Tri porcije (drugi dio)
'Naljutio sam se kao na svoga'. Zna se čut u narodu.
Ma kako se ne bi naljutio, nije da prigovaram ali svaki dan kod mene ručaje a džepove zašio.
Kad spočitnem da bi mogo dat koju crkavicu da se nešto kupi složi facu ala kiseli kupus i kaže da me ne želi podcijeniti jer ispada kao da mi daje milostinju pa zato i ne vadi novčanik.
Ovakvog odgovora ne bih se sjetio niti uz pomoć džokera, zaslužuje ručak.
Velim ja: 'ma isto bi mogo kupit bokun mesa i nešto za u frižider, bar kad ja nisam doma da ti ne bude neugodno'.
Opet faca. Pita me da je li ja od srca ponudim gosta kad mi dođe u kuću? Naravno, dašta, kakvo je to pitanje. E, onda neka zamislim da je on samo slučajni namjernik koji je svratio i neka ga tretiram kao gosta a ne maltretiram kao sina.
Kaže moj poznanik za svoje: 'da mi je dočekat da ih odbijem od cice (frižidera) ne bih morao odit na dohranu' (infuzije).
Onda je on velikodušno izjavio da će kupiti dvije tuke i da će pozvat brata i njegove ženske pa sestru i njezine piliće i neka bude Božić za pamćenje.
- Nego slušaj, ae mi posudi tisuću kuna za par dana dok mi ne sjedne plaća.
- Ne mogu.
- Kako ne možeš, vidio sam da imaš.
- Ne mogu jer je mladi mjesec a onda ne valja ništa posuđivat, davat, kupovat…
- Ne mogu vjerovat da si i ti počeo bajat. A od kad ti u to vjeruješ bogati.
- Od kad sam na goloj penziji u svašta vjerujem, eto. I mogu ti reć da to ima smisla i da dobro čini. Ono spočetka mladog mjeseca 4-5 dana se valja suzdržat od trošenja a ja sam to produžio na 15dana a onda ostalih 15 nekako proživim s penzijom.
Kao žena kad radi žalosti raspusti kosu niz tijelo tako je i Frida namjestila uha jer već dva dana nema komunikacije između mene i Mlađega.
Kako veli poslovica da 'zlo nikad ne dolazi samo' upravo se to i dogodilo.
Treći dan nestala je Frida što do tada nikad nije napravila, osim...
Ni dozivanje ni zvižduci, ni traženje ni pitanje Starijega kao i susjeda jesu li je vidjeli, nije urodilo plodom.
To malo toplo dlakavo klupko blagog pogleda, dušu ti pokloni kad treba iskreno kao zavjet a ona zna kad je to.
Kako je kao sustanar 2000g došla u naš dom, zavukla se svima pod kožu kao iver i vješto čuva svoju poziciju. Tu zimuje i ljetuje carujući u svom mikrokozmosu na radost svih ukućana.
Široke duše kao ocean po kojem se praćaka radost umjesto haringa svih nas je osvojila a samo će moliti za malo hrane i njenoj sreći nema kraja. Samo onaj tko ih ima i voli znat će o čemu divanim
Frida je u našoj kući evo 15g a stanuje kod mene u prizemlju. Redovito kao dušobrižnik koji ima zadatak brinuti se o svima, obađe i Starijega koji s obitelji živi u svojoj kući na drugoj adresi (u drugoj ulici).
Zastruže po vratima, otvore joj a ona vrtirepka prosipa srčeke oko sebe i svako nađe svoj put do cilja.
Nakon što se poigra, pomazi, štogod gricne i srkne, opet ode do vrata i to je znak da je posjeta završila.
Obađe Mlađega na katu, ustanovi da je sve ok a onda sa mnom ide do dućana i čeka pred vratima dok obavim kupnju pa mi poznanici znaju dobaciti: 'eno ti je prid kafićem pije pivu'.
Najteže vrijeme je ono oko Božića i Nove Godine zbog petarda jer ih se silno boji kao i grmljavine pa jadnica podvijena repa ušeta u dućan da se skloni. Onda me blagajnice zovu da pas ne smije boravit u dućanu pa moram prekinuti kupnju i 'zaštititi je'.
Kakav mi je to ručak kad njuškica nije naslonjena na koljeno.
Mijenjam vodu u zdjelicu, hrana nedirnuta...
Pred kućom je terasa koja je od tla uzdignuta za dva skalina a na terasi uza zid bile su položene ribarske osti sa ostiljem (drveni štap) od 4m.
Bila je prošla ponoć i vrijeme za postelju. Ugasio sam komp a onda nju pustio vani da obavi nuždu. Noć je bila crnja od zlotvorove duše a ja nisam upalio vanjsko svjetlo, štedim.
Najednom sam čuo jezivi krik. Istrčao sam vani ali isto tako brzo sam se vratio upaliti vanjsko svjetlo. A onda sam imao što vidjeti.
Osti su joj bile zabodene u desnu stranu prsiju a 4m duga štapina lagano se mrdala. Takvu tugu u očima nikada nisam vidio.
A kako je došlo do toga?
Osti su virile preko skaline jer ih je neko pomaknuo da se pomete terasa a ona se zatrčala za mačkom i jednostavno nije ih vidjela te se nabola.
O Bože! Prevalio sam preko usana ne znajući u prvom momentu što učiniti.
No izbora nisam imao, osti su morale vani pa sam trznuo što sam jače mogao unazad i iščupao ih. Kako osti imaju 'brk' kao udica, napravio sam višu ranu čupajući ih nego kad se nabola.
Jadnica, ječala je od bolova ali osim zaustaviti krv i maziti je nisam ništa drugo mogao napraviti. Morali smo čekati jutro.
Bili smo prvi u ambulanti i ostavili su je na operaciji. Rekli su mi da dođem po nju tek kasno popodne. Taj rastanak...
Kad sam došao po nju poslijepodne jadnica se od radosti upiškila a ja sam stisnuo srce.
Veterinar je rekao da je imala sreću jer osti nisu probile prsište već su kliznule po lopatici ispod kože pa je to očistio i zašio uvjeravajući me da će sve biti ok. Pala nam je stijena sa srca.
Nema je već drugi dan. Neispavan sam i zabrinut. Hodam svukuda gdje bi po mojim nadanjima mogla biti dozivajući je.
Takav kraj nije zaslužila i to me peklo.
Prvi put se okotila u drvenoj kućici što smo je za nju napravili. Imala je šestoro mladih i ponosno ih pokazivala. Bila je izvrsna mama.
Nakon mjesec dana, kao da ima kalendar, prestala ih je dojiti i tjerala od sebe. 'Punoljetan si i sam se snalazi'.
Nastao je problem, što učiniti s mladima? Govorio sam djeci po ulici ko uzme štene da će uz njega dobiti 20kn.
U roku od deset minuta potrošio sam 100kn. Bio sam sretan što sam ih udomio.
Ali.
Sutradan evo jednog po jednog nazad s pasićem ispod ruke i pognute glave: 'neda mama da ga držim'.
Novce su potrošili a štence vratili.
Jednoga smo bili ostavili jer su djeca od prijatelja koji žive 'preko bare' rekli da je to njihov a ja ga moram čuvati dok oni opet dođu za dvije ili tri godine. Dali su mu ime Ćako.
Ostale sam po naputku jedne cure, članice društva za zaštitu životinja, stavio u kartonsku kutiju i odnio po noći ispred vrata štenare. Veli da ne uzimaju štence ali kad ih nađu pred vratima onda nemaju izbora.
Sad je drukčije, postoji profesionalna štenara ili kako se to već zove pa je lakše.
Ćako je bio duša od pasa. Pošteni blento, drag i veseo.
Kad se nakon 6mj zamomčio dogodilo mu se nešto neobično.
On je spavao u onoj drvenoj kućici u kojoj se Frida okotila a ona se već udomaćila u kući. Jedno jutro čudno je ležao sa njuškom vani i obješenog pogleda. Pogledao sam malo bolje i imao što vidjeti.
Ležao je u lokvi krvi.
Umotao sam ga u jastučnicu, stavio u gepek i u veterinara.
Kad sam ga stavio na stol vidio sam da mu se oko piše zgrušala krv. Pitao sam veterinara što se događa ali je to i njemu bilo čudno pa je pozvao starijega kolegu. Iskusni doktor odmah je reko da mu se trava 'stoklas' uvukla između kože i tkiva piše i da se mora operirati jer se drugačije ne može izvući. Naime vlat te trave po rubu nalikuje pili i može ići samo u jednom smjeru.
Pojasnio je da se to zna dogoditi pasu u proljeće kad se izležava po travi a pišo mu se ispruži i u povratku pokupi travu. No stariji doktor je otišo za svojim poslom, valjda im takav stil rada, ko šta ugrabi.
Čekao sam vani puna dva sata. Kad me pozvao unutra pas je još bio omamljen i rekao mi je da je riješio problem te sam platio, masno, i odveo ga kući.
Ujutro sam krenuo na već planirani put pa sam prije odlaska povirio Ćaka u kućici. Prizor je bio isti kao i dan prije što znači da ga nije operirao i da je trava ostala unutra. Nazvao sam starijeg sina i rekao mu da ga ponovo odvede u veterinara a ja sam otputovao.
Nakon 4h vožnje zazvonio je mobać, sin, i rekao mi da je Ćako uginuo od iskrvarenja.
Noć prije badnjaka.
Nema je. Da je bar mogu zakopati zaslužila je.
Sjećam se kad se trebala okotiti treći put, nakon toga smo je dali sterilizirati. Spremili smo joj kućicu što će reć oprali je i prebojali a i prošlo je godinu dana od tužnog događaja s Ćakom. No Frida nije ušla u kućicu nakon Ćakove smrti i taj dan je prvi put nestala.
Uzalud smo je dozivali i tražili kao sumanuti ona se nije javila. Tek treći dan došla je strugati sinu na vrata. Otvorio je presretan što je vidi i pozvao unutra ali nije htjela ući već ga je uhvatila za nogavicu i vukla.
Shvatio je i krenuo za njom. Počela je kiša a ona nije imala trbuha što znači da se negdje okotila. Odvela ga je u dno vrta gdje smo uz ogradni zid imali gusti, dugogodišnji bršljan i uvukla se iza tog bršljanovog zastora gdje je napravila brlog.
Tuda smo bar deset puta tražili i nije nam se htjela javiti a sad, sad je trebalo spasiti mlade.
Sin ih je pokupio i donio u kućicu a onda mu je zadovoljna liznula šaku i uvukla se unutra.
Osvanuo je badnji dan.
Između Mlađega i mene nema ni slike ni tona što nije dobro pogotovo ne radi sutrašnjeg blagdana.
Nazovem Starijega i pitam zna li što novo u vezi Fride?
Nažalost odgovorio mi je negativno.
Gledao sam u mobać kao da ga pitam što napraviti? Ko zna, možda mi je i odgovorio?
K vragu i ponos, nazvao sam Mlađega.
Pitam ga di je? Veli da je bio u gradu i upravo se vraća. O Fridi nema vijesti a kako to proživljava razaznaje se po glasu.
Stojim na putu, vrtim se, gledam. Susjedi me promatraju i muče, znaju što se zbiva.
Eto ga Mlađi s autom. Prošao je i parkirao iza kuće a onda se uputio ka meni.
Ne mičem se s puta. Prišao je i ja sam pružio ruku, prihvatio je.
Nešto samo htjeli reći ali smo zaboravili, gledali smo se.
Uto sam osjetio nešto kod nogu a i on tako isto jer smo jedanak pogledali prema dolje i u tom momentu tako zviznuli glavu o glavu da smo od muke sjeli.
Oko glave mi se vrtilo svih 28 zvijezdica ako ne i koja više ali neka je. Ona je bila između nas. Tu pak radost koja je uslijedila ne znam opisati.
- Ma je li ti misliš što i ja?- pitao sam ga dok smo sjedeći na sred asfalta milovali kučku, jeba joj pas mater. Ona je puhala, vrtila se, cvilila, iskočila bi iz kože... Bila je vidno smršavila.
- I ja mislim da se ona skrivala a kad je vidjela da smo se rukovali…čuješ, oprosti za struju pla…
- Ajde u kurac ti i struja. Pođi do 'Gušta' i donesi dvije velike…ne ne, tri velike porcije bakalara badnjak je.
|
