Tribute to Stephane Lambiel
subota, 18.02.2006. - #

Jasno se sjecam prošlih Zimskih Olimpijskih Igara.
Iščekivala sam ih sa dozom straha i mnogo nadi.
Ne - nije to imalo veze s Janicom - iako sam vrištala od sreće kada je preletjela sve one snježne staze sa pregršt medalja oko vrata.

Ne - moje veselje nije imalo veze sa Janicom - niti čak sa uspjesima hrvatskih sportaša.
Medalja sa Zimskih Olimpijskih Igara(kasnije ZOI) je cilj u životu svakoga klizača.
Osobno se nikada (uspješno) nisam bavila umjetničkim klizanjem ali od najranijih dana pratim taj sport.

Moja mama kaže da sam za vrijeme ZOI 1988., koje su se održale u Calgaryju, počela pjevušiti za vrijeme nastupa Natalije Klimovne i Sergeja Ponomarenka. Sada nije niti čudo da su mi pjesme Beatles-a i danas toliko omiljene. Od tadašnjeg dana - starci su me vodili na svaku Zlatnu Piruetu, a u sječnju i ožujku su se na TV-u gledala Europska/Svjetska Prvenstva.


na prošloj ZOI gotovo svi moji favoriti su osvojili zlatna odličja.Svi osim Irine Slutskaye.
Da... Irina nije uspjela... nekako su u početku svi bili proiv nje.... publika, javnost (američka, dakako) i sudci. I onda u slobodnom programu sve to više nije bilo važno pa ipak nije uspjela. Ništa zato. Vratila se ona - jača nego ikada ! nadam se...

Ima jedna problem sa umjetničkim klizanjem i ZOI ... nakon ZOI oni najbolji uglavom se povlače u profesionalne vode i ostavljaju prazninu koju je teško nadoknaditi.

Treba dugo da se nađe netko da ih zamjeni dostojno. Osobno sam bila uvjerena da nitko ali NITKO neće moći za mene nadomjestiti Alexeija Yagudina ali i to se dogodilo.

i tako nakon već puno dolazimo da razloga ovom naslovu.

Želim ovaj post posvetiti mladom Švicarcu Stephanu Lambielu.
i da - jasno mi je da Stephane ne zna hrvatski ali to uopće nije bitno.

Nakon nekoliko teškoh operacija koljena - Stephane je ipak uspio postati Svjetski Prvak 2005., osvojiti srebro u Lyonu na Europskom Prvenstvu... u zadnje vrijeme ga ljudi zovu Zebra - a vi razmisljte zašto.


s lijeva na desno: Stephane Lambiel; srebro, Švicarska, Evgeni Plushenko, zlato; Rusija, Jeffery Buttle, bronca, Kanada
toliko za sada o klizanju . . .



blitva je zakon
subota, 11.02.2006. - #

U zadnje vijeme imam osjećaj da toliko toga što izgovorim je sasvim uzalud. Pitam profu iz talijanskog koja točno vremena pišemo - ona me čudno pogleda i počne nešto motati oko svojih papira na stolu. Pitam brata hoce li ici u ponedjeljak u kino s onim karata što su nam ih uvalili - on mi pokaže na vrata što zapravo znači da se pokupim van jer se nešto velevažno odvija preko telefona. Prijateljici što živi u zgradi preko puta sam već nekoliko puta rekla da je krajnje vrijeme da mi vrati DVD Love Actually. i ništa.

Jedino me moja majka sluša. Rekla sam da mi je blitva toliko super da bi mogla živjeti samo od blitve i vode i tako svaki dan imam za prilog blitvu :)

Jeste li primjetili koliko novih zanimljivih filmova trenutno igra u kinima?
Jednostavno ih je nemoguce sve pogledati.

Osim ako... ne pogledas ih nekoliko u jednom danu :D

prica ide ovako...
Prošli tjedan smo moja prijateljica i ja odlučile ići gledati film koji ona čeka od kada su ga najavili - Brokeback Mountain. Ali nje nam to bilo dosta pa smo odlučile prije BBM-a otići pogledati i "Proof" sa Gwyneth Paltrow, Antony Hopkinsom i naravno Jakeom Gyllenhaalom. Problem je bio u timingu . Ali sve je to ok proslo jer sam ja odlucila pogledati jedna film odmah poslije skole. Izbor je pao na "Match Point" ili kako su naši preveli - "Završni udarac".

Neću sada ulaziti u detalje o doživljaju filmova - ono što me se najviše dojmilo bilo je ro što je taj petak bio izvanredno iskorišten! U "normalnim" okolnostima - došla bi doma i ne radila ništa cijelo poslije podne i eventualno otišla predvečer van i možda u kino. Istina - glava mi se malo raspadala kad sam došla doma negdje oko 1 ali ujutro je sve bilo ok i vikend se normalno odvijao.

Zapravo - mislim da ovo moram ponovit .

idem ja vidjeti što je dana u kinima !

*chantal



prvi puta malo o sportu .... vjerojatno i zadnji puta ....
srijeda, 01.02.2006. - #

Ne znam ja kako je vama, ali ja sve ove rukometne utakmice doživljavam jako osobno. Danas tijekom utakmice sam opsovala "francuske kurve" dovoljno da ispunim godišnju kvotu. Stvarno nije primjereno da se jedna "mlada dama" izražava ko'kočijaš.Ipak, bila sam sama pred telkom, tako da nema svjedoka ;)
Nogomet mi nikada nije osobito sjedao - teren je nekako prevelik da sve mozes pratiti, a cak i veliki obozavatelji moraju priznati da je nasa liga poprilicno dosadna za gledati na TV- u a kamoli uzivo.... Mogu slobodno reci da mi nogomet ide na zivce. Zapravo to je krivo. Ne ide mi nogomet kao "nogomet" na živce. Ljuti me to što je preforsiran i to ne samo kod nas već općenito u Svijetu(Europi?).Prenose se sve žive utakmice... imam muške prijatelje koji obozavaju nogomet ali svejedno misle da je bez veze sto na nacionalsnoj televiziji koju i MI PLAĆAMO imamo za gledati stvarno loš nogomet.... Ispada da je sasvim prosječan nogometaš više vrijedan sportaš od izvanrednog gimnastičara ili sl, Vrijedniji u ovom slučaju definiram kao oboje i marljiv i "financijski".

Ne znam kako stojite sa znanjem o gimnastici ali možda ste čuli za Alexeia Nemova. Nije on tako star :D mislim da je 76. godište. Što da vam kažem: 11 olimpijskih medalja. Ipak - jedan sasvim prosječan nogometaš - baš mi je Josip Šimić pao na pamet jer ga viđam po Glorijama i Storyju - ima mnogo bolja primanja i status.
Ne tako davno sam načisto podivljala nakon što sam pročitala da nam je Svjetska Gimnastička Federacija oduzela Europsko Prvenstvo u Gimnastici , koje smo teškom mukom izborili. ALi pazite zašto - HRT nije dao grarancije da će prenostit natjecanje pa je Federacije lijepo uzela stvari u svoje ruke i dodjelila to, inace veoma cijenjeno natjecanje, nekom tko će ga znati i cijeniti. Kad se samo sjetim da mi starcima sa kartice svaki mjesec cijede pretplatu i onda jednostavno odjebu (opet psujem ! ! ! grrr....) ovakvo natjecanje koje se u Yugi nikad ne bi tretiralo na takav ponižavajući način. Sad vas lijepo molim da me ne napadate da sam neki Yugo-nostalgicar, jer nisam niti mogu biti. Kada se dotična zemlja raspala - ja sam počela raspoznavati razlike među velčinom svojih nožnih prstiju.


Pitanje : Jeste li ikada u jednom danu išli na nekoliko kino predstava ?
Ukoliko je odgovor "da" - molim detalje !



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>