Za lepeze se kaže da njihova prisutnost privlači nečujnu glazbu. Neki ih čak nazivaju instrumentima vjetra.
Njihov polukružni oblik se također smatra sretnim. Mnoge kulture, uključujući kinesku, japansku i španjolsku instinktivno povezuju lepezu s romansom i elegantnim ženama.
Tokom povijesti lepeza je imala različite namjene: za tjeranje mušica, za rashlađivanje i, naravno, za koketiranje.
Vjeruje se da su prve lepeze izrađene prije više od 3000 godina u Kini. Prvenstveno su bile statusni simbol i privilegija kojim su robovi hladili svoje gospodare. Prve lepeze su, pretpostavlja se, bile samo palmin list, ali nije prošlo mnogo vremena i počele su dobivati druge oblike i namjene.
Neke od prvih lepeza su se proizvodile od perja, i to obično od guščjeg. Egzotičniji primjerci, od perja fazana, jastreba, sokola i pijetlova, hladili su povlaštenu klasu. Lepeze napravljene od konjske ili dlake divljači predstavljale su statusni simbol muških vladara.
Do trenutka kada su japanske lepeze počele da se pojavljuju, oko 11. stoljeća, lepeze su bile ravne. Novi stil sklapajućih lepeza zaživio je tek tokom sljedećih 300 godina. Rebra u lepezi su obično pravljena od ratana, bambusa, a povremeno i od skupljih materijala, kao što su zlato ili žad. Kasnije su rezbarena slonovača i kitove kosti postale popularne pri izradi ženskih lepeza.
Danas su gotovo zaboravljeni stari salonski običaji otmjenih krugova, kao i moda koja je kao jedan od glavnih atributa koristila lepeze, nekoć omiljeno žensko pomagalo.
"Žene katkad lepezama izvode veća junaštva nego muškarci mačem". Tako čitamo u mletačkim novinama iz 18. stoljeća.
Dovoljno je ovo nekoliko riječi kako bi se dokazala važnost ovog predmeta ženske mode, pravo umjetničko djelo za šetnju, protagonist nekoć dokonih razgovora i balova, pomagač u susretima i zaljubljivanju, posrednik u kretnjama privlačenja i odbijanja.
Predstavljeni predmeti vrlo su različiti: neizbježna nazočnost lepeza među vjenčanim darovima i na proslavama zaruka i vjenčanja, pojašnjava brojna prizivanja na ljubav, konvencionalno predstavljena romantičnim prizorima, galantnim susretima, često umetnutim u kićaste krajobraze, susretima mladih zanesenih ugodnim razgovorima ili sjedinjenih u plesu; ili pak simbolički prizivana plamtećim srcima, krilatim putima, mladicama bršljana i cvijećem.
Brojni su i mitologijski te alegorijski sadržaji, krajolici i ambijentalne rekonstrukcije onodobne odjeće, a ne nedostaju ni primjerci lepeza izrađenih u slavu važnih povijesnih događanja, poput onog velike vrijednosti koji ilustrira uspjehe Francuske revolucije, odnosno rijetkoga primjerka posvećena prvim usponima aerostatike te onog uobičajenijeg, ali uvijek zanimljivog za povijest običaja, koji prikazuje najistaknutije ličnosti Prvoga svjetskoga rata.
Lepeze nisu morale biti nužno oslikane nekim motivima. U Kini se smatralo da boja lepeze ne bi smijela biti crna ili bijela, jer su to tradicionalne boje žalovanja.
No bile one oslikane ili ne, od perja, ratana, rižinog papira ili čipke, kineske, japanske, viktorijanske, vintage ili španjolske - flamenco crvene, bile one korištene za hlađenje, za zavođenje ili prikrivanje stidljivih pogleda, možemo sa sjetom gledati slike u teškim zlatnim ramovima obješene u salonima starih dvoraca, stare filmove ili poneku staricu što prođe ljeti parkom i zastane na klupici da se odmori, pa iz torbice izvadi lepezu koju čuva još od svoje bake, možemo se diviti fantastčnim plesačima flamenca ili subkulturnim festivalima na kojima se u nevjerojatnim kombinacijama pronađe i poneka lepeza s ovih slika...ali ne možemo ostati ravnodušni nad trudom i ljubavlju što su utkani u svaki njihov detalj...
Zašuštila je moja lepeza noćas, možda je to bio samo dah jednog prošlog vremena ili pak vjetar sa Fudžijame...
Sve su jedna ljepša od druge. Kad bih ja barem imala takve... :(
chocolat • 01.04.2009. u 14:13
prekrasno, šta reći na te lepeze, jednostavno, predobar post, omedeto gozaimasu
Japannihon • 11.04.2009. u 11:14
pozdravčić
di ci ti meni?...
lp. b.
borivoj • 15.04.2009. u 10:54
pozdrav iz Dugave galaksije,
kako si ?
: )
mushin munen • 19.04.2009. u 21:26
mah-mah
Japannihon • 20.04.2009. u 20:07
...prekrasan je ovaj post...hvala ti na lijepom
komentaru...u sličnim smo nedoumicama : )
mushin munen • 20.04.2009. u 21:25
Da,tu sam i koliko mi je drago da si me dodirnula svojim pozdravom,toliko mi je žao da nisi dobro.Nadam se da je to prolazno stanje i da ćešse oporaviti.Osmjeh i podrške i razumijevanja ostavljam :-)))
Sa dva prsta po tipkovnici • 21.04.2009. u 10:04
E vidiš...mene je tvoj post podsjetio na "Sadako hoće živjeti"....u biti...sve je to isto...
Ljudi smo...i tko nam može zabraniti da budemo glupi???
A tuga i uljuljkavanje u istu...hm...na žalost istina je...znam da ne zvuči lijepo i vjerovatno je mnogima prebrutalno to što zapravo...volimo patiti...znaš onaj osječaj..."sve je u redu" ...patim - dakle postojim....patim - dakle vrijedim.....ne znam ti reći...zapravo znam ali....nije na meni....
Zapravo....to je neka vrsta samoozlijeđivanja zar ne?
Samo što ovi koji se fizički ozljeđuju dobiju košulju i tablete....a mi ostali....ah...novu nadu u nešto novo....s novim strahovima i novim utjecanjem u nešto staro jer.....taaaako smo prokleto dobro patili....
treptaji • 21.04.2009. u 10:18
: ))
mushin munen • 26.06.2009. u 14:34
...pozdrav i Tebi i Sretan Rođendan !
Tanjobi Omedeto gozaimasu ! : )
mushin munen • 03.07.2009. u 22:49
...vidio sam na fejsu da ti je rođendan...baš mi je drago da
si dobro...ostani tako : )
mushin munen • 07.07.2009. u 08:30
Kad malo bolje razmisliš...svi smo sami draga....a u osamljenosti...e, da...u njoj trebamo slaviti radost svoga postojanja i zahvaljivati nebesima što dišemo, rastemo...što smo ovdje...baš ovakvi...kakvi jesmo...ljubim te!
treptaji • 07.07.2009. u 17:57
oprosti, ja sam mislio da te već imam na fejsu,
pa sam te zamjenio s jednom curom koja je imala rođendan,
na fejsu sam nihonkichigai duagave
sorry
mushin munen • 08.07.2009. u 12:00
ajooooj darling...nemam fejs...ne volim to...probala nakratko i odustala nakon deset dana....poslat ću ti mail neki...pa me tako možeš kontaktirati ako želiš....
treptaji • 09.07.2009. u 17:01
"Nadala sam se da ćeš prepoznati onu drugu mene, koja se ne može sagledati očima, a ne samo golo i kažnjeno tijelo"
....ha ...našla sam te....
i upoznala te puno bolje nego tamo....e a sad nastavljamo ...ok?
Nina... • 31.08.2009. u 23:06
evo me opet...tražim te a tebe nigdje...
upoznajem te i dalje dok čekam da se javiš...ovdje ima toliko toga što i ja volim...nevjerovatna si...baš sam happy u stvari što si me našla...još samo da se javiš...grlim...:))
Nina... • 10.09.2009. u 20:07
pozdrav iz dugave galaksije : D
nadam se da si dobro : )
mushin munen • 13.09.2009. u 05:50
prepoznale smo se tamo...prepoznati ćeš me i ovdje
grlim
sve bih ponovo • 20.09.2009. u 10:01
ovaj tvoj blog me fascinira koliko zajedničkog nalazim tu u boxu, ma u cijelom blogu
da, hm...neka druga ja...
grlim
sve bih ponovo • 31.10.2009. u 12:32
: D
mushin munen • 31.10.2009. u 19:22
draga, dugo me nije bilo, a kad svratim na tvoj blog uzivam ga čitati i učiti od tebee..grlim te puno draga
mladamama • 12.11.2009. u 17:40
Predivne su lepeze. One su detalj u ženskim rukama koji je doprinosio ženskoj ljupkosti i oduvijek bih ih voljela imati...
žubor vode • 23.01.2010. u 18:57
< | ožujak, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
ONO NEŠTO, ŠTO ME ČINI SRETNOM
RECI MI NAJTIŠE:
llacrimosa@yahoo.co.uk
SKITANJA:
I am not this hair, I am not this skin. I am the soul that lives within. (Rumi)
Blog.hr
ISTE DUŠE
NIHONKICHIGAI
NIHONKICHIGAI 1
NIHONKICHIGAI 2
BORIVOJ
PISKARALO
ZMAJ BIČUJE REPOM
TAMA MI JE DRUGO IME
KOLEGICA MICA
GUSTIRNA
MLADA MAMA
SUZUI
MUJER SIN NOMBRE
ONE DAY I'LL FLY AWAY
Nicole Kidman
I follow the night.
Can't stand the light.
When will I begin to live again.
One day I'll fly away
Leave all this to yesterday.
What more could your love do for me?
When will love be through with me?
Why live life from dream to dream?
And dread the day when dreaming ends...
One day I'll fly away
Leave all this to yesterday.
Why live life from dream to dream?
And dread the day when dreaming ends.
One day I'll fly away.
Fly...fly...away.