za 3 dana biti će mi godina dana tipkanja na ovoj adresi.
To je za sada rekord jer nikada nisam bila toliko uporna u tipkanju i komunikaciji u ovakvom obliku na jednom mjestu.

KAo što vidite - vratih se na primitivni dizajn. Onaj crni je bio tek dio onoga sto sam ja zapravo htjela, a s obzirom da nisam u stanju sama napraviti. Slabo poznajem te kodove, a za prilagodbu i ovog starog dizajna sam trazila pomoc jeden druge blogerice s kojom nism prije (a niti kasnije) komunicirala. Ima li tamo netko tko se kuži u dizajn za blog.hr? chantal.wilson@gmail.com aj javite mi se ... bila bi jako zahvalnal.

Ovaj štrajk se nije mogao dogoditi u gore vrijeme. Nije mi toliko do faksa jer danas i tako nema ničega normalnog osim tjelesnog. Zeznula me nacionalna. Moje mjesto za učenje i savršeno memoriranje u najvećem miru i tišini. I ne - i oni štrajkaju. To me naljutilo. Windowse sam morala reinstallirati i sve ponovno nasnimavati, pa su se opet srušili i onda tako još 2 puta. Bilo je to oko 2 ujutro i malo je falilo da komp s instalacijskim cdom ne frknem van kroz prozor. Ne znam niti sama koliko sam puta proklela Bill GAtesa, PC i sve ostale stvari. Morma preći na MAC. NE mogu više ovo podnisiti. Defregmentacija diska, antivirusni programi, antispyveri, firewallovi i sva ostala čuda - sve me to toliko živcira i maltretira. Moj omiljeni program na kompu je iTunes. JEdnostavan, sladak i u njemu ima sve što mi treba da budem sretna i zadovoljna sama sa sobom. Volim naravno i MSN koji mnogo koristim. Od kako imam MSN Plus jos je zabavnije i sa svim onim šašavim dodatcima.

Inače sam počela raditi. Ništa spektakularno niti teško, niti je zarada neka, ali mislim da je uredu da sada ne žicam baš za svaku kunu starce i da imam mjesecno nešto svoje sa strane. Bilo bi divno kada bi mogla na ljeto realizirati neke svoje planove. RAzmišljala sam malo o tome i shvatila kako sam još jednom sama. SAma je svi gledaju na nekoliko dana ili maksimalno 2 tjedna unaprijed. Ja sam valjda jedina koj već sada želi na ljeto s ruksakom na leđima put stare Europe. Najviše bi u austriju i njemacku. zato sam i počela s učenjem rano. Da se ne dogodi da mi ljeto u potpunosti bude štrebo štrebere za jesen. Zovu me i Grčku, točnije u Thessaloniki. Za one koji su poput mene ostali s vilicom dolje - evo linka na lokaciju i više informacija Thessaloniki info site kaže se da je to najveći Hippy grad u Grčkoj. Zove me se i u Brazil, točnije u Recife. To će biti malo teže za izvesti. Puno teže, ali jednog dana ću se jako potruditi da se i to ostvari. Brazil nije klimatski dobar za mene, ali želja oduvijek postoji.

vraćam se svojim utopistima i kolokviranju.

*chantal

Gledam malo statistiku i onaj tragač što vam lovi IP i od kuda me čitat/gledate/slušate blog i naiđem na podatak zbog kojeg sam pala sa stolca.



Buljim ja u tom i buljim... Bilo je ovakvih ludih podataka uvijek, ali iz Švicarske i Laussane koja asocira na jednu jedinu jako posebno određenu osobu ... e pa to mi je svakako šok !

LAussana je za mene raj na zemlji jer tamo živi moj Stephane. MOJ zato što sam ga JA otkrila. BArem na ovom geografsko-političkom području.
JA sampočrla vjerovati u njegai još davne 1997, i ja sam ta koja je najviše vjerovala da će Stephane se oporaviti od svih operaciji postati Svjetski Prvak. I naravno da je dečec uspio.

Stephane je do jučer(?) bio u Kanadi, gdje je pobijedio, zato je večeras čitao/gledao moj blog s faksa...

moja Zebra je opet prvi !


**ukoliko se pokaže da sam ipak u krivu - odnosno da je neto drugi iz Laussane bio tu - neka mi se pod hitno javi i razbije ovu iluziju koja gore od droge djeluje na moj sustav ... Slomit ćete mi srce, ali to je za moje dobro !

prenosim s jutarnji.hr :

"Objavljeni dnevnici Sergeja Prokofjeva
Dnevnici Sergeja Prokofjeva, vođeni od 1907. do 1914. godine, ovih dana prvi put postaju dostupni javnosti u engleskom prijevodu Anthonyja Phillipsa, u izdanju engleske kuće Faber.

Profokofjev (1891-1953), koji će postati jednim od najvećih ruskih i svjetskih skladatelja 20. stoljeća, ove je dnevnike pisao u vrijeme studija na Konzervatoriju u Sankt Peterburugu, a rukopis je već do njegova 17. rođendana narastao do šestotinjak kartica.

Živim i dopadljivim stilom Prokofjev opisuje i svoju svakodnevicu, ali i vlastiti umjetnički razvoj te probijanje u društvene i umjetničke krugove tada još uvijek raskošne ruske prijestolnice. Tako se na ovim stranicama nalazi nešto, često nimalo laskavo, o ama baš svakom iole spomena vrijednom umjetniku i glazbeniku koji je tih godina bio ili prošao kroz Sankt Peterburg. (B. P.)"




Sergej Sergejevič Prokofijev je meni osobno jedan od omiljenih (ako ne i omiljeni - ali Bacha se ne smije uvrijediti ! ) skladatelja uopće, ne samo u 20. stoljeću koje je donijelo mnogo poprilično šokantnih stvari u glazbu.

Ovaj genije je imao mnogo pehova u životu. Onaj zadnji je što bio da je umro isto dan kao i Staljin. 5. ožujka 1953. - samo nekoliko sati nakon gospo maršala.

MOžete misliti kako je Sergeju pogreb izgledao....

Sad poslušajte njegov koncert broj 3. za glasovir i orkestar i UŽIVAJTE !

A ako me netko STVARNO voli : za chantal !