Life With a Smile On My Face

Iz kuhinje sam uzela neško eklera i pivoslasca te sam umjesto u Veliku dvoranu na ručak kao svi otali, odjurila do jezera gdje sam se trebala neći s Ryanom. Trčala sam preko perivoja dok se moja kosa vijorila za mnom na jesenskom povjetarcu. Vani je bilo toplo i sunčano unatoč tome što je noćas padala kiša.
“Bok!” uspuhano sam pozdravila Ryana koji je sjedio u hladovini breze uz Crno jezero.
Nisam ništa više rekla; samo sam sjela pored njega u tišini i izvadila eklere i dvije boce pivoslasca. Ryana je to nasmijalo.
“Pobrinula si se za ručak?”
Pokušala sam se nasmješiti, ali nisam u tome uspjela. Iako je Ryan djelovao normalno, imala sam osjećaj da i njega nešto muči. Uzdahnula sam.
“Moramo razgovarati.” slučajno rekosmo Ryan i ja uglas.
To nas je oboje nasmijalo.
“Ti prvi.”
“Ne, ti prva.”
“U redu.” kimnula sam glavom. “Moram ti nešto priznati.” Napravila sam malu stanku. “Alex i ja smo se poljubili.”
“Alex Southwood?” upitao je Ryana bezbojnim glasom.
“D-da.” promucala sam. “I rekao mi je da je zaljubljen u mene.”
Ryan nije ništa rekao, samo je zurio pred sebe. Nakon nekoliko minuta u tišini, ipak je progovorio.
“A ti? Jesi li ti zaljubljena u njega?”
Slegnula sam ramenima.
“Ne znam.” bila sam iskrena. “Nešto osjećam za njega, ali ne znam što. Ne znam je li to samo čista privlačnost, čista kemija ili nešto više! Ljubav...nemam pojima!”
Ryan se nasmijao. Bolje rečeno, pukao se smijati.
“Ironija. Čista ironija.” rekao je on kroz smijeh. Zaprepašteno sam ga gledala. “Chloe, i ja sam upoznao jednu curu koja mi se jako sviđa.”
“Khm...sviđa?” blago sam se osmjehivala jer je Ryan bio u pravu: ovo je čista ironija.
“Hm, da.” zamišljeno reče Ryan. “Zove se Louise Bennigton. Upoznali smo se ovo ljeto u Španjolskoj.”
“To je ona Griffindorka?” upitala sam ga, shvaćajući koliko je ovo zapravo smiješno.
“Da i stvarno je divna osoba.” kimnuo je glavom Ryan. “Misliš li...”
“Mislim li da smo se ovo ljeto oboje odljubili jedno od drugoga i zaljubili u nekog drugog?” nasmijali smo se oboje. “Da, mislim.”
Ryan je otpio gutljaj pivoslasca i legao na travu. Ja sam slijedila njegov primjer te legla do njega.
“Ti i Louise...jeste se...hm, mislim...”
“Da, jesmo: poljubili smo se. Pa zapravo smo se čitavo vrijeme u Španjolskoj ponašali kao da smo u vezi, iako je ona tek jučer raskinula sa svojim dečkom.” rekao je Ryan, zureći u nebo. “Gledaj Chloe, stvarno te nisam želio prevariti ili nešto takvo. Ovo s Louise i sa mnom se jednostavno dogodilo. Stvarno me krivnja izjedala.”
“Znam kako ti je.” rekla sam prisječajući se kako noćima nisam spavala zbog poljupca s Alexom. “Jesi sretan s njom?”
“Jako.” priznao mi je Ryan. “Louise je stvarno...čarobna. A ti? Što ćeš dalje s Alexom?”
“Vidjet ćemo. Rekla sam mu da se moramo naći večeras u Sobi potrebe da raspravimo neke stvari.”
“A nas dvoje? Što ćemo mi?” ponovno se uspravio Ryan iz ležećeg u sjedeći položaj.
“Meni se čini da mi i ovako i onako nikad ne bi bili dobar par.” rekla sam i dalje zureći u azur. “Imam osjećaj da bi se nas dvoje bolje slagali kad bi bili samo prijatelji.”
“Misliš...ko i prije, jel?” nasmijao se Ryan.
Sad sam se i ja uspravila.
“Da, ko i prije.”
Ryan je ustao, pa sam i ja učinila isto. Pružio mi je ruku i rukovali smo se, a potom i izgrlili. Na kraju me poljubio.
“Ovo je samo poljubac za rastanak.” objasnio je.
“Bok Ryane i prenesi Louise moje pozdrave!” mahnula sam mu na odlasku.
“Naravno, a ti poruči Alexu da bude dobar prema tebi, inače ću ga ugušiti u snu!” dobacio je Ryan.

*****

Pogedala sam na ručni sat. Bila je minuta do ponoći. Potrčala sam koliko su me noge nosile te sam se napokon zaustavila ispred Sobe potrebe. Kad su se kazaljke na mom satu napokon poklopile na brojci 12, ušla sam unutra. Soba je nalikovala na moderno opremljen dnevni boravak, a Alex je sjedio u naslonjaču pored kamina. Ja sam sjela u susjedni naslonjač i Alex me pogledao.
“Onda...o čemu si ti to željela razgovarti sa mnom? Mislio sam da te ne zanimam ja jer imaš Ryana.”
“Ryan i ja smo prekinuli.” rekla sam mu što ga je vidno oraspoložilo. “Shvatili smo da smo se preko ljeta jedno od drugog odljubili. Osim toga, Ryan se zaljubio u drugu curu, a ja...”
“Što ti Chloe?” upitao je odmah Alex.
“Ja sam shvatila da, unatoč poricanjima, nešto osjećam za jednog komada Alexa i mislim da sam voljna pokušati s njime.” rekoh nasmijano.
“Komad Alex?” nacerio se on. “On je sigurno neki frajer.”
“Frajer koji, nadam se, će me voditi na spoj u Hogsmade.” namignula sam mu.
“Definitivno.” rekao je Alex, ozarenog lica.
“E pa onda...” polako sam ustala i sjela k njemu u krilo. “Do tad ima još tjedan dana. Što ćemo raditi u međuvremenu?”
Poljubio me i ovog puta sam mogla bez grižnje savjesti uživati u poljupcu.
“U međuvremenu smo samo jako dobri prijatelji.” šapnuo mi je.
“Koliko dobri prijatelji?” upitah.
“Ovoliko.”
I opet me poljubio.

*****

Jill, Bastian i Samantha su se cerili od uha do uha.
“Što je tako smiješno?” upitala sam.
“Činjenica da ste ti i Ryan bili u vezi, ali ste se ipak drpali s drugim ljudima.” sarkastično odvrati Bastian. “Čisti preljub!”
“Ajde šuti Basty!” udarila sam ga po glavi. “Jill, mislim da je vrijeme da njemu nađemo nekakvog komada ili će ostati samac do kraja života!”
“Slažem se!” nasmijala se Jill te smo se pljesnule dlanovima. “Nego Chloe...jesi ti čula s kim hoda naša Sam?”
Pogledala sam Samanthu koja se crvenila.
“Sretnik se zove James Bennet!” objavila je Jill.
“Samantha, ti napaljenkušo!” nasmijala sam se i zagrlila ju. “Svaka čast, baš sam sretna zbog tebe!”
“Čini se da stvari polako idu na svoje mjesto... rekao je Bastian.
“Ili će barem ići kad i ti više ne budeš samac!” nacerila se Jill.

Sljedećeg dana za doručkom nitko nije ništa spominjao u vezi sinoćnjih događaja. Jill, Alex i ja činili smo sve da izbjenemo tu temu. Za doručkom smo se lažno smijali i govorili o glupostima poput vremenu. Pošto je gospodin Southwood bio prezauzet, Oliver nas je otpratio na King’s Cross. U auto do tamo, Jill, Alex i ja smo se natiskali na stražnjem sjedalu jer je Oliver stavio svoje spise i aktovku na suvozačko mjesto.
“Chloe!” dozvala me mama kad sam ju srela na peronu 9 i 3/4.
Laura je stajala pored nje i ja sam ih pošla zagrliti. Alex se pridružio svojim prijateljima sa sedme godine, a Jill se pridružila Samanthi i Chelsei u vlaku.
“Tata te pozdravlja, ali nije mogao doći.” ispričala se mama. “Finci misle da ti je otac genije i hoće ga da održi par predavanja na Sveučilištu o čarobnim napitcima za genijalce. Pristao je uzeti taj posao, ali samo ovo polugodište tako da se nećemo vidjeti do Božića. Tek se tad vraćamo kući iz Finske.”
“Pa to je odlično!” rekla sam ushićeno.
“Naravno da jest, znaš kakav ćemo tek honorar za to dobiti!” namignula mi je Laura.
“Laura!” naljutila se mama. “Novac uopće nije bitan.”
“Pa onda te neće smetati ako zatražim povećanje đeparca?” zacerekala se Laura.
“Chloe!” ponovno sam čula da me netko doziva.
Okrenula sam se i vidjela da iza mene stoji Ryan. Pohrlila sam mu u zagrljaj i uputila mu dug i snažan poljubac. Kad sam se napokon odvojila od njega, Ryan me je iznenađeno pogledao.
“Očito sam ti jako nedostajao!”
Nasmijala sam se. Laura je pozdravila Ryana i potom otišla pozdraviti sestru Hanne Abbot s kojom si je bila dobra.
“Ryane, stvarno mi je drago da te vidim!” nasmijala se moja mama. “Chloe, zašto ovog dragog dečka češće ne pozivaš k nama?”
“Zato jer me onda new bi ispitivala ovakva pitanja.” odgovorila sam joj. “Gle mama, Ryan i ja idemo u vlak. Pozdravi tatu i vidimo se za Božić!”
“Chloe, obavezno pripazi na sestru!” doviknula mi je mama dok sam ja vukla Ryana za sobom prema vlaku. “I svakako mi javi u koji dom je upala!”
Mahnula sam joj i uskočila u vlak te odmah naletjela na Haley.
“Bok Joie!” zagrlila sam ju.
“Hej C.!” nasmješila se. “Stvarno mi je žao što me tata odvukao kući nakon onog tuluma! Trebale smo ostati cure i ja kod tebe cijelo ljeto. Stvarno sorry!”
“Ma nema veze, ja sam i ovako i onako išla k Southwoodovima pa je ovo ljeto na kraju ipak ispalo dobro.” odmahnula sam rukom.
“Nego...Chloe, Ryan...hoćete ići k nama u kupe ili želite biti sami?”
Ryan i ja smo samo slegnuli ramenima, pa nas je Haley povela do kupea u kojem su bile Jill, Chelsea, Isabell i Samantha kojoj sam odmah pohrlila u zagrljaj.
“Ajme Sam, tako mi je drago da te vidim!” rekla sam joj.
“Ryan, prijatelju daj dođi ovamo!” vikao je Bastian iz susjednog kupea u kojem su bili on, Johnny, James i Alex.
Ryan se okrenuo prema meni.
“Neće ti smetati ako otiđem k dečkima u kupe?”
“Nema frke! Pa nisi tetkica da sjediš s nama u kupeu i slušaš ženske razgovore!” rekla sam mu, a on me poljubio u ćelo i prošaputao mi: “Volim te!”, a po izrazu Alexova lica, zaključila sam da je to čuo.
Nisam se obazirala. Ušla sam k curama u kupe i zatvorila vrata da možemo u miru istračati sve koga treba.

*****

“Moramo razgovarati!” šapnuo je Alex na putu prema ravenclawskoj društvenoj prostoriji i povukao me u malo i trošno spremište za metle dok je ostala grupica Ravenclawaca nastavila prema društvenoj prostoriji.
Alex je svojim štapićem osvjetlio spremište za metle i tek sad sam shvatila koliko je to malo. Alexovo i moje tijelo bilo su priljubljeno jedno uz drugo. On me pogledao u oči, a nakon par sekundi i poljubio. Iako mi se poljubac jako svidio, odmaknula sam se od njega (barem onoliko koliko su mi to prilike dopuštale).
“O čemu si želio razgovarati?” upitala sam.
“Kad misliš ostaviti Ryana?” upitao me potiho da nas netko ne čuje.
“Kako to misliš?” zbunjeno sam upitala. “Tko ti je rekao da ću ga ostaviti?”
“Pa ako misliš biti sa mnom, valjda moraš najprije raskinuti vezu s Ryanom!” rekao je Alex.
“Ali ja nikad nisam rekla da želim biti s tobom!” planula sam, ali mi je Alex stavio prst na usne kako bi me utišao.
Tad me opet poljubio (po tko zna koji put), no ovog puta se nisam oduprijela.
“Sad mi reci da ti se ovo nije svidjelo!” šapnuo mi je Alex.
“S-svidjelo mi se!” šapnula sam i ja i pod svijetlom njegova štapića, spazila sam da se Alex cereka.
“Eto vidiš, a osim toga...znam da i ti osjećaš za mene barem trunkicu onoga što ja osjećam za tebe. Također...i kemija je tu.”
Otvorila sam usta da nešto kažem, ali sam na kraju zašutjela. Ugrizla sam se za usnicu i drhtavim glasom mu se obratila.
“R-Ryan je moj dečko.”
I tad sam uplakana izašla iz spremišta.

*****

Tu večer dok su ravenclawci slavili u društvenoj prostoriji početak nove školske godine, ja sam sjedila u naslonjaču pored kamina i zurila u vatru. Pridružila mi se i Laura, koja je upala u Ravenclaw, te je bila u depresiji jer još uvijek nije upoznala nikakve prijatelje. Iako sam je trebala tješiti, nisam bila u stanju jer je i mene trebao netko utješiti.
Nakon ovog danas i onog jučer s Alexom, nekako sam počela sumnjati u svoje osjećaje prema Ryanu. Ali kako je to moguće?! Pa cijelu prošlu školsku godinu sam patila za njim, a kad mi je napokon izjavio ljubav zadnjeg dana nastave, mojoj sreći nije bilo kraja. Zar je sva ta moja ljubav nestala preko ljeta ili ja zapravo nikad ni nisam bila zaljubljena u Ryana. Je li moguće da mi se uvijek sviđao Alex? Ali kako? Pa njega sam od najranijeg djetinjstva doživljavala kao Jillinog starijeg brata, kao prijatelja s kojim sam se tukla za zadnji sladoled od borovnice... Zar se iza svega toga u pozadini skrivala ljubav ili ovo što sada osjećam je prošlazna strast?
Sa zbrkanim mislima, otišla sam na spavanje...

*****

Tu noć sam loše spavala. Sanjala sam da se u spremištu za metle ljubim s Ryanom, a onda se on pretvori u Alexa te pravi Ryan upada u spremište i zatekne mene i Alexa. Sve u svemu, vrlo uznemiravajuće!
“Dobro jutro ljepotice!” poljubio me Ryan za doručkom (Alex nas je s druge strane stola promatrao).
“Bok Ryan!” pozdravila sam ga umorno.
“Gledaj, nemam vremena sad za čavrljanje, ljepotice, ali nađemo se za ručkom na našem starom mjestu pa ćemo nadoknaditi sve izgubljeno? Može?” predložio je Ryan.
“Aha.” kimnula sam glavom. “Jer imam ti nešto za priznati.”
Ryan me još jednom poljubio, a onda se pridružio Jill i Bastianu za hufflepuffskim stolom.
Ja sam pak nevoljko ustala i došla do Alexa.
“Razmišljala sam.” rekla sam mu, a on me znatiželjno gledao. “Moramo razgovarati. Nađemo se danas u ponoć u Sobi potrebe.”
I tad sam ustala i otišla. Uzdahnula sam s olakšanjem. Jučer sam shvatila neke stvari i moram to što prije riješiti.

“Priznaj: umireš od dosade!” rekla je Jill.
Stavila sam knjigu koju sam po stoti put iščitavala pored sebe na kauč ni ne označivši gdje sam stala.
“Nije mi dosadno. Vidiš da uživam u ovom mirnom i kišnom poslijepodnevu čitajući knjigu.” polako sam joj odgovorila.
Jill je uzdahnula i okrenula očima. Sjedile smo u dnevnom boravku Southwoodovih s nogama naslonjenim na stolić ispred nas. Jill je tupo zurila u prazno, a ja sam uživala u lakom štivu. Po vanjskom staklu prozora lijala je kiša. Prošlomjesečne sparine i vrućine koje su harale Londonom zamijenilo je kišno, vjetrovito i prohladno vrijeme. Temperatura se spustila do 15 stupnjeva Celzijevih, iako je bila sredina kolovoza. Nas dvije smo već treći dan za redom provodile u ovoj prostoriji pored kamina s toplom vatricom.
“U redu, ako tebi nije dosadno, meni jest!” prekrižila je ruke Jill.
Bilo ju je čudno vidjeti da se duri.
“Ne mogu vjerovati da ovo kažem, ali nedostaje mi Hogwarts.” promrmljala je opet Jill.
“Meni nedostaje Ryan...” zamišljeno sam rekla.
“Ryan? Tko je on? Aaa, onaj šminkerčić koji mi je konkurencija!” našalio se uvijek sarkastičan Bastian koji je upravo ušao u prostoriju, noseći u rukama dvije šalice toplog čaja od metvice.
Pružio nam je šalice i Jill i ja smo zadovoljno popile topli napitak.
“Nedostaje limuna.” požalila se Jill i okrenula Bastianu. “Priznaj Basty: ti si si ga slagao!”
“Bastiane, ne slušaju ju! Čaj je fini!”
Izbeljila sam se Jill i uputila osmjeh Bastianu. Tad je u sobu ušao i Alex i ugurao se na kauč između Jill i mene. Bastian je sjeo na naslonjač s cvjetnim uzorkom, odmah do kamina.
“Cure vidim da ste se umorile od partijanja!” bio je i Alex ciničan.
Jill mu je uputila otrovan osmjeh i popila još jedan gutljaj čaja. Alex se okrenuo prema meni.
“Hoćemo se igrati Nikad nisam...” predložio je Alex.
“Yo buzar, punoljetan si i možeš se družiti s najvećim kulerima, a ti ćeš rađe čamiti ovdje s nama klincima?” začudio se Bastian.
Alex je slegnuo ramenima i nasmijao se.
“I ja sam nekad bio klinac!”
“Oke, ja sam za! Samo da se nešto radi!” odmah se složila Jill.
“Kul!” zatrljao je rukama Alex. “Bastiane, daj nam svima donesi još čaja od metvice.”
Pola sata poslije, Jill više nije kukala da joj je dosadno, a i ona moja knjiga je ležala na kauču pored mene, zaboravljena. Igra je bila toliko napeta da nisam ni razmišljala o njoj.
“Ej, čekajte: nismo odlučili što mora napraviti gubitnik!” sjetio se Alex usred igre.
“Tko je gubitnik?” upitala sam.
“Onaj tko prvi popije sadržaj svoje čaše!” odgovorio je Alex.
“Imam ideju!” prpošno se osmjehnuo Bastian. “Gubitnik mora popiti Rigoleto!”
“Fuuuj! Što je Rigoleto?!” zgrozila se Jill, a Bastian i Alex su se zacerekali.
“Novi proizvod Freda i Georgea.” odgovorio je Bastian. “Demonstrirali su ga na kraju školske godine u Hogwarts Expressu na Malfoyju. Čim sam vidio učinak, zatražio sam dvomjesečnu dozu toga.”
“A kakav ima učinak?” sumnjičavo je upitala Jill, kao da ne želi znati odgovor.
“Nakon što to popiješ, počneš rigati puževe golaće.” zacerekao se Bastian. “Kažu da ih je na taj napitak potaknuo njihov brat Ron.”
“Znači dogovoreno je: gubitnik mora popiti Rigoleto!” pljesnuo je rukama Alex, a Jill i ja smo se nezadovoljne složile.
“U redu: ja sam na redu!” rekla sam i svi su se okrenuli prema meni. “Nikad nisam poljubila Draca Malfoyja!”
Nitko nije popio ni gutljaja. Zatim je bio Bastian na redu.
“Nikad nisam imao vezu s muškarcem!”
Jill i ja smo otpile gutljaja, a Alex i Bastian su se zadovoljno cerekali.
“Nikad nisam imala vezu sa ženom!” rekla je Jill koja je bila sljedeća na redu i sad je bio red na dečkima da otpiju gutljaj.
“Nikad nisam poljubio Chloe!” zacerekao se Alex.
Bastian i Jill su se nasmijali. Nitko nije popio gutljaj.
“Ok, opet ja!” nasmijala sam se. “Nikad nisam voljela Cho Chang!”
Jill se pukla smijati, a Alex se namrgodio i otpio gutljaj svog čaja. I tako se igra nastavljala. Svaki puta kad bi netko od nas napravio nešto što sugovornik nije, morali smo otpiti gutljaj. Na kraju je ishod bio iznenađujuć.
“Bastiane gubitniče!” nasmijao se Alex. “Hajde, pij Rigoleto!”
“Nije fer: namjestili ste mi! Ovo je urota protiv jadno Bastyja!” bunio se on.
Na kraju mu nije preostalo ništa drugo nego da se prestane buniti i popije taj Rigoleto. Nakon što je izbljuvao 11 puževa golaća, dali smo mu protunapitak te se Bastian durio na nas ostatak dana.

*****

Začulo se kucanje na vratimamoje (Jilline) sobe i unutra je ušao Alex. Zatvorila sam kovčeg i sjela na krevet te ga pogledala.
“Jesi spremna?” nasmijano me upitao i sjeo do mene na krevet.
“Da.” kimnula sam glavom i osvrnula se po sobi. “Stvarno mi je bilo lijepo zadnja dva tjedna ovdje kod vas! Nadam se da ću opet doći!”
“Naravno da hoćeš! Ja svoje prijatelje i prijateljic uvijek pozivam u goste!” nasmijao se Alex.
“Misliš Jillina prijateljica.” ispravila sam ga.
“Kako molim?” zbunio se Alex.
“Rekao si da sam ti prijateljica.” objasnila sam. “Ali ja sam Jillina prijateljica.”
“Ne znam za tebe, ali ti si na mojoj listi frendica uvršetna u tu kategoriju.” nacerio se on.
“Oh pa da, naravno!” sad sam se i ja nasmijala, osjećajući se glupo. “Ovaj...i ti si moj frend!”
“Dakle, u vezi onog što si rekla za Cho...znaš, da ju ne voliš...htio bi s tobom razgovarati o tome.” rekao je Alex.
“Oprosti ako te to povrijedilo, ali Cho i ja se nikad nisamo svađale, bez obzira što ti je ona...”
“Nije mi ona cura.” prekinio me Alex, a ja sam ga u čudu pogledala. “Odnosno, još mi jest, ali planiram je ostaviti. O tome sam i želio razgovarati s tobom. Ne želim je povrijediti, ali ne osjećam više onu žar za nju kao nekada. Na koji pristojan način cura želi biti ostavljena?”
Nasmijala sam se i to od srca. Muški! Ah, kako oni ne kuže nas žene!
“Ni jedna cura ne želi biti ostavljana. Na lijep ili ružan način.”
“Ma znam!” počešao se po glavi Alex. “Ali ne želim da me zamrzi!”
“Pa kako si prije ostavljao svoje cure?” upitah.
“To je nešto drugo.” rekao je on. “Do tih cura mi nije bilo stalo. Cho je prva cura kojoj sam rekao da je volim, iako bi sad to najrađe povukao. Nisam siguran jesam li uopće bio zaljubljen u nju ili je to bila samo kemija.”
“I sad je želiš ostaviti nekon što si joj priznao ljubav?” začudila sam se iskrenošću njegovih riječi.
“Već sam ti rekao da nisam siguran jesam li uopće siguran da ju volim.” odmahivao je glavom Alex.
“Da, ali ipak!” ustrajala sam ja i dalje. “Ne možeš ju napucati odmah nakon što si joj priznao da ju voliš jer to ne bi bilo pravedno prema njoj! Naravno, osim ako si se u međuvremenu zaljubio, ali stvarno zaljubio, u neku drugu! Jer onda moraš reći Cho da ne bi kasnije bila povrijeđena!”
“A što ako jesam?” upitao je potiho Alex.
“Što ako jesi što?” zbunjeno sam rekla.
“Zaljubio se u drugu. I to za stvarno.” prošaputao mi je Alex i približio mi se. “I što ako je ta druga...najbolja frendica od moje sestre?”
Sad mi je bio stvarno preblizu. Nosevi su nam se doticali. Osjećala sam ga kako diše. Znala sam da i njemu srce ubrzano tuče kao i meni. I pet mi se približio, toliko blizu da su nam se usnice dotakle. Nesvjesno, poljubli smo se. Ne znam ni sama je li on mene poljubio ili ja njega, ali poljubac je bio...strastven.
Sve dok u sobu nije ušla Jill. Šokirano je zastala na vratima i brzo prekrila oči rukom. Alex i ja smo odskočili jedno od drugog. Jill nam se okrenula leđima i dalje rukom prekrivajući oči.
“Hm...ovaj...da...oprostite...ja...trebala sam kucati...tata vas poziva na večeru...bok...” i izašla je iz sobe.
Alex je ustao s kreveta i zastao da nešto kae, ali se na kraju predomislio i slijedio sestrin primjer te izašao iz sobe, ostavljajući me sama sa zbrkanim mislima.
Koji vrag je sad ovo bio?! Alex i ja smo se poljubili?! Ali kako sam mogla tako nešto učiniti Ryanu? Pa...pa...ovo je poput prijevare! Ne mogu vjerovati da sam prevarila dečka! Ja, koja sam uvijek bila protiv varanja i laganja u vezi, sam prevarila najboljeg dečka na svijetu?! Iako...ne može se poreći da mi se osjećaj kako se ljubim s Alexom nije svidio. Zapravo, ovaj poljubac s Alexom mi je bio bolji od svih Ryanovih poljupca i to me stvarno grizlo.

*****

Večera je protekla u monotonom tonu. Nitko nije govorio. Gospodin Southwood je bio dubokozamišljen i razmišljao je o svom poslu, Olivera nije bio za večerom jer je imao spoj, ja sam se totalno usredotočila na svoj tanjur (iako sam pojela samo dva zalogaja) jer sam se bojala da ako dignem pogled, vidjet ću Alexa, a Jill je tokom cijele večere streljala Alexa i mene svojim najotrovnijim pogledom.
Nakon večere, gospodin Southwood se zatvorio s Alexom u dnevnu sobu kako bi čuli novosti s ČRM (Čarobnjačke radio mreže), pa smo Jill i ja ostale same da pospremimo stol.
“Chloe, kako si mogla?” razočarano me upitala Jill. “Ljubila si se smojim bratom koji ima curu, a ti usput imaš dečka koji je moj najbolji prijatelj. Ne misliš da je to prijevara?”
“Znam Jill, neće se ponoviti!” obećala sam joj.
“Obećaješ?” sumnjičavo me upitala Jill.
“Da.” samouvjereno sam rekla.
“I bolje ti je da izvršiš obećanje!” zaprijetila mi je Jill. “Ne bi voljela da moram birati između najbolje prijateljice, najboljeg prijatelja i brata.”
“Nećeš morati birati: volim Ryana i ovaj poljubac mi nije značio ništa.” uvjeravala sam ju.
“Jesi sigurna?” i dalje je Jill bila sumnjičava.
“Da Jill, jesam!” rekla sam joj. “Pa i sama znaš da nikad ne i mogla prevariti nekoga koga volim!”
Jill mi je uputila onaj svoj bolje-ti-je-da-ne-lažeš pogled. No ja sam bila sigurna. Ryan je moj dečko i njega volim, a Alex...pa čak iako je on zaljubljen u mene, ja nisam u njega. Ako ću ikad morati birati između njih dvojice, znam koga bih izabrala.