svijet sličan meni





Budučnost pripada
ljudima
koji vjeruju
u ljepotu svojih
snova!




Yesterday was history,
Tomorrow is a mistery,
And today is a gift -
That's why we call it a
present...


Postoje Svjetovi Drugačiji Od Ovog.
ovo je moi svijet!!!



I have sailed to
many lands,
now I make my finale journey...


ne troši svoje vrijeme na žaljenje
ne živi za prošlost i ne brini zbog
nečeg što će se tek odvijati u budućnosti
živi za danas,
sad je vrijeme da budeš sretan


Sve je ovo pozornica,
na kojoj sam ja
glavni glumac,
i onaj mali što šapće!
Sve je ista životna priča!
od onog: pazi kako ideš
preko ceste, budi pristojan
prema starijima, do onog:
sam si odgovoran za to kakvu ćeš
budućnost imati!
ljudi ulaze,ljudi izlaze...
i ne zaboravi: čuda postoje!!!

((written by my Tika))



"Na putu ka istini čovjek može da
napravi samo dvije greške. Da
ne prodje cijelim putem, ili - da ni
ne krene."

-Buda-


-svi smo mi LukA Ritz-


~This is my world, This is who I am
And I´m not gonna give up myself
To make your life better!~



Koliko god život od tebe
traži ozbiljnost,
svatko treba prijatelja
s kojim se može glupirat. =)


If they could love
like you and me,
imagine
what the world could be.


Gađaj na mjesec.
Ako i promašiš, bit' češ
među zvijezdama!



I ja sam još jedno djete
koje nezna
kako izgleda današnji svijet...



Odjekivat će pjesma,
za suze,za plać.
Poslušaj je vjetre,
poslušaj je vodo,
Sunce što griješ danju
i Mjesec,nado noćna.
Poslušaj je svijete okrutni,
oronuli,suhi...
Poslušaj ju,prijatelju stari
i zaboravljivi.
Jer zaboravit ćete me.
Poslušajte ju!!!
Neću reći da sam sretan,
da skačem,neću.
Vrijeme je da vičem,
da urličem svom snagom svojom,
svime što mi je ostalo.
Posljednji poklik,
strašan poput same samoće.
I onda kraj,gorak,išćekivan.
Odlazim prijatelji,
odlazim sestro,brate moj.

I zaboravit ćete me,
zaboravit ćete me,prijatelji.
Moj jedini strah je neizbježan.






Zaboravi na juče´
hajde,pogledai u sutra...
videt češ da želiš,
videt češ da možeš!












credits
murderscene
xxxx
pročitanoj knjizi zna se kraj.
petak, 29.10.2010.
kraj. upravo tako. došao je i taj dan. barem se nadam. ovo stvarno više gubi svaki smisao. toliko je vremena prošlo. 11 mjeseci. toliko boli. patnje. inače ne plačem. a zbog tebe sam more prolila. dušu prodala. bez srca ostala.
hladnoću više ne osjećam. ni toplinu. ne osjećam. ništa više.
nakon današnjeg susreta mislim da je vrijeme da konačno dignem ruke. jer, prekasno je. vrlo prekasno. i uzaludno.
bila sam svijesna, već puno prije, da zbog tebe sve ostalo zanemariti, da uzaludno tražiti smisao, nadati se i vjerovati, bez cilja je. ali protiv srca nemogu! nisam mogla.
i znam. teško je bilo, teško je. teže će još biti. no zaborav mi slijedi. sjetio si se danas našeg snjega. a on nadolazi. sve će to još stvar pogoršati.
puno, već puno muka prošla sam. iako slomljena, pronaći ću snage za dalje. moram! da i nastavim ovu knjigu, još više muke bi doživjela.
ostat će uspomene savršene na tebe. ne, nikada neće izaći iz moje glave. kao ni ljubav prema tebi iz moga srca. vječno ćeš ostati zarobljen unutar mene. i zauvijek će moja duša biti rob tvoj.
ne želim te više vidjeti. ni čuti. ne želim više poruke od tebe i ne želim ti se više javljati. ostavljam sve prošlosti.
neka boli. neka reže, lomi! barem ću još više znati da sam živa. i jača budem za ona buduća vremena.
sjećat ću te se Chris, vječno. sa smješkom na usnama i suzom u oku.
11 mjeseci je nisam skidala. tvoje zlato koje je pripadalo meni. danas sam ga skinula. po prvi puta. i ne želim ga vratiti.
sada sve tvoje stvari spremam u uspomene.
i tebe spremam u uspomenu, zamotanog u ljepi ukrasni papir. najbolje da tako i ostane.
neka ti je sa srećom. a i mislim da ti treba. jer tvoja ljubav prema motorima nema granica. ali više se ne bojim. jer znam da može još više boljeti, izgubivši te, spoznajom da te više nikad ne vidim, ne čujem tvoj glas. ali ionako te ne želim više vidjeti.
zbogom.





| 22:13 | Komentari (0) | On/Off | Print | # |