Pri završetku srednje škole bila sam uvjerena da će mi ona rutina; svakog tjedan dizanje u isto vrijeme, bus u 6:35/ vlak u 13:07 - neizmjerno nedostajati. Bila sam uvjerena da će me fakultet uzdrmati i da ću se jedno jutro probuditi i natrpati knjigama iz kemije, biologije i hrvatskog, te zaputiti u moju dragu elitnu gimnaziju, stići prva u razred, u miru popiti kavicu s mijekom i prolistati novine od domara Ante.

Začudilo me to što sam se tako brzo privikla. Na fakultet. Nove obaveze. Na nove ljude.

No dobro - sada malo kenjam. S novim ljudima nikada nisam imala problema. Zapravo se bolje slažem s ljudima kada ih manje poznajem. To je možda čudno, ali točno. Kada upoznaš osobu koja ti se na prvi pogled svidi nečim zgodnim - samom svojom vanjštinom: može to biti oblik obrve, ili rupice u obrazima, bradi. Nešto što te može odmah osvojiti i dati ti do znanja da je je veza uspostavljena. Volim taj osjećaj kada mogu u sebi uskliknuti "jedno divno prijateljstvo je na početku !". Baš kada upoznam nekog dečka koji baš meni na neki tajanstven i neobičana način privlačan i onda opet mogu uskliknuti tijekom prvih poljubaca "nešto divno me čeka s ovom osobom!" . Najbolje je kada možeš nesmetano vjerovati u te nevine i bezazlene usklike i ne opterećivati se razlikama u razmišljanju, odgoju, uzorima, raspoloženju. . .

Pokušavam se natjerati na čitanje literature za predmete koje polažem nešto kasnije. Ne ide mi. Kroz glavu mi frcaju ideje koje treba zapisati, ostvariti čim prije inače izgube smisao. Osjećam potrebu da se preselim u Lisinski. Nađem tamo neki sobičak iz starih glasovira - dovoljno da mi stane ležaj, laptop, svjetlo i knjižurine. DA savke večeri se mmogu izvaliti i slušati glazbu iz dvorane i lupkanje instrumenata nakon izvedbe. Ukoliko sutra se ne uspijem disciplinirati što se učenja tiče - idem u Lisinski. Od 9:00 imaju klasiku uživo - 3. EPTA - Međunarodno pijanističko natjecanje Svetislav Stančić. Pa mislim da će me takvo što moći natjerati da se maknem od laptopaInače - karte vam se besplatno dijele svaki dan. Ja sigurno idem i usubotu i u nedjelju. Premalo sam posjećivala Lisinski ove sezone. Ali ja studiram 2 predmeta, radim 2 posla i još sam uzorna kćer i seka

Pokušavam ovih dana dovršiti izvještaj s Europskog Prvenstva u umjetničkom klizanju. Javlja mi se problem pri pisanju jer mi misli idu 3 puta brže nego li prstići na tipkovnici, pa se onda dogode svakakvi kiksovi i rečenice koje nemaju niti glavu niti rep. Napisala sam malo više od pola i ispravila sa kričavo crvenom kemijskom i tim dijelom sam zadovoljna. Ali završiti ne mogu da me zadaviš. Ne ide pa ne ide.

da ne kažem da bi trebala napisati nešto - nedefinirano jer je po mom izboru - za posao, a niti za to nemam inspiracije. Samo ljunjam okolo očima i mislima. Pitam se što mi je ovo trebalo kada sam mirne duše mogla uzeti godinu slobodno i švrljati okolo i tražiti svoju srećicu, otkrivati što zapravo želim od sebe, faksa, ostalih pizdarija.

ostaje mi samo Ally McBeal - jedino je ona mutavija od mene.