chetverogonista
05.02.2008., utorak
Svi su glumci
|
Da li je itko od vas ikada imao osjećaj da je život film i da smo svi neki glumci? Ja se osjećam kao da sam u publici i promatram ovaj cirkus, kao da odbijam svoju ulogu i ismijavam sve koji pokušavaju biti dobri glumci.U današnjem društvu nitko više nije čovjek, nego je ili policajac ili profesor ili doktor ili smetlar ili čistać ili menager ili...A najsmiješniji od svih su mi učenici koji su najveći glumci jer oni, za razliku od odraslih zaposlenih, svijesno glume.Učenici jako često glume neke face, opasne, jake; nekakve pobunjenike, nepreobrative koji se svemu suprotstavljaju, dok su u stvarnosti samo neposlušni balavci.I dok se okrenu, već su zaposleni i nametnuta im je nekakava uloga.Svima nam se nameću neke uloge i krade nam se mozak.Razmislite malo, koliko policajaca zna popraviti ormar, koliko botaničara zna popraviti kompjutor(ne mislim na nekakve opake popravke, nego one najosnovnije), koliko ključara zna nešto skuhati?Ja bih rekao beznačajno malo.Dakle svi se trude biti dobri glumci dok su u stvari jako loši, jer znaju glumiti smo jednu ulogu.Malo sa moga gledišta: Prolazim po cesti i gledam te glumce praznih pogleda, blijedih lica, svi nekamo upućeni, nitko zadovoljan svojom ulogom koju "mora" glumiti.Ne vide ništa osim svoje "dužnosti", nit' životinje koje žive(za razliku od njih), nit' drveća, nit' sunce i nebo, već samo tmurnu betonsku "prirodu" i svoje bijedne uloge.Svatko se, glumeći, trudi da se svidi ovom drugom, neki čak niti improvizirajući, već govoreći neki unaprijed predodređeni tekst(laži), možda kopirajući tuđu glumu, odnosno radnje koje radi većina.I jedna stvar koja me fakat živcira je ono kada ljudi s "važnijim" ulogama(na višim položajima) sa podsmijehom i nepoštovanjem gledaju ljude sa "manje" važnim ulogama.Takve licemjere obožavam ubijat u mozak i ismijavati ih.I dok se tako svi pokoravaju svojim ulogama, ja se samo smijem budalama u facu, ne glumeći ništa, jer očito samo ja, i još rijetko tko, shvaćam da smo ljudi. |
