Mis sinceras condolencias ...o iskrenoj sućuti neznancima
|
jucer bila moja predzadnja nastavica lastavica ovde u omiljenu mi i srcu priraslu Cyceliu ... danas ide i zadnja ... jos cetiri ure i to je to ... onako ... brzo to proslo ... bez uvodjenja dodatnih patosa, deprosa, malankolosa i drugih ljermontovljevskih lirskih elemenata u moj izrazito realisticki prozni mozaik ... neka je proslo ... tako vazda biva ... sve ima svoj nekakav kraj ... a valjalo bi taj kraj onda nekako i zaokruzit ... pitanje je sad - pamtljivo ga ili nepamtljivo zaokruzit i zatvorit ... pada mi na pamet da mozda danas jedan vatromet organiziram ... pustanje golubova mozda ... ispaljivanje raketa ili barem bacanje petardi marke Mirnovec ... nek' se cuje da me ima (il' da me je bilo, votever) ... ma ipak necu ... ono ...neka ostane skromno i u maniri nase svehrvatske naucene vazdazahvalnosti svemu i svakomu ... klanjam se ... bilo mi je divno ... dodjite i vi k nama ... i onda ono klasicno - gordzz, imejzing, epik, vanderful, bjutiful, ekselent ... i onda opet sve ponovi nekoliko puta ... samo redoslijed izmijeni ... i tako ... dok ovo pisem sjetih se ja legendarne pokojne strine D. (o detaljnome CV-u na upit u inbox) ... visegodisnje poznate splitske prodavacice vocki i povrcki na takodjer legendarnome splitskome Vocnome trgu (rekla bi strina D - tocno pod guzom slavnoga Marulica) ... bijase ocu mome strina rodjena ... zena vjerna najvjernija stricu takodjer imena D ... ono ... zena teski multitasking svoga vremena, avangarda u svakome smislu - uzgajivacica trisanja (i to ne bilo kakvih, nego njenih, najbojlih na svitu), uspjesna i umijesna prodavacica svih mogucih vocki i povrcki ... ono ... visedestljetni antagonizam nje i moje najdraze mi i neprezaljene BM ...njezine ljute suparnice i jetrve ... takav lik ni Smoje izmislio ne bi ... godinama tvrdim da je to bila takva talentirana glumica i da je najveca steta sto nikada nije postala glumica ... uz nju se vezuje stotine sto legendi, sto anegdota (a i sam svejdocih na nekoliko dogadjaja - tipa kad joj je muz pao na tusu na plazi gledajuci g....e i s..s drugih zena, a na dan sv. Ilije u srpnju pa mu ona ispjevala epsku pjesmu, zatim legenda o tome kako je vagala banane na svome standu na Vocnome trgu, a na nacin da joj je jedan konopcic vazda bio vezan oko noznoga palca pa kad stavi banane na vaganje usput potegne tim palcem i konopcic da se dobije dodatna kilaza, zatim jos ludja prica kako je skrila stranu valutu u mastalo (prev. stand. posebna posuda u dalmatinskome hinterlandu uglavnom sluzila za pranje mudanata) puno sporke vode kad joj je tadasnja milicija dosla u premetacinu, zatim prica o kupnji novoga Peugeota i prva voznja s kontrolom sjedala jesu li joj sinovi I . i V. na novim sjedalima ispustali vjetrove, slikoviti opisi njezinih sarmi i punjenih paprika (uz pocetak svake price rijecima - da prostis ...), oslovljavanje svega oko sebe - zensko celjade bijase s "prde mala", musko celjade bijase sa "spiso mali" ... ono rodno, spolno, jedninski i mnozinski avangarda i za potpisnike Istanbulke ... ma koji Fellini ... i necu dalje o strini D. (kojoj je zastitni znak bila snalica / spangica u glavi sa slovom D) ....necu duljit o strini D. jer bi ona i njezin suludi odnos prema zivotu zauzeo kilometre blogovskih redaka ... a vazno je zasto ja spomenuh bas tu moju strinu D. ... zasto sto ona najbolje ilustira modele zahvaljivanja, zahvalnosti, gostoprimstva i gostovanja ... i sad ide price o ugoscivanju i gostovanju ... tako nama dodjose jedne godine nasi rodjaci iz Amerike ... slova oni hrvatskoga znali nisu ... potomci didinih striceva koji odose pocetkom prosloga stoljeca rudariti u prostranstva surove Pensilvanije ... i tako oni dosli ... rekla bi strina D - lipo tamo iz Pičburga ... ono ... docek ka' da nam Elsabeth the second stize ... pocinje unutarobiteljsko nadmetanje 'ko ce se istrcat s boljim ruckom ... jos vece medjuobiteljsko nadmetanje 'ko ce im priredit bolji izlet i dogadjanje za vrijeme boravka ...ono .. dizu se krediti ... posudjuje se okolo ... matere s novom trajnom i natikacama za po vanka hodaju u njima po kuci (sto se nikad do tada dogodilo nije), mi dica u novim majicama za po vanka ka da su nam za po kuci ... sicam se svoje - bile boje, sa smedjim natpisom ROYAL ... donija mi je za rodjendan jedne godine materin rodjak M koji je bio predsjednik sindikata jednoga SOOUR-a u Jugoplastike ... mislim onoga od plasticnih kesa jer bi nam uvik donija kilometarske role kesa za skovace ... ali, salu na stranu, stiglu su amerikanski rodijaci ... lola se i baja pred ostatkom obitejli mora ispast ... i tako ... ja znam da ce moja mater pobijedit s paradizotom (do dana danasnjega prvakinja) ... svatko svoje odradio - netko se istrosio na jaganjca u Perlice, netko na daily trip do Plitvica, netko na voznju brodom do Solte, netko ovako, netko onako ... svatko u maniri vlastite kreativnosti i snage novcanika u tome trenutku ... negdje bila punjena paprika, negdje teletina ispod peke ...ono ...kako to vec u nas biva ... samo se strina D. drzi po strani danima, ona muci, kutri, suti, ceka svoju minutazu za nastup ... dobila organizaciju zavrsnoga eventa, zadnju vecer boravka rodijaka na lijepom plavom Jadranu ... naravno, zaboravih naglasiti da su rodijaci tu u mjesecu lipnju ... naravno ...ona je svakome od americkih rodjaka dala novo ime ... usporedjujuci ih s likovima ili iz Prosjaka i sinova ili s likovima (stvarnim i izmisljenim) iz njezina joj imotskoga djetinjstva pa je tako rodica Teressa postala Tere Basica ... rodica je (koja bijase onako malo robustnija, da ne kazem malo deblja i kratke kose) Vicky postala tako Iva Muskara ... rodijak je Jim takodjer dobio novo ime jer je strina D. detektirala da on voli bumbit (stand. lokat, opijat se do iznemogosti) kao i njegova zena Ann te postadose neki Broja i Kvasina (navodno poznati imotski bracni par pijandura), ostali svatko prema ili izgledu ili jednostavno onako kako je strini D. palo na pamet da ga preimenuje ... meni je najludje ipak preimenovanje bilo Tere Basica (navodno po nekoj tamo iz Poljica poznatoj po ne znam cemu) ... i tako ... dodje red na strininu organizaciju zavrsnoga partija ... svi se okupili ...mi domicilni rodijaci sidimo poredani na zidicu ... kako je ona i naredila ... ono ... njezin savrseni dvor mirisljav i cist ...njezin mramor ...njezina kovana ograda ...njezina fasada ... njezine skure koje joj je D. doveza priko jednoga svoga iz Zavidovica, od istoga materijala ka' drvo od kojega se grade izdrzljive planinske kuce, njezine stolice od pravoga drva ...mi ostajemo na zidicu ... poziva samo amerike rodijake ...pokazuje rukom na tapetic i demostrira da se tu skidaju i ostavljaju cipele ... oni ko sjevernokorejski pioniri ponavljaju radnju za njoj ... izuvaju se isprid vrata i samo oni smiju u kucu ... ide sada razgled njezina tinela (u kojega gledas iz druge prostorije jer se, naravno, u njega uci ne smije), bolesno cista kuca, pa njezino ovo i njezino ono ... otvaraju se kredence i pokazuju se uredno slozeni pijati i case, stakleni regal se samo rukom pokaze i naglasi ko je koji dio donio, donirao, kupio, poklonio (moja joj je mater za rodjendan kupila jednu zdjelu od kobalta i to na dan kad se otvorila Prima u gradu, to i danas pamtim i ista ta zdjela od kobalta stoji na pocasnome mjestu u tome regalu) ... pa onda ona dalje vodi rodijake pokazat im svoj banj (koji se takodjer ne koristi) u koji joj je nedavno njezin muz D. ugradio i bide ... pa onda njezin cvjetnjak na teraci ... njezini savrseni djirani mesnatih listova i njezine frezije ka' da su iz francuskoga ljubavnoga filma ... cvitovi kakve jos nitko vidio do sada nije ... ono ... razgledavanje traje dulje od klasicne turisticke ture kroz Rim ... nikako ona zavrsit sa znamenitostima i popratnim pricama o svome domu ... naravno ... ubacuje ona i savrsenstvo i lipotu kako nje, tako njezinoga D. i njeizinih sinova ... rodijaci su, dakako, cijelo vrijeme bosi ... cak i u dvor izlaze bosi ... jer je, Boze moj, dvor strine D. cist ka' i pod joj u kuci ... i ajmo i ajmo i ajmo ... daj vise di je spiza ... posila strina sve nas za veliki stol u dvoru i to nasih rodijaka (njih 8 bijase) napokon se smjestise u stolice ... lipo u ladovini njezinih (kakvih nego savrsenih) trisanja (inace, i dvor joj je stvarno bio savrsen) .... i svi side kako je ona i naredila ... i evo je ... pogledom gadja svoga muza D., on hitro ustaje ... odlaze ... uskoro ih eto nazad ... nosi najrprije ona, a za njom i njezin muz D. svatko svoju veliku zdjelu ... a svaka puna njezinih tresanja ... i dade gostima govoreci: "uzmite i jedite iz ovoga svi, ovo su moje trisnje koje sam za vas ubrala, satrala se ziva i skoro kicmu slomila" .... ono ...sok ... i dalje svi zure ... rodijaci ono u onome americko-raskezenome osmijehu ... yes yes yes ... ali nitko ne zna sta je cinit ... gledat trisnje, izvadit aparat i slikat ili sta ... mi dica smo (zaboravih napomenuti) na zidicicu i nemamo pristupa stolu .... eeeeeeeeee .... mogu se svi skrit sa svojim odradjenim Plitvicama, placenim Perlicama, brodima do Solte i telecim pekama ...nema do strininih trisanja ... sire ruke prema zdjelama ... rodijaci navalise ...ona vice da nema bacanja spica i kostica okolo ... cak i demonstrira vadeci jednu iz usta i prinoseci je do svoga dzepa na kucnoj pregaci jer jer pravilo - ili gutaj ili sebi u dzep nosi materi, nes' mi ih ovde po mome dvoru ostavljat ...nama dici donila s vec izvadjenim kosticama (ne da nam olaksa ili da se ne bi ugusili nego da ih nema po dvoru posli) ... taj je njezin obiteljiski geg s trisnjama ostavio u meni toliko traga da nerijetko i sam posegenem za jednostavnim rjesenjima ... ma cemu komplicirati ... i sta je najludje - ono sto je ostalo najpamtljivije rodijacima iz Amerike - bijase turisticki obilazak doma (posebno tinela i banja) strine D. i njezine nezaboravne trisnje u dvoru i spremanje spica u dzep ... i na kraju ono nezaborvno mahanje rodijacima na odlasku - jednom rukom mase, a drugom zagrlila tu svoju zdjelu s trisnjama, masuci i istodobno se smijuci i sikcuci (ono bas kako to nase zene rade) kroz zube i sve govori - e Tere Basica, lipi te djava sad odnijo ... pa onda uz to salje puse i poljupce iz svoga lipoga i cistoga dvora ... ne znam koliko zorno docarah moju strinu D. ali drzat cu se njezine jednostavnosti danas - ostavit cu na stolu kolegama kesicu Bronhija (vec otvorenu) i takodjer otvorenu kutiju keksa Paris (ono zeleno pakiranje) pa nek' se misle sta je to i sta im je ciniti s tim ... jednostavnost je, shvatih to odavno, vrlina ... posteno ... malo je, a od srca je ... po jedan bronhi i po jedan paris kolutic za arevoar punta arenas ... ma ono ... bas kao onomad strinine trisnje nabrane i servirane za rodijake Amerikance ... dan jucer ne bijase okupan sa suncon ...dapace ...neki je ledeni vitar puhao / puva ... i neka zrnca i komadici leda mi se stalno zabijali u moje bucmasto (kako kjut - citaj debelo) lice ... na putu do posla se zaustavio ... na brzinu rucao u kultnome Kiosko Roca (saaaaaaaavrseno!!!!! svi koji dodju ovdje moraju dozivjeti taj netipican fast food) ... i onda na posao ... tada naletjeh na nesto najlujde - kroz centar grada prolazi sprovodna kolona ... u bijelome mercedesu voze lijes ... iza lijesa idu djeca, svi nekako i ne bas toliko tuzni i tuznih izraza lica, neki baloncici u rukama ozaloscene rodbine i prijatelja ...ostalo mi samo ukljuciti se u tu sprovodnu kolonu i svima koji me blijedo pocese gledati stadoh ponavljati - mis sinceras condolencias ... eto, neplanski ja i jedan sprovod u Punta Arenasu odradih te tako i tu sferu zivota ovoga srcu mi prirasloga Cicylia dotaknuh ... witame panstwa z poludnia .... |
