ponedjeljak, 29.03.2010.

nagrada : zadaci itd.

Tjedan uopće nije loše počeo iako mi se bilo malo teško probuditi a vani još mrak…zijev
Za dobro jutro sam u jednom časopisu pročitala da sam osvojila nagradu u nagradnoj igri smijeh. Mužiću je to bila smijurija, a mene svaka nagrada veseli. Kad osvojim jack-pot na lotu, neću mu to ni prijaviti zubo
Bilo je još nekih sitnica koja su me razveselile , a ono što me nije razveselilo su zadaci iz vrtića. Treba ispuhati dva jaja,donijeti nekakav jastuk i teglu sa proljetnim cvijetom. Za jastuk sam već pregovarala sa Vitom, ima svoje ukrasne jastučiće ali kaže da neće ni jedan odnijeti i u vrtić nut. A bezveze mu stoje u sobi, uopće se ne igra s njima odnosno svake prestupne kad rastegne šator tad stavi i te jastučiće unutra.
Cvijet ćemo negdje kupiti, a jaja će ispuhati tata kad navečer dođe s posla.
Sada mi je žao da sam šivaći stroj arhivirala na vikendicu, jer jastuk i jastučnicu sašijem bez problema. Nisam doduše šivala sto godina ali takve su stvari kao vožnja bicikla, ne zaboravljaju se.

Počela je sezona parkova i igrališta, napokon thumbup. Jučer nas je doduše skoro pa potjera kiša koja je padala istovremeno sa suncem, al mi smo se pravili kao da ni ne pada i da će brzo proći, pa je i prošla.
Sada je glavni štos trčati za velikim curama. Kud prije nono? I tako su njih dvjoica malih na romobilima zujala za curicom od 10-tak godina koja je bila na rolama. Ipak je bila brža od njih.
I taj model krene od malih nogu...uvijek netko za nekim trči..eh.
- 13:57 - Tvoje rijeýi ( 9 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 22.03.2010.

pranje i malo peglanja (živaca)

Mužić je radio cijeli vikend, pa ništa od intenzivnog obiteljskog druženja tuzan . Osim ako se pod to ne računa subotnje jutro kad je i svekrva bila kod nas, intenzivno me je nervirala, to svakako.
Prvo je prigovorila sadržaju vrećice koju sam joj dala za mačku tj na komad pečenog carskog mesa. Da šta toliko bacamo, to se može i smrznuti pa poslije jesti. Pa nek jede ona, mi ne bumo belj. Tak se dogodilo da se nije pojelo, ne bacamo baš (više) puno hrane al tu i tamo se dogodi nekakav kiks u procjeni rolleyes.
Onda je slavodobitno rekla kak je kupila merino deku za Vitu, za veliki krevet ( a spava još u kinderbetu !) , na prezentaciji naravno nut. Kao dobila ju je jako povoljno, u pola cijene , 800 kn. I onda se uvredila kad smo joj rekli da bi bilo da mu je kupila proljetnu jaknu i hlače. Pa deku mu je kupila prije 3 mjeseca tj ona je ostavila novac a ja sam je kupila, antialergijsku. Ova merino se održava samo pranjem na ruke. Pa ne pada mi na kraj pameti imati nešto što se pere na ruke.
Prošla su ta vremena kad sam imala vremena samo za sebe, pa sam mogla imati Greenfiled (od merino vune) dolčevite i vestice koje su se samo na ruke prale jer bi se inače skupile, pa makar se prale na hladno u perilici. Pa sam to cijedila u velikim ručnicima, a sušilo se isto na ručnicima kraj radijatora, u vodoravnom položaju da se ne deformira.
Sad za tak nekaj nemam vremena , ni volje. A još manje prati veliku deku u kadi na ruke. Pa kak ću to posušiti bang? Kaj god.
Meni je nevjerojatno kak uspijevaju prodati skupu robu penzionerima na tim prezentacijama. Ona stalno kupuje nekakve specijalne jastuke, koje onda ni ne koristi.
A i moji su nedavno kupili nekakav specijalni pokrivač, a cijena je isto specijalna /skoro pa moja plača nono) . Kao na rate, pa nije puno. Ma da.
Al zato madrace i jedni i drugi imaju upitne al su si zato mislili svašta (vjerojatno) kad smo mi kupovali sebi, najbolji koji smo si u tom trenutku mogli priuštiti i nije bio jeftin, naravno.

A što sam radila preko vikenda ? Oprala (skoro) sve zavjese, ne zbog nadolazećeg Uskrsa (čistimo redovito, pa nema potreba za generalkom) , nego zato što je napokon došlo proljeće, pa se imaju gdje sušiti veliki komadi. Vjetar je i onako toliko fijukao da je sve bilo suho u trenu. A frizuru mi je isto sredio u trenu cry. Fino mi je lijepio svježe opranu kosu na sjajilo (bljak) i stalno sam imala koprenu preko očiju, a ruke pune vrećica s placa, pa nisam mogla ni maknuti pramenove zakeljene na očale.

Nadam se da će slijedeći vikend biti bez vjetra i svekrve zubo .

- 11:16 - Tvoje rijeýi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 17.03.2010.

pogledi

Kuhinja, jučer nakon ručka, sjedimo mužić i ja, Vito naveliko crta u dnevnoj sobi.
„Kaj me tak gledaš ?“
„Imaš lijepe oči.“
„Oooo , rijetko takve stvari čujem od tebe“ cerek
„Pa baš imaš lijepe oči….ili si se tak dobro našminkala“ wink
„Tak svejedno ak je efekt takav kakav je“ smijeh

Malo iza toga dođe Vito „Mama, to ti je nova majica“.
„Ma ne, to sam kupila dok si ti još bio beba“
Al' je rijetko obučem , ni sama ne znam zašto , jer mi baš ta zelena boja dobro stoji uz kosu i ten. A jučer sam je iskombinirala sa zelenom ogrlicom krupnog kamenja koja ju je dodatno podigla tako da je vjerojatno sveukupni dojam bio kao da je nešto novo.

A i općenito se osjeća da su ljudi živnuli nakon duge zime pa zamjećuju i komentiraju nečiju odjeću, parfem, boju kose itd.
Valjda ćemo se napokon izvući iz zimske uniformiranosti crno, sivo, smeđe.rolleyes
- 08:36 - Tvoje rijeýi ( 9 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 10.03.2010.

"VIS životinje"

Mama je igrala nagradnu igru na Vitino ime i Vito osvojio thumbup dvije ulaznice za predstavu „VIS životinje“ u kazalištu Trešnja , termin nedjelja u 11,00.
(Pro)forme radi sam pitala mužića da li želi on ići sa Vitom ili će kuhati ručak doma. Da će kuhati ručak. Odlično. cerek
Plan je bio da krenemo 10 min do 10, najkasnije u 10,00 da bismo na kraju krenuli u 10,10...namcor . a treba dojahati u nedjelju kad je drugačiji vozni red s jednog kraja grada na drugi , iako imamo 2 direktne tramvajske linije.
Ali subotom i nedjeljom je „Dora“ na telki i dok se to ne pogleda ne može se izaći iz kuće, a Dora završila 10 do 10.zujo
Dobro da sam ga nagovorila da se prije barem obuće. 15 do 10 se mužić sjetio da bi baš nešto trebao iz dućana, a nije mu se dalo oblačiti, pa jel bi ja skoknula po to, kad sam i onak već obučena za van. . Je dućan pod nosom al je i nedjelja ujutro pa je obavezno red na blagajni i onda još nekoj bakici ne prolazi kartica itd.nut
Kad smo se napokon sprtljali, zapinjao je cif na Vitinoj jakni, a i vani smo zastali jer nije dobro zakupčao čizmice, svi direktni tramvaji su nam zbrisali ispred nosa, presjedali smo 2 puta i jaaaako se žurili da bi na kraju došli do kazališta 6 minuta prije 11. A na blagajni repina, očito su svi bili nešto uspavani tog jutra, a i mi smo još moramo podići ulaznice.
Sva sreća pa je to dječje kazalište koje ne počne predstavu dok se svi ne smjeste na svoja sjedila. smijeh

Predstava je odlična i baš sam uživala. Odlična gluma, dobra režija, ima dinamiku, a najbolji dio svega je super svirka, jer se radi o jednom bendu. Najmanje mi se svidjela scenografija jer je mračna al ajde, radnja se odvija u nekom zapuštenom kazalištu pa nije nelogično da su zidovi crni. A ni kostimografija nije bog zna što. Nije baš da se od rokere očekuje vauuu modni izričaj, al sigurno ni ne toliko dosadne smeđe boje koliko je bilo takvih „kostima“. Biser je bila kombinacija bezveznih , vrećastih smeđih hlača i majice boje trula višnja/ljubičasta.nut
Al sve u svemu predstava je super thumbup, pljeskalo se naveliko, roditelji su uživali, mala djeca malo manje al svi su izdržali 1,5 sat koliko predstava traje. Bilo je i dosta klinaca viših razreda osnovne škole, jer zapravo to i je predstava namijenjena njima.
Pogledati svakako yes
- 09:51 - Tvoje rijeýi ( 5 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 05.03.2010.

Jučer sam na jednom blogu pročitala kako Algoritam povodom Svjetskog dana knjige uz svaku kupljenu knjigu poklanja „Sartreov sudoper“ Marka Cricka. Njegovu „Kafkinu juhicu“ imam pa sam znala o kakvom se stilu radi , a kako mi je Algoritam u kvartu, ne budi lijena (iako mi je bilo zimaaaa i kiša je ljevala) na putu s posla sam svratila. Nisam morala baš specijalno žuriti doma, jer Vitu cijeli tjedan čuva baka. Opet je na antibioticima mad, ovaj puta nije upala uha nego streptokokna angina koju je zaradio u vrtiću . Ah. A naslušala sam se priča kako kad se izvade mandule djeca više nikada nisu bila na antibiotiku. Ma da, sve se bojim.rolleyes
Dakle, u Algoritmu sam u miru obišla police kojih nema baš puno jer je knjižara relativno mala i izabrala „Klub čitatelja Jane Austin“ Karen Joy Fovler, laganini knjigu za jutarnjih sat vremena u busu. I dobila „Sartreov sudoper“ koji sam jutros ostavila na sjedalu u busu nonobang! I ostala bi knjiga tamo da je ista kolegica koja je prošli put spasila rukavice nije uzela i pitala me na ulazu da li je knjiga moja.
Pa kad sam postala tako rastresena ??? nut

Kad smo kod knjiga, iščekujem otvaranje nove knjižnice na Kvatriću jer od kada su zatvorili knjižnicu „August Cesarec“ u Maksimirskoj ( gdje se otvorila nekakva optika,) nisam učlanjenja nigdje tuzan. Dakle čitam samo ono što kupim, dobijem na poklon ili skinem s neta.
Najbliža bi mi bila knjižnica na Ravnicama al mi nikako nije usput, a u novu na Kvatriću ću se svakako učlaniti odnosno obnoviti članstvo. Upisati ću i Vitu jer će imati sadržaje za sve uzraste. I onako gotovo svake subote idemo tamo na plac, pa ćemo usput i u knjižnicu.

- 08:31 - Tvoje rijeýi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 01.03.2010.

nešto izgubiš, a nešto ti se vrati

Čim je sunce granulo (još prošli vikend) pospremila sam čizme na sigurno mjesto, na donju policu u ormaru . Nadam se da ih više neću morati vaditi. Doduše, ovaj tjedan najavljuju neke nebuloze od vremena ali neka čizme samo ostanu tamo gdje jesu. yes
Za kišu se ne bojim, kišobrana imam dovoljno (1 kupila, 3 dobila) , pa neki stoje u uredu, a neki doma, tako da ga ne moram stalno nosati sa sobom kad je prognoza loša.
Prošla sam godine gubila kišobrane, u kratkom razmaku 2 komada. Ostavila sam ih negdje u dućanu. Za jednog čak znam i gdje ali je i onako bio prastar pa sam zaključila da mi se ne isplati vraćati po njega.
A ove zime sam gubila rukavice, tako da sam sezonu počela sa 4 para, a završila na 2 . I baš sam izgubila dvoje najdraže. Jedne kožne , koje sam dobila za rođendan. Držala sam ih u krilu kad sam ušla u auto i zaboravila da su tamo kad sam izlazila na semaforu, tako da su vjerojatno završile na cesti, dobro pregažene tuzan
A druge , sa lažnim krznom oko zapešća su mi najrpije jedno jutro ostale na sjedalu u autobusu ali ih je kolegica spazila na vrijeme , tako da sam bile spašene. Ali ne zadugo, samo do popodneva kada sam nešto kupovala u trafici i doma shvatila da je jedna ispala iz torbe. Bilo mi je očito suđeno da ostanem bez njih. tuzan

Nešto izgubiš a nešto ti se vrati, pa sam tako prošli vikend srela prijateljicu iz Slovenije koju nisam vidjela sigurno više od 10 godina. Obično smo se čule oko rođendana (mog ili njenog) i znala sam preko njenih roditelja koji su u kontaktu sa mojima što se s njom događa ali mi se nismo srele. Zanimljivo je kako s nekim ljudima vrijeme ne predstavlja nikakvu prepreku, brbljale smo kao da se viđamo stalno. Ili kao što je ona u mailu napisala - kao u dobra stara vremena. sretan
- 09:31 - Tvoje rijeýi ( 4 komentara) - Tvoj papir - #