijskog sistema podrazumijeva i preuzete obaveze i potpuno usvajanje i implementaciju standarda sadržanih u međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. Zakonska regulacija medija u Crnoj Gori Saglasno medijskim zakonima, usaglašenim sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti, medijsku scenu u Crnoj Gori karakterišu slobodno osnivanje i rad medija što doprinosi medijskoj raznovrsnosti i pluralizmu — podjednako u štampanim i elektronskim medijima. Ostvarivanje prava u oblasti informisanja garantovano je Ustavom Crne Gore Sl. Svako ima pravo na slobodu izražavanja govorom, Pravo na slobodu izražavanja može se ograničiti samo pravom drugog na dostojanstvo, ugled i čast i ako se ugroževa javni moral ili bezbjednost Crne Gore čl. Crna Gora jemči slobodu štampe i drugih vidova obavještavanja, kao i pravo da se, bez odobrenja, osnivaju novine i druga sredstva javnog informisanja, uz upis kod nadležnog organa. Odredbom člana 1 ovog zakona propisano je da ovaj zakon treba tumačiti i primjenjivati u skladu sa principima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda uz korišćenje prakse precedentnog prava Evropskog suda za ljudska prava, da su mediji slobodni, kao i da je zabranjena cenzura. Ovim zakonom se garantuje pravo na osnivanje i nesmetan rad medija zasnovano na: slobodi izražavanja mišljenja, slobodi istraživanja, prikupljanja, širenja, objavljivanja i prikupljanja informacija, slobodnom pristupu svim izvorima informacija, zaštiti čovjekove ličnosti i dostojanstva i slobodnom protoku informacija. Takođe je zagarantovano ravnopravno učešće u informisanju i domaćim i stranim pravnim i fizičkim licima. Donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije o prekograničnoj televiziji, Crna Gora je prihvatila takav pravni okvir kojim se širi polje slobode izražavanja saglasno članu 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Zakon o elektronskim medijima reguliše prava i obaveze učesnika na planu proizvodnje i pružanja AVM usluga. Ovaj organ shodno zakonu ima adekvatna i proporcionalna ovlašćenja koja im omogućavaju da obezbijede pristup mrežama i servisima, odrede standarde i podstiču kvalitet i obezbijede tehnološki savremenu industriju. Vlada i nacionalni parlament su usvajanjem ovog zakona tj. Model regulacije nedvosmisleno treba da na adekvatan način obezbijedi ravnotežu između , s jedne strane slobode i pluralizma medija, tj. Cilj medijskog zakonodavstva reformisanog 2002, a inoviranog 2008. Jasni, transparentni i ravnopravni uslovi za ulazak na medijsko tržište jesu aksiom od koga se pošlo pri svakom dizajniranju medijskog zakonodavstva. Kada je riječ o elektronskim medijima pitanje regulacije je predmet posebne pažnje. Podsjećam na član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama koju je Crna Gora prihvatila i na čiju se primjenu obavezala. Ovim članom jasno se daje pravo državama da propišu sistem licenciranja za emitere radio i tv programa. U Crnoj Gori pristup i korišćenje koje elektronskim medijima obezbjeđuje pravo na slobodu izražavanja Zakonom o elektronskim medijima reguliše nezavisno tijelo AEM pod jasno utvrđenim procedurama i principima. Napomenuću da se tu radi o čitavom nizu programskih kvota koje će emiteri morati da ispune npr. Zaključak Naravno, složićemo se da medijska politika, tj. Medijska politika i regulativa su vrlo osjetljive oblasti jer tu dolazi do ukrštanja mnogih interesa koji se mogu i sukobiti. To su interesi medijske industrije, političara, građana i svih drugih aktera. Svakako da bez demokratske medijske političke kulture ne može biti ni medija od povjerenja a ni povjerenja u medije. U tom kontekstu vrlo je važno razdvajanje istine od neistine, činjenica od propagande i osjećanja od argumenata. Naravno još je posla i na državi i na medijima i na medijskim udruženjima kako bi u punom kapacitetu zaživjeli svi instrumenti i institucije, koji formiraju slobodu i nezavisnost medija. U tom kontekstu nezavisni regulatorni organi treba da uspostave kontinuirani javni dijalog u cilju obezbjeđivanja procedure ulaganja i rješavanja žalbi i mogućnosti samoregulacije. Literatura Zakon o medijima şSl. 7;>65=K >A=>2=K5 ?>4E>4K : ?@8>1@5B5=8N 7=0=89 8 B5E=>;>38O< M;5:B@>==>3> >1CG5=8O. ;NG52K5 A;>20: 3;>10;L=K5 8=D>@<0F8>==K5 @5AC@AK, M;5:B@>==0O ?>445@6:0 >1@07>20=8O. Abstract: The electronic information resources in terms of their use in education has been considered. The main types of electronic resources are described. Key words: Global Information Resources, Electronic Support of Education. 0AA<0B@820O A>2@5<5==K5 M;5:B@>==K5 A@54AB20 >1CG5=8O, A;54C5B ?>4G5@:=CBL, GB> >=8 =5 A2>4OBAO B>;L:> : M;5:B@>==K< CG51=8:0<, >1CG0NI8< ?@>3@0<<0<, B@5=065@0< 8;8 ?@>3@0<<0< B5AB8@>20=8O. ;O 8A?>;L7>20=8O 8E 2 >1@07>20B5;L=>< ?@>F5AA5 >?@545;ONI8< O2;O5BAO A>45@60B5;L=>5 8 <5B>48G5A:>5 :0G5AB2> B0:8E @5AC@A>2. !;54C5B >A>1> 2K45;8BL 8=AB@C<5=B0;L=K5 ?@>3@0<72>;ONI85 A>74020BL A>1AB25==K5 M;5<5=BK 02B><0B878@>20==KE CG51=KE :C@A>2. "0:85 >1>;>G:8 <>3CB 1KBL >@85=B8@>20=K =0 C=825@A0;L=>5 ?@54<5B=>5 A>45@60=85 8;8 =0 >?@545;5==CN >1;0ABL 7=0=8O. 1KG=> 8=AB@C<5=B0;L=K5 ?@>3@0<AB>OB 87 42CE 1;>:>2 — ?@5?>4020B5;O 8 ABC45=B0. 54L =081>;55 C4>1=K<8 4;O ?>;L7>20B5;59 :0: >1CG0NI8E, B0: 8 >1CG05;030NI85 <8=8<870F8N B@51>20=89 :0A0B5;L=> 2;045=8O :>< 8 <0:A8<0;L=> C=8D8F8@CNI85 8E @01>BC. 1KG=> ?>@B0;>< =07K205BAO :>2, ?>4:;NG5==KE : =B5@=5BC ?> 2KA>:>A:>@>AB=K< :0=0;0<, >1;040NI89 @0728BK< ?>;L7>20B5;LA:8< 8=B5@D59A>< 8 ?@54>AB02;ONI89 548=K9 A :>=F5?BC0;L=>9 8 A>45@60B5;L=>9 B>G:8 7@5=8O 4>ABC? : @07;8G=K< 8=D>@<0F8>==K< @5AC@A0< 8 CA;C30<, =0?@02;5==K< =0 >?@545;5==CN 0C48B>@8N. =D>@<0F8>==K5 ?>B@51=>AB8 >?@545;ONB B8? <>B820F88 040?B0F8O, :>ABL, A0<>0:BC0;870F8O, ?>B@51=>ABL 2 A25=L, AB5?5=L 8=D>@<8@>20==>AB8 8 F5;52>9 E0@0:B5@. @8 MB>< A0<8 8AB>G=8:8 8=D>@<0F88 E0@0:B5@87CNBAO 55 :0G5AB2><, ?>;=>B>9, @5;520=B=>ABLN 70?@>A>2. >=:@5B=K9 >?KB ?@54?>;0305B >1CG5=85 G5@57 =0:>?;5=85 >?KB0 A 0:F5=B0<8 =0 GC2AB20 8 8=BC8F8N 2<5AB> >A B5>@88. 1AB@0:B=K9 :>=F5?BC0;87< 8A?>;L7C5B ;>38:C, 8458, :>=F5?F88, B5>@88. :B82=>5 M:A?5@8<5=B8@>20=85 ?@54?>;0305B ?@0:B8G5A:>5 8A?>;L7>20=85 7=0=89 8 =02K:>2 2<5AB> @5D;5:A82=>3> ?>=8<0=8O. 7CG5=85 ?@82;5:0B5;L=KE AB>@>= :064>9 87 C?>45;59 ?@825;> : ?>O2;5=8N @O40 =>2KE B5E=>;>389 >1CG5=8O. => ?@54?>;0305B B>;L:> ?>;CG5=85 7=0=89 8 =02K:>2, => 8 @0728B85 A0<>AB>OB5;L=>AB8, 0:B82=>AB8 2 @5H5=88 ?@>1;5< A H8@>:8< 8A?>;L7>20=85< 8=D>@<0F8>==KE @5AC@A>2 ?@8 ?@0:B8G5A:>< @5H5=88 7040G, B@51CNI8E 8=D>@<0F88 87 @07;8G=KE 8AB>G=8:>2. 1CG05 C65 3>B>2KE 7=0=89 ?>;CG0NB 8 @072820NB =02K:8 A0<>AB>OB5;L=>3> D>@<8@>20=8O 7=0=89. "0:>5 >1CG5=85 ?>4>1=> @50;L=>9 687=8, 345 ?>AB>O==> 845B ?>8A: 8=D>@<0F88, 55 8=B5@?@5B0F8O 8 8A?>;L7>20=85. K@01>B0==K5 =02K:8 @01>BK A 8=D>@<0F859 <>3CB 8A?>;L7>20BLAO 8 2 1C4CI5<. @8 MB>< ?@54CA<0B@8205BAO @0728B85 3@C??>2>3> 2708<>459AB28O, :@8B8G5A:8E >1AC645=89, <>73>2KE HBC@<>2 8 B. I5 >4=8< ?>4E>4>< O2;O5BAO >1CG5=85 G5@57 A>B@C4=8G5AB2> Collaborative Learning. "0:>9 ?>4E>4 8A?>;L7C5B >1AC645=8O, 480;>3, >?B8<0;L=>5 @0A?@545;5=85 CG0AB=8:>2 4;O @5H5=8O 7040G8, GB> 405B 2>7<>6=>ABL >1J548=8BL :>;;5:B82=K5 8 8=48284C0;L=K5 8=B5@5AK, GB>, 2 A2>N >G5@54L, 405B A8=5@35B8G5A:89 MDD5:B.  :>=5G=>< @57C;LB0B5 4>AB8305BAO ?>@O4>: 1>;55 2KA>:>3> C@>2=O.  40==>9 B5E=>;>388 :064K9 8<55B 8 70I8I05B 2 ?@>F5AA5 :>;;5:B82=>3> 2708<>459AB28O G5@57 >1AC645=85 A2>N B>G:C 7@5=8O, >A=>20==CN =0 A>1AB25==KE 7=0=8OE, :>;>65=8OE, >1>1I5=8OE. @8 MB>< A>1;N405BAO 10;0=A <564C >BAB0820=85< A2>59 B>G:8 7@5=8O 8 :>;;5:B82=K< <=5=85<, ?@82>4OI89 : 2>7=8:=>25=8N 3@C??>2>9 A8=5@388. 7<5=5=8O :>A=C;8AL :0: AB@C:BC@K 8 D>@@<0F8>==KE @5AC@A>2, B0: 8 8E 2708<>A2O759. 0;L=59HCN D>@<0;870F8N 7=0=89 2 >1@07>20B5;L=KE M;5:B@>==KE A8AB5<0E <>65B >15A?5G8BL B5E=>;>38O Web 3. @8 MB>< D>@<8@>20=85 107 4>:C<5=B>2 4>AB0B>G=> =57028A8<> >B 8E 8A?>;L7>20=8O, GB> ?>@>6405B 4><8=8@>20=85 A0<>3> ?@>F5AA0 =0:>?;5=8O :0: B0:>2>3>. 0:>?;5=85 2>7<>6=> 1>;LH53> >1J5<0 @5AC@A>2 AB0=>28BAO A0<>F5;LN A8AB5=5G=K5 <>B82K 8 F5;8 8E 8A?>;L7>20=8O >?@545;ONBAO :>=5G=K<8 ?>;L7>20B5;O<8 8 ACI5AB2CNB 2=5 DC=:F8>=0;0 A8AB55 ?>;>65=85 1K;> ?@85<;5 B5?5@L >=> C65 =5 >B25G05B, 0 70G0ABCN, ?@O<> ?@>B82>@5G8B ?>B@51=>ABO< 3;>10;L=>3> 8=D>@<0F8>==>3> A>>1I5AB20. =8 A>740NB, 0=0;878@CNB 8 8A?>;L7CNB >1J5:B=CN <>45;L 4>:C<5=B0, CG8BK20NB =5 B>;L:> 53> D>@<0;L=K5 E0@0:B5@8AB8:8 8740B5;LAB2>, 02B>@K, =0720=85, 3>4 8740=8O, :;NG52K5 A;>20, 8=45:AK A8AB5<0B8G5A:8E :;0AA8D8:0B>@>2 8 4@C385 , => 8 53> @>;52CN A>AB02;ONICN 2 8=D>@<0F8>==>< ?>;5. 06=K< <5E0=87<>< 2=54@5=8O, ?5@540G8, @0A?@>AB@0=5=8O >?KB0 M:>=><8:, >A=>20==KE =0 7=0=8OE, E0@0:B5@=KE 4;O @0728BKE 8=4CAB@80;L=KE AB@0= O2;ONBAO <564C=0@>4=K5 >@30=870F88 8 8=AB8BCBK, B0:85 :0: , .!, .!$, 564C=0@>4=K9 20;NB=K9 D>=4, 8@>2>9 10=:. #A;C38 &5=B@0 8==>20F8>==KE 7=0=89 8@>2>3> 10=:0 2 #:@08=5 15A?;0B=K. &5=B@ 8==>20F8>==KE 7=0=89 8@>2>3> 10=:0 ?@54>AB02;O5B MB8 CA;C38 2 A>>B25BAB288 A ?>4?8A0==K< 5<>@0=4C<>< > !>3;0H5=88 <564C %-# 8 564C=0@>4=K< 10=:>< @5:>=AB@C:F88 8 @0728B8O >B 17 O=20@O 2007. =0 >ACI5AB2;O5B ?>;8B8:C 8@>2>3> 10=:0 >B=>A8B5;L=> @0A:@KB8O 8=D>@<0F88 > A2>59 45OB5;L=>AB8 8 >B:@KB>3> 4>ABC?0 : 4>:C<5=B0<. -;5:B@>==0O 181;8>B5:0 8@>2>3> 10=:0 O2;O5BAO ?>@B0;><, :>B>@K9 A>45@68B ?>;=>ABLN >F8D@>20==K5 :=838, 8740==K5 8@>2K< 10=:><. "5:AB :064>9 ?C1;8:0F88 O2;O5BAO ?>;=>ABLN 8=45:A8@>20==K<, GB> ?>72>;O5B 8A:0BL =5>1E>48;L:> ?> =0720=8N, => 8 ?> :;NG52K< D@070<, 0 B0:65 >B45;L=K< A;>20<, :>B>@K5 A>45@60BAO 2 B5:AB5. 0B0;>3 4>:C<5=B0F88 A>45@68B 4>:;04K >BG5BK, 8AA;54>20=8O 8 <5<>@0=4C?C1;8:>20==K5 8@>2K< 10=:><. 81:0O A8AB5<0 ?>8A:0 ?>72>;O5B 704020BL G5B:85 :@8B5@88 >B1>@0 8 ?>8A:0 4>:C<5=B>2. !@548 4>ABC?=KE ?C1;8:0F89 8 >=;09=>2KE @5AC@A>2 8@>2>3> 10=:0: ?>:070B5;8 <8@>2>3> @0728B8O, 3;>10;L=K5 8 ;>:0;L=K5 D8=0=A>2K5 40==K5, M;5:B@>==0O 181;8>B5:0 8@>2>3> 10=:0, 53> 3>4>2>9 >BG5B, 8AA;54>20=8O ?> >F5=:5 2;8O=8O ?@>5:B>2 8@>2>3> 10=:0 =0 >:@C60NICN A@54C. 81;8>B5:0 %-# ?@54>AB02;O5B 15A?;0B=K9 =B5@=5B 4>ABC? : B0:8< @5AC@A0<, :0:: www. "5<0B8:0 :>=D5@5=F89 4>AB0B>G=> H8@>:0, @07=>>1@07=0 8 >E20BK205B 0=0;87 <0:@>M:>=><8G5A:>9 A8BC0F88 2 :@878A=KE 8 ?>A;5:@878A=KE CA;>28OE, D8=0=A>2CN AD5@C, 10=:>2A:CN A8AB5A15@565=85, 45<>3@0D8N, 74>@>2K9 >1@07 687=8. >A;54AB28O 4;O G5;>25:0 8 >1I5AB20, . BAUK: Od pre obilja informacija do društva ne znanja 75 UDK 659. Ova podvojenost je rezultat činjenice da su informacije i znanje, pa samim tim i njihove relacije — relativni. Dok informacije sadrže odgovore na pitanja tipa: ko, što, gdje, kada; znanjem se obično odgovara na pitanje: kako; a rezultati razumijevanja sadržani su u odgovorima na pitanja: zašto? Dobro filtrirane informacije su dobra podloga za sticanje znanja i dostizanje nivoa razumijevanja. Ključne riječi: informacija, znanje, mehanizmi za filtriranje informacija. Abstract: The paper deals with the correlation between the quantity usually, easily accessible information and knowledge. The opinions of the experts in this domain, about that is this correlation positive or negative, are divided. Well filtered information are the solid base for acquiring knowledge and achieving the level of understanding. Key words: information, knowledge, mechanisms of filtering information. Uvod Predmet ovog rada je bifokalna korelacija između pre obilja informacija, s jedne, i sa znanja, sa druge strane. Da li postoji prava i opšteprihvaćena definicija fenomena informacijskog obilja? Veliki dio onoga što ljudi svakodnevno saznaju o drugima i o svijetu dolazi do njih putem medijskih informacija, a sve rjeđe na osnovu ličnog iskustva. Tako da se nameće potreba za filtrima koji će omogućiti pronalaženje puta kroz šumu informacija. Zatim, lingvistika, semiotika, pragmatika, ekonomija, političke i tehničke nauke i druge, mogu takođe da se bave različitim aspektima ove problematike. Pozitivan pristup informacijskom pre obilju Zbog negativnog prizvuka koje pojam pre obilja informacija na neki način povlači za sobom, za očekivati je da će pažnja prvo biti usmjerena ka negativnim efektima ovog fenomena. Ovdje je, ipak, učinjeno obrnuto, kako bi se izbjegla monotonija očekivanog. Aktuelni efekti obezbjeđivanja sve veće količine informacija, sve većem broju ljudi, postaju enormno korisni za društvo, ali ne i za čuvare intelektualnih kapija u generaciji u kojoj se ta promjena desila. Uvijek postoji Ludizam tamo gdje je promjena, ali to ne znači da bi trebalo zaustaviti svijet, promjene, rast i razvoj, zbog toga što su neki ljudi nemoćni da se prilagode, smatra Shirky. Nadalje, fenomen informacijskog preobilja nije nov. On je bio prisutan i u vremenu postojanja Aleksandrijske biblioteke2. Na ovaj način, tj. Između ostalog, bitno je znati sve ono što se tiče našeg posla i što nam može obezbijediti napredovanje u njemu. Pozitivnim aspektima informacijskog obilja treba dodati i činjenicu da danas sve veći broj ljudi čita i piše. Instrumenti čitanja i pisanja su postali dostupniji, istina, nekada na uštrb kvaliteta, ali u većini slučajeva na dobrobit društva. Negativni efekti informacijskog pre obilja Jedna od glavnih odrednica savremenog društva je gotovo nevjerovatna brzina kojom se ono mijenja. Bavi se, takođe, korelacijom topologija socilanih i tehnoloških mreža, kao i ulogom mreža u brušenju kulture i vs. Nalazila se u Aleksandriji, na obali Sredozemnog mora, u današnjem Egiptu. Osnovana je početkom III veka pre nove ere od strane kraljeva iz dinastije Ptolemeja. Duhovni pokretač i prvi organizator bio je Grk Demetrije iz Falerona. U Aleksandrijskoj biblioteci nalazile su se knjige iz ondašnjeg celokupnog civilizovanog svijeta, tj. Pjesnik Kalimarh iz Kirene načinio je katalog biblioteke u 120 knjiga. Procjene broja knjiga i sličnog materijala u Aleksandrijskoj biblioteci se dosta razlikuju i kreću do 700 hiljada biblosa Wikipedia, srp. One uvijek uzrokuju poremećaj stabilnog stanja. Teško je ispratiti naučne, tehnološke, kulturne i socijalne inovacije. Intuitivno je jasno da previše promjena dovodi do nekog oblika izvitoperenosti, kako pojedinaca, tako i čitavih organizacija. Ukoliko osoba ne može da pronađe adekvatan odziv na nove stimuluse, iskusiće bolan gubitak kontrole nad sopstvenim životom. Navedene, fizičke promjene, u životima pojedinaca i u življenju čitavog jednog društva, ultimatno, praćene su, u informatičkom dobu, generisanjem sve više i više novih informacija. Dakle, radi se o jednom reverzibilnom procesu koji je ušao, reklo bi se, u područje saturacije. Poenta nije u samim odgovorima, koliko u smislu pitanja na koja se odgovara. Što, zapravo, sve ovo skupa znači? U protivnom, radi se informacijskom smogu. Posledično, vjerovatno bi svojim čulima trebali da dodamo šesto, koje bi nam omogućilo da bolje selektujemo informacije koje primamo4. Kada se dostigne ta tačka zasićenja, nastupa informacijsko pre opterećenje. Uloga obrazovanja u savladavanju informacijskog pre obilja Kakvu bi obrazovanje trebalo da igra ulogu u uslovima informacijskog zagušenja? Ovo je citat iz knjige austrijskog univerzitetskog profesora, filozofa Konrada P. Ono od čega bi trebali da polaze planeri reforme obrazovanja jeste vizija modela obrazovnog kanona koji treba slijediti, definišući pri tome: što je to što se mora znati? Znanje je daleko više od informacije. Osim toga znanje je oblik prožimanja svijeta u pravcu spoznaje, razumijevanja, poimanja. Kvantitativne mogućnosti sticanja znanja su izgleda obrnuto proporcionalne onome što se zaista zna. Moguće je da baš lakoća pristupa informacijama sabotira tvorbu znanja. Tako su univerziteti preobraženi u preduzeća. Ukazano je na neke pozitivne, kao i na neke negativne efekte ovog fenomena. BAUK: Od pre obilja informacija do društva ne znanja 81 menu, sa kontinualno rastućom magnitudom, koji zahtijeva daleko opsežnije i kompleksnije analize u okviru budućih istraživanja. Također, pretpostavili smo da poželjni načini komunikacije prevladavaju nad nepoželjnim, te da su dimenzije emocionalne kompetencije podjednako zastupljene kod naših ispitanika. Ispitali smo prigodni uzorak odvjetnika i sudaca 98 , zaposlenih u odgovarajućim odvjetničkim uredima ili u institucijama sudova u Gradu Zagrebu. Odbacili smo pretpostavku da poželjni načini komunikacije poštivanje bontona prevladavaju nad nepoželjnim: nesigurnost i strah u komunikaciji podjednako je zastupljen kao i poštivanje bontona. Keywords: lawyers, judges, communication, emotional competence, representation. Emocionalna inteligencija određuje potencijal za učenje djelatnih vještina koje se temelje na pet elemenata: samosvijest, motivacija, samokontrola, empatija i prilagodljivost u odnosima. McClelland 1973, prema Takšić i sur. Četiri su komponente emocionalne inteligencije. Prepoznavanje emocija je sposobnost pojedinca da prepozna svoje ili tuđe osjećaje. Uporaba emocija podrazumijeva stvaranje emocija koje možemo razložno obrazložiti. Emocionalna osoba će lakše razumjeti tuđe osjećaje i ponašanje, sposobna je sagledati situaciju iz više perspektiva. Razumijevanje emocija se odnosi na shvaćanje i predviđanje što će se dogoditi pri ojačavanju emocija te kako će druge osobe reagirati na različite emocije, pri čemu je važno da osoba bude sposobna promatrati situaciju s različitih stajališta. Potrebno je odabrati ispravnu emociju, njen intenzitet i smjer ka željenom ishodu. Umijeće upravljanja svojim emocijama ključna je životna osobina. Vjerojatno je da je emocionalna kompetentnost zasigurno preduvjet dobroj komunikaciji. Ali često ljudi komuniciraju manje optimalno, zbog stečenih navika komuniciranja tijekom djetinjstva. Također, mnogi razgovaraju u strahu da ne doznaju nešto o sebi. Boje se tuđih opažanja i poruka o sebi i svome ponašanju. Hipotetski, sposobnost kvalitetnog obavljanja posla jednih i drugih ovisi o mnogim faktorima, među kojima svakako možemo izdvojiti emocionalnu kompetenciju, ali i kvalitetu komuniciranja komunikacijsku kompetenciju. Odvjetnici zastupaju fizičke ili pravne osobe u različitim vrstama sudskih postupaka, iznoseći dokaze koji govore u prilog njihovih stranaka. Djeluju i kao savjetnici tako da upoznaju svoje klijente s njihovim zakonskim pravima i obvezama te im predlažu odgovarajuće postupanje u poslovnim i osobnim stvarima. Suci vode sudske postupke, odnosno primjenjuju zakone u rješavanju građanskih sporova, izvanparničnih postupaka ili utvrđivanju kaznene odgovornosti u kaznenim postupcima. Također, pretpostavili smo da su dimenzije emocionalne kompetencije podjednako zastupljene kod naših ispitanika. Od 98 ispitanika, odvjetnika je bilo 41 41,84% , a sudaca 57 58,16% ; žena 62%, muškaraca 38%. Trećina ispitanika imala je radni staž do 15 godina, a dvije trećine ispitanika s radnim stažem od 15 godina na više. Velika većina zamoljenih je ispunila upitnike. Prikupljeni su demografski podaci o spolu i radnom iskustvu , gdje je radno iskustvo reprezentirano rasponom: do 5 godina 1 , b do 15 godina 2 , do 30 godina 3 , te više od 30 godina 4. Ove tri dimenzije praktički odgovaraju trima tipovima komunikacije prema Wahlroosu. Dimenziju Narušavanje kvalitetne komunikacije zlorabe i manipulirajuće tehnike definiraju čestice r. Međutim, s obzirom na simptomatsku valjanost, tj. Upitnik emocionalne kompetencije UEK koji se sastoji od 15 tvrdnji koja se odnose na upravljanjem emocijama, percepciju i izražavanje emocija. Koristila se kraća forma upitnika UEK Upitnik emocionalne kompetencije od 15 čestica UEK 15 , koja posjeduje praktički iste psihometrijske karakteristike kao i duža verzija Takšić i Mohorić, 2008. Najveći mogući rezultat u upitniku UEK 15 iznosi 75 pri čemu veći rezultat znači i veću emocionalnu kompetenciju. I za Upitnik emocionalne kompetencije i za Kako komuniciramo procjene su davane na skali Likertova tipa, od 1 potpuno neslaganje , do 5 potpuno slaganje sa sadržajem tvrdnje. U istraživanju razlika, nezavisne varijabla istraživanja bila je spol ispitanika. Pouzdanost Cronbachov ± je provjerena za sve dimenzije dva mjerna instrumenta. Rezultati i rasprava U tablici 1 nalaze se deskriptivne karakteristike dimenzija oba upitnika. Kod dimenzija Upitnika emocionalne kompetencije tablica 4 , pokazalo se da je jedino razlika u izražavanju emocija statistički značajna, i to u smislu većih prosječnih rezultata za žene. Razlike u izražavanju emocija, kod kojih su superiornije žene, potvrđene su u nizu istraživanja Walhros, 1995. Kod određenih populacija važnije je upravljati emocijama, kod drugih je važnije prepoznati ih, ili ih pak izraziti. I suci i odvjetnici imaju visoko naglašeno izražavanje emocija, što može biti dijelom uvjetovano faktorom spola, ali i činjenicom da je ekspresija emocija bitna u uvjeravanju porote, npr. S druge strane, dok su neki nepoželjni načini komuniciranja izrazito nepoželjni narušavanje komunikacije , neki su neutralni ili čak poželjni nesigurnost i strah , budući da suzdržanost u komuniciranju može biti slična poštivanju bontona. Stoga bi se u budućim istraživanjima moglo odabrati veći i slučajan uzorak ispitanika, a dimenzije upitnika Kako komuniciramo redefinirati iskušavajući drugačije faktorske solucije. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Kroskulturalna usporedba faktorskih struktura dviju verzija Upitnika emocionalne kompetentnosti UEK. Odnosi s medijima su takođe, više rezultat stihijskog djelovanja nego strateškog plana. Ključne riječi: komuniciranje, strategija, odnosi s javnošću, partije, mediji. Abstract: Political parties in the Serbian Republic communications strategy is based on a different interpretation of nearly identical policies. Media relations are also more the result of uncontrolled strategic plan. Key Words: communication, strategy, public relations, political parties, media. Uvod U savremenoj političkoj praksi jedan od bitnih elemenata je koncept političkih odnosa s javnošću i realizacija programske strategije mora da koristi odnose s javnošću kao funkciju upravljanja. U izboru strategije odnosa sa javnošću političke stranke veliku pažnju vrijeme, materijalna sredstva, novac posvećuju masovnim medijima, kako bi posredstvom njih pridobili građane za svoje izborne ciljeve. Nerijetko se njihovi javni istupi nazivaju političkom borbom, borbom za interese, jer u tim kampanjama prevladava retorika obogaćena terminima koji u sebi nose agresiju: tuča, borba, sukob, rat i drugi. Istraživanje je rađeno na tri nivoa. Potom je istraživan nivo predstava novinara o strankama i njihovim odnosima s javnošću. Anketa je provedena u junu 2008. S druge strane, svaki četvrti je odgovorio da najviše vjeruje informacijama koje dobije od prijatelja ili u porodici dok, dvije četvrtine ne vjeruje nikom. Rezultati istraživanja pokazuju da je na ovim prostorima formirana opšta klima nepovjerenja u političke stranke i lidere, koja se sve više manifestuje kroz izbornu apstinenciju, anomiju i političku pasivizaciju. Da je proces distanciranja političkih stranaka od građana i obrnuto, zaista izražen pokazuju i odgovori dobijeni na pitanje da li ste se nekad obraćali nekoj političkoj partiji za informaciju. Većina anketiranih građana smatra da vladajuće stranke zloupotrebljavaju svoj položaj u odnosima sa medijima i da to nije pojava koja je karakteristična za jednu političku partiju ili političku orijentaciju. Tabela 2: Percepcija građana o zloupotrebi medija od strane vladajuće stranke Da li vladajuća partija zloupotrebljava svoje partijske aktivnosti u medi- jima predstavljajući ih kao državne? U tom kontekstu i pitanje odgovornosti prema javnosti političkih aktera postaje sve značajnije. Tabela 3: Ocjene odgovornosti političara prema javnosti od strane građana Da li su političari u RS odgovorni prema javnosti i poštuju li pravila javnog nastupa? Dobijeni rezultati pokazuju da je kod građana rs prisutna svijest o miješanju političkih stranaka u rad medija. Nije sporno da građani smatraju da se političke stranke miješaju u rad medija, već je sporno što dobar dio građana opaža da je to pojava koja je karakteristična za ove prostore, jer se şto redovno dešava bez obzira koja partija je na vlastiş. Strategije političkih odnosa s javnošću Izgradnja, održavanje i unapređenje imidža stranaka u savremenoj politici gotovo da je nezamislivo bez adekvatnih strategija i taktika odnosa s javnošću i stručnjaka koji će ih kreirati i sprovoditi. Istraživanje fokusirano na analizu dosadašnjih teorijskih i praktičnih dostignuća u razvoju odnosa s javnošću u političkom životu RS i BiH, s posebnim osvrtom na komunikaciju političkih partija sa medijima, pokazalo je nizak nivo razumijevanja ove funkcije i spremnosti za strateško komuniciranje aktuelnih političkih subjekata i medija. Jednu od klasifikacija daje E. Dejvis 2005: 101 navodeći četiri osnovne strategije odnosa s javnošću: a kreativna strategija, b skupa strategija, c adaptivna strategija i d odbrambena strategija. Drugo ime za skupu strategiju može biti i strategija različitosti, kojoj partije u RS pribjegavaju deklarativno. Modernizacija same partije i društva u cjelini i priključenje evropskim intergracijama mogu se posmatrati kao inovacije koje su stranke u RS prihvatile, opet deklarativno, bez vidljivih akcija ka evropskim integracijama o kojima svakodnevno govore partijski funkcioneri. Iz ovog proizlazi da je dovoljno razlikovati dvije strategije: a adaptivnu i b proaktivnu, a ostale se mogu podvesti pod neku od ove dvije strategije. Adaptivna strategija bazira se na blagovremenom izvršavanju zakonskih obaveza u pogledu informisanja javnosti ili u reagovanju na negativne poruke drugih subjekata u vezi s partijskim djelovanjem. To u praksi znači da u partiji postoji osoba koja će odgovarati na novinarska pitanja, odnosno rješavati zahtjeve medija uglavnom u tehničkom smislu. Stranke rijetko pravovremeno reaguju na novinarske napise ili izvještaje u elektronskim medijima, a ako to i čine, prednost daju pisanom saopštenju, a ne razgovoru ili izjavi ako novinari na tome ne insistiraju koji bi omogućili i dodatno razjašnjenje nedoumica. Sve partije bi morale da podrže angažovanje specijalista za odnose s javnošću koji bi zajedno s rukovodstvom stranke kreirali i realizovali dugoročan plana odnosa s javnošću s posebnim osvrtom na odnose s medijima. Potencijalne krize se moraju prepoznati i identifikovati jer u vrijeme krize zbog brojnih okolnosti partija više ne djeluje kao prije što može imati negativan uticaj na njen imidž. U kriznim situacijama nije dovoljno medijima samo saopštavati informacije o događaju smjena lidera, neredi, optužbe za korupciju , već se mora pojačano komunicirati i objavljivati i dodatne sadržaje koji zanimaju javnost. Pravilno upravljanje krizom može da bude prilika i za poboljšanje imidža političke partije. Kontinuirano komuniciranje znači intenzivno pribavljanje informacija o potrebama i zahtjevima javnosti. Sve dok to ne bude konstantan proces, politička komunikacija partija biće vođena stihijski. Globalna politika zahtijeva moderne strategije upravljanja jer se ne može pobijediti sa starim idejama u novim uslovima. Partije mogu imati velike koristi ako komunikaciji daju centralno mjesto u upravljanju, jer dobro planiranom i realizovanom komunikacijom moguće je povezati partiju i njene stejkholdere sa strategijom, misijom i vizijom. Partijama su potrebni formalni procesi da odredi ključne elemente poželjnog imidža. Takođe partije u svojim aktivnostima odnosa s javnošću povremeno koristi usluge vanjskih konsultanata agencija i u vanizbornom periodu. Rizik u politici je gotovo svakodnevan, krize takođe, u BiH posebno. Za uspješno sprovođenje strategije upravljanja u krizama nužno je da stranačko rukovodstvo prihvati da je analiza mogućih gubitaka jednako bitna kao i analiza dobitaka koji slijede iz neke odluke. Ni jedan menadžment ne može u potpunosti eliminisati rizik, ali može znatno ublažiti uticaj krizne situacije i neugodnih iznenađenja na partiju i njen imidž. Menadžment mora znati šta čini ugled, kako da ga razvije i kako njime da upravlja, te kako ga može mjeriti. U to mora biti uključeno planiranje, te analiza okoline kao sastavni dio strategije. Srž strateških komunikacija jeste strateški plan. On povezuje, usklađuje strategiju odnosa s javnošću sa strategijom političke partije. Tako se ne može dobiti realna slika kvaliteta urađenog niti se mogu adekvatno planirati naredne aktivnosti. Izborni zakon BiH stvorio je uslove za jednak medijski tretman svih partija u vrijeme izbora, ali tokom vanizbornog perioda nisu svi jednako prisutni u medijima. Tu činjenicu partijski lideri mogu iskoristiti u upravljanju temama i odnosima s medijima. Novinari navode da mediji u RS uglavnom danas tako funkcionišu, te da njihove tekstove koji nisu uvijek u skladu sa aktuelnom političkom klimom urednici često ne objave. U izbornim kampanjama naglasak je na ličnom imidžu u odnosu na imidž stranke ili politički program. Političke partije u RS, generalno, komuniciraju posredstvom predsjednika stranke. Uz društvenu odgovornost, osnovna pretpostavka za stvaranje dobrog imidža u javnosti jeste identitet partije, odnosno ono što ona ustvari jeste. Partijski identitet osim lidera čine i njeni drugi funkcioneri i aktivisti, koji svojim ponašanjem i djelatnostima doprinose njenom ugledu ili ga pak narušavaju. U tome značajnu ulogu mogu odigrati stručnjaci za odnose s javnošću. Sve ovo trebalo bi da bude praćeno adekvatnom ukupnom, a prije svega ekonomskom politikom. Gotovo 15 godina u Republici Srpskoj vlast je uglavnom činila desnica, a opoziciju ljevica. Politička komunikacija neposredno pred izbore bazira se na zastrašivanju naroda u oba entiteta od onog drugog ili trećeg. Republika Srpska donijela je 2001. Zakon o slobodi pristupa informacijama i na taj način postala prva zemlja bivše SFRJ gdje je ovo pitanje zakonski regulisano. Poslanici tada postavljaju pitanja ministrima iz svih oblasti koje zanimaju građane. Zbog toga opozicija redovno negoduje da se selekcijom tačaka koje se prenose promovišu samo pozitivne aktivnosti vladajuće partije, a da stavovi opozicionih stranaka nisu dovoljno zastupljeni u medijima. Može se reći da su upravo ti izbori i postizborni period pokazali da su u BiH sve snažnija nacionalistička osjećanja, ako je suditi prema podršci koju su građani dali strankama Srba, Bošnjaka i Hrvata. Bošnjaci se sve snažnije zalažu za ukidanje RS. Najveći problem naroda BiH jeste strah, i čini se da političari svih stranaka na osnovu ovog prilično dobro upravljaju komuniciranjem u svoju korist. O ekonomiji, koja nije samoodrživa, govorilo se deklarativno dok se konkretni rezultati ne vide, pa je danas BiH najsiromašnija zemlja u regionu, s velikim stepenom korupcije. Na nacionalističku retoriku tokom izborne kampanje reagovali su i predstavnici međunarodne zajednice koja treba da promoviše stabilnost regiona, ali se čini da su njeni zadaci u posljednje vrijeme nejasni i gotovo bez rezultata na ovom polju. Privatne radio i TV stanice su se uglavnom ograničile na plaćeno političko oglašavanje, dok su se javni servisi opredijelili za debate, koje su sa dozom analitičkog pristupa inače dosadan izborni program učinile interesantnijim. Takođe, dozvoljeni limit za plaćeno oglašavanje povećan je sa tri na 30 minuta za javne RTV stanice, i sa pet na šezdeset minuta za privatne RTV stanice. Većina nevladinih organizacija saglasna je da su mediji profesionalno izvještavali u izbornoj kampanju i da su poštovali važeće propise koji su opet rezultat aktivnosti međunarodne zajednice, a manje aktelnih zakonodavnih i izvršnih organa u RS i BiH. Niko, međutim, ne pominje koliko su tome doprinijeli kontrolni mehanizmi i na kraju sankcije koje su još uvijek polazište kada je riječ o izbalansiranom izvještavanju. Govor mržnje, Kodeksa o emitovanju RTV programa, te članova koji tretiraju ponašanje medija u izbornoj kampanji Izbornog zakona BiH. TV je u periodu od šest dana 20 puta emitovala spot u kojem akteri izvode pjesmu posvećenu R. Karadžiću obučeni u bijele majice na kojima je jasno istaknut grb Srpske napredne stranke RS SNS RS , čiji je predsjednik i kandidat na lokalnim izborima 2008, direktor i vlasnik kažnjene televizije. Ovi kadrovi su upotpunjeni audio snimcima njegovih ranijih govora. To pokazuje da politički subjekti ipak potcjenjuju aktivnu ulogu građana BiH u odlučivanju o svojoj sudbini. Politički odnosi s javnošću nisu opšti odnosi s javnošću koji se izdvajaju od drugih vrsta samo po tome što ih primjenjuju politički subjekti, već je riječ o posebnim odnosima s javnošću u okviru kojih je moguće identifikovati različite strategije imajući u vidu utemeljenje političkog djelovanja i političkih odluka u realnim interesima onih prema kojima je to djelovanje svojim sadržajem, i u kombinaciji sa insertiranim audio snimkom govora, smatraju prijetećim i prenose jasan i neposredan rizik od podstjecanja etničke mržnje u Bosni i Hercegovini. Emitovanje ovakvih sadržaja bi u bilo kojem trenutku bilo sporno, ali se posebno naglašava i činjenica da je sporni sadržaj emitovan za vrijeme izborne kampanje sa očiglednim ciljem produbljivanja međunacionalnih podjela. Politički subjekti uopšte, pa i u RS, danas se nalaze u potpuno drugačijoj situaciji nego ranije i neophodno je kreirati sveobuhvatnu strategiju komuniciranja polazeći od potreba i želja recipijenata koje se realno mogu zadovoljiti. Kad su u pitanju sticanja novih znanja i vještina, trenutno se u svijetu na prvom mjestu po potražnji nalaze komunikacijske vještine, što je samo još jedna potvrda da je efikasna komunikacija bit vođenja i upravljanja. Politika u tom smislu nikako ne bi smjela da bude izuzetak, već primjer svim drugim djelatnostima. Literatura ASIPS i CCI: Analiza predizbornih poruka vodećih političkih subjekata u BiH za izbore 2006. Davis, Anthony: Public Relations, Adizes, Novi Sad, 2005. Slavujević, Zoran: Političko komuniciranje, politička propaganda, politički marketing, Grafocard, Beograd, 2009. Kurtić, Najil: Politički marketing, UPIM, Banjaluka, 2007. Sapunar, Marko: Teorijski aspekti novinarstva, ITG, Zagreb, 2001. Tomić, Zorica: Komunikologija, Čigoja štampa, Beograd, 2003. Danas se komunicira međunarodno, a engleski jezik je odavno postao lingua franca. Abstract: This paper considers the mutual relationship between media, language and education, and their significance in the contemporary information technology society. The time of autonomous communities having their own languages and laws has long since passed. Today people communicate at an international level, and English became the lingua franca a long time ago. Tradicionalni mediji uzeli su novu formu, a formu korice knjige zamijenio je lap top. Suština je ostala ista, ali je brzina preuzimanja informacija značajno uvećana putem mrežne, osnosno Internetske komunikacije. Autor je dalje pažnju usmjerio na vodeće ili etablirane medije u kojima je utemeljen rad profesionalnih novinara. Denis Mek Kvejl je najistaknutiji naučnik iz oblasti komunikacija. Razvio je Teoriju komunikacija i profesor emeritus je na Univerzitetu Amsterdam. Medijski i obrazovni sistem Kako su mediji dio kulturnog sistema3 oni kao kulturno dobro zadovoljavaju kulturne standarde. Uloga medija je transformisana novim tehnologijama i najvidljivija je forma stvaranja realnosti. Tržište i globalnost su osnovne odrednice medija, a za to su potrebni stručnjaci koji će moći da realizuju svoja znanja iz oblasti opšteg i medijskog menadžmenta i marketinga. Mediji se upravljaju prema tri osnovna modela kojima je dao nazive tržišni, povjerenički i zastupnički. Tržišni model market model ne postavlja medijima normativne zahtjeve koji bi imali veći značaj od zakona tržišta. Povjerenički model trustee model daje primat interesima publike i šire javnosti nad tržištem. Zastupnički model advocacy model odnosi se na medije koji zastupaju određene grupe, uvjerenja i ciljeve. Oni imaju jasnu normativnu agendu kojoj su podređene veze sa društvom. Ako se neki medij uklapa u ovo modeliranje, onda to podrazumijeva određene veze sa društvom i da su određeni oblici normativnog djelovanja legitimni. Tektonska pomjeranja načina života, pomiješana virtuelna i stvarna relanost, upotreba audio i video senzorske tehnike, učinila su da uz pomoć čudesice mobilnog telefona čovjek sa sobom nosi cijeli svijet i isto tako njemu bude dostupan. Povećana je popularnost upotrebe blogova u obrazovanju. Jedno 3 Drašković, M. Neki kulturolozi7 smatraju da se cjelokupna kultura ogleda u načinu učenja, odnosno, ne u tome šta se uči, nego kako se uči. Danas se insistira na obrazovanju u kome je nezaobilazan princip metodologija učenja, odnosno učiti kako se uči. Oni govore o međusobnoj zavisnosti profesionalnog i opšteg obrazovanja ili obrnuto. Ovim be se omogućilo brzo adaptiranje na složene tehničke transformacije koje zahtjevaju stalno usavršavanje. Neinventivni udžbenici su u skupu ključnih razloga koji doprinose učenikovoj inerciji. Takođe, oskudnost moderne nastavne opreme, odnosno savremenih kompjuterskih i video uređaja i nepoznavanje korišćenja baze podataka, ogromna je prepreka samom nastavniku da moderno komunicira i prenese znanje drugome. Isto tako kao što je naš poznati kulturolog zabrinut za činjenicu da školarci ne vole da idu u školu i da im je u njoj tjeskobno, na isti način razmišlja i naš lingvista Šipka koji nastoji da približavi udžbenike jezika potrebama učenika na zanimljiv, lak, pristupačan, duhovit i šaljiv način, kako bi porazgovarao o veoma ozbiljnoj i u ovom slučaju dosadnoj gramatici. A sve ovo traži veoma ozbiljan intelektulani napor onoga ko se upusti u ovaj angažman. Šipka i sam kaže da na svijetu nema stvari koje nijesu zanimljive. Sve što nas okružuje, ono što mi stvaramo i čime se svakodnevno u životu služimo, jezik kojim govorimo, pismo koje pišemo — sve je to tako šaroliko i zagonetno da ne može biti dosadno i nezanimljivo. Autor predlaže da se obrazovanje obogati vrijednostima igre. Ovo bi se moglo uporediti i sa novinama na polju medicine. U zatvorenim i nemodernim društvima telentovanost nije shvaćena. Antielitizam, kao ostatak ostataka stare škole, podriva progres i modernitet. Budućnost obrazovanja se ne može odvoiti od njegove prošlosti. Novi načini socijalizacije i individualizacije, kao aktivni vidovi traganja za identitetom, moraju računati i na diskontinuitet sa prošlošću. Zato je neophodno savladati otpore kreativnom mišljenju. Ekspanzija engleskog jezika O pitanjima fenomena engleskog jezika kao globalnog kao i društvenim i lingvističkim kontekstima pod kojima se on istorijski razvijao napisano je mnogo i na veoma zanimljiv način i kod Nikolas Ostlera14 u njegovoj knjizi enciklopedijskog karaktera o svjetskim lingvističkim istorijama, Empires of the Word. Ona je fascinirala mnoge lingviste među kojima i mene. Ostlerovo kapitalno djelo sa akcentom na sociolingvistiku i istoriju jezika predstavlja izobilje dokumentovanih priča o jezicima svijeta i njihovim različitostima, od inovacija u nauci, kulturi i diplomatiji od strane govornika sumerskog jezika i njihovih potomaka na Srednjem Istoku, do arapskog jezika danas. U analizi opisa jezika Ostler je koristio pristup jezičkog istraživanja koji naziva jezičkom dinamikom. Shodno autorovom razmatranju, ekonomska moć koja se veoma često navodi kao ključni razlog za širenje engleskog, bez obzira da li se to širenje odvijalo pod britanskim ili američkim patronatom ne djeluje ubjedljivo. Posmatrano iz perspektive Ostlerove istorije jezika, postoje jaki razlozi zbog kojih engleski jezik zaslužuje poseban položaj među svjetskim jezicima. Predsjednik je dobrotvorne fondacije koja podržava male zajednice širom svijeta da bolje upoznaju i više koriste svoje jezike. Procjenjuje se da broj ljudi koji engleski koriste radi lakšeg sporazumijevanja kao lingvu franku danas premašuje, najvjerovatnije u odnosu 3:1, ukupan broj ljudi kojima je engleski maternji jezik, tako da prestiž nekog jezika teško da može dostići neki viši nivo. Dejvid Kristal, stručnjak za savremene jezike svijeta u svojoj knjizi Engleski kao globalni jezik, English as a Global language, napravio je prikaz stanja engleskog jezika. Status globalnog jezika ne obezbjeđuje upotreba maternjeg jezika. Ovaj status se postiže kada jezik preuzmu druge zemlje u svijetu. Statistike18 pokazuju da Ľ svjetske populacije već tečno govori engleski oko 1,5 bilion ljudi i da ni jedan jezik ne može dostići ovaj rast, čak ni kineski koji je poznat 1,1 bilionu ljudi. Kristal kaže da to što je engleski globalan jezik ne dolazi od broja govornika, već od toga ko su ti govornici. On je akcentovao i faktore koji bi mogli da pogoršaju njegov sadašnji položaj, pri čemu ističe negativne reakcije iz inostranstva, promjene u raspodjeli i ravnoteži stanovništva i mogućnost cijepanja engleskog na brojne dijalekte. Po Ostlerovom tumačenju sadašnji status engleskog se temelji na stanovništvu, položaju i prestižu. U brojčanom smislu radi se o jeziku sa najvećim brojem govornika, jer ga govori Ľ svijeta. Po globalnoj rasprostranjenosti je takođe na prvom mjestu, jer je jezik sa posebnim statusom na svim kontinentima, a njegov visoki prestiž povezan je sa tehničkim inovacijama i popularnom kulturom. Liga je zamijenjena 1945. U hijerarhiji svjetskih jezika engleski zauzima vodeću poziciju, a postao je lingva franka u naukama prava, ekonomije, tehnike, medicine, menadžmenta, transporta, avio, drumskog i pomorskog saobraćaja, a čak neke međunarodne sportske organizacije rade samo na engleskom afrička hokej federacija, azijska atletska asocijacija. Kad se sagleda ovakva globalna jezička realnost, odnosno činjenično stanje koje govori da nam engleski postaje svima pomalo maternji22, onda su tu obrazovni sistem i obrazovna 17 Crystal, D. Standardi u trećem milenijumu su se visoko pomjerili. Stvarni svijet i onaj ponuđen s ekrana često su u koliziji. U tom procijepu leže razlozi budućih oblika poremećaja ponašanja. Mediji formiraju životni stil i načine razmišljanja, pa je na svim odgovornim čimbenicima djelovanje medija usmjeravati ka općem dobru adolescenata. Ključne riječi: mediji, adolescenti, odgoj, slobodno vrijeme. Abstract: A young population gladly spend their free time with the media. Dalmatian adolescents do not differ from their peers in developed countries. The real world and the one offered from the screen are often in collision. In that gap lies the reasons for future forms of behavioral disorders. The media formed a lifestyle and way of thinking. Theya should serve the common good of adolescents. Key words: media, adolescents, education, free time. Smisao slobodnog vremena nije u oslobađanju od aktivnosti, nesadržajnom i besciljnom lutanju, već u slobodi bavljenja nečim po osobnoj želji. To nije obveza raditi nešto şkorisnoş izvan radnoga mjesta. U današnje doba tehnološkog napretka, mediji kao novi vid kulture, jedan su od najčešćih oblika korištenja slobodnog vremena mladih. Slobodnom vremenu se raduje, u njemu se oslobađa prisile, bavi se aktivnostima koje nose užitak. Razvoj je, uz odmaranje i zabavljanje, jedna od najvažnijih funkcija slobodnog vremena. Neki su od razloga zbog kojega je taj pojam često opterećen negativnim konotacijama. Važno je otkriti ambivalentnu ulogu slobodnog vremena i medija. Trenucima dokolice osobito se raduje mlada populacija, jer nakon školskih obveza, slobodno vrijeme doživljavaju na osobit način. Tada je funkcija odmaranja i zabavljanja, posebno izražena. Upravo slobodan izbor, jest ona dimenzija koja povezuje slobodno vrijeme s interesima osobe. Vrlo je važno u trenucima dokolice otkriti kreativne potencijale osobe. Slobodne trenutke trebalo je ispuniti, a medijska politika, stavlja se u službu kreatora ljudske stvarnosti. Najvjerniji konzumenti medija su adolescenti, a medijski urednici. Mediji koji se bave adolescentskom problematikom imaju svoje pozitivne i negativne strane. Pozitivna je aktualizacija nekadašnjih tabu pitanja: seksualne teme, zanemarivanju i nasilju nad djecom. Problemi su i prije itekako postojali, ali se o njima malo pisalo i glasno govorilo. Negativna strana medijskog djelovanja u mnogo čemu je veća. U raskoraku između škole i slobodnog vremena ulijeće snažna uređivačka medijska propaganda. Knjiga, pisani medij uvjeravanja, gubi trku s moćnijim sredstvima: filmom, televizijom, časopisima, računalima. U službi tržišta, uz senzacionalistički pristup i reklamno manipuliranje, nudi, ali i na određuje kako bi trebali izgledati, kako se ponašati, s kime se družiti, što konzumirati i slično. Prijatelje, idole, ideale traži se u moralno upitnim likovima s estrade, modnih pozornica, sapunicama, nogometnim travnjacima. Svijet želja, snova, interesa želi se sada i odmah, ne ostavljajući ništa za sutra. Kriteriji koji se postavljaju od strane medijskih magnata, usmjereni su na poništavanje osobnosti i samostalnog kritičkog rasuđivanja. Unatoč brzom ritmu življenja i dostupnosti informacija, rješenja za sreću, ispunjenost i smisao, čine se još udaljenija. Posljedice toga su generacije mladih, frustriranih, labilnih, marginaliziranih i zatvorenih u svoj izmišljeni svijet. Prema budućnosti gledaju sa skepsom i depresijom, ispunjeni auto agresijom. Medijski ekrani mogu izravno utjecati na nasilno ponašanje, jer djeca oponašaju ono što vide. Što je mladima bliže nasilje u medijima, to su bliži krizi identiteta. Isprazni način življenja približava ih robovanju štetnim navikama, asocijalnom ponašanju i neodgovornosti, jer samo tako se može biti primijećen. Upitnik je sadržavao i set pitanja o medijima. Htjelo se doznati koliko vremena učenici posvećuju medijima. Od ukupnog broja anketiranih osnovaca je bilo 449 65,26% , a srednjoškolaca 239 34,74%. Među osnovcima bilo je 214 48% muških i 235 52% ženskih ispitanika. Rezultati su prikazani tabelarno i grafički. Rezultati istraživanja Kako će slobodno vrijeme biti strukturirano ovisit će o vremenu, spolu, dobi, sredini, osobnim željama i mogućnostima, materijalnim dosezima, obvezama. Načini na koji učenici ispunjavaju svoje slobodno vrijeme svrstano je u redove. Najmlađi anketirani uzrast učenici šestih razreda nakon druženja s vršnjacima 93 , najviše vremena provede u učenju, na treninzima 52 i uz medije 51. Učenici sedmih razreda svoje slobodno vrijeme najradije provode s vršnjacima 100 i medijima 67. Kod najstarijih osnovaca na prvome mjestu su druženja s vršnjacima 95 te korištenje medija 60. Ženska populacija češće se koristi medijima u odnosu na suprotni spol 94. Slobodno vrijeme za učenje koristi 15% osnovaca, te je intelektualni rad na 4. Osnovci provode u kafićima i kulturnim institucijama najmanje slobodnog vremena 4%. Učenice više nego učenici prakticiraju ispuniti slobodno vrijeme uz medijsko druženje. Vrijeme potrošeno u kućanstsvu je na 4. Za učenje se izdvoji samo 8% vremena, za treninge 7%, a za kulturu 7% vremena. Rasprava Slobodno vrijeme daje bezbroj prilika u kojima se zrcale mogućnosti za samoostvarenje potreba, interesa i stvaralačkog ponašanja. Američki školarac prosječno provede 27 sati tjedno gledajući televiziju. Dnevno provede više od 4 sata uz elektronske medije, a to je više vremena nego što ga troši na pojedinačne aktivnosti, izuzev spavanja 1. Pozitivan učinak je na rješavanje testova inteligencije 7 i usvajanje jezika 8. Dječja dokolica dominantno je impregnirana sadržajima masovne kulture. Pri tome je televizija najmoćniji medij za osnovce. Kakvo je to vrijeme provedeno uz medije? Gledatelji mr SNJEŽANA RAĐA : Mediji u slobodnom vremenu adolescenata 117 postaju ovisnici do te mjere da ona katkad ima hipnotičku moć. Takvo djelovanje profinjeni je način manipulacije ljudskim životom. Stoga se trajno mora djelovati na učeničku populaciju za korištenje medija u obrazovne svrhe. Djecu je potrebno sustavno odgajati za medije, pri čemu roditelji trebaju biti glavni čimbenici medijskog odgoja svojih potomaka, nedopustivši da njihovu ulogu preuzimaju mediji kao univerzalni roditelji širokog globalnog utjecaja. Unutar obiteljskog ozračja treba raspravljati o medijskim sadržajima, zajedno ih gledati i komentirati. Kroz obrazovne sadržaje u školi, učenike treba poučavati o životnim i moralnim vrijednostima. Zbog nedovoljne intelektualne zrelosti i manjka životnog iskustva, mladi nisi u stanju odabrati i demistificirati medijske sadržaje. Potrebno ih je upućivati u korištenje medija, a ne biti njihov sluga, rob, nekritični konzument. Stoga je odgovornost medija velika. Želeći se identificirati s nedostižnim medijskim ikonama, mladi često upadaju u krize. Treba im pomoći u pozitivnom ispunjavanju slobodnog vremena, kako pri tomu ne bi postali meta manipulacije. Slabo strukturirano slobodno vrijeme prediktor je ovisničkih navika. Glavna zadaća svakog adolescenta jest izgraditi svoju vlastitu osobnost, a moderna vremena nose sa sobom i mnogo samozvanih graditelja tuđe osobnosti. Literatura Roberts DF, Foehr UG, Rideout VJ. Menlo Park, Calif: Kaiser Family Foundation; 2005. Paik H, Comstock G. Krcmar M, Curtis S. Dennison BA, Erb TA, Jenkins PL. Christakis DA, Zimmerman FJ, DiGiuseppe DL, McCarty CA. Early television exposure and subsequent attentional problems in children. Linebarger DL, Walker D. Mladi uoči trećeg milenija, Institut za društvena istraživanja, Zagreb, 2002. Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim sadržajima, Medijska istraživanja br. U tako većem tržišnom svijetu potreba za prepoznavanjem je stvorila značajniji korporacijski identitet i imidž. Abstract: The world in which we live, in all possible spheres tends to globalization as a new social paradigm. Key words: Public Relation, image, company, corporate, identity, corporate identity, media, journalists. Prati društvene trendove i prilagođava im se. Bit odnosa sa javnostima će kod većine teoretičara i praktičara biti približno slično shvaćena. Međutim, praktično ili naučno objašnjenje ovog segmenta komunikološke nauke može biti obrađeno sa različitih polazišta. Da li definirati samo suštinu, pobrojati segmente koji čine odnose sa javnostima, objasniti zadatak ove djelatnosti, ili sve zajedno objediniti i zauzeti pola stranice teksta. Dalje obrazlaganje bi bila nova, opširnija, definicija o čemu će biti govora u nastavku ovog rada. Nastanak odnosa sa javnostima znači modernu društvenu organizaciju realnosti pod novokombiniranim strukturnim vezama koje stvaraju moderne modele komunikacije i interakcije. Public Relations nisu dakle samo moderan skup poznatih elemenata komunikacija uvjeravanja niti organski postavljen historijski unaprijed programiran proizvod razvoja ranijih formi komuniciranja među ljudima. Definiranje javnosti Da bi se definirala javnost, važno je odrediti na koji način ljudi sudjeluju ili na koji način su pogođeni situacijom za koju se razvija programska intervencija. Planeri programa mogu razraditi specifične i primjerene programske ciljeve i strategije ako znaju šta različiti ljudi znaju o nekoj temi ili situaciji, što o njoj misle i šta rade. Znati u koju kategoriju ili kategorije spada javnost bitna za organizaciju prvi je korak ka izgradnji uspješne PR strategije. Tradicionalnu javnost predstavljaju grupe sa kojima organizacija ima aktivnu, dugoročnu vezu. Tradicionalna javnost uključuje zaposlene, mas medije, ministarstva, potrošače, ulagače, multikulturalne zajednice, glasače. Netradicionalnu javnost predstavljaju grupe koje najčešće nisu uopće upoznate sa organizacijom. Bitno je znati da tradicionalna javnost jedne organizacije, drugoj može biti netradicionalna. Svjesna javnost je, kako i samo naziv kaže, svjesna konekcije, ali ni na koji način ne respondira. Aktivna javnost ne samo da prepoznaje konekciju, nego je i koristi za svoju vlastitu korist. Posrednička javnost je svaka grupa koja pomaže da se PR poruka proslijedi nekoj drugoj grupi. Primarna javnost ili javnost od velikog značaja je grupa koja direktno utiče na ciljeve organizacije. Sekundarna javnost je također značajna; organizacija treba razviti dobre odnose i sa sekundarnom javnošću iako je njen utjecaj na ciljeve organizacije minimalan. Javnosti mogu biti i interne ili eksterne u zavisnosti od toga nalaze li se unutar ili van organizacije. Zaposleni mogu biti i interna i primarna javnost, dok su investitori, mas mediji, mušterije eksterna javnost. No, neke od najboljih PR aktivnosti dešavaju se upravo onda kada se naizgled doima da se ništa nije desilo. A svi bi to trebali znati. Čak i znati gdje glasati, u koju se školu upisati ili u kojoj prodavnici kupovati veoma često su rezultat dobro izvedenih PR aktivnosti. Zbog toga je najbolje izbjegavati doslovno citiranje i praćenje definicije i više se koncentrirati na samu profesiju. U ovom modelu tačnost i istina nisu od velike važnosti Hunt, Grunig 1994 , b Model javnog informiranja ima za cilj diseminaciju objektivnih i tačnih informacija. Tradicionalni linearni četverodijelni model procesa odnosa s javnošću i danas je u upotrebi, s tim što je faktor linearnosti u njemu zamijenjen faktorom dinamike. One im pomažu da razviju efektnu i efikasnu strategiju koja bi zadovoljila potrebe klijenta, c Komuniciranje — faza realizacije u modelu procesa odnosa s javnošću. Ovdje praktikanti u nastojanju da ostvare PR ciljeve usmjeravaju poruke ciljnim javnostima. No, svi dobri planovi su fleksibilni, te je nekada potrebno prilagoditi, promijeniti ili poništiti prethodno planirane strategije. Dinamični model prikazan na slici 1. U stvarnosti evaluacija je potrebna i prisutna u svakom od četiri dijela PR procesa, a i nikada samo jedan dio procesa ne prethodi drugom. Slika 1: Dinamički model PR procesa I s p i t i v a nj e Ę Ë É Ě P l a n i r a nj e E v a l u a c i j a É Ě Č Ç Ę Ë K o m u n i k a c i j a U sferi odnosa s javnošću, bilo na lokalnom, regionalnom ili globalnom nivou djela uvijek govore više od riječi i djela su nerijetko poruka koja stiže do publike a. PR praksa tako postaje disciplina koja brine o reputaciji sa ciljem pridobivanja podrške i razumijevanja, te utjecaja na stavove i ponašanje. Po Dinamičkom modelu odnosa s javnošću, ispitivanje i evaluacija moraju biti prisutni tokom svake faze PR procesa. Tokom ispitivanja se prvo mora odrediti ono što želi da se sazna, da bi se potom mogle pronaći metode za prikupljanje informacija. Nakon kategorizacije javnosti bitne za uspjeh same organizacije, postoji nekoliko značajnih odrednica koje treba ustanoviti prije nego se sačini bilo kakav plan PR aktivnosti. Ne postoje dvije iste javnosti, ali informacije koje trebamo da saznamo o njima su vrlo slične. Da bi organizirali produktivnu vezu s javnošću, moramo znati odgovore na sljedećih sedam pitanja u vezi s ciljanom javnošću: Koliki je utjecaj te javnosti na ciljeve organizacije? Kakvu korist koja proizlazi iz veze sa organizacijom ima ta javnost? Ko su vođe javnog mnijenja te javnosti? Kakav je demografski profil članova te javnosti? Kakvo je mišljene javnosti o organizaciji? Kakav je i da li uopće postoji stav te javnosti o problemu s kojim se suočava organizacija? Ispitivanje javnosti pomaže boljoj formulaciji poruke i izboru medija kojim će poruka stići do javnosti. Ispitivanje problema i mogućnosti mora odgovoriti na dva kritička pitanja: Koji je problem u pitanju? Kakav je ulog organizacije u tom problemu, tj. Nekada je najbolje biti reaktivan i respondirati tek nakon nastanka problema koji utiče na njih, nekada je bolje biti proaktivan i kreirati situacije koje će izmijeniti budućnost organizacije, dok je nekada najbolje ne raditi apsolutno ništa. Evaluacija prema Baskinu, Aronoffu i Lattimoreu tri autora metodologije evakuacije iz 1997. Ukoliko se dobije nepredviđen feedback, kampanja još uvijek može biti modificirana; Procjena rezultata se vrši po završetku kampanje i zaključci ove procjene se koriste kao sugestije za promjene u budućnosti. PR praktičari na samom startu moraju utvrditi koje će biti mjere i vremenski rok evaluacije PR aktivnosti. Kraće rečeno, mora se na startu odrediti kako će se mjeriti uspjeh. Svi rezultati odnosa s javnošću su uvijek na neki način mjerljivi. Za ostvarenje PR ciljeva organizacije specijalisti prave planove koji spadaju u tri osnovne kategorije: Ad Hoc planovi su vrsta privremenih planova kao odgovor na određenu situaciju, b Dugoročni planovi egzistiraju tokom dužeg vremenskog perioda i imaju za cilj održavanje i poboljšanje odnosa s primarnim javnostima. Plan djelovanja odnosa s javnošću sadrži tri glavna elementa: cilj, podciljeve i taktike i to ovim redoslijedom. Slika 2: Konačni cilj, podciljevi i taktike KONAČNI CILJ Ë Č Ě podcilj 1 podcilj 2 podcilj 3 Č Č Č Č Č Č taktika taktika taktika taktika taktika taktika U PR planu konačni cilj određuje podciljeve koji onda diktiraju taktike. Cilj je generalizirana izjava o rezultatima koji se žele postići. Konačni cilj: povećati svijest američkih turista o prirodnim ljepotama Bosne. Podcilj 1: Povećati prisustvo promotivnog materijala o Bosni u New Yorku, Washingtonu, Los Angelesu i Chicagu do 1. Podcilj 3: Uspostaviti neprofitnu organizaciju kojoj će ići postotak novca koji američki turisti tokom posjete Bosni potroše, a koji će se koristiti za izgradnju dječije bolnice do 1. Taktike su treći dio planiranja u procesu odnosa s javnošću. Svaki podcilj može imati svoju listu taktika koje su neophodne za njegovo ostvarenje. Taktike su detaljne naredbe o tome kako doći do podcilja. Uspješne taktike odnosa s javnošću imaju nekoliko zajedničkih karakteristika: a Dio su pisanog i odobrenog PR plana koji je usko vezan za misiju i istinske vrijednosti organizacije; b Ciljaju na svaku javnost pojedinačno jer što odgovara jednoj javnosti može biti apsolutno neprikladno za drugu. Taktika 1: Plasiraj promotivne brošure u najfrekventnije trgovačke centre u ova četiri grada. Osigurati CD s autentičnom bosanskom muzikom u malo modernijem aranžmanu. Pripremiti postere, brošure i letke koji će se dijeliti posjetiocima štandova. Krajnji rok: Imati sve organizirano do 1. Budžet: 10 000 KM za štandove, prezentatore i promotivni materijal. Specijalni zahtjevi: Pronaći i kontaktirati respektabilne i poznatije Bosance koji žive u ovim gradovima, obavijestiti ih o promociji, pozvati i snabdjeti sa materijalom koji bi oni mogli proslijediti na svojim radnim mjestima. Ovako detaljno razrađivanje pojedinačnih taktika olakšava implementaciju i doprinosi produktivnosti, te omogućava lakšu pre i post evaluaciju. Svaki izazov za odnose s javnošću je drugačiji i zahtjeva posebne i ponekad jedinstvene taktike. Ovaj korak, bazirano na osnovnom modelu komunikacije, uključuje poruku i kanal, odnosno medij kojim će poruka stići do recipijenta. Ovo, naravno, nije konačna lista. Druga generacija mobilnih telefona može se koristiti za slanje kratkih SMS poruka i obavještavanja disperziranih uposlenika ili primarne javnosti. Kontinuiran napredak tehnologije će stvoriti još mnoge korisne medije za koje će PR praktikant morati izbalansirati planirani sadržaj i cilj komunikacije sa prikladnošću svakog pojedinačnog medija. Riječi često mogu zvučati isprazno, ali poduprte djelima dobivaju i snagu i dugovječnost. Specijalni događaji se prave zbog učesnika, ali i zbog posmatrača. Oni se mogu organizirati kao zabava za važne klijente, način privlačenja novih mušterija, motiviranje radnika ili generalno podizanje morala zaposlenih. Kontrolirani i nekontrolirani mediji. Evidentno je da kanali masovnih medija šalju riječi i slike recipijentima, no kako su urednici tih kanala i tzv. Tako masovni mediji u ovom obliku predstavljaju nekontrolirane medije za PR svrhe. Kontrolirani mediji se vrlo često koriste za specijalne događaje radi dodatnog isticanja glave poente. U PR kampanjama se najčešće kombinirano koriste kontrolirani i nekontrolirani mediji, jer prvi obezbjeđuju prijenos nemodificirane poruke do recipijenata, a drugi nude kredibilitet. No, iako neočekivane, tužna istina je da većina kriza nisu nepredvidive. Još tužnije je da se mnoge, ako ne i sve, mogu izbjeći. Planiranje za slučaj krize postalo je imperativ za velike i male organizacije u XXI stoljeću. Niko ne voli da zaviruje u ponor. Razlika između problema i krize je samo u obimu. Krize, s druge strane, su manje predvidive. Reagiranje na njih zahtjeva mnogo vremena i resursa, te dovodi do neželjenog skretanja pažnje javnosti na organizaciju. Neke krize naprave od organizacije žrtvu. U drugim slučajevima se ona može percipirati kao zločinac. Prije nego se pokuša djelovati potrebno je shvatiti dinamiku same krize. Iako samo nepredvidive, veoma često krize slijede predvidiv šablon. U ovoj fazi postoji mogućnost za prokativno djelovanje i kotroliranje događaja prije nego se dese. Tačka bez povratka je faza u kojoj je kriza postala neizbježna, te je jedino moguće biti reaktivan.



Nulla Osta - Poslije života
Unutar obiteljskog ozračja treba raspravljati o medijskim sadržajima, zajedno ih gledati i komentirati. Sve struke su podjednako zastupljene; nije dana prednost nijednoj struci. Sve navedeno potpomaže online medijima da svojim korisnicima omoguće bolje razumijevanje političkih pitanja3. Velika većina zamoljenih je ispunila upitnike. U tom trenutku je Nova TV objavila rezultate izlaznih anketa. Media in the digital age. Negativna strana medijskog djelovanja u mnogo čemu je veća.

[Kako zaraditi online kladjenjem|Smokva upoznavanje|Caterpillar cipele bih]






Oznake: To, bi, Svatko, trebao, znati, o, islamu, &, john, l, Esposito

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.