Zagreb pa Venezia pa Madrid pa Santiago pa Punta Arenas
|
e ... kako to obecah (sebi, a i dragim mi osobama i osobanima) ... krecem ... e sad da je lako krenuti ... subota je, dan je 10-ti od mjeseca ti, majke ti mile, ozujka ... vidi, vidi, zanimljiva je danas i obljetnica - deset godina rada na mome sadasnjemu radnome mjestu ... oni koje me znaju - na radnome mjestu V.G.-a u tr. zv. (prekidam na tu temu jer ce suza na oko od misli na starenjei) ... ajmo mi na posa (ili za one sa sjevera, a kako ih je Miki i naucio - idemo si delat) ...ovdje je jutro ... ura je ... cekaj, cekaj ... da provjerim 9.41 ... ajme ... odma na pocetku - ocjena za udobnost kreveta je CISTA PEJA (5+) ... i ... jos nesto ... ne znam koja je to ptica kormoran pa mi javite (ne zna ni M.N., ali se sjeca da ju je tesko bilo dobiti za album Zivotinjskoga carstva) ... odma cu naglasiti - pravopisna i ina pravila postivati necu, znate i sami da sam ja i more than pismen covik (kad mi se to da), ali me zivcira ova neprekidna izmjena malih i velikh slova (predklimatericnost je, valjda, svojstvena i nama, op.a.) ... ajmo mi ... valja mi se sada najprije samome sebi predstaviti u ogledalu (spiglu, zrcalu albo w lustrze po polsku) ovdje far far away od Mile mi i Jedine ... vele ... daleko sam nekih 25 000 kilometara ... mislim da lazu ... previse bi to bilo ... ali ... eto mene tu ... dame i gospodo, welcome in Punta Arenas ... rece sinoc po ovdasnjemu vremenu glas iz zvucnika u avionu kompanije LAT AM (ne placaju mi reklamu) ... na engleskome ... nekome engleskome genijalnijemu i elizabetskijemu nego li je moj (a brojni znaju da je moj engleski more than AMEJZING) ... iso miki ... pa di smo sletjeli / sletili / ispali (votever) ... neki objekt se ukaza ... nazvat cu ga aerodromko (da ne bi bio aedromuljak) ... pokriven onom trnitom ili kako se zove onaj gradjevni materijal koji se proizvodio u vranjickome Salonitu ... neki stari mali avioni razbacani okolo ... tu i tamo kakav hangarcic zalutao tu oko piste ... aj gonjaj vanka iz pruge, sad ce tetka rasponjit vrata ... cekaj cekaj cekaj ... na ukrcaju (cetiri sata ranije) u Santiagu bijase +26 .... ovdje je sada jedva nekih +7 .... materi ti ... di je nestalo tih skoro 20-ak u medjuvremenu i u medjuzracju ... a ja u svome najproljetnijemu ruhu (tipican predstavnik grada mi rodjenja), ispeglane gace na crtu, cist mi okovratnik kosulje (koja mi je bas lipa), soknicice (one sta ih u paketu dobijes 5, a platio si ih 7) i patikice (koje su novokupljene za ovo putovanje i to po punoj cijeni), jaknicica (neki vise pokusaj jakete) umjesto bunde .... ocale na glavi (jer je ovdje oko 8 i nesto sinoc bio jos dan, zasto - ja to nikada ne znam objasniti jer kad bih znao objasniti jamacno bih bio s ugovorom na neodredjeno u Rudjeru Boskovicu ... ukratko: ne znam objasniti zasto je ovdje iza 8 navecer jos bio dan) ... ali znam da se na trenutak osjetih ko Hercul Poirot kad stize u novo mjesto (brk njegov jos pustio nisam) .... Aaaaaaa kupi prnje i cupaj iz borse stogod zimskoga ... onako nazivo na sri puta ... rekli bi u Sinju - l(i)ed l(i)ed ledeni ... a .... evo me ceka i moj kolega YGLK (nije Jadranski Galenski Laboratorij) nego brate covik docent na ovdasnjemu Odsjeku za povijest i zove se Yakov (i didu su mu zvali Joko) pa se vi sada mislite .... On sav onako juznoamericki (sad jedan zanimljiv izraz i tko ne razumije njegov je to problem) priupitan, priupen i sav nekako domac ... a ja ... instantno prebacivanje na KDN (Klasicni Dalmatinski Nadrkitis) ... ladno mi, ali bas ladno ... sta je ovo? - bijase moje prvo pitanje dobrome juznoamrickome ljubopitnome coviku ... poletija u istoj zemlji na skoro 30 i sletija u toj istoj zemlji ... i to na njezinu jugu na skoro nuli .... nasmija se na moj KDN moj kolega YGLK i rece - it's near of capital city Santiago ... now you are here, only 4000 km far from Santiago .... i .... tad shvatih pravo znacenje mislim da to bijahu Preradoviceve rijeci - mili Boze, kud sam zaso .... ajmo sad zavrsavamo ... dosta je bilo za prvo javljanje .... nastavak slijedi jer se moramo u sljedecoj epizodi vratiti najprije na Veneziu pa na Madrid i ukracaj pa na nocni let od skoro 15 sati do Santiaga i dan proveden u Santiagu ... dragi ljudi ... ziv sam, disem i vidim, pozdrave vam s daleka juga saljem .... Punta Arenas je za mene (i nije sad da se hvalim), a koji ima iza sebe tisuce i tisuce prevaljenih milja, vidjenih i dozivljenih zemalja, gradova i prozivljenih situacija, nesto sto sam mnogima i u poruci rano jutros poslao - jednostavno nesto tesko prepricljivo ... za uvod u novu epizodu zamislite sada mjesto - mjesto gdje su se spojili Atlantik s istoka i Pacifik sa zapada ... ma sada vi to zamislite kako izgleda ta tocka na kraju svijeta ... pozdrav i do skora ... |
