Priče o čokoladi!

srijeda, 07.01.2015.

Prošli mjesec blog 'Priče o čokoladi!' primijetila je ekipa portala 'Dom i stil' te su napravili intervju samnom. Prenosim dio, a cijeli možete pročitati na ovom linku.

Blog Priče o čokoladi nije klasičan gastro blog, specijalizirala si se samo za jednu namirnicu, najveću poslasticu među slatkim – čokoladu. Zašto baš čokolada?

Kad sam počela pisati blog, nisam bila svjesna da se radi o gastro blogu, više sam mislila da je to osobni blog o mom viđenju industrije čokolade. Ali onda su ljudi o njemu pričali kao o gastro blogu, pa su me nagovarali da stavljam recepte i tako je dobio jaču gastro notu. Na kraju kada razmislim, čokolada je slastica, a slastice spadaju u domenu gastro, pa je i blog gastro :) A drugačiji je vjerojatno jer ni sama nisam ispočetka poimala njegovu gastro poveznicu. To se izraženo promijenilo u prosincu kada sam ga punila većinom s receptima, jer sam htjela s čitateljima podijeliti fine kolače, kekse i torte koje volim jesti tijekom blagdana. Obožavama prosinac jer tada stvarno ne pazim što jedem, a jedem najviše slatkoga.

Prateći blog otkrila sam da ima jako puno priča o čokoladi, najdraži su mi mitovi o čokoladi koje redovito objavljuješ te recenzije. Sigurno postoji puno priča koje bi voljela ispričati, no, postoje li “čoko” mjesta koja bi čitateljima voljela otkriti, a možda i sama posjetiti?

Velika mi je želja otići u Bruxelles i “pobrstiti” tamošnje male prodavaonice čokolade. Belgija je veoma poznata po čokoladi, ali većinom kroz velike kompanije kao što su Barry Callabout i Godiva. Međutim, oni su toliko veliki i globalni da se malo toga u njihovoj čokoladi može nazvati belgijsko. Mali belgijski proizvođači koji imaju izvorne recepte svoje kulture i lokalnog ukusa, obično ne prodaju izvan zemlje. Voljela bih osjetiti autohtoni belgijski čokoladni okus. Osim toga, veoma je popularan i francuski obrtnik-umjetnik Patrick Rogere koji u Parizu ima nekoliko prodavaonica. Tu je i skupa, ali navodno najbolja čokolada na svijetu – Valrhona. Nju još nisam probala, ali bih voljela. Budući da moja kćer Morana sad već ima četiri godine i kvalitetnije precipira svijet oko sebe, možda 2015. s njom organiziram neki čoko put u Francusku i Belgiju.

Za vrijeme pisanja bloga sigurno si otkrila puno novih priča, informacija i mitova vezanih za čokoladu, postoji li neka koju možeš istaknuti, jer te baš iznenadila?

Da, iznenadila me informacija o tvornici čokolade Godiva. Oni su naime, pravno registrirali ime Godiva i napravili zabranu njezina korištenja. A Godiva je povijesna ličnost, simbol hrabrosti, suprotstavljanja i upornosti. Ona je društveno ‘svepripadalo’. Mjesto kroz koje je na konju navodno prošla gola zaogrnuta samo kosom, ima niz poslovnih i ugostiteljskih prostora koje nose upravo to ime. I ako se oni nisu osjećali prozvani pravno ga registrirati na isključivo korištenje, bilo je bahato od jedne kompanije koja prodaje čokoladu da to učini i brani loklima da se zovu Godiva.

Iznenadila me i informacija da su prije nekoliko desetaka godina proizvođači u proizvode koje su nazivali čokolada stavljali prah crvene cigle. S obzirom da sam u 80-ima bila dijete, a nisam sigurna da su propisi o hrani tada bilo regulirani ovako strogo kao danas, pitam se jesam li kao dijete ponekad zapravo u organizam unosila ciglu.

Koja ti je najdraža čokoladna poslastica?

Teško je izdvojiti. Volim tamnu čokoladu, što tamnije to bolje. Ponekad mi odgovara njezina gorčina, naročito ako osjećam da nemam energije. A ponekad, kad mi se događa nešto lijepo ili kada se opušam, volim praline punjene kremom od lješnjaka ili čokoladne tartufe/truffles – meke kuglice čokolade uvaljane u kakao. Prije nego njih počnem jesti, moram se ograničiti na neki broj. Npr. izvadim samo tri tartufa i spremim kutiju s ostalima, jer bi ih u suprotnom sve pojela, a onda bi mi vjerojatno bilo zlo.

A najbolja čokolada koju si probala? Ona kojoj se često vraćaš?

Nesporno Ritter Sport. Iako nisam o njima još ništa pisala na blogu, toliko su posebne da post mora biti savršen. Zato toliko odugovlačiim s njim.

Postoji li mjesto, osim toplog doma, gdje za hladnog, zimskog, dana voliš popiti najfiniju toplu čokoladu?

Jako volim Zagreb, a njegov centar tijekom adventa posljednjih je godina stvarno poseban doživljaj, kako za turiste tako i za same stanovnike Zagreba. Topla čokolada u takvom magično-zimskom okruženju sasvim prija.