Marketing
Amerikanizacija: Work & Travel program i posao u Americi i na Zapadu - Pronađi pratnju
Što bi svatko trebao znati o islamu - John L. Esposito
Click here: Amerikanizacija: Work & Travel program i posao u Americi i na Zapadu
Ovo je citat iz knjige austrijskog univerzitetskog profesora, filozofa Konrada P. Nakon toga se, putem verbalnog komentara, objašnjava kako je došlo do nesreće. Upravo zbog toga novine pribjegavaju senzacijama, plitkosti za razum te izbjegavanju svake zahtjevnosti prema čitateljima, što za posljedicu ima otrcanost i brutalizaciju svega.
Aktuelni efekti obezbjeđivanja sve veće količine informacija, sve većem broju ljudi, postaju enormno korisni za društvo, ali ne i za čuvare intelektualnih kapija u generaciji u kojoj se ta promjena desila. Od novinarskih formi korištene su klasične forme vijest i izvještaj, koje su bile obogaćene fotografijama iz agencijskih izvora. Bijvoorbeeld IP-adres van uw computer is 77.
Medijski Dijalozi No 7 - Liga je zamijenjena 1945. U kriznim situacijama nije dovoljno medijima samo saopštavati informacije o događaju smjena lidera, neredi, optužbe za korupciju , već se mora pojačano komunicirati i objavljivati i dodatne sadržaje koji zanimaju javnost.
MEDIJSKI DIJALOZI časopis za istraživanje medija i društva Godina III Broj 7 Novembar 2010. Vašingtona 4, Podgorica Redakcija : Editorial Board Sanja Bauk Kotor , Mato Brautović Dubrovnik , Oleksandr Dorokhov Harkov Mimo Drašković Nikšić , Radislav Jovović Podgorica , Slobodan Lakić Podgorica , Stevo Nikić Kotor , Đorđe Obradović Dubrovnik , Željko Simić Beograd , Dubravka Valić Nedeljković Novi Sad , Nada Zgrabljić Rotar Zadar i Violeta Zubanov Novi Sad. BAUK Crna Gora : Od pre obilja informacija do društva ne znanja From The Informatin Over Load to the Society of Un Knowledge......................................... Drašković red , R. Kostić Prikazivač: mr MIMO DRAŠKOVIĆ.......................................................................................... U radu se, u drugom dijelu, definišu osnovne karakteristike diskursa. U trećem dijelu dat je kratak pregled dvije teorije korišćene u analizi — Van Dajkova teorija o shematskoj strukturi teksta makrostrukture i mikrostrukture i Ferklafov pristup u okviru kritičke analize diskursa. Četvrti dio rada pruža konkretne primjere kojima se ilustruju teorijske postavke iznešene u radu. Ključne riječi: analiza diskursa, makrostruktura, mikrostruktura, kritička analiza diskursa, diskurs medija, novinski članak, intertekstualna analiza Abstract: The purpose of this paper is to present linguistic instruments used in the analysis of print media discourse. The combination of the two approaches can provide clear guidelines in an objective analysis of news texts. The fourth part of the paper provides specific examples that illustrate theoretical claims given in the paper. Key words: discourse analysis, macrostructure, microstructure, critical discourse analysis, media discourse, news story, intertextual analysis 1. Uvod Poznato je da je jezik osnovno svojstvo čovjeka i da njime izražavamo sve svoje misli, osjećanja, saznjanja, prenosimo informacije, komuniciramo s drugima... Ni jedna oblast života ne može se zamisliti bez jezika. Istraživanja u nauci, na primjer, možemo objasniti i prenijeti isključivo putem jezika. Jezik se u lingvistici posmatra kao sistem, odnosno struktura koja počinje fonemom najmanjom distinktivnom jedinicom u jeziku. Riječ je osnovna jedinica jezika. Kombinovanjem riječi dobijamo veće jedinice — fraze sintagme , klauze i rečenice. Tradicionalna lingvistika bavila se uglavnom jezičkim jedinicama na nivou fonema, morfema, riječi, kao i kombinacijama riječi u fraze sintagme , klauze i rečenice. Poznato je da rečenice svoje puno značenje dobijaju teku u kontekstu, što je predmet pragmatike i analize diskursa. Pragmatika se bavi proučavanjem kontekstualizovanih rečenica, odnosno, ona kreće od rečenice ka tekstu. S druge strane, analiza diskursa kreće od teksta kao cjeline, posmatrajući koheziju i koherentnost teksta, njegovu organizaciju paragrafe ili druge smisaone cjeline , sve do nižih nivoa jezičke strukture, posebno rečenica, klauza, fraza i riječi , a u nekim aspektima govornog diskursa i fonologije intonacija kao bitan nosilac značenja. Međutim, stvari se teško mogu posmatrati isključivo iz formalnog ugla. U tom smislu, sociolingvistika predstavlja disciplinu koja u velikoj mjeri pomaže analizi diskursa u istraživačkim postupcima. U suštini, sve ovo, i još mnogo toga, čini kontekst u kome nastaje jezik. Kontekst je zato ključni pojam kojim objašnjavamo funkcionisanje jezika u upotrebi i od koga polazi analiza diskursa u svojim istraživanjima. Generalno gledano, diskurs podrazumijeva i pisani tekst i govor, jer kroz oba ova medija mi komuniciramo s nekim, bilo sa čitaocem ili sagovornikom. U tom smislu govorimo o govornom i pisanom diskursu. U radu ćemo ukratko i kroz nekoliko primjera naznačiti kako može da funkcioniše jezička anliza teksta i koji se sve aspekti uzimaju u obzir prilikom analize. Karakteristike govornog i pisanog diskursa Diskurs, bilo govorni ili pisani, ne predstavlja prosto nizanje rečenica. Na osnovu uvida u ove funkcionalne cjeline i njihove lingvističke eksponente, analiza disursa ispituje i kako čitalac ili korisnik teksta prepoznaje njegove djelove i njihovu međuzavisnost. Semiotika u tom smislu takođe ima puno dodirnih tačaka sa analizom diskursa. Ukoliko se krene od teksta kao cjeline, u analizi je moguće identifikovati signale koji čitaocu ili slušaocu omogućavaju da prepozna organizaciju diskursa. Hoey 1983: 33 smatra da je broj ovih signala ograničen, ali da je isto tako moguće iz ograničenog broja izvora izgraditi neograničen broj obrazaca. Jedan od najčešćih modela koji se koriste u analizi teksta jeste model problem — rješenje problem — solution. Tekst koji kao primjer daje McCarthy 1991: 30 na dobar način ilustruje odnose među segmentima teksta, koristeći ovaj model: a Most people like to take camera with them when they travel abroad. Prva rečenica u tekstu daje situaciju situation , dok se u drugoj iznosi problem problem koji komplikuje datu situaciju. Treća rečenica predstavlja rješenje response na iznešeni problem, a četvrta nudi pozitivnu evaluaciju evaluation odgovora. Ovaj uprošćeni primjer odražava obrazac problem — rješenje koji detaljno objašnjava Hoey 1983. Naravno, model problem — rješenje nije jedini koji se sreće u analizi pisanog diskursa. Ovdje možemo još pomenuti i obrasce ili modele kao što su pojava — razlog phenomenon — reason , instrument — postignuće instrument — achievement tvrdnja — kontratvrdnja claim — counterclaim , opšte — specifično general — specific ili razni narativni obrasci. Potrebno je naglasiti da tekstovi mogu sadržati i više od jednog obrasca koji mogu slijediti jedan za drugim ili biti ugrađeni jedan u drugi. Tako, recimo, obrazac problem — rješenje može u sebi sadržati obrazac opšte — specifično u okviru individualnih segmenata ili obrazac tvrdnja — kontratvrdnja prilikom evaluacije predloženog rješenja, o čemu govori Makarti 1991: 159. Ipak, svaki obrazac je karakterističan za određene vrste diskursa. Novinski tekstovi takođe imaju svoj specifičan model, o čemu će biti riječi u narednom dijelu. Diskurs novinskih članaka Van Dijk 1988a nudi okvir analize novinskih članaka. Njegovo osnovno polazište je da se jedan tekst može posmatrati sa nivoa mikrostrukture i makrostrukture. Mikrostruktura podrazumijeva čisto lingvistički aspekt, koji najčešće uključuje riječi, fraze, klauze i rečenice. Ovdje spadaju i kohezija teksta, koja se postiže eksplicitnim lingvističkim sredstvima, naročito gramatikom, kao i njegova koherentnost, koja se odnosi na funkcionalnu povezanost teksta. Makrostruktura u suštini odražava već pomenute funkcionalne cjeline teksta, dakle ono što je iznad nivoa rečenice. Pod brisanjem podrazumijevamo izbacivanje informacija iz teksta koje više nisu važne za ostatak teksta, kao što su neki nevažni detalji. Na primjer, odlazak na aerodrom, čekiranje, ulazak u avion, let, slijetanje itd. Brisanje, generalizacija i konstrukcija predstavljaju tri glavna makropravila koja svode informacije iz teksta na njegove teme. Ovo je posebno bitno kada iz novinskog teksta nastaje lid i naslov. Oni se javljaju u obliku prostih rečenica ili klauza. Ovi iskazi koriste se da označe činjenice. Može se reći da su makrostrukture organizovani skupovi iskaza, koji se mogu nazvati makroiskazi i da svaka tema teksta može da se predstavi kao jedan makroiskaz. Tekst se, međutim, najčešće sastoji od više takvih makroiskaza, koji predstavljaju gore pomenute funkcionalne cjeline. Svaki od ovih sedam djelova predstavlja određeneu funkcionalnu cjelinu, sastavljenu na osnovu teme ili namjere koja se njome prenosi. Zasnovan je na modelima Van Dajka, Alan Bell i Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje iz Londona. Van Dajk 1988a: 92—93 nudi nešto složeniju strukturu od naše. S druge strane, model Alana Bela, koji je novinar, je jednostavniji i u suštini je sličniji našem modelu, što se može reći i za model Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje. Svaki tekst sadrži naslov koji treba da odražava glavni događaj. Lid je u engleskim novinama prisutan u velikoj mjeri, osim kad su u pitanju kraći tekstovi. On je u tekstu uvijek jasno izdvojen, masnim slovima ili kurzivom. U njemu je sadržana glavna informacija koja čini predmet teksta, ali je u članku moguće naći i sporedne događaje. Ono što novinski tekst razlikuje od drugih vrsta naracije jeste činjenica da se informacije ne predstavljaju hronološki. Najnoviji događaj je istovremeno i glavni događaj, ali će već narednog dana on postati sporedan i ustupiti mjesto drugim činjenicama. Tako novinski tekst uvijek ostaje otvoren. Kategorija pozadina događaja pruža informacije o učesnicima u događaju, vremenu i mjestu odvijanja radnje i o tome kakva je inicijalna situacija. Rezultati radnje predstavlja dio koji sadrži objašnjenje zašto je događaj značajan, koje su posljedice tog događaja i na koji bi se način situacija mogla promijeniti usljed ovog događaja. Evaluacija označava dio članka gdje mišljenje novinara izbija u prvi plan. Kako novinar može da bude pristrasan, onda kroz ovaj dio cijela priča može dobiti drugačiji ugao gledanja i udaljiti se od objektivnog izvještavanja. Svi ovi djelove ne stoje uvijek jasno odijeljeni, odnosno na nivou pasusa. Nekada samo jedna rečenica predstavlja određeni dio makrostrukture. U drugim slučajevima, u istoj rečenici moguće je pronaći dva dijela makrostrukture. Najzad, naša anliza Lakić, 2010 pokazala je da jedan isti dio makrostrukture može biti tumačen na dva različita načina. Ovo se često dešava sa evaluacijom. Naime, da bi novinairi izbjegli direktno uplitanje u određeni događaj, oni evaluaciju mogu dati implicitno, kroz neki drugi dio makrostrukture, npr. Ilustraciju za ove tvrdnje vidjećemo kasnije u dijelu 4 — Analiza. Definisanjem struktura na makro nivou ne znači i završetak analize. Leksika i sintaksa tu zauzimaju vrlo bitno mjesto. Treba naglasiti da su mikro i makro nivo međuzavisni, s obzirom da svaka makrostruktura može imati specifične elemente na mikronivou. Gledajući tekst kao cjelinu, treba da damo i njegovo tumačenje, a da bi ono bilo objektivno, ne može se zasnivati na nekom subjektivnom mišljenju, već za određene tvrdnje treba da postoje dokazi. Ti dokazi upravo leže u rezultatima analize teksta na mikro i makro nivou. Tek tada je moguće dati pouzdano objašnjenje u vezi sa tim zašto je tekst napisan na određeni način. U ovom smislu potrebna nam je kritička analiza diskursa. Pored Van Dijka, najznačajni predstavnik ovog pravca je Fairclough 1996: 311—313 , koji smatra da se jezička analiza odvija kroz tri dimenzije, odnosno tri komunikativna događaja communicative event : a Tekst. Mediji igraju značajnu ulogu u vrijeme brzih i stalnih promjena u društvu. Analiza društvene prakse bavi se društvenim i kulturnim dešavanjima; na primjer, proučavanjem političkog konteksta diskurzivnih događaja, kao i time kako ideološki efekti utiču i doprinose društvenim promjenama. Ovaj okvir navodi analitičara da proučava ne samo tekstualnu formu, već i to kako se tekst koristi u odgovarajućem društvenom kontekstu, odnosno u odgovarajućoj diskursnoj zajednici. Nesumnjivo, tema vezana za diskurs medija o ratu treba da uzme u obzir ove aspekte, pri čemu ona mora da bude nužno multidisciplinarna, mada je analiza diskursa takva po samoj svojoj prirodi. Analiza U ovom dijelu navešćemo primjere već pomenutih teorijskih postavki, kako bismo ilustrovali kako one funkcionišu na primjeru novinskog teksta. Ovdje ćemo sve ilustrovati primjerima iz britanskih dnevnih listova o bombardovanju SR Jugoslavije od strane NATO alijanse 1999. Prvi primjer U ratu se mediji koriste i kao vojno sredstvo. Naime, u medijima se često plasiraju informacije o velikoj ubojnoj moći oružja koje se koristi protiv neprijatelja, što može da stvori osjećaj nesigurnosti ili nemoći kod druge strane. Ova rečenica očigledno uvodi glavni događaj. Međutim, čini se da je u njoj implicitno prisutna i evaluacija, na što nas upućuju elementi na mikro nivou. Dalje se pominju ciljevi u SRJ pogođeni na ovaj način. Poruka je da je NATO u vojnom smislu mnogo jači i da je zato i u mogućnosti da zakuca jugloslovensku odbranu. Interesantno je i to da u ovom članku jedini verbalni komentar dolazi od jugoslovenske strane. Radi se o izjavi jugoslovenskog generala da je NATO izvršio agresiju protiv Jugoslavije, dr IGOR LAKIĆ: Lingvistička analiza diskursa pisanih medija 13 ali da jugoslovenska vazdušna odbrana nije oštećena i da nastavlja da djeluje. Ovo je neuobiačjeno zato što su se u britanskim medijima teško mogle naći izjave predstavnika jugoslovenske strane, ne zato što su ti mediji bili zatvoreni za izjave, već zato što jugoslovenski zvaničnici nisu bili dostupni ili nisu uopšte davali izjave. Tome je doprinijela i odluka srpskih vlasti da protjeraju većinu stranih novinara iz Srbije, što se pokazalo kao velika greška. Drugi primjer U ratnom sukobu obično se pokušava krivica svaliti na drugu stranu a vlastite akcije opravdati na određeni način. Glagoli terorisati terrorise , uništiti obliterate , mučiti torture i ranjavati maim — svi u sebi nose najveći stepen onoga što izražavaju, a odnose se, naravno, na neprijateljsku stranu. U sljedećem pasusu slijede riječi generala Gatrija da će vojna kampanja biti ubrzana, proširena i pojačana glagoli step up, broaden, intensify. Interesantno je da se za određene aktivnosti i jedne i druge strane koriste više od jednog glagola, najčešće tri ili četiri. Cilj je vjerovatno da se što više pojača efekat onoga što obje strane preduzimaju u ovom sukobu. Jugoslovenska strane tvrdila je da ga je oborila vojska SRJ, a NATO da je pao zbog tehničke greške. Ovakav stav usmjeren je na umanjenje efekta gubitka u javnosti, a pojačan je i informacijom da je pilota spasao specijalni američki tim. Navedene riječi kao da u potpunosti skreću pažnju sa pada aviona na samu akciju spašavanja. To postaje u potpunosti jasno u daljem tekstu koji govori o obuci pilota i spasilačkih timova, čime se pad aviona potpuno potiskuje iz priče i sve se svodi na izuzetnu spremnost američkih pilota i vojnika da sprovode predviđene akcije. Na ovaj način, donekle je zadovoljena potreba da se javnost obavijesti o padu aviona glavni događaj. S druge strane, verbalni komentar, tj. U tom smislu, verbalni komentar ponovo ima dvostruku funkciju, odnosno služi i kao evaluacija. Na mikro nivou, cjelokupan stav još više dolazi do izražaja korišćenjem pridjevske fraze izuzetno ponosan tremendously proud i hrabri pojedinci courageous individuals , kojima se praktično omogućava da se gubitak predstavi gotovo kao pobjeda. Treći primjer Treba imati na umu da britanski mediji nisu uvijek podržavali NATO. U okviru pozadine događaja, novinari kažu da je pad američkog stelta bio pripisan mehaničkoj grešci i da je NATO odbijao da kaže da li su avioni oboreni. Uz to se, kao indirektni verbalni komentar, prenosi i njegova izjava da je Alijansa nemoćna da spriječi protjerivanje expulsion preostalih etničkih Albanaca. U daljem tekstu priča je usmjerena na mogućnost slanja kopnenih snaga, što se kao sporedni događaj provlači kroz veliki broj tekstova, ali što predstavlja i glavni događaj u velikom broju tekstova. Ovim dijelom, koji se može svrstati u evaluaciju, novinar postiže neutralnost u odnosu na obje strane u sukobu. Suština je u tome da novinar objektivno sagledava situaciju, ne optužujući pri tome ni jednu stranu. U ovom bombardovanju, prema tvrdnji medija, poginulo je 10 ljudi. Guardian je tekst o ovom događaju objavio 14. U prvom pasusu nalazimo kombinaciju glavnog događaja i verbalnog komentara. Upotrijebljena imenička fraza vjerovatno je samo eufemizam za ono što se zaista desilo. U daljem tekstu prenosi se da je Clark izrazio žaljenje regret zbog napada, i da je rekao kako je pilot prekasno shvatio da će voz biti pogođen. Nakon toga se, putem verbalnog komentara, objašnjava kako je došlo do nesreće. U svakom slučaju, NATO je priznao odgovornost za ovaj napad, što nije uvijek bio slučaj. U suštini, može se reći da je Guardian o ovom slučaju izvještavao objektivno, na što može da ukaže i češća primjena verbalnog komentara i odsustvo evaluacije. Interesantno je to da novinar u sljedećoj rečenici ovu frazu, stavljenu inače pod znake navoda, naziva njegovim opisom okolnosti his description of the circumstances , što može da znači i da se ne slaže sa upotrebom ovih riječi. Ovo nas upućuje na prisustvo evaluacije. Na ovaj zaključak navodi i dio u kome se jasno kaže da je to uradio avion Alijanse koji je dva puta pogodio voz i usmrtio devet ljudi. U ovoj rečenici možemo nazreti i indirektnu evaluaciju. ą He added: ąIt was one of the regrettable things that happen in a campaign like this. U ovom pasusu primjetna je kombinacija evaluacije i verbalnog komentara. U Klarkovoj izjavi ponovo se vidi upotreba glagola žaliti regret i pridjeva za žaljenje regrettable. Castle takođe tvrdi da je Alijansa svjesna da ovaj napad može da posluži Miloševiću kao sredstvo propagande, i da je zbog toga NATO odlučio da pokaže kako Alijansa ne skriva informacije o napadu. Ovo je takođe evaluacija. Stav novinara postaje mnogo stroži u sljedećoj rečenici u kojoj kaže da i dalje izostaje odgovor na pitanje zašto je željeznički most napadnut i drugi put kada je prisustvo voza već bilo očigledno. U sljedećem pasusu Castle navodi riječi jednog komandanta vazdušnih snaga verbalni komentar da je pilot imao naređenje da napadne most dva puta i da su možda neke druge stvari u kabini odvukle pažnju pilota od ekrana. Međutim, reklo bi se da novinar nije zadovoljan ovim opravdanjem. Na samom kraju teksta on se ponovo vraća na ovo pitanje, prenoseći da NATO ne želi da otkrije identitet pilota, zemlju iz koje dolazi ili tip aviona. Zatim se dodaje da je Clark branio odluku pilota da napadne most po drugi put, rekavši da je pilot pokušao da uradi svoj posao i sruši most. Očigledno je da novinar implicitno osuđuje ovakva opravdanja, što se kao zaključak nameće iz samog konteksta, mada se on eksplicitno ne izjašnjava o tome. Ovome u prilog idu i primjeri evaluacije koje smo naveli, kao i jedna pozadina događaja. Podrazumijeva se da za sada NATO nije bio uspješan u tome. Zaključak Navedeni primjeri ukazuju na ranije iznešenu tvrdnju da postoji jasna povezanost između korišćeniih elemenata na mikro planu i makrostruktura. Tako, na primjer, na evaluaciju ukazuju određene riječi kojima se jasno upućuje poruka za ili protiv. Pored toga, elementi makrostrukture se ne mogu jasno razdvojiti. Ono što je bilo očigledno u britanskim medijima jeste da se ne može identifikovati jasna politička orijentacija lista. Naime, izvještavanju su ton davali sami novinari. Činjenica da je svaki tekst potpisan od strane novinara govori o tome da je stav novinara stavljen u prvi plan. To podvrđuju i situacije kada su se u jednom istom listu, čak na istoj strani, mogla pročitati dva teksta o istom događaju, pri čemu dva novinara imaju potpuno drugačije stavove. Rat, kao što je poznato, prvo počinje u medijima, a tek se zatim prenosi na bojno polje. Isto tako, savremeni rat se dobija ili gubi i putem medija. Istraživanje je pokazalo da novinari koji izvještavaju sa lica mjesta uvijek saosjećaju sa žrtvama na tom području. To je potvrđeno i prilikom izvještavanja o izbjeglicama sa Kosova koji su 1999. NATO je sve svoje akcije pravdao upravo zaštitom izbjeglica, a novinari su, svojim prisustvom na terenu, samo mogli da mu pomognu u tome. S druge strane, protjerivanjem starnih novinara, srpske vlasti su unaprijed bile osuđene da izgube medijiski rat. Međutim, takvih novinara je bilo premalo da bi mogli da utiču na promjenu mišljenja u javnosti na zapadu o dešavanjima u Jugoslaviji. Ispostavilo se da je ovo bila velika greška srpskih vlasti. Mediji danas kreiraju način našeg života i razmišljanja. Stoga nema razloga da na isti način ne utiču i na ishode ratova. Jedan američki senator izjavio je još 1917. U današnje vrijeme ovo bi se moglo prenijeti na sve oblasti života, a ne samo na rat. Literatura Allen, T and Seaton, J. Lingvističke analize, Podgorica: Institut za strane jezike, 85 — 96. Ključne riječi: novi mediji, komuniciranje, internet, etika, deontologija, medijska kultura. Uvod Temelje etike poziva u zapadnoj kulturi zabilježio je Aristotel u Nikomahovoj etici pozivajući se na osnove liječničke etike do kojih je došao proučavanjem učenja Hipokratova učitelja Demokrita. Budući da su antički filozofi čovjeka promatrali kao psihofizičko jedinstvo, bolest su shvaćali kao neravnotežu između tijela i duše. Slijedom toga, Aristotel postavlja u Nikomahovoj etici dvanaest temeljnih vrlina koje moraju biti osnovom svakoga psihofizičkog djelovanja čovjeka. U protivnome, svi oni koji nisu polagali etiku novinarstva, bili bi od nje oslobođeni i u radu jer ne bi mogli primjenjivati ono što nisu učili ili za što nikad nisu čuli. Neovisno o završenome stupnju obrazovanja, etika novinarstva obvezuje sve osobe koje se njim bave zato što njihovi medijski prilozi moraju biti etični. Ovaj logičan zaključak nije lako ostvariti u praksi upravo zbog otvorenosti novinarstva kao profesije. Netko tko se profesionalno bavi novinarstvom ne mora biti član novinarskih udruga pa ga samim tim ne obvezuju ni njihovi etički kodeksi. Upravo zbog toga treba ustrajati na stavu da novinarski prilozi moraju biti u skladu s etičkim načelima struke, i da osnovna etička pravila moraju imati sva glasila, uz postojeće etičke kodekse udruga novinara na različitim razinama. Nije sramota biti samouk pa i novinari koji nemaju visoko obrazovanje, ili nisu stručno obrazovani, etička načela mogu naučiti. Sramota je biti neuk, a moći učiti, a kad je o novinarima riječ, onda neukost nije samo sramotna, nego i opasna, zbog masovne dostupnosti njihovih uradaka. Od početaka masovne industrijske proizvodnje novina i njihove prodaje kao tržišnoga proizvoda s ciljem ostvarenja dobiti, sve su više izraženi prijepori između zarade i etike. Zasnivanje etike novinarstva Thephraste Renaudot osnovao je 1631. U predgovoru prvoga godišnjega zbornika objavljenih brojeva tjednika napisao je kako je njegov list koristan zato što sprječava širenje mnogih lažnih glasina koje često služe kao iskra za potpaljivanje negativnih kretanje i nesloge u državi. Od čitatelja je ujedno zatražio ispriku zbog mogućih tiskarskih pogrešaka i sličnih propusta koji mogu nastati zbog brzine slaganja i tiska. Renaudot je posebno naglasio da brzinu neće podrediti potrazi za istinom i da, kad je o istini riječ, u tome nikome neće popustiti Cornu, 1999: 18. Cornu Daniel 1999: 20 pregled nastanka etike novinarstva poslije Renaudota smješta u devetnaesto stoljeće u kojemu je novinarstvo steklo status profesije. Zauzvrat su nudili da će sami, slobodnom voljom, pristati na poštovanje vlastitih pravila kojima je cilj istinito i pošteno novinarstvo. Da bi posao mogli uspješno obavljati, tražili su slobodan pristup izvorima informacija Cornu, 1999: 20. Saborske novine bile su prvi stranački list u Hrvatskoj. U prvome broju 3. Saborske novine izlazile su samo do 29. Osnivači su nastavili izdavati umjesto Saborskih novina dva nova lista: Slavenski jug i Prijatelj puka. Ista su načela više nego suvremena i danas, a bit će i u budućnosti. Otprilike u isto vrijeme osnivani su prvi savjeti za novinstvo, zaduženi za reguliranje profesionalne prakse. U Europi su prednjačile skandinavske zemlje. Švedski novinari osnovali su sud časti već 1916. Finski su ih slijedili sa sudom časti 1919. Osnovni principi iz 1938. Neki su opsežni, neki kratki, ali u pravilu sadrže četrnaest navedenih načela Francuskoga udruženja novinara, najdugovječnijega novinarskoga etičkoga kodeksa. Upravo to promišljanje vremena pomaknulo je smjer života. Tehnološka dostignuća dovela su ljudski rod u duhovno neusporedivu situaciju s prethodnim razdobljima koja prema Jaspersu obiluje u isto vrijeme i mogućnostima i opasnostima. Bez visoko moralnog odnosa prema drugim ljudima i prirodi, tehnološki razvijena civilizacija može postati najbjednijim razdobljem čovjeka. Karl Jaspers novine naziva duhovnim opstankom našeg vremena i uspoređuje ih sa sviješću koja se ozbiljuje u masama. Dok su u svojim počecima služile tek priopćavanju vijesti, sad one vladaju. U vrijeme kad je Jaspers objavio Duhovnu situaciju vremena, 1931. Ali, njegove postavke kasniji razvitak medija samo dodatno utvrđuje i pojačava. Ali, da bi mediji stvarali pozitivno ozračje, njima mora vladati čovjekoljublje. Isto tako, poštovanje prema novinarima će rasti ako oni budu sposobni na savršeno jednostavnu jeziku istinito predočavati što se zbiva. Dotaknuo se Jaspers i mračne strane novinarstva i opasnosti koja trajno postoji. Napominje da je općepoznato kako u novinarstvu nije moguće ostati duhovno pristojnim. Da bi uspjela prodaja novina, mora biti zadovoljen instinkt milijuna. Upravo zbog toga novine pribjegavaju senzacijama, plitkosti za razum te izbjegavanju svake zahtjevnosti prema čitateljima, što za posljedicu ima otrcanost i brutalizaciju svega. Ono mora dopuštati da mu se određuju i sadržaji i nazori. Samo kad bi neka sila nad opstankom i sama bila nošena idejom, kad bi se u svom biću novinar mogao suglasiti s takvom silom, tada bi on bio na putu do svoje istine. Do danas su se uistinu potvrdile Jaspersove postavke. Čak i više od toga. Ne samo da ljudi ne mogu živjeti bez medijskih poruka, nego sve više njih želi odašiljati medijske poruke. Široka dostupnost novih medija koji omogućuju višesmjerno komuniciranje bez vremenskoga odmaka zadovoljila bi potrebe ljudi za informiranošću i informiranjem zainteresiranih onim što sami smatraju važnim. Bilo bi to blizu idealnoga kad bi svi sudionici komunikacijskoga procesa bili moralni i željeli objavljivati samo provjerene i istinite objave, uobličene onako kako znaju i koliko su sposobni. Ali, među masama onih kojima je tehnologija omogućila da postanu i izvor i pošiljatelj i primatelj poruke, veliki broj uopće ne zanima jesu li poruke koje šalju istinite, a podaci provjereni. Najgore od svega je što mnogi namjerno šalju neistinite poruke, objavljuju lažne podatke, šire izmišljotine, vrijeđaju i kleveću pojedince i skupine od lokalnih do globalnih razmjera, skriveni iza lažnih imena. Opća religijska etička načela uključuju i etičnost komuniciranja u svetim knjigama i uputama utemeljitelja, osnivača ili proroka. On to tumači stavom da je svaki pristup primjeren čovjeku ujedno prihvatljiv i s kršćanskoga gledišta. Da bi svatko mogao sudjelovati u razgovoru društva i oblikovanju javnog mnijenja, prema Mataušiću, potrebna je opća sloboda komunikacije, mnogo neovisnih izvora informacija, slobodan pristup tim izvorima, te neometano suprotstavljanje mišljenja. Razmatrajući etiku društvenoga priopćavanja, Mataušić Ibid. Mataušić zaključuje da pojedinac, kojega uvijek veže etička obveza, mora poznavati strukture i obveze organizacije u kojoj su odlučuje i za koju je su odgovoran, da bi mogao odmjeriti svoju osobnu odgovornost koju snosi sam ili zajedno s drugima. Zadnje desetljeće dvadesetoga stoljeća, u kojemu se internet naglo proširio, potaklo je i Crkvu da se pozabavi tim novim medijem pa je 2002. Papinsko vijeće za društvena obavijesna sredstva objavilo dokumente Etika na internetu i Crkva i internet. Katolička crkva medijsku kulturu prihvaća kao stvarnost današnjeg čovjeka, a mediji i njoj mogu pomoći u širenju vlastitih poruka. Kad je riječ o internetu, Crkva Hrvatska biskupska konferencija, Ibid. Uočava se da virtualni prostor otvara široko polje još nejasnih granica, višestrukih mogućnosti i povezanosti proizvodnje, pohrane, komunikacije i simulacije. Jednako tako, Crkva uočava da virtualni prostor nije tek sredstvo, već je i novo okružje u kojemu pojmovi prostora i vremena dobivaju nova značenja, uključujući i prijelaz od masovnih k vrlo personaliziranim medijima. Dubravka Valić Nedeljković 2004: 34 istražila je 2004. Mediji za otvoreno društvo Medijska pedagogija unutar znanosti o komuniciranju nema siguran položaj. Jedan od njezinih zagovornika, Thomas A. Kaže da medijska pedagogija još uvijek nije postavila novu teoriju koja bi preokrenula stare, niti je opovrgnula neku od postojećih teorija. Komunikacijski sustav ne postoji izvan društva pa Bauer 2007: 69 i pitanje etike medija promatra kao etiku društva i obratno — etiku društva promatra kao etiku komuniciranja. Bauer pitanje etike postavlja kao središnje pitanje suvremenoga društva, ne kao ono filozofskog ili moralnog luksuza, ne kao ono koje se može postaviti poslije, nego kao pitanje koje se prvo postavlja. Upravo zbog toga Bauer društvo promatra kao etičku vrijednost, kao predodžbu koju treba zamišljati i za kojom treba težiti u interesu što boljeg moralnog stanja. I, na kraju, društvo shvaća kao veličinu etike, jednako kao i uvjet njezina ozbiljenja — komunikaciju. Sociologija masovnoga komuniciranja proučava društveni kontekst medija i značajke promjena koje mediji unose u društveni život, a cilj joj nisu sami mediji nego spoznaja o društvu u kojemu djeluju mediji. Masovni mediji su prijenosom poruka omogućili nastanak masovne kulture koja standardizira kulturne proizvode i približava ih širokom ukusu potrošača. Koković joj suprotstavlja medijsku kulturu zato što ona destandardizira i prikazuje postojeće raznolikosti, ne predstavlja neki izdvojeni dio, nego sami kulturni okoliš globalnih razmjera. Ostaje dvojba koliko je masovna kultura uopće kultura, ili ona predstavlja tek pojam koji uključuje potrošnju duhovnih dobara za masovnu uporabu. Posljedica je otuđenost kulture koja se može shvatiti kao otuđenost suvremenoga društva. Društveno odgovorno poslovanje kao sveukupni okvir nije dovoljno bez etičkog djelovanja pojedinaca unutar tvrtke. I jedna i druga etika predstavljaju naglašeni ukupno obvezujući moral. Novo izdanje knjige Media Ethics iz 2008. Proučavanje pojedinih primjera kršenja etike novinarstva nužno je kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih slučajeva. Brojnost tih primjera u različitim državama i vremenima svjedoči da razvitak medija i povećanje broja medijskih priloga ujedno umnožava i količinu neetičnih objava. Etički kodeks Hrvatskoga novinarskog društva prihvatila su glasila, zabranjeno je i prikriveno oglašavanje, ali kako se to provodi u praksi Petra Bulić, koja je provela istraživanje u Hrvatskoj, nije uspjela saznati zbog nedostatka suradnje medijskih kuća koje nisu dostavile podatke. U Mađarskoj neka glasila imaju etičke kodekse, ali mnogo ih i nema, niti ih obvezuje neki na nacionalnoj razini. U Makedoniji samo nakladnik WAZ ima pravila o odvojenosti nakladnika i uredništva a ostala glasila ni to. Ni u Crnoj Gori, Srbiji, niti u Moldaviji nije bilo etičkoga kodeksa. U Rumunjskoj dvije udruge koje predstavljaju vlasnike imale su etičke kodekse koji se primjenjuju samo na novinare. Udruga slovenskih novinara ima vlastiti etički kodeks, propisano je i da oglasi moraju biti jasno označeni i odvojeni od informativnoga sadržaja te zabranjeno prikriveno oglašavanje. U razvijenim demokratskim zemljama etičke kodekse imaju i novinarske udruge i medijske kuće. Ali, to ne znači da se njihove odredbe ne krše. Bertrand ističe da različite kategorije javnosti izražavaju veliko nezadovoljstvo zabavom koju im mediji nude, a u nezavisnost novinara vjeruje samo trećina Francuza. No, po njegovu su sudu, mediji bolji nego ikad prije zato što je prije stotinjak godina u njima bilo znatno manje otkrivenih afera i znatno više pristranoga izvješćivanja. Poslije ove ocjene Bertrand zaključuje da njihovo poboljšanje nije samo poželjna promjena, nego je sudbonosno za budućnost čovječanstva. Proučavajući upravo stanje medija u razvijenim demokracijama, Bertrand Ibid. Bertrand zaključuje da posvuda na industrijaliziranom Zapadu prevladavaju odavno slobodni privatni mediji, a usluge koje pružaju svejedno su često jako loše. I prepuštanje tržištu i strogo pravno reguliranje medijske djelatnosti i utjecaja na medijske sadržaje nosi svoje opasnosti pa bi, od najboljih odlika i jednoga i drugoga, trebalo naći novo, dopunsko rješenje. Novinari su sve obrazovaniji i sve su brojniji oni među njima koji žele veći društveni ugled, i pojedinačni i kao pripadnici profesije. No, Bertrand upozorava da je deontologiju opasno precjenjivati, kao i podcjenjivati. Najveću opasnost i prijetnju slobodi vidi u monopolima na komunikacijskim kanalima pa će njih uvijek trebati zakonski regulirati da bi se svim glasilima pružila prigoda za rad i da bi se zauzdala prirodna sklonost tvrtki za zanemarivanjem javnoga interesa u korist stjecanja veće dobiti. Ali, ona je spora. Stevo Nikić se poziva na istraživanja koja je proveo Poynter Institute i zaključuje da novi mediji pate od manjka kredibiliteta kad se usporede s tradicionalnim. Nužnost revolucije umjesto evolucije Svjetski poznati teoretičari također pribjegavaju utemeljenju etike novih medija iz opće etike kao osnove i etike klasičnog novinarstva za koju smatraju da ju je moguće u potpunosti ili s manjim prilagodbama primjenjivati i u novim medijima. Tako Cecilia Friend i Jane B. Ta se tvrdnja ne može pobiti kad se radi isključivo o novinarstvu kao dijelu novih medija. Premda općeprihvaćena, ta evolucija ne samo da nije logična, nego je nije moguće dokazati istraživanjem karakteristika novih medija čiju bit predstavlja višesmjerno asimetrično komuniciranje koje se u tradicionalnim medijskim modelima i ne spominje nego se razmatraju varijacije od jednosmjernog informiranja do dvosmjernog simetričnog komuniciranja koje u praksi nikad nije dokazano niti može biti ostvareno u masovnim medijima. Uz virtualne ličnosti nastale u glavama stvarnih osoba, dr ĐORĐE OBRADOVIĆ: Nemogućnost utemeljenja etike novih medija iz etike novinarstva 29 komunikatori na internetu su i botovi, kompjutorski programi koji šalju poruke ili se javljaju u raspravama o određenim temama, a da drugi sudionici ne znaju da komuniciraju s računalnim programom, a ne čovjekom. Botovi se više koriste u propagandne svrhe i nuđenje proizvoda i usluga, ali su zastupljeni i u političkim i drugim mrežnim raspravama. Drugi smjer se javlja čim se recipijenti uključe u raspravu i odgovaraju komunikatoru na njegov medijski prilog vlastitim stavovima, mišljenjem ili opažanjima. Treći smjer se stvara čim se pojedini recipijenti, koji se tad pojavljuju u ulozi komunikatora, počnu obraćati drugim recipijentima i podržavati ili se suprotstavljati njihovim javno iznesenim gledištima. Peti smjer se javlja kad u medijskom prilogu postoje određene ključne riječi koje su uključene u algoritme botova pa ih oni prepoznaju kao komandu za reagiranje. Sedmi smjer se javlja kad neki od recipijenata odgovara na poruku botu. Što je tema medijskog priloga privlačnija višem krugu ljudi, veći je broj smjerova i veći je broj sudionika u javnoj, internetskoj raspravi. U pravilu je znatno veći broj onih koji su otvorili neki medijski prilog od onih koji su na njega reagirali. Treći dokaz asimetričnosti ogleda se u različitom pristupu korisnika koji otvore određeni medijski prilog neki se zadrže na njemu samo nekoliko sekunda i pročitaju naslovnu cjelinu, drugi letimično pregledaju i sadržaj, treći ga detaljno prouče, četvrti se žele upoznati s pozadinom pa otvaraju poveznice do sličnih tema itd. Četvrti dokaz asimetričnosti predstavljaju reklamne i druge poruke koje nemaju nikakve veze s temom medijskog priloga, ni s korisničkim objavama, ali ih korisnici i botovi postavljaju među ostale objave. Samim tim to su samo objave, a ne komentari, iako ih mnogi portali nazivaju upravo tako. Nisu ni iz sedamnaestog stoljeća, kao što tvrde oni teoretičari koji početkom etike medija smatraju pojavu tjednika Gazette de France 1631. Upravo pojava pismene kulture mnogostruko je ubrzala razvoj ljudskog društva i postala temeljem opće kulture pa i njezine sastavnice medijske kulture. Thomas: Mediji za otvoreno društvo, ICEJ, Zagreb, 2007. Cornu, Daniel: Etika informisanja, Clio, Beograd, 1999. Hrvatska biskupska konferencija: Crkva i mediji, Glas Koncila, Zagreb, 2006. Jaspers, Karl: Duhovna situacija vremena, Matica hrvatska, Zagreb, 1998. Koković, Dragan: Društvo i medijski izazovi, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2007. Malović, Stjepan, Ricchiardi, Sherry i Vilović, Gordana: Etika novinarstva, 2. Mataušić, Mirko: Etika društvenog priopćavanja, Etika Ivan Čehok, Ivan Koprek, Stjepan Baloban i dr. Nikić, Stevo: Etika i internet, Fakultet za pomorstvo, Kotor, 2007. Patterson, Philip i Wilkins, Lee: Media Ethics, 6. Usavršavaju se do perfekcije načela i tehnike propagandnog djelovanja, a izjednačavanje pojmova birač i potrošač utiče na simbiozu politike i ekonomije koja tako prati trend saradnje : vlasti — kapitala — medija. Brojna su sredstva propagandnog djelovanja koja su se razvijala uporedo sa razvojem tehnologije i naučnih dostignuća. Ključne riječi: Masovni mediji, politička propaganda, medijska scena, nezavisni mediji, neuromarketing, izborna kampanja. Abstract: For the mass, propaganda needs to be simple, categorical and direct. Means of propaganda acting are numerous, and they have been developed parallel with technology development and scientific achievements. The global trend of increasing importance of mass media no exception in the Balkans, so that the fate of the media was a kind of reflection of the war consequences. Key words: The MassMmedia, Political Propaganda, Media Scene, Independent Media, Neuromarketing, the Election Campaign. Propagandnu poruku, subjekt propagande upućuje objektu propagande putem nekog od sredstava komunikacija odnosno medija. Medijem se označava svako sredstvo komunikacije koje obezbjeđuje širenje poruka ili informacija. Da bi mogla da utiče na primaoce, poruka prvo mora da im bude dostupna da bi bila primljena. Tačnije, mora se voditi računa o tome kada i kako je najbolje poslati poruku da bi ona bila primljena. Poruka mora takođe biti privlačna da na sebe privuče pažnju, da bi bila djelotvorna. Ako se radi o štampanom materijalu, poruka će biti znatno privlačnija ako je štampana na većem plakatu, u više jarkih boja. Velika slova teksta i i neobični zvukovi, simboli u porukama kako materijalni tako i apstraktni znaci, označavaju ili podsjećaju na izvjesne pojave i vrijednosti. Tako se za zaštitni znak naroda, političkih i vjerskih pokreta uzima neki simbol. Kao zanimljiv primjer korišćenja narodnih pjesama u propagandi, neka posluži akcija koja je 1916. Pod uticajem industrijalizacije i urbanizacije razorene su tradicionalne forme društvene organizacije. To je rezultiralo poretkom u kome su atomizirani pojedninci odsječeni od tradicionalnih veza i izolovani od izvora društvene podrške, prepušteni manipulaciji od strane moćnih elita koji kontrolišu medije. Propagator je tada zamolio guslara Perunovića da otpjeva nešto što bi postaklo naše iseljenike. Guslar je tada odabrao pjevanje odlomka iz Gorskog vijenca. Uporedio je Srbiju sa Radunom koga su u njegovoj kući napali 200 haračlija, poturica ljutih Arnauta. Iz kuće se branio Radun, dok mu je žena Ljubica punila puške. Ostojić, Propaganda, 1941, str. Globalni trend porasta značaja masmedija nije zaobišao ni prostor Balkana, tako da je sudbina medija bila je svojevrsni odraz rata i njegovih posledica. Uopšte, preko medija ljudi dolaze do saznanja o različitim opasnostima, a masovni mediji kreiraju dramatična scenarija. Tako bi se moglo zaključiti da sam strah može biti i određeno djelotvorno sredstvo za održavanje reda u društvu, jer nijedno osjećanje ne čini ljude manje sklonim da krše zakon od straha i da strah čini, na određen način ljude sklonim da žive u miru jedni sa drugima. Mediji se koriste kao sredstvo kontrole stvarajući neophodnu iluziju, često i u zabavnoj formi, koja je u interesu određene politike. Međutim, nije reč o očiglednoj laži. Te laži je svjestan samo jedan od subjekata komuniciranja — onaj koji je emituje, ali ne i primalac poruke. Zadatak propagande koju su sprovodile strane u sukobu je bio da mobilizuje i zaplaši, da glorifikuje i demonizuje. Nerazvijenost medijskog prostora samo jedan dnevni list i državna televizija imali su neosporan uticaj i na političke procese i na sam pluralizam. Jer, dostupnost i kontrola nad i tako malim brojem medijskih sredstava imala je ipak presudan značaj za politički život republike. şPobjedaş izlazi u Titogradu, odnosno Podgorici. Prosječan dnevni tiraž şPobjedeş 1982. Politički sukob u vrhu vlasti 1997. Procvat broja medija u Crnoj Gori zabilježen je tokom 1997. Nastao je veliki pritisak na vlast u Crnoj Gori i ona je, u želji da obezbijedi podršku svojoj politici, snažno tada podržala razvoj privatnih medija. Bio je to medij koji je, osim pomoći iz inostranstva, uspio obezbijediti i domaće izvore prihoda. U to doba su se i neki mediji iz Srbije registrovali u Podgorici »Dnevni telegraf« i »Danas«. Na drugoj strani S. Osim »Dana« zvanični Beograd je, kroz finansijsku podršku tadašnje Savezne vlade pomogao i osnivanje radio stanice »Radio D«, »TV YU Info« i nekih drugih glasila koja su uglavnom bili eksponenti Miloševićeve politike u Crnoj Gori. Ta politička borba značajno je doprinijela razvoju broja medija na crnogorskoj sceni. Sredanović, Javnost i mediji u Crnoj Gori, Obod, Cetinje, 2007. Grupa autora, Medijska spoticanja u vremenu tranzicije, Media plan institut, Sarajevo, 2005, str. Nesumnjivo je da su mediji predstavljali odlično polje za razne vrste manipulativnog djelovanja u cilju propagiranja željenih ideja i stavova. Još u prvim godinama višestranačja monopol nad medijskim prostorom koji je vladajuća DPS zadržala od SK CG, predstavljao je jedan od fundamentalnih tema sporenja između vlasti i opozicije. Ta tema je bila veoma aktuelna i često eksploatisana u crnogorskom parlamentu. Tako je poslanik Liberalnog saveza R. Demokratske partije socijalista je, kao što je već ukazano, instrument u funkciji politike vlasti i njenih političkih ciljeva. Međutim, prestavnici crnogorske vlasti su uporno tvrdili da se državni mediji ne nalaze pod njihovom kontrolom, da su objektivni i dostupni za sve. U redovnoj kolumni ponedjeljkom jedan od prvaka vladajuće partije S. Ili objavljeno je da je S. Perović sa devet hiljada Crnogoraca krenuo na Knin u odbrani Hrvatske što je za posledicu imalo satanizaciju i S. Novine kao i politika nastoje da im se vjeruje. U raspravi o javnim glasilima koja je vođena u crnogorskom parlamentu, tadašnji ministar informacija u Vladi Crne Gore M. Sam podatak da je decenijama u crnogorskom društvu egzistirao samo jedan dnevni list, u koji je veliki dio građana a priori vjerovao, mogla bi se donekle objasniti činjenica u njegovu peruazivnu ubjeđivačku snagu10. Prije nekoliko mjeseci čak je prkosila Srbiji prihvatanjem glavnih preporuka lorda Karingtona o budućnosti bivše Jugoslavije i kao nagradu, EZ je krajem marta ukinula sankcije protiv Crne Gore. U međuvremenu ona je postala dio nove jugoslovenske federacije SRJ i sada je zajedno sa Srbijom meta mnogo oštrijih sankcija. To objašnjava zašto predsjednik Bulatović sada preispituje odnose sa Srbijom. Početak žurnalistike u Crnoj Gori je 23. Datum izlaska prve crnogorske novine izuzetno je značajan za razvoj javnosti u Crnoj Gori i od tada se može govoriti o kontinuitetu novinarstva i medijske javnosti u Crnoj Gori. Za crnogorsku žurnalistiku poseban značaj ima list şCrnogoracş, koji je nakon zabrane rasturanja na susjednim teritorijama Austrije i Turske 1893. Sredanović, Javnost i mediji u Crnoj Gori, Obod, Cetinje, 2007. Zanimljiva je dakle bila i tendencija stvaranja tzv. Apostrofirana je korupcija u sudstvu, bankarskoom sektoru, veze vladajuće političke elite i kriminala. Posebna pažnja je posvećenja nastanku i finansiranju tzv. Očigledno je to bio trend ne samo u Crnoj Gori već i u okruženju, jer se shvatala moć i efekat televizije. Tokom i nakon političkog rascjepa 1997. U političkom sukobu nakon rascjepa 1997. Miloševića nastojala da kao što je ranije istaknuto, osnivanjem medija u Crnoj Gori, na izvjestan način parira medijskom monopolu crnogorske vlasti, koja je u negativnom kontekstu preko svojih medija nastojala da diskredituje svaki takav pokušaj. Sve se to izvodi uz muzičku pratnju Simfonijskog orkestra Radio televizije Crne Gore, dok brojni glumci jugoslovenskog teatra evociraju dramatične momente iz nacionalne istorije. Scenografiju i atmosferu tokom stranačkih izbornih kampanja često su upotpunjavali i vatrometi, čime se upečatljivo djelovalo na sva čula prisutnih, a sve u cilju pripreme terena za persuazivno djelovanje. Na kongresu Socijalističke partije Srbije, održanom u Beogradu 2. Na njemu su se smenjivale dvije vrste slika. Najpre su to bile uveličane slike TV prenosa onoga što se događalo u kongresnoj sali. U tom slučaju video ekran je funkcionisao kao džinovsko ogledalo. Čolović, Politika simbola, B92, Beograd, 1997. SDP CG koristila se u izbornoj kampanji 2009. Protivnici smatraju da je namijenjen manipulaciji i nadzoru misli birača, odnosno potrošača, pošto se bazira i prati reakcije čovjeka na podsvjesnom nivou. Kao propagandno sredstvo za ovu namjenu, od strane SDP, korišćen je TV spot, radio džingl i politički poster. Sa druge strane, Liberalni savez Crne Gore je postao prepoznatljiv po zastavi na kojoj je dominirao krst koji je podsjećao na zastavu sa bitke na Vučijem dolu, što je trebalo da asocira na vitešku i junačku prošlost Crne Gore. Čitaoci i potencijalni glasači su barem na tako štur način mogli da se upoznaju sa stavovima političkih partija koje su nastojale da ovim vidom političkog marketinga pošalju što više poruka. Tokom naredne decenije i opozicione partije SNP, Pokret za promjene, Srpska lista, Nova, počele su aktivnije koristiti bilborde kao oblik promocije i slanja političke poruke. Telefon se kao sredstvo propagiranja političkih sadržaja i persuazivnog djelovanja na mr RADENKO ŠĆEKIĆ : Masovni mediji kao sredstva političke propagande u Crnoj Gori 43 potencijalne birače rijetko koristio, uz izuzetak Pokreta za promjene koji je ga je upotrebljavao tokom predsjedničke kampanje svoga kandidata N. Razlog male upotrebe telefona kao markentiškog sredstva može ležati u činjenici da je biračima to ipak bilo strano i novo ali i da je upotreba fiksne telefonije naglo počela gubiti primat u odnosu na tri operatera mobilne telefonije u Crnoj Gori. U kombinaciji muzike i govora kroz spotove se nastojala simbolizovati politička ideja, ključna za date izbore. Propagandne poruke su plasirane u formi simplifikacije. Takođe i slogan ąąGodine počinju januaromąą, imao je cilj da podsjeti na januar 1989. Đukanović je na ovom mediju bio prisutan 29. Vujačić do 14 162 sekunde N. Iako je prijem priređen u čast košarkaša, na fotografiji je u prvom planu rukovodstvo opštine, dok se košarkaši nalaze u pozadini. Sa ovim primjerom korenspodira i sledeći: TV CG je 27. Ovi podaci jasno pokazuju nekoliko bitnih činjenica. Za ovaj limitirani iznos se u udarnom TV terminu moglo zakupiti maksimalno oko 923 sekunde, odnosno samo 15 minuta. Dakle, političke partije su u izbornoj utakmici bile limitirane kako visinom novčanog iznosa za kampanju tako i vremenom za promociju. Procjenjivalo se da je DPS za održavanje brojnih promocija po crnogorskim gradovima utrošio za ovdašnje prilike fantastičnih tri miliona maraka. Takođe su, prvenstveno od strane partija na vlasti, široko korišćeni tzv. I TV sučeljavanja, debate i dueli postaju neizostavan dio političkog života. Naročito dolaze do izražaja tokom prelomnih izbora 1997. Đukanovića, premijera Vujanovića i ministra M. Mugoše, ali je dva puta data slika u kojoj se oni prikazuju u krupnom planu. Orlović Slaviša, Političke partije i moć, Čigoja, Beograd, 2002, Ostojić Petar, Propaganda, Biblioteka ratnika, GP şProsvetaş AD, Beograd, 1940. S druge strane, korisnici od online medija očekuju bolje i interaktivnije informacije. Iz svega toga proizlazi inovativni pristup online medija prilikom izvještavanja i prezentacije sadržaja. Međutim, uslijed inovativnog pristupa događaju se i etički problemi. Ključne riječi: online mediji, Hrvatska, predsjednički izbori 2010, izvještavanje, online novinarstvo. Abstract: Online media devoted considerable attention to the elections because they represent a very important milestone for democracy and citizens. On the other hand, users of online media are expecting better and more interactive information. From this follows an innovative approach to online media in reporting and presentation of content. Because of this, election coverage is the ideal time to review work practices in the online media. The study analyzed is the standardized reporting Croatian online media still based on traditional journalistic forms. Croatian online media reporting process to fully customize the electoral process, ignoring the possibilities that it offers them: they do not use the blog as an ideal tool for reporting on the impact events and neglecting the interaction with customers, while considerable effort has been made to visually display the results of polls and elections with charts, graphs and diagrams. Keywords: Online Media, Croatia, the presidential elections 2010, reporting, online journalism. Uvod Zbog svoje važnosti u društvu i temelja za postojanje demokracije1, mediji posvećuju značajnu pažnju izborima. Sve navedeno potpomaže online medijima da svojim korisnicima omoguće bolje razumijevanje političkih pitanja3. S druge strane, korisnici online medija uloženi trud i nagrađuju. Ne treba zaboraviti da su očekivanja korisnika sve veća i veća. To također utječe na način izvještavanja i prezentacije sadržaja kod online medija. Iz primjera predsjedničkih izbora 20046. Britaniji8, vidimo kako online novinarstvo ima neograničene mogućnosti u izvještavanju i prezentaciji sadržaja. Nadalje, posebna se pažnja posvećuje multimedijalnom izvješćivanju. Na primjer, pobjednički govor američkog predsjednika Baraka Obama koji je objavio New Yorke Times je, osim video snimke, sadržavao i dinamički i interaktivni transkript koji je bilo moguće pretraživati po ključnim riječima9. Ako se nešto radi standardizirano, odnosno rutinirano, tada je mogućnost 1 Mitchelstein. Between tradition and change. Discourse About the 2007 Scottish Elections on a National Newspaper Web Site. Finally Informing the Electorate? How the Internet Got People Thinking about Presidential Politics in 2004. Online Journalism Ethics: Traditions and Transitions. Media in the digital age. Columbia university press, 2008. The Contributions of Net News to Cyber Democracy: Civic Affordance of Major Metropolitan Newspaper Sites. Lawreance Erlbaum Associate, 2006. UK general election 2010 — online journalism is ordinary. Online Journalism Ethics: Traditions and Transitions. Metodologija Za potrebe rada korištena je etnografska metoda promatranja prakse rada i sadržaja koji su hrvatskih online medija Index. Drugi krug predsjedničkih izbora odabran je jer se radilo o samo dva kandidata, pa je bilo moguće više se posvetiti praksi rada nego što bi to bio slučaj sa 14 kandidata, koliko ih je bilo u prvom krugu izbora. Analizirano je izvješćivanje na dan održavanja izbora, za vrijeme trajanja predizborne šutnje sve do objavljivanja potpunih neslužbenih rezultata u 24 sata. Praksa izvješćivanja tijekom održavanja izbora Glavnina izvješćivanja objavljivana je na početnim stranicama naslovnicama online medija. Većina analiziranih online medija Jutarnji. Međutim, takva praksa kod online medija dnevnik. Izvješćivanje je u potpunosti bilo prilagođeno izbornom procesu. Fotografije s napisima objavljene su na naslovnicama i poddomenama. Pored toga, pojedini mediji su imali najave najnovijih sadržaja vezanih za izbore na vrhu početne stranice, jer su naslovnice ostale rezervirane za udarnije izvještaje. Slijedeće značajnije izvještavanje uslijedilo je oko 16 sati, nakon druge konferencije za novinare Državnog izbornog povjerenstva, kad su online mediji objavili novu seriju napisa. Izvješćivanje nakon prestanka izborne šutnje Udarni trenutak je bilo 19 sati, kad je prestala izborna šutnja. U tom trenutku je Nova TV objavila rezultate izlaznih anketa. Pojedini mediji su grafikone smjestili na početne stranice, a neki na specijalizirane poddomene. U to vrijeme prikazani su i izvještaji koji su sadržavali izjave javnih osoba i drugih političara, te stranih medija. Nakon objave potpunih neslužbenih rezultata Državnog izbornog povjerenstva u 24 sata, većina je medija prikazala grafikone s tim podacima po županijama. Po objavi potpunih neslužbenih rezultata, uslijedili su govori novoizabranog predsjednika i kandidata koji je izgubio izbore. Mediji su zatim prenijeli izjave premijerke Jadranke Kosor i tada još aktualnog predsjednika Stjepana Mesića, te drugih javnih osoba. Korištene novinarske forme Brzina je jedan od glavnih kriterija koji diktiraju upotrebu online novinarskih formi prilikom izvješćivanja s udarnih događaja kao što je izborni dan. Također, zbog prirode događaja, svi mediji su koristili i infografike na prvom mjestu grafikone kako bi prikazali rezultate izlaznih anketa i privremene izborne rezultate. Međutim, izostala je upotreba bloga11 kao novinarske forme koja omogućava pisanje u kratkom roku na najjednostavniji način. Ta forma, zbog kronološke organizacije, osigurava da se prvo vide posljednji najnoviji sadržaji, ali i olakšava integraciju multimedije bez posebnih zahvata programera i dizajnera. U slučaju parlamentarnih izbora u Velikoj Britaniji 2010. Interakcija s korisnicima Iz američkih i britanskih primjera vidimo da online mediji, kako bi ostvarili interakciju, pozivaju korisnike da kreiraju sadržaj, te im omogućuju da iskažu svoje mišljenje i osjećaje. Mediji tako pozivaju korisnike da šalju sadržaj jer sami nisu u mogućnosti pokriti sve aspekte priče, dok su, s druge strane, suvremeni korisnici opremeljni mobitelima i drugim alatima koji im omogućuju da na licu mjesta događaja pišu tekst, snimaju fotografije i video snimke, te provode druge slične aktivnosti. Na žalost, takva je praksa izostala kod hrvatskih online medija prilikom praćenja predsjedničkih izbora. Standardizirani oblik interakcije s korisnicima, koju su nudili svi analizirani online mediji, bila je komentiranje napisa i drugih sadržaja. Zaključak 11 Više o blogu i njegovoj primjeni u novinarstvu: Harmida, A. UK general election 2010 — online journalism is ordinary. Od novinarskih formi korištene su klasične forme vijest i izvještaj, koje su bile obogaćene fotografijama iz agencijskih izvora. Inovacija koju su prihvatili svi online mediji bila je upotreba infografika, odnosno grafikona, na kojima su prikazivani rezultati izlaznih anketa i privremenih rezultata izbora. Video sadržaji su izostali, osim video prijenosa uživo. Interakcija s korisnicima svedena je na komentare i chat. Iako je blog idealan način za izvještavanje o udarnim događajima, ovakav način rada nije primjenjivan kod hrvatskih online medija. Open University Press, 2006. UK general election 2010 — online journalism is ordinary. Lawreance Erlbaum Associate, 2006. Finally Informing the Electorate? How the Internet Got People Thinking about Presidential Politics in 2004. Online Journalism Ethics: Traditions and Transitions. The politics of Internet communication. Between tradition and change. Journalism and new media. Columbia university press, 2001. Media in the digital age. Columbia university press, 2008. Discourse About the 2007 Scottish Elections on a National Newspaper Web Site. U ovom radu se govori o regulaciji medija u Crnoj Gori, kao jednom od ključnih pitanja iz oblasti ljudskih prava. Ključne riječi: Regulacija medija, novinarske slobode, ljudska prava, AVM usluge. This paper deals with the regulation of media in Montenegro, as one of the key issues in the field of human rights. Key words: Regulation of the Media, Journalistic Freedom, Human Rights, AVM Services. Uvod Govor o novinarskim slobodama je govor o istoriji društvenog razvoja jedne zajednice, to je govor o tradiciji, civilizaciji i vrijednosnim postavkama jednog društva. Uostalom, novinarske slobode u krajnjem samo su refleks svih ostalih sloboda jednog društva. U uzročno — posljedičnim relacijama ove slobode međusobno se dopunjavaju , uslovljavaju i dijalektički ostvaruju. No, kao i svaka sloboda tako i medijska ne može stati u jedan vremenski okvir. Upravo, zato što se radi o živom društvenom organizmu, i zato što se radi o materiji ljudskih prava, uvijek je iznova potrebno aktuelizovati ovaj format i to kao suštinsko pitanje demokratskih postavki društva. Aktuelizacija, prirodno podrazumijeva lice i naličje novinarskih sloboda. Pitanje novinarske slobode kao nužne mjere etičkog esnafskog kodeksa te promatranje slobode kao samoregulatornog principa u ostvarivanju demokratske svrhovitosti ovog zanata. Kultura balansa između slobode izražavanja kao prava i slobode kao obaveze i odgovornosti u krajnjem jeste test javnog interesa medijskih poslenika. Naime, taj dijalog je kontinuirano demokratsko komuniciranje tj. Politički kriterijumi tretiraju fundamentalna pitanja iz oblasti slobode izražavanja kao i implementaciju određenih standarda koji se odnose na medije. Prihvatanjem Povelje o slobodi medija, usvojene na regionalnom stolu Pakta stabilnosti za Jugoistočnu Evropu 8. U zajedničkoj inicijativi Savjeta Evrope i Evropske agencije za rekonstrukciju i razvoj Strazbur, 14. Takođe, potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Crne Gore i Evropske unije naša država obavezala se da svoje medijsko zakonodavstvo uskladi s pravnim tekovinama Evropske unije, a način i dinamiku ostvarivanja ove obaveze Vlada je definisala Nacionalnim programom integracija u Evropsku uniju. Na državnim organima je da obezbijede takav zakonski okvir koji će trajno osigurati slobodu medija. Razvijanje medijskog pluralizma jasno je i dosljedno opredjeljenje. U Crnoj Gori se implementira medijska legislativa koja je zasnovana na slobodi izražavanja, prikupljanja, širenja, objavljivanja i primanja informacija, zaštite čovjekove ličnosti i dostojanstva, što garantuje pravo za nesmetan rad medija. Proces sveobuhvatne transformacije medijskog sistema podrazumijeva i preuzete obaveze i potpuno usvajanje i implementaciju standarda sadržanih u međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. Zakonska regulacija medija u Crnoj Gori Saglasno medijskim zakonima, usaglašenim sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti, medijsku scenu u Crnoj Gori karakterišu slobodno osnivanje i rad medija što doprinosi medijskoj raznovrsnosti i pluralizmu — podjednako u štampanim i elektronskim medijima. Ostvarivanje prava u oblasti informisanja garantovano je Ustavom Crne Gore Sl. Svako ima pravo na slobodu izražavanja govorom, Pravo na slobodu izražavanja može se ograničiti samo pravom drugog na dostojanstvo, ugled i čast i ako se ugroževa javni moral ili bezbjednost Crne Gore čl. Crna Gora jemči slobodu štampe i drugih vidova obavještavanja, kao i pravo da se, bez odobrenja, osnivaju novine i druga sredstva javnog informisanja, uz upis kod nadležnog organa. Odredbom člana 1 ovog zakona propisano je da ovaj zakon treba tumačiti i primjenjivati u skladu sa principima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda uz korišćenje prakse precedentnog prava Evropskog suda za ljudska prava, da su mediji slobodni, kao i da je zabranjena cenzura. Ovim zakonom se garantuje pravo na osnivanje i nesmetan rad medija zasnovano na: slobodi izražavanja mišljenja, slobodi istraživanja, prikupljanja, širenja, objavljivanja i prikupljanja informacija, slobodnom pristupu svim izvorima informacija, zaštiti čovjekove ličnosti i dostojanstva i slobodnom protoku informacija. Takođe je zagarantovano ravnopravno učešće u informisanju i domaćim i stranim pravnim i fizičkim licima. Donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije o prekograničnoj televiziji, Crna Gora je prihvatila takav pravni okvir kojim se širi polje slobode izražavanja saglasno članu 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Zakon o elektronskim medijima reguliše prava i obaveze učesnika na planu proizvodnje i pružanja AVM usluga. Ovaj organ shodno zakonu ima adekvatna i proporcionalna ovlašćenja koja im omogućavaju da obezbijede pristup mrežama i servisima, odrede standarde i podstiču kvalitet i obezbijede tehnološki savremenu industriju. Vlada i nacionalni parlament su usvajanjem ovog zakona tj. Model regulacije nedvosmisleno treba da na adekvatan način obezbijedi ravnotežu između , s jedne strane slobode i pluralizma medija, tj. Cilj medijskog zakonodavstva reformisanog 2002, a inoviranog 2008. Jasni, transparentni i ravnopravni uslovi za ulazak na medijsko tržište jesu aksiom od koga se pošlo pri svakom dizajniranju medijskog zakonodavstva. Kada je riječ o elektronskim medijima pitanje regulacije je predmet posebne pažnje. Podsjećam na član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama koju je Crna Gora prihvatila i na čiju se primjenu obavezala. Ovim članom jasno se daje pravo državama da propišu sistem licenciranja za emitere radio i tv programa. U Crnoj Gori pristup i korišćenje koje elektronskim medijima obezbjeđuje pravo na slobodu izražavanja Zakonom o elektronskim medijima reguliše nezavisno tijelo AEM pod jasno utvrđenim procedurama i principima. Napomenuću da se tu radi o čitavom nizu programskih kvota koje će emiteri morati da ispune npr. Zaključak Naravno, složićemo se da medijska politika, tj. Medijska politika i regulativa su vrlo osjetljive oblasti jer tu dolazi do ukrštanja mnogih interesa koji se mogu i sukobiti. To su interesi medijske industrije, političara, građana i svih drugih aktera. Svakako da bez demokratske medijske političke kulture ne može biti ni medija od povjerenja a ni povjerenja u medije. U tom kontekstu vrlo je važno razdvajanje istine od neistine, činjenica od propagande i osjećanja od argumenata. Naravno još je posla i na državi i na medijima i na medijskim udruženjima kako bi u punom kapacitetu zaživjeli svi instrumenti i institucije, koji formiraju slobodu i nezavisnost medija. U tom kontekstu nezavisni regulatorni organi treba da uspostave kontinuirani javni dijalog u cilju obezbjeđivanja procedure ulaganja i rješavanja žalbi i mogućnosti samoregulacije. Literatura Zakon o medijima şSl. 7;>65=K >A=>2=K5 ?>4E>4K : ?@8>1@5B5=8N 7=0=89 8 B5E=>;>38O< M;5:B@>==>3> >1CG5=8O. ;NG52K5 A;>20: 3;>10;L=K5 8=D>@<0F8>==K5 @5AC@AK, M;5:B@>==0O ?>445@6:0 >1@07>20=8O. Abstract: The electronic information resources in terms of their use in education has been considered. The main types of electronic resources are described. Key words: Global Information Resources, Electronic Support of Education. 0AA<0B@820O A>2@5<5==K5 M;5:B@>==K5 A@54AB20 >1CG5=8O, A;54C5B ?>4G5@:=CBL, GB> >=8 =5 A2>4OBAO B>;L:> : M;5:B@>==K< CG51=8:0<, >1CG0NI8< ?@>3@0<<0<, B@5=065@0< 8;8 ?@>3@0<<0< B5AB8@>20=8O. ;O 8A?>;L7>20=8O 8E 2 >1@07>20B5;L=>< ?@>F5AA5 >?@545;ONI8< O2;O5BAO A>45@60B5;L=>5 8 <5B>48G5A:>5 :0G5AB2> B0:8E @5AC@A>2. !;54C5B >A>1> 2K45;8BL 8=AB@C<5=B0;L=K5 ?@>3@0<
Nulla Osta - Poslije života
Unutar obiteljskog ozračja treba raspravljati o medijskim sadržajima, zajedno ih gledati i komentirati. Sve struke su podjednako zastupljene; nije dana prednost nijednoj struci. Sve navedeno potpomaže online medijima da svojim korisnicima omoguće bolje razumijevanje političkih pitanja3. Velika većina zamoljenih je ispunila upitnike. U tom trenutku je Nova TV objavila rezultate izlaznih anketa. Media in the digital age. Negativna strana medijskog djelovanja u mnogo čemu je veća.
[Kako zaraditi online kladjenjem|Smokva upoznavanje|Caterpillar cipele bih]
Post je objavljen 20.12.2018. u 05:39 sati.