svijet sličan meni





Budučnost pripada
ljudima
koji vjeruju
u ljepotu svojih
snova!





Yesterday was history,
Tomorrow is a mistery,
And today is a gift -
That's why we call it a
present...



Postoje Svjetovi Drugačiji Od Ovog.
ovo je moi svijet!!!




I have sailed to
many lands,
now I make my finale journey...



ne troši svoje vrijeme na žaljenje
ne živi za prošlost i ne brini zbog
nečeg što će se tek odvijati u budućnosti
živi za danas,
sad je vrijeme da budeš sretan



Sve je ovo pozornica,
na kojoj sam ja
glavni glumac,
i onaj mali što šapće!
Sve je ista životna priča!
od onog: pazi kako ideš
preko ceste, budi pristojan
prema starijima, do onog:
sam si odgovoran za to kakvu ćeš
budućnost imati!
ljudi ulaze,ljudi izlaze...
i ne zaboravi: čuda postoje!!!


((written by my Tika))



"Na putu ka istini čovjek može da
napravi samo dvije greške. Da
ne prodje cijelim putem, ili - da ni
ne krene."

-Buda-



-svi smo mi LukA Ritz-


~This is my world, This is who I am
And I´m not gonna give up myself
To make your life better!~




Koliko god život od tebe
traži ozbiljnost,
svatko treba prijatelja
s kojim se može glupirat. =)



If they could love
like you and me,
imagine
what the world could be.


Gađaj na mjesec.
Ako i promašiš, bit' češ
među zvijezdama!




I ja sam još jedno djete
koje nezna
kako izgleda današnji svijet...



Odjekivat će pjesma,
za suze,za plać.
Poslušaj je vjetre,
poslušaj je vodo,
Sunce što griješ danju
i Mjesec,nado noćna.
Poslušaj je svijete okrutni,
oronuli,suhi...
Poslušaj ju,prijatelju stari
i zaboravljivi.
Jer zaboravit ćete me.
Poslušajte ju!!!
Neću reći da sam sretan,
da skačem,neću.
Vrijeme je da vičem,
da urličem svom snagom svojom,
svime što mi je ostalo.
Posljednji poklik,
strašan poput same samoće.
I onda kraj,gorak,išćekivan.
Odlazim prijatelji,
odlazim sestro,brate moj.

I zaboravit ćete me,
zaboravit ćete me,prijatelji.
Moj jedini strah je neizbježan.






Zaboravi na juče´
hajde,pogledai u sutra...
videt češ da želiš,
videt češ da možeš!













credits
murderscene
xxxx
polja snova
nedjelja, 11.10.2009.
Dan iz dana teće,ne staje. Monotonija svakidašnja ostaje. Rutina se ponavlja. Nezanimljiv život. Dosadna i ubitačna škola. Veselje mažoretkinja a i ta neodgovornost. Kućna dosada i povremena svađa te svakidašnje bukvice. Konstantno polu-učenje te strah i trepet svakoga Božjega dana. Uvijek već unaprijed znani odgovor na svako pitanje,reakcija na svaki pokret. Život mi mijenja još samo On...to slatko biće,neuobičajeno,koji mi u moju kavu života dodaje šećera. Hvala Bogu toga šećera ima više od one soli negativnih likova. Opet promatram onu ljepotu mjeseca koja me uvijek odvede u daljnje svjetove,u zagrljaj topline,miris sreće oko mene je. Kuda idemo? Kamo ćemo stići? Izgubljen nije onaj koji nezna gdje je. Izgubljen je onaj koji nezna kuda ide. Povremena polu inspiracija ukazuje mi moj cilj no ne i put kojim ću da prođem. Možda je tako i bolje. Bolje je ne znati što te čeka iza sljedećeg ugla ove igre života nego uvježbavati svoju snalažljivost i biti izdžljiviji u ovome svijetu,tako surovom ali i tako intrigantnom i vrckastom da mi dah zastaje na neke njegove poteze. Za svako rješenje postoji problem,a da problema nema,život bi bio dosadan. Zaključak dana mi je da je život igra,neprestana igra,sa malo padajućih dijelova ali i uznemirujućih uspona.
| 20:06 | Komentari (3) | On/Off | Print | # |