dok doručkujem sve je lijepo i cvijeće i bilje doručak slastan nimalo masan kruh svijež nije gnjilež đem od breskve a i od smokve svjež zrak dan je, nije mrak pravi trenutak moj mali kutak osjećam se lijepo baš lijepo tako dobro da ignoriram znak: pazi otrov! ne spominjem kvasac u koj se umotao skakavac niti kavu u kojoj imam neku čudnu stvar plavu zašto pričat o žoharima rasutim po mojim stvarima ili o mirisu gnjileži koji me kruži ma lijepo mi je! ovaj se dan sam po sebi usavršio jedino me smeta to što mi je netko po kruhu svršio