Nekad mi je subota bila omiljen dan. Bilo je to u osnovnoj i prvom razredu srednje škole. KAsnije mi je postalo sasvim svejedno. Subota je tada bio jako zgodan dan. Jer - možeš ici van i ostati malo duže jer imaš i nedjelju, pa onda ne moraš se trgati od rada - jer ipak imaš još nedjelju za obaveze za nadolazeci radni tjedan. Sve je to pitanje organizacije. To je moja sadašnja teorija. Jer - nakon prvog srednje, starci i ja smo postigli nov dogovor oko mog života i sva pitanja oko mojih obaveza su tijekom polugodišta ih se više nisu ticala. Mami je to teško palo jer je smatrala da je nenadana inspekcija u školski imenik jedna velika dužnost svakog odgovornog roditelja.

Ipak - ona nikad ne bi priloženo stoicki podnjela. Školu bi napustila uzrujala i krajnje uznemirena, a takvo stanje bi se proširilo i na citavo kućanstvo naredng dana. i koji je smisao toga? da mi ona ponovno i ponovno rekla da sam ja pametnije i da bi stoga trebala imati bolje ocjene? cemu? cemu MENI služi više od 3 iz kemije kada već sad znam što hocu i želim od sebe? PA jasno mi je da treba Ivani kad cura ide na to da nasljedi kardiološku praksu od roditelja. ZAr stoga meni nije nužno da s kemijom nemam problema velikih razmjera (citaj - nakupinu jedninca), da se držim pozitive i naucim koliko mi treba i ono što me zanima iz tog predmeta?

Kod mene nikad nije postojala hijearhija predmeta - koji je "jaci" od drugih. Oni su se redali po tome: koji me opcenito zanima, koji mi treba za željeni fakultet i koji ima najboljeg predavaca. Ovakva ljestvica je UVIJEk razlicita od osobe do osobe i tako to mora ići.

NAkon prvog srednje - moji i ja smo sjeli za stol i dogovorili nova pravila koja smo zajedno stastvili i potpisali. Oni su mi dali potpunu slobodu "na vjerovanje" tj bez ikakvod depozita osim mojeg koliko-toliko dobrog dojma i ostavili se mojih ocjena i škole. DOlazili bi na roditeljske jer to je dužnost ali smo i razrednicu upozorili da su ocjene od tog dana samo moja briga i da ona to treba prihvatit. E sad - neki bi skočili u zrak i viknuli HURA ! Ma i ja sam. Jesam jer sam znala što ću i kako cu.

Sloboda je privilegija. Štogod da vam pricali borci za kojekakva prava - sloboda je privilegija koja se mora zaslužiti. Biti slobodan sa sobom nosi prvenstveno odgovornost i toleranciju. Slobodan si onoliko koliko tvoja sloboda ne zakida tuđu slobodu. Tako je moj report svakog semestra bio kljucan. Tu su bile sve dobivene ocjene iz predmeta za koje smo se dogovorili da ćemo zajedno motriti kao one od mog najveceg interesai potrebe. Kroz srednju školu je to sve super funkcionralo, a danas na fakultetu - roditelje ne zanima uopće da li sam dala kolikvij već ih zanima što radim, ucim li i redovno odrađujem seminare. Ispit se uvijek može pasti. Može biti lošeg stanja u zakrivljenosti vremeno-prostora. loše pripremljenosti, bolesti, bahatosti asistenta/profesora, vlastite arogancije i napuhanosti ili nekog sasvim obicnog zajeba. Sve to niej bitno. Ispiti su tu da se polažu i padaju, ali ukoliko iz tebe stoji rad i znanje u simbiozi - rezultati moraju doći. Jednom.

Ja nisam savršena - niti sam postala savršena nakon ovog dogovora, ali sam svoje brige djelia iskljucivo sa sobom. A to je zdravo. Nije dobro u svemu se neprestano oslanjati na druge. Morate imati u sebi stijenu koja stoji i uvijek je tu bez obzira na to koliko je drugih oko vas ili ih uopće nema.

Teško je biti sam. Ali toga se ne smijete bojati.

Jer bolje je biti sam nego s pogrešnom osobom.