Life With a Smile On My Face

Iz kupaonice su doprli zvuci povraćanja i to me je još više potaknulo da se uhvatim za glavu. Ova glupa migrena me mučila od ranog jutra. Da ni ne spominjemo u kakvom je stanju kuća bila! Slijedi mi stogodišnja kazna kad mama vidi da smo uništile kuću to temelja. Ako ne popuši foru da je kroz kuću prošlo krdo pomahnitalih hipogrifa, mislim da će shvatiti da smo cure i ja jučer imale tajni tulum koji se oteo kontroli, kao i naša samokontrola prema alkoholu. Ne samo da smo sve pet bile pijane ko guzice, nego smo još k tome bljuvale ko što zmaj riga vatru!
“Imamo li još Aspirina?” tupo je upitala Jill.
“Ne, Samantha je posljednja tri strpala u usta prije no što se onesvjestila.” rekla je Haley u polusnu.
U kuhinju se dogegala Chelsea koja je upravo obavila ritual bljuvanja. Nećemo ni spominjati po koji put, kao ni činjenicu da se toliko napila da se izpovraćala pokraj WC-a, a ne u njega. Kao razlog je navela taj da sve oko sebe vidi troduplo tako da nije znala koja WC školjka koju vidi je prava. Moja sućut Chelz!
“Mama će poludjeti.” rekla sam, suočena s istinom. “A tek Joanna! Ajme, mogu se početi pakirati za Azkaban!”
“Smiri se C.!” rekla je Samantha. “Ti nisi ništa kriva! Mi smo te koje su organizirale tulum i dopustile da se zakuha.”
“Neću dopustiti da vi preuzmete krivicu!” odmahnula sam glavom i migrena mi se odmah povećala. “Ja sam jednako kriva kao i vi! Pa niste mi vi nalijevale plamenviski u usta i tako me opile skupa sa sobom!”
“Čija je glupa ideja bila da napravimo taj tulum?!” glasno upita Jill, držeći se za glavu.
Haley, Samantha i ja smo se okrenule prema polumrtvoj Chelsei.
“A ne! Da se niste usudile mene okriviti za ovaj rusvaj!” branila se ona. “Ja sam predložila da napravimo tulum, a ni vi se niste baš opirale toj zamisli!”
“Sve smo podjednako krive!” rekla je Haley.
Tad su u kuhinju ušli Alex, Ryan, Bastian, Johnny i James. Nas petoro i njih petorica smo zapravo bili krivi za kaos koji je vladao u kući. Razlika je bila u tome što su dečki bili trezni, a nas je mučio mamurluk.
“Evo cure, sad ste okusile divan svijet hrpe promile u vašoj krvi!” morao je Bastian, Jillin najbolji prijatelj, biti sarkastičan.
“Hales, poljubio bi te, ali ne želim da me zapuhne zadah alkohola.” namignuo je Johnny svojoj curi kojoj njegova dosjetka nije bila zabavna.
“Chloe, tulum je bio stvarno genijalan!” smijao se i James, Samanthina tiha patnja, jer je i njega kao i ostale dečke sve ovo zabavljalo. “Tek sad shvaćam što to znači biti mrtav-pijan!”
“Ne brini, pomoći ćemo vam da sredite kuću prije no što dođu tvoji doma!” tješio me Alex, Jillin brat.
“Daj me podsjeti...kako ste uopće izmamile starce iz kuće?” zanimalo je Ryana.
“Ja sam zamolila tatu da ih pozove k sebi na večeru, a s obzirom da sam znala kako će se gospodin Candler i moj tata zapričati, pretpostavila sam da će im ponuditi da prespavaju što se očito i dogodilo.” objasnila je Haley.
“Da, svi su otišli na večeru u Janein restoran, a onda k Haleynim doma.” dodala je Samantha.
I tek što je to rekla, nas desetoro smo začuli zvuk otvaranja ulaznih vrata kuće i u kuhinju su stupili Joanna, moji roditelji, Chelseini roditelji, Haleyin tata i Jane, svi do jednog bijesni zbog prizora koji su zatekli...

*****

“Chloe, ovo od tebe nisam očekivala!” pjenila se moja mama. “Urušiti kuću u jednoj noći zbog lude pijanke i nedopuštenog tuluma?!”
“Alice, dušo...nema svrhe vikati na nju.” stavio je tata ruku na mamino rame i tapšao ju, a ona ga je ljutito pogledala. Tata se nije dao smesti. “Šteta je počinjena, Chloe i njezino društvance su počistili kuću i mislim da joj je ovo zadnji put da se ovako nešto dogodilo, je li Chloe Anne?”
Namrgodila sam se jer me tata nazvao punim imenom, ali sam ipak kimnula glavom. Mama i dalje nije popuštala.
“Gledaj mama...stvarno mi je jako, jako žao što smo to uradili!” ispričala sam se po stoti puta. “Ovako nešto više nikad neću ponoviti i tako mi svega, ovo mi je prvi i zadnji put da sam se napila!”
“I bolje da ti je jer ako te još jednom ulovim da si popila i kapljicu alkohola, sljepit ću ti jezik za nepce i to doživotno pa tako više nikad ništa nećeš moći piti!” zaprijetila mi je mama, mašući kažiprstom meni ispred nosa. “Sad više nisam uopće sigurna imam li povjerenja u tebe da te ostavim samu doma. Haleyn otac je pozvao Georgea na neki seminar o novim vrstama napitaka za liječenje magičnih bolesti koji se održava sljedećeg tjedna u Finskoj, ali s obzirom na okolnosti... Mislim da nećemo ići!”
“Ali tati je ovo jedinstvena prilika!” pobunila sam se. “Morate ići!”
“I ostavimo tebe samu, pa da zateknemo kuću u ruševinama? A-a, ne bi išlo!”
“A što kažete na ovo: Chloe pošaljete kod Southwoodovih na praznike, a mi lijepo otiđemo u Finsku?” predložila je Laura. Svi smo je u čudu pogledali. “Meni se to čini ko dobra ideja! Bit će pod nadzorom, a mi ćemo u miru moći otići na taj tatin seminar! Osim toga, čula sam da su finski dečki vrlo dobro građeni...”
“To čak i nije tako loša ideja!” promrmljala je mama. “Hm...moram kontaktirati s Peterom Southwoodom i vidjeti slaže li se on.”
Mama je izjurile iz kuhinje, očito napisati pismo Jillinom tati. Tata je slegnuo ramenima i vratio se u svoju radnu sobu. Laura mi se nasmijala.
“A sad sestro...pošto sam te izvukla iz nevolje, mislim da zaslužujem ćuti detalje s tog vašeg tuluma!” namignula mi je, a ja sam se zacerekala.

*****

Pošto su se Haley, Samantha i Chelsea za kaznu morale vratiti kući jer su ih roditelji zatekli pijane, a dečki su i ovako i onako došli samo na tulum, pa su se i oni vratili doma, Jill i ja smo jedine ostale u Hogsmadeu. Moja mama se dogovorila s Jill da neće spominjati njezinom tati tulum iz pristojnosti jer je pristao da ja dođem k njima za vrijeme dok su moji na seminaru u Finskoj.
Sljedećih tjedan dana smo Jill i ja izbjegavale moju mamu koja nikako nije mogla preboljeti činjenicu da smo njoj iza leđa napravile tulum koji je zamalo uništio našu kuću. Uglavnom smo izbivale i smicale se po Hogsmadeu. Napokon u subotu kad su moji trebali otputovati u Finsku (Laura je bila presretna što će ljeto prije odlaska na svoju prvu godinu u Hogwarts, provesti u inozemstvu), Jill i ja smo se spakovale i letiprahom otputovale u London, Jillinu obiteljsku kuću.
“Hej, došle ste!”
Jill i ja smo izašle iz kamina u dnevni boravak Southwoodovih. Na kauču ispred kamina su sjedili Bastian i Alex. Dnevni boravak je bio stvarno lijep. Nije bio moderan, već je imao satinski antikni namještaj, a zidove je krasila nježna nijansa zelene boje. U svakom kutu prostorije je bio mali stolić s vazom cvijeća. Sve u svemu, prostorija se doimala stvarno ugodnom.
Alex je ustao s kauča i zagrlio Jill.
“Dobrodošla kući sestro!”
“Alex, nemoj mi se sad raspekmeziti!” nasmijala se Jill i okrenula po prostoriji. “Hej Bastiane! Nego...gdje je Oliver?”
“Ma, znaš njega: red, red, mir, tišina i disciplina!” odmahnuo je rukom Alex. “Na poslu je, danas mu dolazi inspekcija pa je nervozan. Bok Chloe!”
Uzvratila sam mu pozdrav i Alex se nasmješio otkrivši tako svoje savršene zube, a do izražaja su došle i njegove divne, plave oči. Tek sad sam shvatila što je Jill mislila kad je rekla da se cure ljepe za njenog brata. Alex je pravi komad...ah, šteta šta sam sretno zauzeta!
“Dođi Chloe, ti ćeš spavati u mojoj sobi!” mahnula je glavom Jill, dajući mi znak da ju slijedim.
“Zapravo...” progovorio je ponovno Alex, a Jill i ja smo ga pogledale, “...tata je Chloe pripremio sobu na tavanu. Onu u kojoj si ti spavala kad si bila mala.”
Jill je slegnula ramenima i okrenula očima. Izašla je iz dnevnog bravka i došla u prostoriju koja je služila i kao kuhinja i kao blagavaonica. Niže se prostorija sužavala tvoreći tako svojstveni hodnik koji vodi prema ulaznim vratima kuće. Mi smo se okrenule na drugu stranu i ja sam slijedila Jill uz stepenice koje su se nalazile odmah s desne strane vrata dnevnog boravka.
Stale smo na prvom odmorištu. Tu su se nalazila dvoja vrata. Jill je ušla na ona lijeva i ušle smo u njezinu soba koju definitivno nisam tako zamišljala. Jill je spustila kovčege nasred sobe i nasmješila mi se.
“Vjeruj mi, nisam ja birala boju zidova.”
Namignula sam joj; valjda je Jill mislila kako smatram njezinu sobu djetinjastom zbog blage nijasne roze boje na zidovima, ali soba je imala udoban ambijent.
“Hajde, idemo te smjestiti u tvoju sobu!”
Izašle smo iz Jilline sobe i prije no što smo se stepenicama uputile na drugo odmorište, Jill mi je rekla: “Ova soba nasuprot moje je Oliverova.”
Na sljedećem odmorištu su također bila dvoja vrata, jedna od Alexove sobe, a druga od kupaonice. Jill je rekla da njezin otac ima sobu u prizemlju. Napokon, na trećem odmorištu je bila sobu u kojoj ću ja boraviti sljedećih nekoliko dana. Ova je definitivno bila uređena kao za neku malu djevojčicu, a Jill mi je rekla da je to njezina bivša soba, ali da njezin otac nikad nije želio da se ništa u toj sobi mijenja. Inače ta soba služi za goste koji žele prespavati.
“Ti se raspakuj, a onda poslije možemo jesti.” rekla je Jill. “Stvarno sorry zbog sobe i svih ovih igračka u njoj.”
“Nema veze, i ovako ću u sobi samo spavati, jel?” namignula sam joj.
“Pa naravno, dane ćemo provoditi tulumareći, ali ovog puta bez alkohola!” zacerekala se Jill.

Sjedila sam na prozoru i tupo zurila kroz njega. Mnoge vještice i čarobnjaci su jurili kroz hogsmadeske ulice. Kroz prozor sam vidjela kako mama i Laura sjede za stolom u hladovini visokog hrasta. Cijelo dvorište kuće je bilo okruženo niskom, bijelom drvenom ogradom. U stražnjem dvorištu je bio portnjak u kojem su se isticale plamenocrvene jagode. Zamjetila sam da je Joanna (naša kućna pomoćnica) mami i Lauri upravo poslužila jagode iz našeg povrtnjaka sa šlagom i čokoladnim preljevom. Iako sam u tom trenutku osjetila veliki poriv da im se pridružim, oduprijela sam se nagonu da otiđem iz ove prostorije.
U zadnje vrijeme sam iz sobe izlazila samo kad bi morala na WC, praktički nisam ni silazila u prizemlje da objedujem. Jedino što sam radila jest spavala ili sjedila na prozoru i tupo zurila kroz prozor. Čak se nisam trudila ni presvući u normalnu odjeću, već nekoliko dana sam na sebi imala jedno te istu piđamu.
Valjda sam se na taj način nosila s tugom, nosila s činjenicom da je Leanne mrtva. Još uvijek su mi suze navirale na lice svaki puta kad bi samo pomislila na to. Obrisala sam ih rukavom i zavalila se na krevet. Okrenula sam se na bok i pokušala ponovno zaspati kadli sm čula da se vrata moje sobe otvaraju. Nisam morala ni pogledati tko je, znala sam da me mama po tko zna koji put pokušava nagovoriti da odem nešto pojesti.
“Dušo?” začula sam mamin glas.
“Mama, nisam gladna.” promrmljala sam, ali su se moje riječi stopile s kruljenjem u mom želudcu.
“Iako je očito da jesi, ne radi se o tome.” rekla je mama. “Par osoba ti je došlo u posjet.”
Uspravila sam se na krevetu i vidjela maminu glavu kako proviruje kroz vrata moje sobe. Nasmijala se te otvorila vrata širom, a u moju sobu su u trenu stupile četiri nasmijane cure koje su nešto sretno vikale.
“C. ti si se našto zapustila!” primjetila je Samantha. “Sorry stara kaj to moram reći, ali užasno izgledaš!”
“Oooh Sam, ne moraš biti tako skromna!” nasmijal se Jill. “Pa očito je da Chloe izgleda katastrofalno!”
“Hej, hej: dosta šala na račun mog izgleda!” rekla sam im, pokušavajući zatomiti navalu emocija zbog sreće što vidim svoje tri najbolje prijateljice.
“Chloe, dajemo ti deset minuta da se središ, a onda idemo u provod!” rekla je Haley i uputila mi svoj naširi osmjeh.
“Što vas tri radite ovdje?” upitala sam ih.
“Tvoja mama nas je pozvala.” reče Samantha, pa smo se sve četiri okrenule prema mojoj mami.
Ona je samo slegnula ramenima i nasmijala se.
“Bila si toliko utučena i u depresiji pa sam poslala pismo njihovim roditeljima i pozvala cure da te posjete. Svi roditelji su pristali da cure ostanu ovdje do kraja praznika.”
“A kad si mi to mislila reći?” podigla sam obrve.
“Da ti je rekla, onda to ne bi bilo iznenađenje ludice!” izbeljila mi se Jill.
“Hajde sad, sredi se i idemo u šetnju!” rekla je Sam.
Nije mi bilo druge. Iako mi se nije dalo, cure nisu popuštale. Na kraju sam se otišla otuširati, presvući u normalnu bezjačku odjeću i nakon što sam se najela (“Chloe Anne, užasno si mršava! Izgledaš ko gladno dijete Afrike! Da si ispraznila ovaj tanjur do kraja, inače ću te ja natjerati da ga pojedeš!” prijetila mi je Joanna), bila sam kao nova. Samantha, Jill i Haley su me odmjerile od glave do pete.
“Da, sad izgledaš ko ona dobra stara Chloe!” kimnula je glavom Jill.
“Još samo da nabaciš osmjeh na lice...” predložila je Samantha.
“Ako se ne sjećaš kako se smije, samo radi sve što i ja.” rekla je dobro raspoložena Haley.
“Nemojte pretjerivati!” doviknul im je Laura. “Uspjeh je što ste ju uopće uspjele izvući iz kuće!”
Cure i ja smo se nasmijale. Pristala sam otići na sladoledni kup Kod tri metle. Uz veselo čavrljanje uputile smo se kroz sunčani Hogsmade. Napokon došavši do Tri metle, sjele smo sve četiri za jedan stol i naručile što veće sledoledne kupove. Madame Rosmerta se obradovala što nas vidi. Donijela nam je naše naruđbe i rekla da ne moramo platiti jer ‘kuća časti’.
“E pa, u slast cure i znajte da jedete taj sladoled u Chloeino zdravlje, hehe!” zacerekala se Samantha.
“Chloe? Chloe Candler?”
Okrenula sam se da vidim tko me doziva. Na vratima birca je stajala ni više ni manje nego Chelsea Marie McOwen, moja sestrična.
“Dovraga Chelz, što ti radiš ovdje?!” uzviknula sam šokirano.
“Moji su me odlučili od ove godine premjestiti u Hogwarts.” rekla je jednako šokirana Chelsea. “Mislili smo da je pametno navratiti malo k vama.”
Chelsea i ja smo se zagrlile, ali kad je ona uzviknula: “C., bez uvrede, ali ne volim previše fizičke kontakte s istim spolom.”, pustila sam ju uz osmjeh.
“Cure, ovo je moja sestrična Chelsea McOwen. Chelz, ovo su Samantha Wilson, Jill Southwood i Joie Heron.” upoznala sam ih. “Ups parodon...Haley Joy Heron.”
“Pa baš ste frajerice!” zacerekala se Chelsea.
“Chelz, kako Conker?” upitah ju.
“Dobro je, drži se!” odgovorila je Chelsea, nakon što je zamolila Madame Rosmertu da i njoj donese sladoledni kup, ali preliven plamenviskijom.
“Conker ti je brat?” upitala je Jill, a Chelsea i ja smo se pukle smijeti.
“Ne, Conker je moj zec.” kroz svoj luđački smijeh je probrgljala Chelsea.
Nas petero nastavile smo se cerekati cijelo poslijepodne, pa čak i večer. Madame Rosmerta nas jemorala otjerati kući jer je bilo vrijeme da zatvori kafić. Na putu kući, Chelsea je spomenula Leanne.
“Čuj stara, čula sam šta se dogodilo i moram reći da mi je fakat žao!”
“Hvala Chelz!” promrmljala sam.
Ostale cure nisu ništa rekle; imala sam osjećaj da izbjegavaju tu temu. Ipak, Haley se očito nije mogla suzdržati.
“Samo se ti drži Chloe, mi smo uz tebe. Bit ćemo ti podrška.”
“Hvala Joie!” nasmijala sam se.
“Kul, sad kad je Chloe pet među živima...predlažem da sutra navečer bacimo starce van iz kuće i napravimo mali privatni tulum!” zadovoljno je trljala rukama Chelsea.
“Zvuči dobro, ali ako nema alkohola na tom tulumu, ja ne dolazim!” sarkastično je rekla Samantha, a Jill ju je poduprijela.
“Znači dogovoreno je: sutra navečer radimo tulum kod Chloe doma!” namignula mi je Haley.
Nisam im se proturiječila. Znala sam da je zabava upravo ono što mi treba.

Dame i gospodo, moja malenkost je u ovih par dana koliko sam bila na moru shvatila da mi jako fali pisati Chloe blog jer je Chloe bila moj prvi blog i nju sam nekako odmah zavoljela kao lik. Zato sam odlučila ponovno staviti ovaj blog u pogon i to kao nastavak prave i prave, izvorne priče. Za vas koji ste me i prije čitali, ovo će biti ponavljanje gradiva, a za vas koji niste ovo će biti uvod u život Chloe Candler.

Chloe Anne Candler kreće na četvrtu godinu u Hogwartsu. Ona u njezina prijateljica Leanne Harris, nakon ljeta provedenog zajedno, raduju se što će ponovno stupiti u školske klupe. Leanne je inače siroče, bezjačkog podrijekla. Roditelji su je napustili po rođenju i odrasla u ju sirotištu te do 11. godine nije znala da je vještica. Leanne i Chloe su od prvog dana najbolje prijateljice. Prvog dana na četvrtoj godini u Hogwartsu, Ravenclawi prvi sat imaju Travarstvo s Hufflepuffima. Chloe se tome veseli jer će tako napokon vidjeti svoju tihu patnju, Ryana Scotta. Srećom, Jill Southwood, Chloeina prijateljica iz Hufflepuffa upoznaje Chloe s Ryanom te se njih dvoje počinju družiti. Jednog dana u Hogsmadeu, Chloe sreće ženu, Karen Bewick, koja tvrdi da je njezina prava majka. Ispriča joj priču o tome kako je Karen rodila Chloe, ali su joj Chloeini roditelji oduzeli od nje jer su mislili da Karen neće biti Chloe dobra majka. Chloe povjeruje u tu priču i odbija viđati svoje roditelje te se potajno nalazi s Karen u Hogsmadeu. U međuvremenu, Ryan i Chloe se zbližavaju, ali onda Chloe sazna da je Ryan prohodao s Griffindorkom Natalie. Također se posvađa s Leanne, ali se njih dvije ipak pomire. Zadnjeg dana škole, Chloe dolazi reći Candlerovima da odlazi živjeti s Karen. Tad se sazna prava istina o tome kako je Karen lagala Chloe cijelo vrijeme te joj ona nije prava majka. U naltu bijesa, Karen izvuče štapić te želi ubiti Chloe, ali se Leanne baci ispred svoje najbolje prijateljice pa tako Karen ubije Leanne. Chloe se od šoka onesvjesti i završi u bolnici. Tri dana kasnije kad se probudi i čuje što se dogodilo, vidno je potresena. Utjehu pronali u Ryanu koji joj napokon priza da je u nju zaljubljen te da je prekinuo s Natalie jer želi biti s Chloe. Njih dvoje se poljube. Na Leannein sprovod dolazi mnogo ljudi. Chloe osjeća patnju jer ju je njezina najbolja prijateljica napustila. Pred njom su dva mjeseca ljetnih praznika kojima se Chloe nimalo ne veseli.

Dakle, to je otprilike radnja koja se odvijala u mojoj prethodnoj priči, a ja ću sad pisati što se dogodilo dalje. Na petoj godini. Sigurna sam da će vam se ideja svidjeti. Za sad sam u priču ubacila neke ljude za koje smatram da mi se najbolje uklapaju. Ako još netko želi u priču neka kaže. Pozdrav do sljedećeg pravog posta koji ide uskoro od Chloe a.k.a Alexis!