Smile...it confuses people

08.09.2006., petak

What if God was one of us, just a stranger on the bus, trying make his way home...

Kao sto vidim, vecina vas se pita kako sam prezivjela prvi dan? Pa jedva...
Bilo je dobro, sve dok nisam vidjela sestricnu, onda me uhvatila panika...
Srela sam dosta ljudi koje jos otprije znam, ali nisam znala da su upisali moju srednju.
Upoznala sam jednu super curu i sad s njom sjedim, upoznala sam vecinu razreda i svi su mi OK.
Imamo malo decki u razredu, ali su bas zabavni.
I raska nam je super, za razliku od vecine profesora.
Jedno veliko razocaranje je bilo to da nema zgodnih decki, a svi su mislili da ce ih kod mene biti.
A onda sam prvi dan za vrijeme odmara vidjela jednog preslatkog decka.
Samo je projurio kraj mene, imao je frckavu kosu i bio je u Interovom dresu... San svih mojih snova...
Nije moja smjena pa ga nisam vidjala sve do srijede, kad sam izasla na hodnik i vidjela jednog decka koji bi mogao biti on.
Bio je tako meden... Sa predivnom frckavom kosom i fiksnim koji mu tako slatko stoji...
Zaboravila sam spomenuti i jedan dosta vazan dio.
Kad sam dosla doma prvi dan, cekao me Spanjolac na msn-u.
Molio je da mu posaljem svoju sliku, a onda ih je trazio jos.
Stalno sam ga podjebavala, ali kako je glup, on to nije shvatio.
Pricali smo o glupostima i pitala sam ga da li ima novu curu, a kao i po obicaju, on ju ima.
Obecao mi je da ce mi poslati nasu sliku, ali jos to nije ucinio, koji kreten, opet me iznervirio, taman kad sam ga zaboravila...
Glavno je da imam novu zanimaciju, zbog koje tako volim ici u skolu. Zbog nje i standa s Fornettima...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.