I oni svoju spitzu za prošetavanje imaju ...
|
mislio sam kako ova cetiri sata razlike nece utjecati na moj ustaljeni, streberski ritam spavanja .... mislim se ... nes' ti cetiri ure razlike ... ali ... sinoc obnevidjeh i srusih se (dakako, nego kako nego snom pravednika) u dubok san prije ovdasnjih devet navecer ... pa ni Otvoreno s Togonalom na docekah .... sto znaci da je gore u Miloj mi i Jedinoj vec odavna ponoc prosla ... i probudih se jutros (citaj zorom prije zornice) oko nekakvih 4 sata ... a ono sto prvo moje osjetljivo usce (za)registrira bijase zavij (zavijanje), arlauk, mijauk, cijauk ... ukratko dreku cudnovatih boja i tonova nejasna zvuka, a koje je dopiralo iz prekoputnoga parka (onoga parka u kojemu vas spomenik cace hrvatske knjizevnosti ceka) ... pomislih namah - evo ih, oni svekoliki ogromni morski sisavci vidjeni samo u BBC-evim dokumentarcima stigose na odmor na obalu ... oni isti koji me podsjecaju na mene samoga kad se ujutro u ogledalo pogledam ... a ne ne ne ... cirnuh bojazljivo kroz prozor / pendzer / ponistru / funjestru i shvatih da zvukovi stigose iz usta / ustiju ovdasnjih gradskih ljubimaca ... copor, skupina, jato, stado, ergela, rpa (votever) pasa koje ... gle sad ... oni ovdje ne zovu lutalicama (psima bezavlijanerima) nego su to umilna stvorenjca koja prolaznici redovito hrane, ali ih ... vidi pameti ... u svoja dvorista i kuce ne pustaju ... cudno meni zato jucer bilo dok sam prolazio preko parka put centra grada kako svakih nekoliko metara pocnu skakat po ljudima misancije misanci od misancine misance slaaaaaaaatki mjesanac (noge mu (ajme, sta volim ovaj nas dativ, op.a.) jazavcara, glava rotvajlera, rep labradora, usi koker spanijela) ... i nisam onaj Ivo iz Jelenka koji opisuje vuka nego su im stvarno takvi umilni psici bez nadzora sto skakucu i cekaju da im izvadis danasnju ponudu spize iz svoje torbe / borse / tasne / cekera ... nitko me nije uputio u tu kulturolosku specificnost pa tako ja od jucer nosim u dzepu (uz nezamjenjivu krpenu, peglanu na trokut, maramicu) malu vrecicu royal canin pascetinske spize (kupljene na akciji, dakako) jer valja biti pripravan za susrete za cetveronoznim slobodnohodajuci lajavo zavijajucim prijateljima ... mozda nekad u buducnosti prepircam i moj prvi odlazak u ovdasnji ducan u kupnju - jedinstveno i neponovljivo ;)))))) negA, djava odnija i pase slobodnohodace, dozivjeh ja jucer nesto social most important - puntaarensku spitzu!!! alo .... spitzu, spacerek, setnju, subotnje prijepodne ... ka narucen se nadjoh u sredisnjoj ulici ovoga juznoga slatkoga Cicelya (mislim da se tako zvao onaj grad iz Zivota na sjeveru) i razvedrih se ja imidjatli jer i oni svoju subotu prijepodne imaju ... ali ono pravu ... red sunca, red oblaka pa malo (jer ga je inace puuuuuuuuno) onoga sto stalno carlija sa oba oceana milo .... setnjica prava pravcata (ka' u nas od sv. Frane lipo do (najbolji prijedlozni izraz u hrv. jeziku) stanice di je prije stajala seszdesetka) ... masu kafica na otvorenome ... bacas onaj zaglum hod (i opet sam u onim novim patikama, malo neudobne, ali lipe, markirane i skupe) i paralelno slalomiras gledajuci da te koji jeep (jer su to najcesca prometala ovdje) ne pretvori pod svojim gumama u mArmeladicu ... ali ljudi secu i secu ... i nista nije drugacije - piju oni kavu, puse neke cigarine, usitno lajke i ogovaruckaju, gleduckaju i tako sve tom setniciom (koja je istodobno i voznica) moj hod-zaglum (rekla bi moja prija Druga pravoga splitskoga intelektualca ;))))) lipo do potoka (kojega ovdje zovu rijeka i dadose ime Recuerdo (valjda bi to na naski bilo nesto kao Sjecanje) u kojemu su nekada u 19. stoljecu Europljani nasli zlato .... ostalo znate ... pocinje Zlatna groznica .... i to je prvi naseljeni i izgradjeni kvart u Punta Arenasu ... ajme, sad bi me moja prije Sule ispalila iz gaca jer stalno u zabavni ubacujem dokumentarno-obrazovni program pa se evo pribacujem samo na zabavni .... ma briga me za zlatom ... ono sto moje soko okolovo zapazi na toj spitzi jest permanentan izostanak necega neizostavnoga za subotnje prijepodne - pa materi ti, pa ovde skoro pa nitko suncane cvike nema!!!!!!???? NITKO NEMA CVIKE!!! .... sok mi i nevjerica nemala nastala ... potom spoznah da je vidljiv i izostanak svekolikoga perja, krzna, koze, tirkiza, glamura, dasah Pariza i duh New Yorka, cipela Pacotijevih i patika Marotijevih, borsi Vivaldijevih i futrola za mobitele Grimaldijevih, satova Guccijevih i mirisa parfema Muccijevih .... aaaaaaa .... sramota ... razocaranje .... pa to im stvarno nije u redu ... doc u subotu ujutro pit obicnu (da ne kazem faking) kavu, a ne potrudit se potrosit bar cetiri do pet uri na pripremu za doc pit tu (pogledaj zagradu ranije) kavu ... ono svi ovde (Lana, hvala ti na sintagmi) dosli SAMO pit kavu ko' prljavi zongleri nakon performansa po gradskim ulicama .... zato cekam drugu subotu .... give glamour a chance ... ja cu ih izazvat jer odlucih sljedece: stavit cu CAK dva para cvika - jedne na oci, druge na glavu, a mozda i trece zadjenem medju (slabo mi do nikako maljave) prsi u kosuljicu .... ljudi, ostajem u nevjerici - doci na spitzu, a ni cvike sa sobom ponijeti ... ravno lovcu koji u sumu krene, a pusku u kuci ostavi ... prestrasno nesto!!! nedopustivo! Necu vise, dosta je za danas, ura je 8.25, odjavljujem se, valja mi sutra poc drzat nastavu, a valjalo bi se lipo za to i spremit .... dakle, dragane i dragani moji ... uzivajte u cekanju ponedjeljka ... i neka mi ne zamjere stovatelji napustenih i ostavljenih pasa sto kupih americku komercijalu od Royal Canina, a ne pripremih domacu jetricu od poznatoga mesara iz kvarta za moje nove prijatelje iz parka ... sram me i stid bilo .... Witame panstwa z poludnia!!! |
