po asfaltu surfam
vjetar u kosi
znoj u očima

lagano kruzam kroz park
neke trikove uspjevam
neke ne

krvavi lakat
ma i leđa su isto krvava
jer kako sam pao sa kvotera
skotrljao sam se na leđa
znam da sam zasrao pjesmu
ali morao sam vam to objasnit

tup tup tup
glupi loop
san hod jed
samojed
djed samojed
sav blijed
jer smrt ga
u oči gleda

Na nekom malom djelu
nekog stranog otoka
sjediti ću u hladu
i biti pripitomljena mačka

Radi radi
i ne kradi
ne vadi
se iz govana lažima

Pazi
i ne gazi
idi po stazi
pogleda uperenog u nebo

Sve odjebi
uzmi sebi
ne radi na bebi
bit će vremena i za to

Jer nakon rada—stol

U sandolini po moru
polako polako
veslam u zoru
veslam u Monaco

Ni znoj ni bol
nisu mi strani
dobro dođe vol
kad smo radom zatrpani

Zamislite
na livadi zelenoj
onakvoj kakvom je uvijek sanjamo
rastu bakrene šarene žice
nebom mobiteli lete kao ptice.
Televizije u harmoniji plešu ples
sa jelenima od željeza
mrki robot vuk ih ganja
noću nule i jedinice sanja.
Nedaleko, bistra rječica
plastične ribe skaču iz vode
silikonski medvjed neumorno ih grabi
CD crvenkapice kotrlja se babi.
Zvuka vjetra kroz granje
nikada nije ni bilo
stabla su sateliti i antene
električni impuls im teče kroz vene.
Cvijeće je prozirno i stakleno
svjetlosnim vodičima energiju skuplja
pčele kao mali helikopteri na njih slete
priključe se, razmjene podatke, pa odlete.
Sunce je velika tranzistorska lampa
nekad pregori pa je treba zamijeniti
u pozadini konstantno je buka mala
što stvara signal praznog kanala.
Zamislite, na livadi toj zelenoj
da su romantici pod njezinim nebom ležali
weltschmerz njihov bio bi prevelik
sjajan kao čelik.

Došlo ljeto opet
I cijene su ful visoke
A ja sam samo kmet
Te glupe turističke stoke

U kupaćima svi
Na terasi u hladu
Naruče pivu dvi
I gledaju konobaricu mladu

Glupi turistu jedan
Odjebi iz ovog grada
Zbog tebe sam bijedan
Vrati mi moj komadić hlada

A šta
da otvorim prozor
i pustim se vanka.
Da poludim i pobjegnem
i šta onda.
A koji prozor
ne onaj drveni
ni pvc bijeli.
Onaj u glavi
što stvarnosti
jednu od druge
dijeli.

Neš ti kukca
što mi gmiže po vratu
neš ti njegovih jadnih i krhkih nogu.
Nek mi šapće
sve njegove brige.
NeK se ponaša prema meni kao prema Bogu.
Ionako me nije briga
što cvili i plače
ionako mu neči ništa on to zna.
Ipak mrzim
kad me jadno pita
kako da se iskupi i koja je kazna.
E moj prijatelju
robu, pokloniku
najbolje bi bilo da se zamjenimo u liku.
Pa da ja tebe pitam
zašto me mučiš
umjesto da sam sebe naučiš.

Sjedim na klupi
i gledam u more
kako je divno to more
veliko, mokro
i puno života
to more veliko
kako je divno
lijepo i sjajno
moćni div
živi beskrajno.

Bilo je podne
ili tri po noći
nije ni bitno toliko
ali nešto
je sjalo u svo svojoj moći.
Majke su plakale
očevi su lutali
svi su se odjednom derali
nisu više misli gutali.
Gdje su djeca?
Ona stara i mlada
nitko više nije znao
tko nad kim vlada.
Izdaleka su čuo krik
i svi su stali
na koljena klekli
a potom na tlo pali.
To što je sjalo
bilo je iz bijesa
Bog je svršio snama
pa zapalio cigar
iz stresa.

Dva mršava dječaka
i jedan debeli
pričaju na plaži
što su jeli.
Debeli dječak se naljuti
kaže ko vas jebe
izvadi pinjur
i pojede sebe.

Nekad razmišljam
da bi trebao više pisat
o životu, o ljubavi
o danu, o noći
o kukcima malim
i živinama starim
o nebu, o šumi
o cvijeću i vjetru
o ženama
i raznoraznim šemama.
Ali svaki put
kad o tome razmislim
Jao pičke
u sebi promislim.

Sarkazamazam
je dupli sarkazam
kao sarkastičan si
ali nisi.

Kako mirno i hladno ovaj stol sad izgleda
—sa čašom, bocom, pepeljarom i
praznim kutijama cigareta.
I kako mirno izgledaju zavjese
dok ih njiše proljetni vjetar.
Poluprazna kanta za smeće,
kvarat kruha na štednjaku i prazan krevet.
Sve jako mirno i bezvremeno.
Pretrpana polica više ne izgleda tako
pretrpanom.
Strop više nije nizak (i dalje je nizak, ali ne smeta),
fotoaparat nema karticu—pa šta!
Papir na papiru na bilježnici na papiru...
Među njima i škare. Kako su mirne i hladne;
kao kruna prazna vrećica čipsa.
Žuta, a jedna plava, na stolu na vrhu druge hrpe papira.
Mjeseci rada—sada miruju. U tišini.
Televizor ugašen kao i svjetla, vrata od vecea otvorena.
Kako sam miran u fotelji, gol.

Dosta mi je
svih ovih tvrdih zidova i bijelih plafona
dosta mi ih je.
Dosta mi je i ovih željeznih kreveta
tvrdih stolica i tvrdih podova.
Dosta mi je i
ovih staklenih prikaza svijeta vanka
i tvrdih odsjaja prikaza svijeta iznutra.
Želim da spavam
na mekom tlu u šumi u mraku
da me miluje mjesečina u nekom jarku.
Ljeti kad je vruče
da mi je hladno
i da se lišćem grijem
onako, iz sna skupljeno i jadno.
Da me jutru
bude kukci iz zemlje
a ne grmljenje onog bagera
kako trotovar melje.
Da zaspem
gledajući u nebo
puno zvijezda
kako bi i trebao.
Dosta mi je svega
što čovjek stvara
sve je to
jedna velika prevara.

Dok se loudaju
Simpsoni
pomalo kljucam,
ali i razmišljam

slažem kompozicije
za plakat,
tražim oblike,
upisujem boje...

u glavi stoji
i u magli broji
šta sudba mi kroji
—mali komad savjesti

Ne spavam
Jer neću sutra
Ne spavam
Jer neću
Ne spavam
Jer
Ne spavam
Ne
(hodati u nazad do van)

Proljetno je sunce
Barke, ljuske pedoča
Duuga šetnja

Soba; kreveti
Ležim—laganini chill
Čekam pornjavu

Odsustvo svjetla
Ja u krevetu pišem
Mali haiku

Ispred HNK
U nepoznatom smjeru
Mali puž ide

Dok sam se kupao
Ispeko sam leđa
Ali ne pre jako,
Ne pre jako

Ulična svjetla
U mojem mobitelu
—Ljeto je već tu

Iza ograde
Mačka sa mačićima
Pažljivo gleda

Nema ptica tu
Svijetla u daljini
Sam na ogradi

Neznam taj cvijet
—Vrećica maramica
Ko ju je baci?

Nekog ću ubiti
bez beda
i kakav zatvor stari

Star ću biti
pravi deda
kad sa osmjehom ću se sjetiti
ljudi kako mi umiru
u rukama

Sin Jedi
ganja gole tete
zajebancija

Boli njega
đir po đir
ide ide ide ide ide ide ide ide ide

A mi ćemo sutra
sjediti u mraku
8 sati

Za kurčev komad papira
koji nikom ne treba

Ma zajebi!
Pokupit papire
i đada!

Nek si pipaju
jaja.

Nikud ne ide.

Ej! pazi ovo:
6 sati najmanje
tamo bit.

Ma zajebi to.

Ju vil fajnd mi
in d garden
if ju vant mi
i gledati ću u nebo.

Svaki dan ista spika
neko ti visi za vratom
ili nešto

I svaki dan isto sranje
neda ti se ustati
iz kreveta

DI JE MOJA STOLICA!?
i nebo!?

Stalno te neko drka
dok ne umreš

A sve što želiš
je jedna jebena stolica
i nebo iznad glave

Nikakve hipi spike;
stolica i nebo
(bio dan ili noć)
i nikog oko sebe

Livada bez životinja
bez interneta
i bez ljudi

Stalno te neko drka
tako da niš od tog

Veb dizajn
je kurac od ovce

Puši kurac web dizajn
i slične gluposti

I puši kurac dizajn
sav ostali

To je sranje

Lijepo sjesti negdje
i gledati nebo

To je već nešto

Već vidim
—sjedit ću tamo
u polumraku
i slušati sve te gluposti...

Već vidim
da ću nakon
pola sata
polako zaspati.

Već vidim
kako ću
se ustati i
izaći van na zrak.