fra gavun

BARKA



To zrno što nas veže,
ta mrva lijepih snova,
i kad se grlo steže
neka nam bude prova.

Prova od naše barke
što pluta na valima sna,
u njoj skrivamo igračke
one rane, i zrelih dana.

U njoj skupljamo zvijezde,
i po neku grubu riječ,
u njoj se draži gnijezde
a ostarili smo već.

Nešto slatko je u njoj,
titra na velikoj vodi,
to je ocean tvoj i moj
a barka našim venama brodi.

Petar!