Patagonija, Patagonija ... i (nepiškenja) agonija ...
|
evo se ne oglasih dugo ... nije zato sto nemam sta za rec nego brate satrase me ovi moji ljubazni domacini ... sve se oni trude odraditi po ps-u pa se drze svega zapisanoga u ugovoru ... ajme ... jucer i danas osam sati ... mogu ja, fala Marijinome nevidljivome decku na nebesima, govorit, ali malo me isto umorilo ... i opet imaju pitanja ... i to mudrih ... a k tomu ja jos uvik sebi ne dodjoh od nedjeljnoga ... pa slobodan sam reci, sad s odmakom od 48 sati, mozda jednoga od najludjih dana u mome zivotu ... imadoh ja ludih dana u zivotu svome (mozda vise nego pametnih), ali nedjeljni ostaje zapisan mastnim (jel' tako teta Nives valja pisati?) slovima ... mislim se vec dva dana podijeliti s vama ili ne nedjeljni dan ... znam da ce mnogi potvrditi svoje sumnje da sam lud, a neki ce me mozda staviti medju naj zivuce hrvatske fikcionaliste ... ma votever ... pa ajmo ... svanijo je lipi nediljni dan sa suncon (jel' no vako nekako idje kulti sinjski sastav) ... odlucili moji puntaarenaski prijatelji koji su poslom dosli tu iz Hrvatske da nas djava odnese zericu do Argentine ... ono .. vratit se u Split i ne pohvalit se (ka' ono usput - bija san ono ka' malo do Argentine (naglasak vam znan na Argentina)) ... ono ka cokolada, banana, vitrina i tribina ... taj onaj znani svima ljigson naglasak ... svete mise te nedjelje vidit jamacno necemo ... u goste, a to je jos jamacnije, nas nitko od ova ovdje zivlja pozvat takodjer nece ... pa reko - sta mi ne bismo skoknili do Argentine ... zvat cemo moje suputnike do kraja price ovako - ona je B, a on je P ... nasli wagen ... i to ono vasceo pravi das auto ... neki dziponja ... automatik ... rekle bi mnoge zene - crni je i veliki ... taman za ono bacit zaglum s cileanskim tablicama po tamo nekoj Argentini ... i to mi sve lipo uzeli ... opremili se ... ja ... ali ja ... more than kontrol frik ... a i imajuci neki spurijus pripremih nam sendvice, vodu, krekere, neke bezvezne kroasane ... ono ... ipak se ide kroz neki patagonski nepoznat teren ... B i P se iskidase od smija na moje sendvice .... vidi vlaja ... ne bi da nema do Argentine kafica i restorana pa nosi on sendvice i sokice (zaboravih da sam ponio i sokice od kruske - platio 2, treci dobio gratis) ... i kako i rekoh - bijase dan sa suncon ... gdja B zna cestu napamet ... ona jezdila i jahala tuda stoput .. gdin P sidi ... gdja nam B stavila s USB-a da prase Gunsi jer je ona njihova velika obozavateljica, a i nekako odgovaraju po ovoj cesti ... nako ... bas pogodjeno ... ja sam u onim patikama (racunam moram ih nosit jer su skupe ... pa necu ih zar bacit na kraju ...) ... i ide voznjica u dzipicu ... grije guzu sic ... otvara se pa zatvara panoramski krov ... malo klimicu da puse u koljena ... ma za vratic ... ono ... bas nekako trumpovski se osjecam ... red cakule ... red opet tisine ... red tratja (mostly o onome i onima i onoj od dana ranije) ... pa tam te pa vam te ... pa pundza joj je glupa ... pa lipsa je uzivo ... pa ima malo debele ruke (predivno debele, onako nesto poput manje pakiranje mojih) ... ja opet sa svojom teorijom po stoti put da joj je jedna noga kraca ... e pa ovako ... e pa onako ... ooooooo prosli aerodrom i idemo mi sad put gori ... dva su smjera ... jedan je za Puerto Natales i probijanje kroz cileanske masive, a drugi je za uzduznu voznju uz Mageljanov prolaz sve lipo gori do argentinske granice ... ono ... taj je drugi nas put ... lipo cemo uzivat gledajuci more i s druge strane Terru del Fuego (ajme ....kako se to ono kaze na vasem tamo hrvatskome ... ajme ... ne mogu se sitit kako se to ono kaze kod vas u Hrvatska ;)))))) ... ok ... super ... aj tamo smo onda brzo ... predivni eksterijer ... sunce idje k nami pa unda za nami ... djava ce ga vise ovde znat di izlazi, di zalazi di goni i di staje ... nikako ja skuzit i dalje di je istok, a di zapad ... medjutim, dosta opet geografije i fizike i ostaloga ... gdja B koja je bila za upravljacem ... a to cemo shvatiti tek kasnije poslijepodne ... umjesto tamo desno na odvojku u svojemu lajanju (taman je bila na analizi materijala gaca (za neupucne - to su gornje hlace, a ne mudante) koje je imala ta poznata zena od dana ranije) ... i ode ona lipo put toga Porto Natalesa koji je na drugu stranu od strane di smo se uputili ... ok ... sigurno ce opet negdi bit skretanje za doc ponovno na cestu prema argentinskoj granici .... i sada nastupam izvidjac ja ... ona dosada koja redovito sebi voli prije puta s google mapsa fotografirati mapu tamo gdje ide i tako ja nadjoh na toj svojoj mudroj mapici cestu Y 405 i cestu Y 455 koje vode preko jednoga parka prirode izravno do granice ... odnosno te su ceste odmah uzduzno uz cileansko - argentinsku granicu ... ja tako dadoh koordinate i skrenemo mi na tu cestu ... koja bijase to cesta citavih nekih 200 do 300 metara ... oooooooo ... dalje asfalta nema ... vracaj se na asfalt ... kamioni nam j....mater jer se okrecemo i zaustavljamo na brzoj cesti ... valja se sada opet negdi uputit .... i nas mali kucni savjet donese odluku da se vratimo na taj makadam pa ce valjda uskoro te dvije ceste sta pocinju s Y .... iso miki .... vozi, vozi, vozi i vozi i vozi i vozi ...vanka puse .. trese se auto ... letimo po tome makadamu .... svi se prave kako nam je cool i kako nam je baza .... stalno ocekujemo da ce se iza neke uzvisine ili okuke ukazat nesto ... pretrcavaju stalne neke nogate kokosi u hordama po tome makadamu ... to je sigurno neki emu ili tako nesto ... sa strane se zalijecu prema nama takodjer u velikim rpama (ili ti ga skupinama) one njihove bolesno brze ljame guanaco ili tako nesto ... a oce li se vise sta ukazat na horizontu ... poslah nekima jucer na fotkama ...djava ce se crni ukazat ... i traje to i traje ... usporavamo za fotke ... pokusas otvorit vrata nosi i vrata i tebe ... ne mozes milimetra vanka .... mislim da je u pojedinim momentima bilo 200 na sat ... i dalje vozi i vozi i vozi .... i traje to i traje i traje ... vise nemas brate tema ... a svi onako nisu bas neki da ih se karakterizira kroz key words "sutljivi", "povuceni", "tihi", "necujni", "plahi", "sramezeljivi" .... ajme ... ajmo se opet vratit na onu od jucer pa joj sad analiziramo jel one brisace od trepavica nosi jer ima jedno stakleno oko pa da se ne vidi ili ju je nekad u proslosti slagiralo pa joj je jedan kapak od tog slaga padnut ... niz se teorija tu stvorilo ... ali mi nikako na asfalt izac ... i sad .... ko ce prvi puknit da mora ... da prostite ... pisat ... vec smo u autu vise od cetiti ure .... i pocne sad silenje i ono bildanje putnickoga ega svakoga od nas pojedinacno ... ma mogu ja cili dan izdrzat bez wc-a nego me ovo sve istreslo ... ma ja isto - mogu po dva dana ne ic u wc kad putujem ... ma ljudi ja uopce nikad nemam potrebu za wc-om na putu jer je moj mozak toliko bazdaren da .... i tako ne da su se splele lovacke nego mig-21 price o tomu cija je besikica izdrzljivija ... a puca sve ... ono .. bojim se jamacno zagarantirane sepse jer ce mi uskoro nakon pucanja mjehura otrovat se moje mlado i vitko tijelo i skoncat cu ovde ... a moglo je jos puno toga dati urbi et orbi ... ajme koje me grozote od misli me pocele stizat .... i evo ga ... rampa broj 1 ... ne moze se dalje ... ajme nastaje bijes ... ko ce se nazad vracat ... a sigurno cemo se i izgubit ... zaboravih naglasiti na gps uopce znakove zivota u ovoj pustinji i prasumi ne daje ... nema povratka ... srecom ... rampa je gumene i sisaj s dzipinom preko nje .... aaaaaaa pocinje sad ono cega se pribojavah ... minsko polje jer smo stalno uz granicu ... tamo negdje u daljini s desne strane je Argentina .... a utroba ko tudja ... izgubih sva osjetila ....kako ja, tako i gdja B i gdin P ... sad vec pocinje ono histericno smijanje ... ali ... evo i druga rampa ... ma goni i kroz nju ... i sad naletjesmo na neke napustne farme ... ajme .... atmosfera nesto izmedju Hajdi i cotave joj prije Klare i kucica iz gradica Peytona .... sve je tako ... ma filmska kulisa ... ocekujem onu kukavnu Franciscu iz Mostova okruga Medison da se digdi pojavi s kuvacom i pokaze nam napokon put za izlazak iz ove patnje ... prestala od te lipote potreba za wc-om i svi se nekako prepsutise melankoliji mista u kojem smo se nasli ... nesto sta stvarno tesko da se zaboravlja ... aj ... aj ... dosta romantike ... valja vidit Argentinu ... a mi tu gonimo i gonimo vec vise od 5 sati ... bez prestanka ... nemas di ... od straja jedva da pinku prozorcic za opalit koju sliju otvoris .... aaaaaaaa evo onoga sta ce nas dotuc - ogromna rampa ... ne mozes gazit priko nje ...sva rosava i bodljava ... okolo opet zelene tabeletine s oznakom da smo opet (stoti put danas) u minskome polju ... na rikverc ne mozes ... okolo sve ograde .... zemljani put ko neka duuuuuuuuga crta iza nas ... ispred nas ta rampa i opet jos duuuuuuuuuuuzi put bez kraja i konca .... i rece gdin P ... izlazim vanka taman me sada trazili svi po citavome ovome polju kad me mine raznesu ...covik puca jer je zadnji put bio u wc-u prije nekih 6 ili 7 sati ... izlazi ... baca ga na sve strane ... ko ce ga sad vadit i odradit znate i sami sta ... 200 na sat ... minsko polje .... rampa naprid .... nestade on u toj prasinetini .... vraca se i dici kako je pravi mornar koji je odolio vjetru sa svih strana i vratio se suvih gaca i cipela ... moj red ... tehnika osmisljena bez greske ... baci se na ogradu ... dalje necu pricat jer mi je tehnika bila vrhunska ... prodat cu je ko patent ... i ja pobjedonosno ... suvih i gaca i cipela do auta ... a di ce nam nasa jadna gdja B .... sta ce ona jadna ti je ... ja joj nudim bocu i da cemo nas dvojica deckiju izic vanka ... ona kaze da nece ... ja joj nudim plasticnu kesu pa kako bude ... ona odbija ... i izlazi ona hrabro .. nosi nju na sve strane ... ko zastavica leti na sve strane ... nestade je ... nema je .... ona mudrulja ... a kako bijasmo s dzipom koji je dosta visok ... podvukla se ko kakva maca ispod auta koliko je god mogla ... i odjenom izroni ... frizura ko da su je sa stotinama petardi napali ... i ne moze se od smijanja dokopat vrata i uc u auto .... place vanka od smija i nosi je na sve strane .... ne ne ne ... taj se moment ne da prepricat ... minsko polje ... rampa ... visesatno iscekivanje wc-a ... gdja B napokon usla u auto ... cipele joj istrapane komadicima blata kojega je sama proizvela ... i tad se gdin P razjarii ... izadje vanka ... golim rukama digne tu drvenu rosavo - bodljavu rampu i naredi gdji B da nagazi koliko je god moguce ... ono ... da ne bi mene kao njihova punoljetna retardirana sina ... nova verzija, sada s junacima Telmanom i Luiz bi jucer bila snimljena .... i prosisamo mi sve to .... i trajalo je to jos i jos i jos ... ali nakon duge muke stigli smo mi na prasnjavu, sporku, ajme meni plisnavu cileansko-argentinsku granicu ... posjetili smo mi i Rio Gallegos ... pozderali smo dobar steak u nekoj sporkoj gostionici na putu ... nagledali se pustih bestija i bestijica ... ali to zagubljenje po Patagoniji ...dolazi najludja spoznaja ... vozili se cili dan po toj Patagoniji ... vratili se na glavnu cestu i shvatili da smo svega 70 km udaljeni od Punta Arenasa ... a napravili skoro 500 km po unutrasnjosti ... nesto totalno suludo ... bijah jucer citav dan nekako nujan i sebi samu zacudan jel se meni uopce ikada dogodila ta Patagonija ... i sada dok ovo pisem nisam siguran da mi se sve to dogodilo i da prozivjeh i prezivjeh jednu totalno bolesnu atmosferu ... ono ... vec sam i ranije napisao ... teski Kill Bill i samo sam ceka kako ce se odjenom negdi na tom bolesno savrseno zastrasujuce predivnome prostoru pojaviti prasnjava i luda Uma Thurman i onako sva krvava i izrazbijana sist mrtva - ladna s nama i hladno upitat - moze li do Rio Gallegosa? ... jednostavno dalje nema smisla opisivati ludilo Rio Gallegosa ... grad letecih plasticnih kesa, ludih ljudi i tona i tona smeca na kojoj se igraju nedavno prohodajuca djecica bez ikakva nadzora ... ono ... Tarantino je definitivno ono tesko livo krilo prema onome sta me jucer snadje ... naravno ... nasrecu i naradost ... i dao mi onaj isti Marijin nevidljivi decko s nebesa da se ovo ponovi ... ako ne opet meni ... onda svakako citatelju / -ici ovih redaka ... witame Panstwa u poludnia ... |
