nedjelja, 21.01.2007.

Krenulo je krenulo

Trenutačni status quo suđa u kujinji

PIŠE: Slavonac jedini

Faljen Isus, lipi moji!

Ramca prvog sam, kao što niste primjetili pošto nitko još ne čita ovaj blog, navukao da piše blog. Ne da je ponosan svojim prvim postom, nego je presretan da se bojim da mi i ne pišne po tepihu od sreće. A usisao ga je maloprije.
Tolko se oduševio fenomenom bloga da je sad tu dva sata surfao po domaćoj blogosferi čitajući blogove raznih autora.

A što se dogodilo u našoj maloj gajbi danas? Osim dakle gore navedenog, živjeli smo u skladu sveopćeg kozmičkog nereda - odnosno kaosa kada smo gledali vrhunac hrvatskog trešeraja "Pod Lipom neki broj" gdje su gosti bili "Slavonske Lole". Kada su počeli svirati "Sve je ona meni", cimer je zafijatio čašu u smjeru ormara. Iako je popriličnom brzinom, snagom i dobrim vektorom čaša krenula prema ormaru, nije se uspjela razbit nego se samo odbila u drugi kut sobe. Da je slučajno bio u srpskim svatovima svi bi mu se smijali i izvrnuli ga sveopćem ruglu da generacije njegovih potomaka ne bi mogle ponosne glave kročiti Nišom ili Kikindom.
Iako sam ja bio na trenutak začuđen reakcijom, ubrzo sam se sjetio da je vrli cimer, Ramac prvi skoro izmarisao lokalnog DJ-a u nekoj lokalnoj kafančugi jer mu ovaj nije htio pustiti upravu tu stvar, a dotični je upao u dert, vrlo vjerovatno pod utjecajem alkohola i kojekakvih čimbenika psihološke naravi.

Kako bilo da bilo, Lole su nas navele da malo doteramo gajbu u red tako da smo mahnito počeli spremati stan, ja sam dotjerao kuhinju i oprao više od polovine suđa a cimer je usisao dnevnu sobu i posložio stvari. Iako ne mogu ga pohvaliti da je baš to napravio izrazito sistematično (sistem - pobacaj sve na jednu hrpu) soba je ipak dobila prolaznu ocijenu. A to znači da smo mogli primiti možda i nekog da nam dođe u goste.
S gađenjem je konstatirao (Ramac prvi) da neće kupiti moje čarape s poda tako da ih je nekako, izbjegavajući direktni fizički kontakt, izgurao u jedan kut kraj kreveta kraj nekakvih mojih skripti iz Metoda novinarstva i Socijalne psihologije.

Kao što vidite žalio se na moje sviranje gitare jer je rekao da ga podsjećam na njegovog prijašnjeg cimera. Taj nesretnik je isto kao i ja pokušavao svirati gitaru al mu je ovaj zaprijetio izmjenom ličnog opisa ukoliko ne prestane s dosadašnjom praksom grebanja po gitari. Tako je ovaj i prestao grebati po gitari u nazočnosti našeg Ramca The Prvog, ali je zato otišao svirati po prozore jednoj lijepoj plavojci najvjerojatnije u nadi da se ogrebe za kakav snošaj ili barem kakvu kvalitetnu fatačinu.
Kada smo mi saznali za njegov Don Juanski pohvat sviranja pod penđerom nastala je nemilosrdna zajebancija dok ovaj nije poludio na Ramca The Prvog što je osujetio njegov jeftini plan za dobivanje đabaluk snošaja i zajebancijom na isti. Ramac Prvi je tada nasrnuo na njega s neskrivenom namjerom da mu izmjeni lični opis rafiniranim alatom - ramskom šakom. Međutim tada sam ja nastupio kao pravi pitomi Slavonac i bio peacemaker u maniri najboljih UNovih trupa koje prave mir po svijetu.
Fizički sukob je zahvaljujući mojim izuzetnim diplomatskim sposobnostima izbjegnut a u cilju daljnjeg očuvanja mira mladi Don Juan se preselio kod čovjeka koji je meni trebao biti cimer (također Ramac) a ja sam se preselio Ramcu da Prvom s kojim sada stvaram ovaj nadam se antologijski blog.
A što je bilo s mladim Don Juanom? Pa mladi Don Juan ipak nije uspio izbjeći sukob ni sa svojim najnovijim cimerom tako da mu je ovaj jednom pod okriljem noći izmjenio lični opis s jednim aperkatom, dva krošea i četiri direkta.
Don Juan više ne stanuje u Sarajevu i obnovio je godinu.
Mora da po svojoj naravi konfliktna osoba.

Sutra nam dolazi Ramac drugi kojeg čekamo otvorena srca i praznog želuca pošto dotični uvijek donese pite, suvog mesa i rakije tako da nam je svaka nedjelja navečer jedna vesela večer kada se gostimo kao da je Božić, Uskrs ili pak Bajram.
Na našem Ramcu Prvom, notornom mrzitelju zvuka gitare je da ovog potakne da piše ovaj blog u cilju dokumentiranja jedne ere u životu trojice mladića koji žive podno Trebevića.
KRAJ

Lipi moji, budite sretni, pametni i dobri i - izbjegavajte konflikte

Slavonac Jedini

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Geografski fakti skoro pa bitni za praćenje bloga

Rama je područje koje zahvaća prostor općine Prozor-Rama u Bosni i Hercegovini oko toka istoimene rijeke, dakle Rame, koja je gotovo isčezla i čiji je gornji tok preplavilo umjetno Ramsko Jezero, a donji tok Jablaničko jezero. Područje današnje prozorsko-ramske općine uokvireno je visokim i teško prohodnim planinama (Makljen, Raduša, Vran, Ljubuša i Čvrsnica).
Izvor jeftine šljivove rakije i djevojaka sumnjivog morala.




Slavonija je geografska i povijesna regija u istočnoj Hrvatskoj. Leži između rijeke Drave na sjeveru (granica s Mađarskom), Save na jugu (granica s BiH) i Dunava na istoku (granica s Srbijom). Regija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske.
Najpoznatija europska ravničarska regija poznata po izrazitom gostoprimivom narodu koji pravi najbolju kulinarsku slasticu svijeta (kulin) i 3. najbolje žestoko alkoholno piće svijeta (slavonska šljivova rakija).



Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline.
Poznat po izrazitoj gurmanskoj ponudi - od svjetski poznate baščaršijske ćevabžinice "Željo" do marindvorskog fast-fooda "Tale-trovač".

---

Shelby GT


Kažu da su čuda svijeta
Piramide Visočke
Kažu da su čuda svijeta
Vel'ke rijeke afričke
Al nijedno čudo nije
Bilo ravno onome
Kad je Jugo uparkiro
U Žepče Shelby GT

Skupio se sav komšiluk
I pola FSD-a
Ono pola nije moglo
Nije moglo zbog ispita
Stara napravila mezu
Prodala pederušu
Stari otišu u Osovu
Po još logistike

Bilo je to dobro vrijeme
Sve na štelu
Sve za raju, jarane
Bilo je to dobro vrijeme
Te u Vareš, te malo u Ramu
U auto naspi galon
Pa u Aljiniće po jabuke
U domu puno svijeta
U Žepču SHELBY GT

Vozio kolega Bajo
Da proda madrace
Vozio kolega Zoka
Da Šilju zakrpe
Vozio ga drug Mato
Kad je iš'o u Posušje
Vozio ga malo i ja
Kad bi mazn'o ključeve

Bilo je to dobro vrijeme...

Virio sam jedno veče
S balkona čuo glasove
Zoka, Bajo i drug Mato
Nešto tiho govore
Onda pružiše si ruke
Na Janka se ne može
Onda popiše po jednu
I razguliše
Izgledo je baš mali to veče naš
SHELBY GT

Otišli smo jednog jutra
S četir' torbe putničke
Prvo malo Zagrebačkom
Pa preko Miljacke
Danas nam je mnogo bolje
Novi kvart i novi stan
Zoka nam je posto' fora
Diplomirani novinar
Al meni je u glavi
Uvijek ista, slika, isti fleš
Stari dom, vel'ki balkon
U Žepču SHELBY GT

Sarajevo, ljeto 2006.