Za lepeze se kaže da njihova prisutnost privlači nečujnu glazbu. Neki ih čak nazivaju instrumentima vjetra.
Njihov polukružni oblik se također smatra sretnim. Mnoge kulture, uključujući kinesku, japansku i španjolsku instinktivno povezuju lepezu s romansom i elegantnim ženama.
Tokom povijesti lepeza je imala različite namjene: za tjeranje mušica, za rashlađivanje i, naravno, za koketiranje.
Vjeruje se da su prve lepeze izrađene prije više od 3000 godina u Kini. Prvenstveno su bile statusni simbol i privilegija kojim su robovi hladili svoje gospodare. Prve lepeze su, pretpostavlja se, bile samo palmin list, ali nije prošlo mnogo vremena i počele su dobivati druge oblike i namjene.
Neke od prvih lepeza su se proizvodile od perja, i to obično od guščjeg. Egzotičniji primjerci, od perja fazana, jastreba, sokola i pijetlova, hladili su povlaštenu klasu. Lepeze napravljene od konjske ili dlake divljači predstavljale su statusni simbol muških vladara.
Do trenutka kada su japanske lepeze počele da se pojavljuju, oko 11. stoljeća, lepeze su bile ravne. Novi stil sklapajućih lepeza zaživio je tek tokom sljedećih 300 godina. Rebra u lepezi su obično pravljena od ratana, bambusa, a povremeno i od skupljih materijala, kao što su zlato ili žad. Kasnije su rezbarena slonovača i kitove kosti postale popularne pri izradi ženskih lepeza.
Danas su gotovo zaboravljeni stari salonski običaji otmjenih krugova, kao i moda koja je kao jedan od glavnih atributa koristila lepeze, nekoć omiljeno žensko pomagalo.
"Žene katkad lepezama izvode veća junaštva nego muškarci mačem". Tako čitamo u mletačkim novinama iz 18. stoljeća.
Dovoljno je ovo nekoliko riječi kako bi se dokazala važnost ovog predmeta ženske mode, pravo umjetničko djelo za šetnju, protagonist nekoć dokonih razgovora i balova, pomagač u susretima i zaljubljivanju, posrednik u kretnjama privlačenja i odbijanja.
Predstavljeni predmeti vrlo su različiti: neizbježna nazočnost lepeza među vjenčanim darovima i na proslavama zaruka i vjenčanja, pojašnjava brojna prizivanja na ljubav, konvencionalno predstavljena romantičnim prizorima, galantnim susretima, često umetnutim u kićaste krajobraze, susretima mladih zanesenih ugodnim razgovorima ili sjedinjenih u plesu; ili pak simbolički prizivana plamtećim srcima, krilatim putima, mladicama bršljana i cvijećem.
Brojni su i mitologijski te alegorijski sadržaji, krajolici i ambijentalne rekonstrukcije onodobne odjeće, a ne nedostaju ni primjerci lepeza izrađenih u slavu važnih povijesnih događanja, poput onog velike vrijednosti koji ilustrira uspjehe Francuske revolucije, odnosno rijetkoga primjerka posvećena prvim usponima aerostatike te onog uobičajenijeg, ali uvijek zanimljivog za povijest običaja, koji prikazuje najistaknutije ličnosti Prvoga svjetskoga rata.
Lepeze nisu morale biti nužno oslikane nekim motivima. U Kini se smatralo da boja lepeze ne bi smijela biti crna ili bijela, jer su to tradicionalne boje žalovanja.
No bile one oslikane ili ne, od perja, ratana, rižinog papira ili čipke, kineske, japanske, viktorijanske, vintage ili španjolske - flamenco crvene, bile one korištene za hlađenje, za zavođenje ili prikrivanje stidljivih pogleda, možemo sa sjetom gledati slike u teškim zlatnim ramovima obješene u salonima starih dvoraca, stare filmove ili poneku staricu što prođe ljeti parkom i zastane na klupici da se odmori, pa iz torbice izvadi lepezu koju čuva još od svoje bake, možemo se diviti fantastčnim plesačima flamenca ili subkulturnim festivalima na kojima se u nevjerojatnim kombinacijama pronađe i poneka lepeza s ovih slika...ali ne možemo ostati ravnodušni nad trudom i ljubavlju što su utkani u svaki njihov detalj...
Zašuštila je moja lepeza noćas, možda je to bio samo dah jednog prošlog vremena ili pak vjetar sa Fudžijame...
Počevši pisati ovaj blog prije vše od godinu i pol dana imala sam jasnu sliku o čemu ću pisati, znala sam što volim i to sam željela podijeliti sa svima koje to zanima. Ali kako ništa u mom životu ne ide onako kako sam si isplanirala i kako sam željela, odlučila sam ne slijediti tu prvobitnu misao i ideju već se prepustiti tokovima kojima me život poveo, mislima, ljudima, snovima koji su danas jači i važniji od onih prije godinu dana...
Nisam se toliko drastično promijenila a ipak jesam, u meni još čući ono čedo s ushitom prema svemu dobrom ali s odmakom, kao promatrač koji ni svoje boli i nedoumice ne može sam riješiti, pa kako će onda s drugima dijeliti to lijepo i dobro...
Usamljena sam dok vodim ovaj poluživot a imam osjećaj, znam da tamo negdje postoji nešto divlje i divno i toliko moćno da sam za to spremna umrijeti.
-Gdje je ta točka u koju se opireš?- rekao je Krleža...
Gdje da crpim tu snagu kad nemam više ni volje ni želje...u meni postoji jedan dio koji je mrtav i koji će takav ostati.
Kako biti savršen dok ti se iznutra sve lomi na tisuću komadića i hoće li ta bol koju nosim u sebi ikada prestati?
Hladna je to stvar - usamljenost...
< | ožujak, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
ONO NEŠTO, ŠTO ME ČINI SRETNOM
RECI MI NAJTIŠE:
llacrimosa@yahoo.co.uk
SKITANJA:
I am not this hair, I am not this skin. I am the soul that lives within. (Rumi)
Blog.hr
ISTE DUŠE
NIHONKICHIGAI
NIHONKICHIGAI 1
NIHONKICHIGAI 2
BORIVOJ
PISKARALO
ZMAJ BIČUJE REPOM
TAMA MI JE DRUGO IME
KOLEGICA MICA
GUSTIRNA
MLADA MAMA
SUZUI
MUJER SIN NOMBRE
ONE DAY I'LL FLY AWAY
Nicole Kidman
I follow the night.
Can't stand the light.
When will I begin to live again.
One day I'll fly away
Leave all this to yesterday.
What more could your love do for me?
When will love be through with me?
Why live life from dream to dream?
And dread the day when dreaming ends...
One day I'll fly away
Leave all this to yesterday.
Why live life from dream to dream?
And dread the day when dreaming ends.
One day I'll fly away.
Fly...fly...away.