svijet sličan meni





Budučnost pripada
ljudima
koji vjeruju
u ljepotu svojih
snova!




Yesterday was history,
Tomorrow is a mistery,
And today is a gift -
That's why we call it a
present...


Postoje Svjetovi Drugačiji Od Ovog.
ovo je moi svijet!!!



I have sailed to
many lands,
now I make my finale journey...


ne troši svoje vrijeme na žaljenje
ne živi za prošlost i ne brini zbog
nečeg što će se tek odvijati u budućnosti
živi za danas,
sad je vrijeme da budeš sretan


Sve je ovo pozornica,
na kojoj sam ja
glavni glumac,
i onaj mali što šapće!
Sve je ista životna priča!
od onog: pazi kako ideš
preko ceste, budi pristojan
prema starijima, do onog:
sam si odgovoran za to kakvu ćeš
budućnost imati!
ljudi ulaze,ljudi izlaze...
i ne zaboravi: čuda postoje!!!

((written by my Tika))



"Na putu ka istini čovjek može da
napravi samo dvije greške. Da
ne prodje cijelim putem, ili - da ni
ne krene."

-Buda-


-svi smo mi LukA Ritz-


~This is my world, This is who I am
And I´m not gonna give up myself
To make your life better!~



Koliko god život od tebe
traži ozbiljnost,
svatko treba prijatelja
s kojim se može glupirat. =)


If they could love
like you and me,
imagine
what the world could be.


Gađaj na mjesec.
Ako i promašiš, bit' češ
među zvijezdama!



I ja sam još jedno djete
koje nezna
kako izgleda današnji svijet...



Odjekivat će pjesma,
za suze,za plać.
Poslušaj je vjetre,
poslušaj je vodo,
Sunce što griješ danju
i Mjesec,nado noćna.
Poslušaj je svijete okrutni,
oronuli,suhi...
Poslušaj ju,prijatelju stari
i zaboravljivi.
Jer zaboravit ćete me.
Poslušajte ju!!!
Neću reći da sam sretan,
da skačem,neću.
Vrijeme je da vičem,
da urličem svom snagom svojom,
svime što mi je ostalo.
Posljednji poklik,
strašan poput same samoće.
I onda kraj,gorak,išćekivan.
Odlazim prijatelji,
odlazim sestro,brate moj.

I zaboravit ćete me,
zaboravit ćete me,prijatelji.
Moj jedini strah je neizbježan.






Zaboravi na juče´
hajde,pogledai u sutra...
videt češ da želiš,
videt češ da možeš!












credits
murderscene
xxxx
jasno mi je sad
subota, 11.07.2009.
Već dugo osjećam kako se u meni bore dvije osobe.Dvije JA.A ne znam tko sam...Da li sam ona mala,naivna koja želi da se zaljubi,koja bi vjerovala svakom osmjehu i riječi!?Ili sam ona suviše realna koja ubija i posljednji trag romantike,vjerujući da je i to laz!?Promijenila sam se.Previše realno gledam na sve što mi se dešava,a to nisam prava ja.Gušim u sebi svaki pokušaj da se zaljubim.I kad mi neko tko mi se zaista sviđa,uputi neki kompliment,stalno me gleda ispod oka,smješka se...ja kažem:"Ma to je prijateljski" a u sebi gorim od želje da nije.Nekada bih se zaljubila na te geste ali sad ne mogu.Ne želim da se uljuljkujem u neki lažni svijet iako mi se on stvarno sviđa i jedan je od rijetkih momaka sa kojim bih mogla da budem.Jednostavno se bojim ponovnog poraza i krijem sama od sebe svaku lijepu riječ.I što sam starija,imam sve manje volje da održavam vezu.Ne znam ni da li bi ova uspjela... nemam snage da opet prolazim kroz sve to.Početak,zaljubljivanje,sreća...onda se opustiš, pomisliš TO JE TO.I na kraju...kraj...suze...patnja...A ja ne znam drugačije.Ja ne znam za sredinu.Mogu da volim beskrajno ili da ne pridajem važnosti nimalo...To je moj najveći problem.Kad volim beskrajno,dam se do kraja i na kraju dobijem NIŠTA.A kad ne pridajem važnosti,ne dajem ništa ali dobijem sve.Ali uzalud,kad mi to ništa ne znači...A znam ja zašto sam ovakva i tko me je učinio ovakvom...Ipak,neću odustati...Možda mi je potrebno još vremena da neke rane prebolim...
Ali s vremenom će krenuti i meni,nadam se....

| 00:30 | Komentari (2) | On/Off | Print | # |