Pastel de choco .... p....m ti u oko ...
|
evo me! moram priznat da sam ocekiva da ce ova nastava manje boljeti ... ali malke boli ... ali, nema mjesta boli - razgovor pomogao ... pa ponavljam (sve točno napisano) - ljepa rjeć ćini ćuda .... NE PUŠE!!!!! i jos jednom - ovdje danas NE PUŠE!!! vracam se opet u obrazovni program ... nastava ... ma nije tako strasno samo brate ko' je vidio udarat dvi sihte .... jutarnjicu i vecernjicu .... ali dobri su i fini pa reko stisni zubalo, zapjevaj Sevku (navuci osmijeh i briga te) .... i odradi se to ....draga neka dicica ... cak i pitanja postavljaju ... i to na mistu ... dobro ... taj je dio zavrsen za danas ... malkice sam satrakis ... bijase naravno dogadjanja (sem nastave ... mamicu joj njenu puntaarenasku) ... aaaaaaa danas prvi put sjedio i rucah ko' trudbenik, radnik, covjek i udarnik (ne i sindikalist) - u kantinu na kampusu ... i ponovno hrabro ... samouvjereno ... pace samouvjerenije neg' li bijah prije neki dan u Klinici Ude Brinkmana .... vidim svi nose nesto ... sad za opisat i ne bas jednostavno ... a puno mi liiiiipo izgleda ... ili su hungry ajz proradile ... onako ... rekla bi moja prija Djula ... neki nabujak ... slozenac ... onako svasta ... vidim to ljudi nose ... ono klasicna trakica ... cekanje reda i ono sta mi se uvik gadi - pusickanje za vrat u vrijeme kad ljudima ionako malo smrducka iz usta jer dugo nisu jeli ... teta s kapicom da ne leti perutnina s glave joj ko' parmezan u prahu okolo ... neki njihov obrazac borosana ima ... cisto je ... uredno... zabavlja posjetitelje kantine neki ocito mnogima omiljeni puntaarenaski lokalni radio i neki voditelj ... primjetim da se neki smijuckaju njegovim bazama ... pravim se da kuzim ... ali da sve kuzim ... TODOS! .... aj opet s kolegama lajki dok cekas u redu ... ajme kad cu vise na red ... noge mi otpadose (patike koje vise puta spomenuh - skupe, neudobne i malke me sikiraju) ... aaaaa narucit cu ovo sta mnogi pronose na pjadelicama u raznim bojama ognjene im zemlje ... evo me ... pravim se ja ka' da mi je najuzi clan obitelj u upravnome odboru ove kantine pa ponovno TODOS znam ... ponovno samouvjereno i vidje da se to cudo svega i svacega, a preliveno purom, palentom, sorry - zgancima i to zapecenom / -im zove pastel de choco ili chocio (ajde jedno i vise-manje) ... ali tako nekako ... materi ti sta je to ... lipo izgleda ... a da je ono malo stipnit prije pa da znas sta je ... ajde, ne moze bit gore od onoga u Ude Brinkmana garant ... i ja to lipo sebi narucim ... dakako negA na tecnom spanjolskom (naravno, s naglasnom mageljanskom inacicicom) .... aj i to cudo ajmo isprobat ... ha ha ha i opet ha ha ha ... probarka ja ispod tog malog brezuljka od pure (sorkac, zganaca) i kad ispod .... todos sta su nasli po kuci, spajzi, frizideru, medju dicijim igrackama, ... ma nema cega nema ispod ... ajmo redom ... naletjeh na pola masline, komad tvrdo kuvanoga jaja, komadice (vise vrsta) sta slanine, sta pancete, neke komade kokosi (one meni gadljive sta nase zene kuvaju rizot od tih komada), malo nekih vrsta mlivenoga mesa, komadi mrkve, tu i tamo koja boba graska, opet druga pola od one masline od maloprije .... aaaaaa od cega krenut, ma sta se s cim tu slaze ... nista mi jasno ... medjutim ... glad ne pita ... maznuh citav taj sruseni purin brezuljak ispod kojega bijase vulkan mostly ostatak im vjerojatno od pon / uto / sri ... pomislih - sta bi ispod naslo da sam u subotu ovo narucija ... danas necu pricati o iskustvu posjeta duty free zoni - kultnoj Zoni Franca ... spava mi se ... ono sto svakako volim gledati i prati zadnjih nekoliko dana su umobolno-poremeceno-urnebesno-zastrasujuci taksiji ovde po Cycelyu ... saznah da im je taksi jeftiniji od gradskoga busa i da svi koriste taksi ... bijase meni u pocetku cudno zaustavljanje u punoj brzini crno-zutih prometala di im padne na pamet ... ne mogu virovat ... taksi jeftiniji od gradskoga prijevoza .... ti auti plisnavi, sporki, izrazbijani, vozaci u njima nevidljivi (bez ikakvog izvrgavanja poruzi - prosjecna visina 153 cm po mome oku sokolovu), stakla blatnjava, ljudi ispadaju i upadaju na srid puta ... i tako danas odlucih i ja vratiti se iz Zone France (izmedju dviju nastava malo cu ka' ono po ducanima izgubit uru do dvi) ... i bacim se ja tako prid taksi ... staje on ... ja uskacem ... unutra smrdi ... ono ko' na selu kraj prodjes kraj kokosinjca ... raspalio rodjo neki cileanski ja ga nazvah kantri ... zajurca se ... srica onu policu osiguranja drzim u njidrima non-stop ... ajme majko ... ne bu ovo dobro zavrsilo ... cosi, baca se iz trake u traku, ne vidi on kud goni ... i pocne bacanje drugih korisnika usluga njegova prijevoza ... ne pita on di ces i dokle ces .... krcaju se, ja se scucurio iza njega na straznjem sidalu ... uskace najprije zena s malim ditetom od neke dvi godine ... sida naprid ...nit veze sebe, a nit to jadno dite ... onako dite se baca ... ona mrtva ladna bulji kroz prozor ko da promatra bozicni snijeg iz svoga toploga doma ... ...nitko ni s kim nista ne govori .... nakon 2 minute pajdo opet koci ... uskacu neke dvi pretopostaljam srednjoskolke ... klebere se svaka sa svojim intimusom mobitelom nesto badaju ... one kosmusine ime pale po tim mobitelima ... i dalje se klebere same sebi ...nagurale se kraj mene ... sisa ga pajdo po drndavoj cesti brat bratu 110 na sat ... mislim se u sebi - neka ti budaletino luda i radoznala ... ako ces ovde zagnjojit - bit ce opet ni zbog cega drugoga nego li ti zbog te vazdazeleno radoznale tintare ... uuuu nekako mi se nazire moja ulica u koju ulijece u punome gasu, a sad bi ga uskoro treba klepnit po ramenu da pocne kocit ... ali ne ...on ponovno koci ... to jadno dite leti po autu ... majka i dalje zuri kroz plisnavi prozor ... uskace .. a .ja ne znam di ce .... gradsk sporkii zongler koji se naguruje kao cetvrti otraga s nama .... i on ... i oni njegovi sporki zonglerski candrljini, lopte, neki crno-zeleni cilindar .... a smrad ... vristi mi se ... ajme ajme i ajme ... sekunda traje ko godina ... na meni uz sve to ona glupa jaketa za protiv j....ga vitra kojega uopce nije bile ... crknit cu ... svi pusu ....on divlja .... uuuuuuuu napokon .... bubnem ga po ramenu .... on instantno na kocnicu ... reko ... bacaj mu pare i biz' ca ... e Sunje Sunje ... i tek ti sad jasno zasto im je taksi jeftiniji od gradskoga prijevoza ... odo spavat ... skoro ce pa jedanaesta ura ... witame panstwa z poludnia! |
